Sezona Header
HOMESEZONARepertoar HeaderULAZNICEO kazalištu INFORMACIJEPRESSRLJN
Vi ste ovdje: Početna > Sezona > Arhiv > Sezona 2006/2007
Uvodna riječ 06/07


 

 

DRUGI POGLED

 

 

Već ste prepoznali i usvojili, poštovane naše gledateljice i gledatelji, kroz protekle tri sezone u našim najboljim predstavama, kako mi nismo ni etablirano ni konvencionalno ni komercijalno kazalište. Ne "proizvodimo" predstave. Nismo pasivni. Naprotiv, uvijek smo u neuobičajenom riziku. Teatar danas u gradu na Rječini ne bi vas zanimao u tako velikom broju kada bismo propovijedali licemjerno takozvane univerzalne istine. Ne biste o njemu razgovarali po ulicama grada kada ne bismo imali hrabrosti za prekoračenje granica, za otvaranje prostora slobode, pa makar i na trenutak. U tome sudjelujete vrlo živo zajedno s nama. Naš angažman u zbivanjima na sceni jednak je vašem angažmanu u gledanju predstava. Mi zajedno naprosto ne mislimo da je najuspješniji teatar 21. stoljeća onaj iz 19. stoljeća.

 

EMOCIONALNI TRENING

 

Put nas je do sada vodio prije svega prema pokušaju izazivanja emocija. One su na našu nesreću danas kod nas i u svijetu toliko suspregnute, zatvorene, lažne, gotovo nemoguće, da smo im morali otvoriti prostor na sceni. Pokušavali smo tražiti sebe i vas u suosjećanju, u prepoznavanju drugoga, u prisjećanju na istinski smijeh i suze. Naravno, na taj se put ne može krenuti iz namjere ispraznih i jalovih zabava jer sve su one u vlasti medija. Taj put nije niti kazalište što se bavi politikom, osobito ne dnevnom, jer ona se uglavnom više i ne može tako nazivati. Istinski pojam politike  kreće se u krugu filozofije i ideja, a ne agresivnog sebeljublja i gole pljačke. Mi smo teatarski istraživali područje emotivne inteligencije i upravo time željeli pokazati otpor spram ustrojstva svijeta u kojem živimo. Prisjetite se "Krvavih svatova", "Filumene Marturano", "Jazza", "Amadeusa", "Carmen", "La Gioconde", "Marquezomanije", "Zločina na kozjem otoku"... U tom pravcu naša će se kazališna zbivanja nastaviti i ove sezone. Kružit ćemo beskrajnim teatarskim poljima umijeća ljubavi. Naslov naše prve plesne predstave ove sezone je "Tango". Naslov puno kaže. A pjevat će se  "...dolci baci, lanquide carezze…". Ali uz to otvorit ćemo još jedan, rekla bih, drugi pogled.

 

 

 

ETIKA KAO ZABORAVLJENI POJAM

 

Kada razmišljate o teatru onda uvijek imate na umu da sve što čovjek živi u životu uvijek može biti i kazališno zbivanje. Jer "teatar je od svega svemu bliži". Što nas u ovom trenutku životno, pa onda i kazališno, osobito izaziva – pitala sam se razmišljajući o novoj sezoni. Otvorio se ponor koji sam prepoznala kao neodgodiv. Možda se varam, ali imam dojam da u njemu nisam sama nego i s vama. Nije to samo hrvatski ponor nego i europski i prije svega američki. Evo ukratko o čemu je riječ: svijet u kojem živimo i zemlja koju volimo oštećuje nas sve jače, bolnije, ironičnije i ciničnije svojom etičkom ravnodušnošću, licemjerjem i socijalnom hladnoćom. Teatar je eo ipso kritika svijeta i vlastita društva. Ne možemo svojom institucionalnom šutnjom odšutjeti metastaze. Zaboravili smo naprosto što uopće znači riječ "etika". Recimo u njezinom prastarom i danas smiješnom obliku: "Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama". Pomislila sam da bi se tu mogao skrivati pokretač naših daljnjih pokušaja. I začudo, sve se otvorilo poput domina. "Glembajevi", "Tosca", "Ničiji sin"...

 

OD KAROLINE RIJEČKE DO KAROLINE  SUŠAČKE

 

U društvu danas žena se promatra uglavnom na dva načina: ili kao stvorenje koje ima samo jedan, donji dio tijela ili agresivno kao ljudsko biće koje ima sva politička i ina prava. Prvi pogled nazivamo mačističkim, a drugi feminističkim. Moja  namjera bila je i jest pokazati bezbrojna lica žene upravo usuprot spomenutim tvrdim stajalištima. Zanimalo me ono što Deleuze naziva "postajanje ženom". Tako smo se zajedno susreli s Karolinom Riječkom koju istodobno nazivaju heroinom i kurtizanom, a sada ćemo upoznati Karolinu Sušačku kao nesretnu i smiješnu siroticu. Od Drage Gervaisa do Ödöna von Horvátha. Pa onda možda  maćeha Sverić i Jelčićevih žena uz "Rječinu" i tko zna kakvu i koju prijateljicu Ivice Prtenjače. Sve one šetaju gradom u kojem nastaje naše kazalište, a taj je grad na svaki način u žiži našeg interesa. U njemu i prije svega za njega i njegove građane nastaje naše kazalište. Ali isto tako nas privlači i Carmen, Ciganka, strankinja, sa svojom bezumnom čežnjom za slobodom i  Gioconda, a bit će i Tosca za koje je ljubav najvažnije i najsudbonosnije pitanje u životu, pa Filumena Marturano koja poput lavice čuva svoju obitelj i Castellica kao almodovarovska suvremena veleposlanica vlastita glumljena užitka i zadovoljstva. I druge. U svakom slučaju krug oko naših teatarskih žena nije posljedica feminizma niti balkanskog i inih mačizama što vladaju svijetom. To je naprosto uvijek iznova otvoreno pitanje kako postajati ženom. Predstave s druge strane pokazuju da nismo samo s jedne strane. Nismo zanemarili nevolje drugog spola. Amadeus, Holoferno, Zrinjski, Kazimir, osobe u svjetskoj praizvedbi Talijanske drame Eduarda Erbe "Kuća cvijeća koje leti", "Liolà"…

 

MNOGOLIKOST KAZALIŠNOG KRAJOLIKA

 

Eto to će biti stanoviti pokretači naših predstava u sezoni 2006./2007. Ali iznad i prije svega stoji samosvojan jezik kazališta. A taj jezik javlja se u posve različitim poetikama. Primjerice od eksplozije mašte i drskosti preko montipajtonovskog, dakle humornog prikaza tragike do estetike neoekspresionizma ili one tanke linije koja jedva dijeli zbilju od fikcije, pa do krajnjeg intimizma. Osobito će nas kao i do sada zanimati energija takozvanog totalnog teatra u kojem sudjeluju svi naši ansambli, drama, opera i balet, a koja se u ovoj sezoni naziva dramska kantata "Gospoda Glembajevi".

 

U svakom slučaju naši će se projekti kretati u  području estetike rizika i istraživanja. To je jedina stalnost u mnogolikom krajoliku današnjeg kazališta. Vjerujem, dragi posjetitelji, kako ćete se u njemu kreativno osjećati i pronalaziti one trenutke koji vas oslobađaju, idu pod kožu, pogađaju dušu. Jer te duše, anime, još uvijek ima, ma koliko joj se cijeli svijet suprostavljao. Ima je, negdje skrovito, u svima nama.

Mani Gotovac,

intendantica HNK Ivana pl. Zajca

 

 

 


 
Pretplata 2014/2015
Hrvatska drama
Dramma italiano
Talijanska drama
Opera
Balet
Koncerti
Noć kazališta
Diplomirani gledatelj
Arhiv
> Sezona 2013-2014
> Sezona 2012/2013
> Sezona 2011/2012
> Sezona 2010/2011
> Sezona 2009/2010
> Sezona 2008/2009
> Sezona 2007/2008
> Sezona 2006/2007
> Pretplata
> Novosti
> Program
> Hrvatska drama
> Dramma Italiano
> Talijanska drama
> Opera
> Balet
> Koncerti
> Zajčevi dani
> Sezona 2005/2006
> Sezona 2004/2005
Copyright (c) 2008. HNK Ivan pl. Zajc :: Kontakt