 Osim toga, u svom je osvrtu još istaknula:
„U idealnom prostoru stare tvornice Torpedo, koja samim svojim postojanjem, mirisima, konstrukcijama hale i tamnim podom naglašava neumitnost postojanja, života, rada i nestanka, uništenja, propadanja, Sudbine koja je negdje zapisana i koja neumitno vuče svoje konce, spojila se plesno-baletna priča ljubavi, gubljenja, stvaranja i kataklizme pod kotačem vremena koji se neumorno i bez zadrške okreće. Bila je to izvedba koja je u ovom vrlo akustičnom prostoru, uz podršku nenametljivog ozvučenja dobila jednu novu dimenziju, koja je zazvučala snažno i oblikovano u svim svojim dijelovima - orkestralnim, zborskim i solističkim. Orffova glazba koja osvaja „iz prve“ nadahnula je sve izvođače, plesači su bili vrhunski tumači svojih uloga, a među solistima je posebno zapažena bila Vanja Zelčić koja je lakoćom zapjeva u visinama osvajala, kao i sjajni dječji zbor Toretta koji je vrlo pedantno odradio svoju pjevačku ulogu.“ |