William Shakespeare SAN IVANJSKE NOĆI komedija  Prevoditelj: Milan Bogdanović Prijevod redigirao: Josip Torbarina Redatelj, scenograf, izbor glazbe: David Doiashvili Dramaturginja: Magdalena Lupi Alvir Kostimografkinja: Ann Mosidze Koreograf: Konstantine Purseladze Oblikovatelj svijetla: Predrag Potočnjak Video dizajner: Nika Lomidze Asistentica kostimografkinje: Manuela Paladin Šabanović Lektorica: Đurđa Škavić, prof. Osobe: Tezej, atenski vojvoda Damir Orlić Hipolita, amazonska kraljica, Tezejeva zaručnica Tanja Smoje Egej, otac Hermijin Zdenko Botić Lisandar, mladić zaljubljen u Hermiju Igor Kovač Demetrije, mladić zaljubljen u Hermiju Jasmin Mekić Filostrat, Tezejev dvorski meštar Jelena Lopatić Hermija, Egejeva kći  zaljubljena u Lisandra Aleksandra Stojaković Helena, zaljubljena u Demetrija Nika Mišković Dunja, tesar Dražen Mikulić Vratilo, tkalac Alen Liverić Frula, krpač mješina Denis Brižić Gubac, kotlokrp Andreja Blagojević Gladnica, krojač Biljana Torić Spretko, stolar Giuseppe Nicodemo Oberon, vilinski kralj Damir Orlić Titanija, vilinska kraljica Tanja Smoje Puk, vilenjak Jelena Lopatić Inspicijentice: Sandra Čarapina, Ana Vidučić Šaptačica: Jolanda Pahor Prevoditeljica na pokusima: Nina Rukavina Premijera: 22. ožujka 2013. Predstava ima jednu stanku.    Iako se ne zna kada je točno nastala (negdje oko 1595. godine), poznat je podatak da se veliki Bard drznuo ovu komediju o relativnosti ljubavi, po prvi put uprizoriti upravo na dan najveće slave ljubavi – vjenčanja, i to konkretno grofa Southamptona s Elizabetom de Vere. Za poljskog teatrologa i šekspirologa Jana Kotta, autora glasovite knjige eseja “Shakespeare naš suvremenik” “San Ivanjske noći” je najerotičniji od svih Shakespearovih komada, dodajući kako je “kod Shakespearea uvijek divna naglost ljubavi.” Ljubav se slavi u razuzdanoj ljetnoj ivanjskoj noći u kojoj se pod okriljem mirisne večeri spajaju animalni instikti, eros i thanatos, iluzija i stvarnost. Kovitlac ljubavnih zabluda mladih zaljubljenika, duhovite glumačke preobrazbe neprofesionalne “glumačke družine”, krajnje zaigran no nimalo naivan vilinski svijet, brojni maštoviti zapleti i rasplet u kojemu na kraju sve ispadne dobro, samo su neki elementi igre koja stalno varira na oštrici zavodljivosti i grubosti, poetičnosti i okrutnosti. POKROVITELJ PREDSTAVE