Sezona Header
HOMESEZONARepertoar HeaderULAZNICEO kazalištu INFORMACIJEPRESSRLJN
Vi ste ovdje: Početna > Sezona > Hrvatska drama > Vincent > Riječ dramaturga
Vincent - riječ dramaturga

Vincentov preobražaj
 
Smije se samo kad je tužan, a tužan je cijelo vrijeme
M. Ward, kantautor, pjesma Vincent O’Brien
 
            Predstava “Vincent”, baš kao i njen glavni lik, odrastala je na prilično osebujan način. Olja Lozica, redateljica koja je svoj opus izgradila mahom maštovitim autorskim projektima bez čvrste dramske baze i unaprijed ispisanog scenoslijeda, ovoga puta na scenu postavlja punokrvni dramski tekst, koji je sama napisala prije nekoliko godina. Inače logičan put nastanka predstava, redateljici Lozici i njenom autorskom timu predstavlja potpuno novi i drugačiji izazov te im na vrat navlači dijapazon novih problema: umjesto beskrajnog prostora slobode, improvizacijskih avantura i zaobilaznih putova do cilja, rad na “Vincentu” svodi se na oživljavanje teksta klasičnom metodom, točno onako kako ga je zamislila dramatičarka. “Vincent” je ispisan širokim potezima pera i nije opremljen prečicama redateljskog usmjeravanja, pa radnja koja obuhvaća pola stoljeća u vremenskom i pola zemljine kugle u prostorom određenju ni na koji način ne olakšava posao potencijalnom čitatelju scenskih znakova. Ovog puta nije dovoljno samo ispričati priču, zauzeti stav ili pokušati proširivati mogućnosti scenskog izraza. Većina znoja i truda odlazi na nagovaranje teksta da se ugodno osjeća na sceni.
“Vincent” je politična predstava, ali ne i drama podneblja i konkretnog društvenog poretka. Glavni protagonist rađa se u El Shattu, u egipatskoj izbjegličkoj oazi tijekom Drugog svjetskog rata, a formativne godine provodi u priobalnom dijelu poslijeratne Jugoslavije. Dramatičarka Lozica koristi poznati milje i bira vrijeme u kojem je problem autizma još uvijek dovoljno jasno odmaknut od matrice normalnog, no redateljica Lozica ne inzistira na specifičnostima društvenog uređenja. Problem odbacivanja i šikaniranja Drugog i drugačijeg jednako je mučna tema sada, kao i prije sedamdesetak godina, ovdje, kao i u nekoj nominalno uređenijoj i tolerantnijojsredini. Bajkovita, na trenutke groteskna i zaslađena retro detaljima, scenska slika ”Vincenta” pomaknuta je iz sfere realnog, i nije zainteresirana za striktnu povijesnu ili medicinsku točnost vlastitih rukavaca radnje. Jedino što mora biti uvjerljivo poput života i potresno poput tragedije, jest cijena koju za vlastiti odmak od normalnog plaća naslovni junak.
Najveći problem pred početak rada na “Vincentu” predstavlja pitanje glavnog lika u predstavi. On je na sceni od rođenja do smrti, nijemi je nositelj svih zbivanja, mora u djeliću sekunde zauzeti obličje dojenčeta, mladića i umornog starca na kraju puta. Onaj koji tumači Vincenta mora konstantno biti u središtu radnje s minimumom glumačkih sredstava, biti protagonist bez zaštitne mreže govora, nositi priču u osmijehu i pogledu, igrati biće s vlastitim, unikatnim sustavom znakova sporazumijevanja. U pripremi predstave razmišljamo o plesaču, naturščiku, glumcu za posebne namjene. Dvojbu razrješava Lozica govoreći o svome viđenju Vincenta koji, čak i kao novorođenče, mora izgledati kao najstarija osoba na sceni. Ima li u Rijeci neki stariji glumac koji može energetski i glumački izdržati taj pritisak, pita me redateljica preko telefona. Što je s tvojim starim, jel bi on to mogao?
Govoreći o izboru glazbene kulise koja prati zbivanja na sceni, redateljica spominje američkog kantautora M. Warda, i njegovu pjesmu “Helicopter” koja bi po atmosferi i ritmu odgovarala jednoj od ključnih scena u predstavi. Preslušavam Wardovu ploču na kojoj je ta pjesma i tek naknadno mi se pogled zadržava na imenu albuma: Transfiguration of Vincent – u prijevodu Vincentov preobražaj. Možda sirene žive ispod vode, pjeva Ward u pjesmi Vincent O’Brien s iste ploče, možda se čak i čovjek dokopao Mjeseca, al’ Vincente ti stvarno nemaš puno vremena, moraš doći sebi što prije.
Moraš doći sebi što prije, riječi su koje često čuju Drugi i drugačiji, danas jednako kao i prije sedamdesetak godina kad je u Sinajskoj pustinji rođen protagonist riječke predstave. Naš Vincent od sebe nikad nije ni otišao, ma koliko ga na to prisiljavali, i to je njegova najveća pobjeda.
 
Matko Botić
print Print

 
Pretplata 2014/2015
Hrvatska drama
> Ansambl
> Don Quijote
> HRVATSKO GLUMIŠTE
> Pinocchio?
> Vincent
> Riječ dramaturga
> Životinjska farma
> Crnac
> Turbo-folk
> Tri mušketira
> Ljepotica i zvijer
> Kurva
> Zajedno
> SH.SH.
Dramma italiano
Talijanska drama
Opera
Balet
Koncerti
Noć kazališta
Diplomirani gledatelj
Arhiv
Copyright (c) 2008. HNK Ivan pl. Zajc :: Kontakt