Dentro la buca, quanti segreti dentro la buca.../U jami, kolike li su tajne u jami...
(iz glazbene pozadine)
U nedjelju, 16. ožujka, u 19.30 sati, u HNK-u Ivana pl. Zajca gostuje predstava Magazzino 18 Simonea Cristicchija, nastala u koprodukciji Teatra Stabile del Friuli Venezia Giulia i Promo Musica. Uz već navedenog autora i glumca, Simonea Cristicchija, koji ujedno potpisuje glazbu i pjesme, autorski tim čine koautor Jan Barnas, redatelj Antonio Calenda, za scensku glazbu i aranžman zaslužan je Valter Sivilotti, dok je snimak napravio FVG Mitteleuropa Orchestra. Gostovanje je organizirala Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca, Talijanska Unija i Narodno Sveučilište u Trstu u suradnji sa zajednicom Talijana u Rijeci. |
 Ova potresna predstava izazvala je skandale, bezbrojne polemike i demonstracije od strane ekstremista ljevice i desnice, pričajući talijanskoj publici što je to bio egzodus - tragedija koju su mnogi odabrali zaboraviti kako bi izbrisali talijansku sramotu fašizma. Nitko tko je odgovoran za ovu golemu ljudsku tragediju nije pošteđen. Niti fašisti koji su počinili strašne zločine nad stanovništvom u gradovima na Jadranu poput Trsta ili Rijeke, niti talijanski komunisti koji linčovali prognanike koji su potražili utočište u Italiji, nakon što su ih nazvali fašistima i izdajicama. Ova emotivna predstava diže spomenik žrtvama fojbi, te svoj hrvatskoj i slovenskoj djeci umrloj od gladi u talijanskim logorima, Gonarsu u Friuliju i logoru na otoku Rabu.
U Porto Vecchiju u Trstu postoji jedan posebno dirljiv spomenik, Magazzino 18 (Skladište 18). On govori o bolnoj točki talijanske povijesti, o jednoj teškoj priči koja počiva na skromnim ali potresnim svjedočanstvima.
Stolica, smještena uz mnoge druge, ima ime i prezime, akronim, broj i natpis - usluga egzodus. Katalogizirana je kao što se katalogizira ormar, ili pak madraci, kreveti... Jedna je od onih svakidašnjih stvari koje prate priču ljudskih života. Priču iznenadno prekinutu egzodusom. Mirovnim sporazumom iz 1947, Italija je izgubila velik dio teritorija u Istri te obalnom pojasu koji su pripali Jugoslaviji, te je oko 300 tisuća ljudi moralo napustiti svoje rodne krajeve, domove i imovinu.
Cristicchi će krenuti upravo od tih ostavljenih i zaboravljenih osobnih stvari, koje se još uvijek čuvaju u tršćanskoj luci, kako bi mu razotkrile sudbine koje kriju. Podsjetit će nas i na tešku situaciju Talijana koji su ostali u tim zemljama, onu radnika iz Monfalconea koji se odlučuje otići u Jugoslaviju, ili zatvorenika logora na Golom Otoku. Njegova iskrena priča, mogla bi se definirati kao civilni mjuzikl. Predstava ima bogatu glazbenu pozadinu, a pjesme i originalna glazba Simonea Cristicchija kojom je protkana, izvodit će se uživo.
|