Affrontare l'adattamento teatrale di un romanzo della mole de Il barone rampante è stata un'impresa ardua e affascinante fin dall'inizio. Sapevamo che ogni studente italiano durante il suo percorso scolastico aveva incontrato il Barone ma scoprire per quanti di noi questo personaggio avesse segnato in qualche modo la fantasia è stato sorprendente. Quanti “È il libro della mia infanzia!”, “È sempre sul mio comodino!”, “Certo! Il ragazzo che vive sugli alberi, bellissimo!” ci siamo sentiti ripetere; e più queste frasi si moltiplicavano più cresceva in noi la paura di sbagliare e di deludere. Poi è stato lo stesso Calvino a venirci incontro: “Il vero modo di accostarsi a questo libro è quello di riconoscerne la filiazione da quei classici dell'umorismo poetico e fantastico”…senza pretese, semplicemente umorismo poetico e fantastico. E poi la scelta. Sì la scelta, perché se si volesse mettere in scena tutta la storia del Barone bisognerebbe fare non uno spettacolo ma due, tre, quattro, tante sono le avventure che incontra nella sua vita ed i significati che ognuna porta con sé. Così abbiamo optato per questa nostra storia: la Ribellione di un adolescente e il suo rapporto col padre, la scelta di andare a vivere sugli alberi, di vivere da diverso facendo di questa diversità una forza al servizio anche degli altri, l'amore puro, il dolore, la maturità ed infine il salto estremo, bellissimo, più in alto degli alberi… Ed ora due parole sul lavoro con gli attori: Grazie di cuore. Se siamo riusciti a portare in scena tutto questo è stato grazie alla professionalità, alla disponibilità, alla fantasia e alla viva partecipazione degli attori del Dramma Italiano e della scenografa e costumista Rosaria Ricci che ci hanno dato piena fiducia da subito.
Paola Galassi e Oscar Genovese
Suočavanje sa scenskom adaptacijom romana veličine Baruna penjača bio je smion i fascinantan pothvat od samog početka. Svi smo znali da se svaki talijanski učenik tijekom svog školovanja susreo s Barunom, ali otkriće, do koje točno mjere je taj lik iz romana obilježio na neki način maštu svakog od nas, bilo je iznenađujuće. Koliko puta smo čuli da se ponavlja: “To je knjiga mog djetinjstva!”, “Uvijek se nalazi na mom noćnom ormariću!”, ”Svakako, dječak koji živi na drveću, prekrasno!”; i što su se više množile takve rečenice, to je više u nama rasao strah da ne pogriješimo i ne razočaramo. Tada nam je došao u susret i sam Calvino. “Pravi pristup ovoj knjizi jest prepoznavanje usvojenog od klasika koji su prožeti poetskim i fantastičnim humorom”... nepretenciozno, jednostavno poetski i fantastični humor. Zatim tu je bio i izbor. Da, izbor, jer kad biste htjeli postaviti cijelu priču o Barunu, trebali biste napraviti ne jednu, već, dvije, tri, četri predstave jer toliko je pustolovina koje susreće tijekom svog života i značenja koje svaka od njih donosi. Utoliko smo se odlučili za ovu našu priču: pobuna adolescenta i njegov odnos s ocem, odabir da živi na drveću, da živi na drugačiji način te da u isto vrijeme taj čin raznolikosti učini snagom u službi drugima, čiste ljubavi, boli, zrelosti, i na kraju, ekstremni skok, prekrasan, viši i od stabala... A sada nekoliko riječi o radu s glumcima: Hvala vam od srca. Ako smo uspjeli sve ovo postaviti na scenu, to je zahvaljujući vašoj profesionalnosti, dostupnosti, mašti i aktivnom sudjelovanju glumaca Talijanske Drame i scenografkinje i kostimografkinje Rosarie Ricci koji su nam ulili povjerenje od samog početka.
Paola Galassi i Oscar Genovese |