 Za veliki uspjeh predstave, koja postavlja pitanje koga vidimo kada se pogledamo u ogledalo, zaslužni su kako riječki baletni ansambl tako i autorska ekipa predvođena koreografom međunarodnoga ugleda Patrickom Delcroixom.
Sjajnu atmosferu koja je vladala na premijernoj izvedbi prenijeli su, među ostalim, i tiskani mediji. Večernjakova kritičarka Maja Stanetti u prvi je plan istaknula: „“Ogledala“ su premijerno zasluženo ispraćena dugotrajnim ovacijama jer je svakoga na intuitivnoj razini dotaknulo slično i zatomljeno iskustvo. Dakako, bile su to i ovacije za požrtvovnu i predanu izvedbu baletnog ansambla na rubovima napregnutosti tijela“.
Vjesnikova je novinarka Ljiljana Mamić Pandža konstatirala: „Lijepo, nesvakidašnje i emotivno. Publika je dobila predstavu kakvu je koreograf Patrick Delcroix i i najavljivao – nešto što je riječki baletni ansambl prikazalo u sasvim novom svjetlu...dugotrajnim i gromoglasnim pljeskom publika je nagradila članove ansambla.“
„Riječki baletni ansambl u cjelini je pokazao visoku izvedbenu razinu“, zaključila je u „Novom listu“ Kim Cuculić dodavši kako su se neki plesači i plesačice ipak više istaknuli u pojedinim plesnim segmentima: „To se prije svega odnosi na izvrsnog Andreija Kötelesa u muškom dijelu ansambla, dok je u ženskom dijelu upečatljiva Camila Izabel Moreira. Izdvojimo i duete Anne Ponomareve i Kötelesa te Vladimira de Freitasa Rose i Moreire.“
Maja Stanetti u „Večernjem listu“ ističe i ljepotu glazbe te vizualnih segmenata predstave: „Delcroix na zanimljivu i zavodljivu glazbu Davida Langa i Maxa Richtera nekoga globalističko postmodernističkog tipa gradi tečne, legato sekvence pune unutarnjeg naboja međuljudskih odnosa obrnutih odraza u ogledalima na jednostavno zamišljenoj i efikasnoj scenografiji i u isto tako jednostavnim kostimima Bjanke Adžić Ursulov te sa sugestivnim osvjetljenjem Denija Šesnića.“
Dojmljivu baletnu predstavu „Ogledalo duše“ svakako treba pogledati. Reprizne izvedbe su: 25., 26.,28., 29. i 30. siječnja 2010. u 19,30 sati. |