Kako biste nekom neupućenom i neupoznatim s njime opisali svoj rad? Kako biste opisali svoj osobni umjetnički i koreografski jezik?
Iako je uvijek teško govoriti o vlastitom radu, mislim da se moj rad može okarakterizirati kao fluidan, muzikalan, estetičan i izazovan. Glazba je uvijek snažna podrška mojoj koreografiji i fluidnosti pokreta. To bi bila kratka priča o mom radu, od temelja do kreacije.
Tko je najviše utjecao na Vas? Je li to bio Jiří Kylián ili možda netko drugi iz niza velikih imena s kojima ste radili tijekom svoje plesačke karijere?
To je vječno pitanje kad je riječ o mom radu. Osamnaest sam godina radio s gospodinom Kyliánom i naravno da postoji određeni utjecaj ali, s druge stane, nakon što smo 16 puta zajednički radili tijekom godina i on je bio pod mojim utjecajem. Posve iskreno mogu reći da sam utjecao na njega svojim osobnim pokretom. Bio je to dvosmjerni rad s njime, primanje i davanje u plesnoj dvorani.
Što Vam je bila osnovna inspiracija za predstavu „Ogledalo duše“, posebice s obzirom na temu iz naslova? Je li uopće moguće reći o čemu se radi? Postoji li išta što bismo mogli nazvati nekom vrstom priče?
Polazišna točka bilo je da ono što vidimo, s vremena na vrijeme, kada se pogledamo u ogledalo odnosno da slika koju tada vidimo uopće nije u skladu s onim što osjećamo. I tu si, suočen s vlastitim mislima i mišljenjima, i pitaš se: Što se događa? Zašto? I tada počinješ tragati i truditi se otkriti što zapravo jesmo. Propitivati i istraživati stanje između onoga što mislimo da jesmo i onoga što stvarno jesmo u ovom trenutku. Otkrivati za što smo sposobni u trenutku boli, sreće, tuge, ljutnje, ljubavi. Stanje bića, stanje uma ili stanje duše stalno mijenja „sada i ovdje“. Na to utječe sve oko nas i sve ono u nama. Prvo treba istažiti čimbenike da bi se moglo otkriti istinsko stanje. Na interenetu sam pronašao jedan citat za koji mislim da to može dobro opisati:
„Stanje bića nije ono što je bilo ili što će postati. Biće, duša nije bilo i ne želi biti. Tvoje istinsko Biće nije ono što misliš da si bio u prošlosti ili ono što želiš biti u budućnosti – a nije ni ono što misliš da si sada. Ti si ono što jesi, ali što je to? To je stanje čistog bivanja.“
Možete li pojasniti izbor glazbe, djela suvremenih skladatelja Davida Langa i Maxa Richtera?
Odabir glazbe jednostavno je objasniti, ona odražava koncept i kao što sam ranije naglasio, glazba je kralježnica mog djela, moja podrška, moj osobni izazov i ugođaj koji priprema moja čula i moju kreativnost. Ona sigurno odražava i stanje u kojem se nalazim u ovom trenutku svog života, i na kraju, posve jednostavno: to je prekrasna glazba za istraživanje na koreografskoj razini.
Kakve impresije nosite o riječkom baletnom ansamblu? Kako su plesači prihvaćali vaše umjetničke ideje i tehničke zahtjeve? I kako je tekao proces nastanka predstave?
Ovo je za mene značilo zadivljujuće iskustvo budući da je ova predstava moj prvi cjelovečernji balet, moj novi izazov s plesačima s kojima nikada ranije nisam radio. Ali vidjeti da je ansambl posve otvoren nekim novim horizontima značilo je užitak u pružanju nevjerojatnih izazova i pomicanju njihovih granica. Odgovor koji sam mogao osjetiti u baletnoj dvorani otvorio mi je mogućnost bavljenja i istraživanja nekih složenih pokreta. Bilo je to vrlo intenzivno razdoblje, ali vrijedila je svaka njegova sekunda. I zato zahvaljujem plesačima na toj čaroliji i Staši na ukazanom povjerenju i danoj mi mogućnost da se izrazim.
Milena Jerneić |