U petak, 21.veljače, riječka je publika ne štedjeći dlanove pozdravila premijeru Talijanske drame „Il Barone Rampante/Barun penjač“, a jednako su pozitivni i odjeci kritike. U toj maniri izvještava i Glorija Fabijanić Jelović za HRT Radio Rijeku:
„Priča je to obavijena bajkovitom čarolijom ispod koje se nižu slojevi za razmišljanje, propitivanje, saznavanje. U prvi tren izgubljeni u sjajnim, veselim, ekološkim kostimima jarkih boja i zanimljivo jednostavnoj scenografiji, polako uranjamo u red otpora apsurdnim zahtjevima, u sudbonosna događanja života i svijeta, u ekološku osviještenost, u suočavanje s odrastanjem i poznatom frazom – biti drugačiji, ali biti u službi dobra, u službi ljubavi. Sve je to unutar ove zanimljive priče za mlade i odrasle, komponente kojejedan pravi roman treba imati i sve je to izvrsno pretočeno u zanimljivi kazališni čin.“ |
 Detaljan je i kazališnoj izvedbi u potpunosti sklon i izvještaj Kim Cuculić iz Novog lista kojoj ne promiču izvanredna kostimografija i scenski prostor u predstavi:
„Predstava »Barun penjač« počinje prizorom obiteljskog ručka, kojim je Paola Galassi naznačila smjer interpretacije. Za uvećanim stolom, na velikim drvenim stolicama, sjede članovi obitelji Piovasco di Rondo, čime je stvorena perspektiva iz očišta mladoga baruna Cosima i njegova brata Biagija – naratora koji vodi kroz priču. Iz njihove pomaknute perspektive ostali likovi djeluju pomalo groteskno i karikirano, a predmeti i životinje postaju neobično uvećani. U maštovitom uprizorenju predmeti i životinje – puževi, jabuke, pauk, komad torte... – zadobili su disproporcionalne dimenzije, čime je i na vizualnom planu predstave postignuta pomaknutost.
Za vizualni dojam, uz asistenciju oblikovatelja svjetla Predraga Potočnjaka, zaslužna je scenografkinja i kostimografkinja Rosaria Ricci, koja je scenski prostor naznačila detaljem golemih grana na kojima boravi Cosimo – Barun penjač, obiteljskim stolom i još pokojim rekvizitom, dok je sve ostalo prepušteno samim glumcima koje je Ricci odjenula u maštovite, stilizirane povijesne kostime izrađene od obojenog materijala za ambalažu.“
Naročit naglasak na kvalitetu i osebujnost glumačkih izvedbi, glavne i inih, stavlja Gianfranco Miksa u svom osvrtu u „La Voce del Popolo“:
„Na ovoj razini apsolutno je nepogrešiv izbor glumaca. Štoviše, pokazuju iznimnu povezanost i svježinu. Zanimljivo je pratiti tu grupu na sceni, od koje mnogi imaju višestruke i brze promjene uloga. Vrlo je uvjerljiva uloga Andree Ticha koji daje stas i glas svestranom Cosimu, heroj neposlušnosti. Tich u sažetim elokventnim crtama oslikava portret lika koji interpretira. Doslovno bajkovita je Elena Brumini u ulozi Biagia, Cosimova brata i naratora. Očaravajuća je raznovrsnost njegovog stila sofisticirane govorancije visokog društva izražene kroz iskrenost jednog djeteta fasciniranog starijim bratom... Izrazita je vrijednost uloge Ivne Bruck u ruhu pomalo razmažene i komplicirane markizice Viole u koju se Cosimo zaljubljuje.
...Puno je i sekundarnih uloga u kojima ova glumačka ekipa briljira.“
U maniri spomenutog, zaključit ćemo riječima Kim Cuculić:
„Predstava »Barun penjač« žanrovski je određena kao komedija za djecu i odrasle, no načinom interpretacije Calvinova romana možda je ipak prije svega usmjerena na one nešto mlađe gledatelje. U svakom slučaju, uprizorenje »Baruna penjača« poziv je svima na nova čitanja Itala Calvina, dok je Talijanska drama ovom predstavom potvrdila svoje poslanje promoviranja talijanskih autora, talijanskog jezika i kulture. Glumački ansambl i autorska ekipa ispraćeni su dugotrajnim pljeskom.“ |