Koprodukcija HNK Ivana pl.Zajca i Hrvatskog društva skladatelja-
Glazbene tribine Opatija i Kulture promjene Studentskog centra u Zagrebu-Teatra &TD

Ivo Lhotka-Kalinski
SVIJETLEĆI GRAD
muzička farsa zatočenika apsurda

U L O G E  :
 
JAKI (profesor) Robert Kolar
MRŠAVI (mali činovnik) Sergej Kiselev
ŽENA U ŽUTOJ HALJINI Nataša Antoniazzo
CRNI Voljen Grbac
SESTRA MRŠAVOG Vanja Zelčić
MJESEČAR Martin Marić/Davor Lešić
ČUVAR Nenad Vukelić
BUONAVITA, učitelj pjevanja Marijan Padavić                         
                  
Članovi Baleta: Svetlana Rasskazova, Svetlana Andrejčuk, Marina Grgurić, Tena Ferić Dokmanović,Vitalij Klok

Dirigentica Nada Matošević Orešković
Redateljica Saša Broz
                                              
Likovno rješenje scenografije Borna Šercar
Kostimografija Manuela Paladin Šabanović
Koreografija Ronald Savković
Oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak
                                              
Zbor uvježbao Igor Vlajnić      
Koncertni majstor Romeo Drucker
Korepetitori Ana Anconelli, Igor Vlajnić
                       
Inspicijentice Branka Kušen Kajdi
Šaptačica Nina Simčić
 
Zbor i orkestar Opere i članovi Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca  Rijeka

Premijera 9. studenog 2013.
Predstava traje oko 50 minuta i izvodi se bez stanke

Svoju pedesetu obljetnicu Glazbena tribina u Opatiji obilježiti će velikom "rođendanskom proslavom", uprizorenjem jednočinke ili glazbene farse apsurda velikana hrvatskog glazbenog maga Ive Lhotke- Kalinskog, u koprodukciji s riječkom Operom. Svijetleći grad imao je svoju praizvedbu davne 1967. u HNK u Zagrebu. Kada su Lhotku-Kalniskog pitali kako je došlo do njegove opere Svijetleći grad, on je spremno odgovorio: "Opera nastala u današnje vrijeme, mora potražiti govor drugačiji od onog koji se susreće u konvencionalnom opernom repertoaru. Poticaje sam nalazio kod Becketta, Kafke i Ionesca. Zbog toga sam posegnuo za tekstom koji je najbliži takvom načinu razmišljanja, a to je bio Svijetleći grad Petra Šegedina." Riječka Opera rado pred sebe postavlja izazove, a ova jednočinka to svakako jest. Ne samo radi svog apartnog muzičkog izraza veći i radi libreta koji na apstraktan i apsurdan način progovara o strahovima koji opterećuju svakog od nas bez obzira na prostor i vrijeme. Što daje smisao životu, gdje nastaju i nestaju nesporazumi, kako se nositi sa sudbinom i što nas goni da uvijek iznova tražimo objašnjenja... Veliki hrvatski skladatelj napominje kako je djelo namijenjeno publici koja prati zbivanja u suvremenoj umjetnosti, a napose u suvremenoj drami.