Ispiši ovu stranicu
Christian Romanowski

Christian Romanowski

Rođen u Flensburgu, odrastao u Bremenu, nakon mature humanističke gimnazije, studirao je glumu i režiju u Hamburgu na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u klasi profesora Eduarda Marksa.
Nakon angažmana u Düsseldorfu, Darmstadtu i Nürnbergu, radio je kao samostalni umjetnik – glumac u Berlinu.
Svoje prve režije potpisuje kao redatelj kuće na Landestheateru u Memmingenu. Nakon toga je radio kao redatelj u kazalištima u Marburgu, Heilbronnu, Wilhelmshavenu, Würzburgu i Bremenu gdje je režirao Dürrenmattove, Fassbinderove, Sternheimove, O’Casseyjeve i Strindbergove drame.
Od 1985. godine radio je kao vanjski suradnik za Njemačku televiziju te je kao autor i redatelj za SWR Baden-Baden, za Sat 3 i ARTE snimao jednako igrane filmove, kao i veliki broj dokumentarnih filmova s kulturom u fokusu tema – između ostalog seriju pod naslovom „Operne kuće svijeta“ i dokumentciju o studentima pjevanja Die Callas-Fabrik.
Za seriju Schätze der Welt – Erbe der Menschheit ostvario je kao autor i redatelj 40 epizoda o kulturnim spomenicima cijeloga svijeta. Film Ewig werdendes Vergehen o ledenjaku Aletschu dobio je glavnu nagradu na festivalu u Grazu.
Za glazbenu redakciju Hrvatske televizije napravio je, uz režiju više koncertnih snimaka, i devedesetominutni filmski portret Dunje Vejzović pod naslovom „Moja težnja je jača od moje bojazni“.
U Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu autor je operne režije s vlastitom scenografijom za Verdijevu operu Don Carlos. To je uprizorenje bilo pozvano i na Festival BEMUS u Beogradu.
Zajedno sa svojom suprugom Dunjom Vejzović osnovao je VERO Vision i producirao, pored Cavalierijeve Rappresentatione di anima e di corpo, uz vlastitu scenografiju, i  poluscensko uprizorenje opere-oratorija Oedipus Rex Igora Stravinskog u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinki“ u Zagrebu pod dirigentskom palicom Milana Horvata. Ista je produkcija prikazana i u Cankarjevom domu u Ljubljani. Za poluscensku realizaciju Salome Richarda Straußa što ju je u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu izvela Zagrebačka filharmonija, a dirigirao Kazushi Ono, također potpisuje i režiju i scenografiju.