„Večer Prokofjeva i Šostakoviča“ naziv je posljednjega ovosezonskoga koncerta orkestra riječke Opere, na programu u utorak, 5. svibnja 2009. godine u 20 sati, a donosi iznimna djela dvojice ruskih glazbenih velikana 20. stoljeća.
Pod ravnanjem međunardono priznatog dirigenta Antona Nanuta, čestoga gosta riječkog Kazališta i miljenika riječke publike, uz orkestar Opere nastupit će solist na klaviru, priznati ruski pijanist Konstantin Bogino. Na programu koncerta su: Prokofjevljev Koncert za klavir i orkestar br. 1 i njegova Simfoniju br. 1 „Klasična“ u D-duru, op. 25 te Šostakovičeva Simfonija br.1 u f-molu, op.10.
Proslavljeni ruski pijanist Konstantin Bogino studij je s najvišim ocjenama završio na Konzervatoriju „P. I. Čajkovski“ u klasi Vere Gornostaive. Predavao je glasovir na Konzervatoriju „Gniessinih“ u Moskvi, održavao koncerte diljem tadašnjeg Sovjetskog Saveza, kao solist i sa slavnim triom „Čajkovski”, čiji je i osnivač. Od 1980. posvećuje se i predavanju na međunarodnim akademijama u Italiji, Njemačkoj, Finskoj, Japanu i Južnoj Koreji. Snimao je za radio i televiziju, među ostalim, u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Finskoj. |
 Prokofjevljev Koncert za klavir i orkestar br. 1 praizveden je 7. kolovoza 1912. godine, a autor je tada zapisao: „Orkestar je s vremena na vrijeme falširao“. Danas je publici diljem svijeta taj koncert jedno od najomiljenijih djela ovog ruskog skladatelja.
Četiri godine kasnije Sergej Prokofjev, tada 25-ogodišnjak, počeo je pisati svoju Prvu simfoniju danas poznatiju pod nazivom „Kalasična“ praizvedenu u Petrogradu 21. travnja 1918. godine pod njegovim dirigentskim vodstvom. Ta se simfonija smatra jednom od prvih neoklasičnih kompozicija, a vremenom je postala jedna od Prokofjevih najpopularnijih djela, štoviše često se koristi kao glazbena podloga na televiziji.
Prva simfonija Dimitrija Šostakoviča bila je njegovo prvo veliko glazbeno djelo, napisano kao njegov diplomski rad s 20 godina, a praizvedeno 1926. godine. Na varšavskom pijanističkom natjecanju godinu dana kasnije njome je bio impresioniran dirigent Bruno Walter pa je zahvaljujući tome 1927. održana i berlinska premijera. Nakon toga Šostakovič se koncentrirao na skladanje i ograničio izvedbe na samo vlastita djela, do tada je naime djelovao i kao koncertni pijanist i skladatelj. Danas se glazbeni kritičari slažu kako je 1. simfonija jedno od njegovih ključnih djela ranijeg razdoblja, a kombinirala je akademizam konzervatorija sa Šostakovičevim vlastitim osjećajima. |