... Savković se služi svojim bogatim europskim plesačkim iskustvom i poigrava plesnim tehnikama i stilovima, unutar slaganja sekvenci ali i unutar strukture predstave i tako dobiva na dinamici. Čvrsta okosnica je jednoobrazna, programirana grupa od maksimalno šest plesačica i pet plesača. Njihov prvi izlazak je oblik brzog suvremenog baleta na špici, dok su kasniji izlasci, u sredini i na kraju (riječ je i o tri inačice kostima) u mekim papučicama, bliži suvremenim tehnikama, iako se uvijek insistira na makar naznaci klasične geste i figure. Svakako je najveće iznenađenje predstave i kao neki duhoviti upad iz prošlosti, vremeplov, kad nakon prve techno grupe izađe šarmantni, nasmiješeni, lakonogi Shaun McLaughlin i u ležernom revijalnom tonu, na romantičnu pjesmu Nat King Colea, izvede solo u kombinaciji baleta i stepa.
Kao što i naslov Shut Up and Dance sugerira, riječki Balet pripremljen je i spreman za novo poglavlje: nema se što pričati (misliti, filozofirati, propitivati i sl.) – osvijetljena prazna scena daje priliku da se pokaže vrsnost plesanja u smislu izvođenja savladanog tjelesnog zadatka. U tom smislu nije to samo suprotno od Zurovčeva kazališnog poimanja plesa nego je zanimljivo da ne kažem provokativno u odnosu spram suvremene plesne scene koja je u Rijeci naglašeno konceptualna. Pogotovo što je Savkovićeva plesna predstava, svojevrsni, a rekla bih po posjećenosti i reakcijama vrlo uspješni, poziv mladima na novi baletni party igra na sceni HKD na Sušaku.
Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr
U snažnoj repetitivnoj motorici elektronske glazbe javljaju se motivički i melodički impulsi, što otvara prostor poticajima za plesni pokret. Ronald Savković, sažimajući vlastito bogato iskustvo klasičnoga baletnog princa, poslužio se elementima klasične baletne tehnike, varirajući ih u dovoljnoj mjeri da poprime suvremeni oblik i zadrže klasičnu tehničku postavu plesa na špicama. Vrijednost je toga pedesetminutnoga apstraktnog djela što je u izrazu potpuno suvremena koreografija potekla od klasičnoga plesača i namijenjena je također klasičnim plesačima. Brza je, teška i zahtjevna, kondenzirane i oslobođene energije.
Nekoliko je pas de deuxa različitih emocionalnih predznaka, s ljubavnom dramom prije atraktivnoga završetka. Na polovici djela je step-intermezzo, na glazbu pjesme L-O-V-E Nata Kinga Colea, u šarmantnoj izvedbi Shauna McLaughlina.
Asistentica koreografa je Ersilia Nikpalj, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, a kostime čistih obrisa načinio je poznati makedonski modni dizajner i kostimograf Aleksandar Nošpal. Zajedno s koreografom ostvarili su vizuru i ugođaj modernog baleta kao sastavnog dijela suvremenoga plesnog kazališta, na tragu današnjih europskih tendencija.
Davor Schopf, Vijenac
Savković je prikazao jedan od najenergičnijih izljeva mladosti, kombinirajući ples na špicama i elektronsku glazbu na sceni. Petnaestak plesača i plesačica uspjelo je dočarati atmosferu izlaska u klub subotom navečer te sjajnim spojem klasike i avangarde privuklo dosta mlađu publiku nego inače. Svaka vrsta kazališnog plesa sinoć je dobila svojih pet minuta - klasika, neoklasika, ali i suvremeni ples. Naglasak predstave bio je stavljen na uživanje u mladosti i zabavljanju u noćnom izlasku.
Veliku pozornost privukli su i kostimi, djelo makedonskog kostimografa Aleksandra Nošpala.
Bilo je to pravo osvježenje, složio bi se svatko tko je sinoć gledao predstavu.
Na kraju, valja pohvaliti i plesače - Jovana Miroslavljević, Marta Kanazir, Shaun McLaughlin i Ricardo Freire vrhunski su prenijeli Savkovićevu viziju predstave. Uz njih u predstavi plešu Paula Rus, Marta Voinea Čavrak, Sabina Voinea Vukman, Anka Zgurić, Tanja Tišma, Martin Grainger, Svebor Zgurić i Daniele Romeo, dok su u alternacijama Anna Ponomareva, Tena Ferić Dokmanović, Leonid Antontsev i Vitalij Klok, koje će gledatelji vidjeti u drugim izvedbama predstave.
Publika će pod posebnim povećalom čekati nove Savkovićeve ideje, a dotada - shut up and watch!
Mario Jovković, BALET.com.hr
Kratka, dinamična, efektna i zanimljiva plesna predstava uz zvuke elektronske glazbe koja traži sudjelovanje svih čula slušatelja, i sedam balerina i pet baletana na posve ogoljeloj crnoj pozornici i gotovo radnom svjetlu, koji svojim plesom traže posvemašnje fokusiranje samo na njih i njihov ples. Spoj baletnih špica klasičnog bijelog baleta sa suvremenom glazbom i brzim, energičnim pokretima u zahtjevnoj koreografiji, činilo je začarani krug pogleda gledatelja na pozornicu i pokreta plesača, bez prekida. Bez iščitavanja neke priče koja bi se rađala iz glazbe, samo nevjerojatno dobro uvježbana tijela u eleganciji vrhova prstiju, okreta, pirueta, ritmičnih odskoka i robotike koju prati nabrijana glazba. I mala ironična digresija u sredini predstave kao sjećanje na zlatno doba Hollywooda, jedan dobro uvježbani muški step sa glazbom za one nešto starije u publici, kao predah od brzog tempa plesa na početku i kraju izvedbe. Pomlađeni, osvježeni ansambl dao je sve od sebe u ovoj jednosatnoj plesnoj predstavi, a publika nije štedjela dlanove ni glas…
Gloria Fabijanić Jelović, Hrvatski radio – Radio Rijeka
Radi se o dinamičnoj igri na elektronsku glazbu, koja svojim repetativnim karakterom daje prostora plesnim varijacijama na istu koreografsku ideju. Elektronska glazba zna biti agresivna, zamorna, no ova koju potpisuje Rene Beer to uopće nije, što rezultira potkom na koju plesni pokret liježe prirodno, a pod svjetlima reflektora, prati se sa zanimanjem.
Svjetlana Hribar, Novi list |