Ovacijama i burnim pljeskom publika je u riječkom HNK Ivana pl. Zajca nagradila glumačku ekipu na praizvedbi predstave „Crnac“ Tatjane Gromače, u režiji poznatog slovenskog redatelja Tomija Janežiča. „Riječ je prije svega o glumačkoj predstavi koja je ponudila kazališno viđenje romana „Crnac“ Tatjane Gromače, progovarajući o njemu na autonoman teatarski način,“ piše o predstavi kritičarka „Novog lista“ Kim Cuculić. S druge strane Iva Rosanda Žigo iz Kulise.eu konstatira: „Graditi predstavu bez teksta, bez dijaloga, lišenu međusobne izravne komunikacije, isključivo dakle tehnikom pripovijedanja predstavlja iznimno zahtjevan i težak posao koji u središte scenske pozornosti postavlja glumca i mogućnost da svojom igrom, spremnošću na niz transformacija i udvajanja uloga prikaže svu složenost proznoga izričaja Tatjane Gromače.“ |
Glumci koji u predstavi igraju na desetke uloga i to ne samo osoba nego i predmeta te životinja ne samo da su nagrađeni ovacijama publike nego i pohvalama kritike. Kim Cuculić ističe: „Glumački uvjerljiva Jelena Lopatić jedina tumači jednu ulogu, ali u rasponu od djevojčice do žene. Ona je istovremeno i figura žrtve te društveno stigmatiziranog i marginaliziranog pojedinca. Tanja Smoje igra niz uloga, a najdojmljivija je u ulozi neurotične i nesigurne Majke. Odnos između nje i Oca, kojega tumači Bojan Navojec, ilustriraju pokušaji da u isto vrijeme izgovore rečenice koje na kraju ostaju »visjeti u zraku«. Iz mnoštva likova koje igra, Olivera Baljak najupečatljivija je u ulozi Babe, dok je nekoliko začudnih uloga ostvario Zdenko Botić – u rasponu od dječaka u kratkim hlačama, do postarijeg Ljubavnika i Čardaka“.
Posebno težak posao ovoga puta imao je redatelj Tomi Janežič koji je potpisao i scenografiju te oblikovanje svjetla zajedno s Borisom Blidarom.
„Nesumnjivo riječ je o iznimno zahtjevnom redateljskom postupku, u svakom trenutku predanom isključivo kazališnoj iluziji...“, piše Iva Rosanda Žigo dok Kim Cuculić zapaža:“ Kao redatelj koji se u prvom redu posvećuje radu s glumcima, Janežič je scenski prostor ogolio, svevši ga na poneki rekvizit, prostornu oznaku i glumačku garderobu, dok glumci igraju na prosceniju proširenom u gledalište. Tekstualni predložak Janežiču je poslužio tek kao osnova za kazališno istraživanje, odnosno traženje mogućnosti kako literarni svijet Tatjane Gromače ispričati kazališnim jezikom. Sve ostalo prepušteno je glumcima i njihovoj mašti“. |