 Tatjana Gromača (punim imenom Tatjana Gromača Vadanjel), rođena u Sisku, 1971. godine. Osnovna škola i gimnazija u rodnom gradu. Od 1990. do 2000. godine živi u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu godine 1995. diplomira komparativnu književnost i filozofiju. Nekoliko godina radi u prosvjeti, paralelno piše i objavjuje publicističke i literarne radove u kulturnim i književnim časopisima.
Godine 2000. seli u Istru, gdje i danas živi, na relacijama od središnje Istre do Pule. Iste godine počinje raditi za legendarni splitski tjednik “Feral Tribune”, gdje piše autorske reportaže, književne oglede, tekstove iz kulture. Sredinom 2008. godine počinje raditi za riječki “Novi list”.
Do sada objavila: - “Nešto nije u redu?”, poezija, Meandar,Zagreb, 2000.
- “Crnac”, roman, Zagreb, 2004.
- “Bijele vrane”, reportažni zapisi, Profil, Zagreb, 2005.
Knjige su joj prevođene na njemački, slovenski, češki i poljski jezik, a pojedini tekstovi – poezija, proza i eseji, na gotovo sve europske jezike, od grčkog i turskog, mađarskog, francuskog, talijanskog, engleskog i ruskog, do švedskog i esperanta.
Nagrade i priznanja: Nagradna stipendija berlinske Akademije umjetnosti za prvu knjigu, godine 2000., Nagradna stipendija Austrijskog kulturnog centra i nezavisnih nakladnika Hrvatske, godine 2004., i počasna plaketa Sveučilišne biblioteke u Varšavi, godine 2006., obje za roman “Crnac”.
Posebna izdanja: Zvučni zapis romana “Crnac” na CD-u, (MKC Split, 2006. godine), esej o istarskom gradiću Raša u knjizi „Last & Lost“, (Surhkamp Verlag, Frankfurt), koja je 2006. godine objavljena u Njemačkoj, a potom je tiskano francusko i poljsko izdanje.
Tatjana Gromača bila je gošćom brojnih uglednih europskih književnih susreta i razgovora, poput onoga u Vilenici u Sloveniji, u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju, na festivalu Kosmopolis i na „Barcelona poetry“ festivalu, u Stockholmu, Istambulu, Solunu, Beču, Ljubljani, Sarajevu, Zagrebu, u južnoj Francuskoj… itd. |