"Riječka praizvedba Marca Pola primjer je kako opera može i danas zaživjeti ako zadržava specifična obilježja toga žanra. I, ako je u svim komponentama dobro realizirana.
(...)Predstava je još jedna u nizu dobrih realizacija riječkog opernog ansambla predvođenog autoritativnom i znalačkom rukom dirigentice Nade Matošević Orešković, u kojima se sljubljuju glazbena i scenska komponenta u cjelinu respektabilnog dometa." Tako je praizvedbu opere "Marco Polo" Danielea Zanettovicha, pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević Orešković, u režiji Ozrena Prohića ostvarenu u suradnji s International Artistic and Cultural Centrom iz Rima, ocijenila ugledna glazbena kritičarka Marija Barbieri na portalu Klasika.hr, a pod naslovom "Praizvedba na visokoj razini". |
 Mnogo je iznimnih pohvala Marija Barbieri uputila izvođačima ovog djela:„Osobito je bogato zvučao orkestar u kojemu je Zanettovicheva partitura blistala svom svojom profinjenošću. Svi su solisti, na čelu s Vedranom Šimić u ulozi kanove kćeri Alanije, bili na visokoj profesionalnoj razini, spomenimo samo Valdisa Jansonsa u naslovnoj ulozi, Sinišu Štorka kao Kublaj-kana, Branka Robinšaka kao Argona i Ambru Vespasiani u ulozi zle dvorjanice Bolgane, koja kompletnoj glazbeno-scenskoj umjetnici, što talijanska gošća nesporno jest, pruža veće mogućnosti kreacije. Zapažen je bio nastup Anemarije Knego u ulozi Anđela i Blagoja Nacoskog kao Aeda. Lijepo je zvučao talijanski jezik Tonija Plešića u govornoj ulozi Starca s planine. Pouzdan je bio i nastup zbora koji je uvježbao Igor Vlajnić“.
"Libreto je prema kapitalnom djelu glasovitog svjetskog moreplovca Marca Pola (oko 1254.-1324.) – jedna priča kaže da je rodom iz Korčule – Il milione (Milijun) sastavio Fabio Ceresaa glazbu je skladao Daniele Zanettovich (...) Ceresa je uzeo isječak iz Polova sedamnaestogodišnjeg boravka na pekinškom dvoru moćna Kublaj-kana (1215-1294), unuka još slavnijeg Džingis-kana, koji u mnogo čemu korespondira sa sadašnjicom. Političke intrige, prodor druge vjere, u ovom slučaju kršćanske, na daleke prostore, izdaja, vječni sukob između dobra i zla, ubojice koje se navodi da likvidiraju neprijatelje, političke ili vjerske – sve je to i danas jednako aktualno. Ceresa je to vješto sročio u libreto koji je za razliku od mnogih libreta suvremenih opera vrlo koncizan i poštuje zahtjeve operne dramaturgije: jasnoću i preglednost."
A o glazbi Danelea Zanettovicha, Marija Barbieri je napisala: "Ugledni tršćanski skladatelj Daniele Zanettovih (1950) za vječnu je temu skladao glazbu koja će svojom prijemljivošću operu učiniti dostupnijom. Dobitnik niza važnih nagrada, veliki znalac i umjetnik istančana glazbenog ukusa, Zanettovich je, poglavito u orkestraciji, vrlo rafinirano pleo splet motiva koji neodoljivo podsjećaju u prvom redu na Puccinija, osobito na njegovu Turandot, što se teško moglo izbjeći jer se radnja odigrava u istom ambijentu, ali i na Respighija pa i francuske impresioniste. No zašto bi to bio nedostatak?! Dapače, to je očit znak da je skladatelj iskreni stvaralac koji se ne povodi za pomodnošću nego glazbu crpi iz sebe, iz svoga vlastitog emotivnog i misaonog svijeta ne obazirući se na vanjske utjecaje. I, što je možda još važnije, razvidno je da Zanettovich zna da skladanju opere valja pristupiti ne samo kao skladanju glazbenog djela nego glazbeno-scenskog djela, što nikako nije isto. I učinio je to vrlo dobro, sa znanjem i talentom.“ |