| "Maratonska rola Santuzze, u kojoj se u središnjem dijelu bez stanke izmjenjuju sola s duetima, besprijekorna izvedba koja kao da izvire iz bića Kristine Kolar, bila je okosnica ove predstave koja je magičnom snagom u koncentričnim krugovima vitlala Grivicom i uvlačila u svoje virove sve protagoniste i publiku. Bila je to izvedba koju smo pratili bez daha. Publika je predstavu ispratila dugim, dugim, oduševljenim aplauzom, pa su solisti i zbor višekratno izlazili na poklon." Ovim je rečenicama kritičarka Svjetlana Hribar zaključila svoj tekst o ovoljetnoj izvedbi „Cavallerije rusticane“ na stranicama „Novog lista“. |
 Naime, ova je ambijentalna opera na trgu ispred riječke prvostolnice ponovno izazvala pravo oduševljenje publike, jednako kao i protekle dvije godine što je u konačnici rezultiralo i dvjema uzastopnim Nagradama publike. No, ove godine u izvedbi opere sudjelovalo je i dvoje novih pjevača: Luis Chapa u ulozi Turriuda, a Jelena Kordić u ulozi Lole. A o solističkoj podjeli Svjetlana Hribar je napisala:
„U trećoj sezoni igranja Mascagnijeve Cavallerije na Grivici, pod ravnanjem Nade Matošević Orešković, a u režiji Ozrena Prohića, gledali smo solističku podjelu dostojnu ove verističke opere – svi su protagonisti bili pjevački sjajni, glumački vjerno prezentirali svoje role razrađene u detalj, a – ne manje važno- odgovarali svojom dobi ulogama u Cavalleriji. Kristina Kolar živjela je svoju Santuzzu od prve nijeme pojave na trgu pred crkvom do potresne završnice; Luis Chapa bio je Turridu kakvog zamišljamo – malomišćanski samouvjereni, dobrostojeći momak koja ne preza ni pred udvaranjem udatoj ženi, dok svojoj vječnoj zaručnici zamjera ljubomoru – igrao je glasom i pojavom emanirajući nevjerojatnu energiju i strast, bacajući Santuzzu u očaj i potičući je na poniženje... Robert Kolar bio im je dostojan partner (Alfio), glasovno snažan a pokretom vladao je pozornicom dajući od početka na znanje da je spreman braniti svoj brak s Lolom i sama Lola (Jelena Kordić) koja je zablistala u nevelikoj ali (u ovakvoj postavi) važnoj ulozi, predstavljajući se kao očiti razlog Turridovoj nevjeri. Mamu Luciju pjevala je Anđelka Rušin, upečatljivo sumorna, svjesna kobi koja ih neće mimoići.“ |