U četvrtak, 25. lipnja 2009. godine u Dalju je u 82. godini života preminuo Danilo Maričić, jedno od prvih imena riječkog glumišta koji je svojim djelovanjem dugim gotovo četiri desetljeća u riječkome Hrvatskom narodnom kazalištu utisnuo dubok pečat. U Rijeku je stigao 1949. godine te je ubrzo postao glavni nositelj dramskog repertoara tadašnjeg Narodnog kazališta „Ivan Zajc“. Uz to što je svoje uloge, a ostvario ih je više od 150, donosio scenski upečatljivo, istaknuo se i svojim režijama. I dužnost riječkog intendanta, u razdoblju od 1980. do 1985. godine, iznio je s vještinom istinskog kazališnog znalca i zaljubljenika.
Godine 1987. Danilo Maričić odlazi iz riječkog Kazališta kada biva umirovljen, ali mu se, gotovo sve do svoje smrti, vjerno vraća kao posjetitelj. Kolege ga i danas pamte kao izvrsnog umjetnika te dragog, poštenog i dobrog čovjeka.
Pogreb je održan 26. lipnja u Osijeku. Komemoracija u riječkom HNK Ivana pl. Zajca bit će upriličena u ponedjeljak, 29. lipnja 2009. u foyeru Kazališta u 9,30 sati. |
 Danilo Maričić rođen je u Zrmanji 11. veljače 1927. godine, a odrastao je u Osijeku gdje se i počeo baviti glumom. Nakon završene mature Danilo Maričić dobiva stalni glumački angažman u Drami HNK Osijek ali ubrzo napušta osiječko kazalište te odlazi u zagrebačku Zemaljsku glumačku školu koju je završio 1949. godine. Iste godine slijedi angažman u Kazalištu u Rijeci u kojem ostaje do svoje mirovine 1987. godine. U 38 godina svojega umjetničkog djelovanja u Rijeci Danilo Maričić iznio je na pozornicu oko 150 uloga, režirao 8 dramskih predstava, bio vršitelj dužnosti ravnatelja Hrvatske drame u sezoni 1972./1973. kao i intendant Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u razdoblju od 1980. do 1985. godine. Potom je dvije godine obnašao ulogu savjetnika u riječkom Kazalištu.
Na taj je način Danilo Maričić gotovo cijeli svoj životni i umjetnički vijek posvetio riječkome Kazalištu.
Prva njegova uloga na daskama riječkog Kazališta bila je Artur u „Otoku mira“ A. Petrova 1949. godine, a posljednja koju je odigrao bila je Argile u „Paskvaliji“ Ž.Činga 1980. godine. Mnogi još uvijek pamte njegove sjajne glumačke kreacije redovnika Smole u Zagorkinoj „Gričkoj vještici“, Malcoma u Shakespeareovu „Macbethu“ ili Pavla Greogorijaneca u Šenoinu „Zlatarevu zlatu“.
Neke od njegovih najvažnijih uloga su Romeo u Shakespeareovu „Romeu i Juliji“ te Pomet u Držićevu „Dundu Maroju“.
Svojim redateljskim umijećem prvi put se predstavio predstavom „Što grickaš druže“ Z. Đorđevića a potom su uslijedile režije predstava „Moj zet direktor“ M.Mitrovića, „Partizanska pozornica“, „Čuvaj se senjske ruke“ Šenoe-Cihlara, “Vječiti studenti“ Z.Đorđevića i „Vuk Bubalo“ B.Ćopića.
Danilo Maričić dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada. Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske višekratno ga je nagrađivalo Prvomajskom nagradom: 1961. za ulogu Andreja Brinara u predstavi „Zvijezde su vječne“ M. Bora, 1962. za ulogu Romea u „Romeu i Juliji“ W. Shakespearea, 1964. za ulogu Oberona u „Snu ljetne noći“ W. Shakespearea te 1966. godine za ulogu Adama u „Ranjenoj ptici“ M. Matkovića.
Nagradu grada Rijeke za svoj uspješan umjetnički rad primio je 1975. godine a dvije godine za redom 1976. i 1977. dobio je Diplomu Večernjeg lista. Skupština Općine Rijeka 1965. godine dodijelila mu je Priznanje za zalaganje u razvoju grada Rijeke. Godinu kasnije Savjet Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ odlikovalo ga je Spomenicom za doprinos razvoju riječkog Kazališta.
U svojoj bogatoj karijeri Danilo Maričić uspješno se predstavio i kao filmski i TV glumac ostvarivši više od 10 uloga u tim medijima, jednako kao što je ostvario i sjajne radijske dramske uloge. Glumio je u filmovima „Majka Katina“ 1948. , „Major Bauk“ 1950. te „Kampo Mamula“ 1959. godine.
Svojom osebujnom glumačkom osobnošću te iznimnim ljudskim odlikama Danilo Maričić ostavio je neizbrisiv trag u povijesti HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. |