BIO JE TO SAN... /riječ redatelja/
Ljeto je. Stvarni život. Budiš se, a ona te pita:“Što se dogodilo?“ Ti odgovaraš:“Ništa. Bio je to san ljetne noći. Zaboravi“.
I ti se smiješiš (iako ti nije do smijeha). Ljubiš ju (iako u tom trenutku misliš na neku drugu).
Odlaziš na posao (iako ti nije do posla). Nalaziš se s prijateljima (iako su više neprijatelji).
Smiješ se, plačeš, brineš se (iako…)
I pada noć. Toneš u san. I u snu se smiješiš (ali stvarno), u snu radiš, družiš se, veseliš, voliš, plačeš, smiješ se, brineš (ali sve to stvarno).
Taj osjećaj je stvarniji od onoga što nazivaš „stvarnošću“.
I ponovo se budiš. Ljeto je. Stvarni život. Ona te pita:“Što se dogodilo?“ A ti odgovaraš: “Ništa, bio je to san ljetne noći. Zaboravi“. P.S.
I tako gubimo onaj isitnski osjećaj kojeg imamo u snu i navikavamo se na umjetni osjećaj - onaj iz stvarnog života. P.P.S.
Nikad se niste zamislili nad tim da ono što mi nazivamo „stvarnim životom“ za nekoga može biti san?
S ljubavlju, Doi 13.3.2013. |