Nata a Capodistria il 27/06/1975, risiede a Buie d'Istria dove ha frequentato le scuole primarie e secondarie con lingua d'insegnamento italiana coltivando fin da bambina la passione per il teatro. Negli anni frequenta il gruppo di danza «Ars Dubiae», pratica a livello agonistico l'atletica e la pallavolo, frequenta corsi di pittura, grafica, pianoforte e non tralascia mai la scrittura, suo grande amore esprimendosi prima nella poesia, poi nella prosa. Nel 1993 viene scelta dal regista e compositore tedesco Detlef Heusinger per la parte di Pandora in una produzione video inserita nel balletto “Pandora I+II” del teatro di Bochum (Germania)andato in scena in vari teatri d’Europa. È proprio il compositore a consigliarle di prendere una laurea classica perché «il teatro è un terno al lotto. Se uno non ci riesce, resta in strada.» Lei segue il consiglio e nel 1993 si trasferisce a Trieste per frequentare la Facoltà di Lettere e Filosofia e affina la recitazione entrando a far parte del gruppo teatrale «Teatro Incontro» sotto la guida del regista Spiro Dalla Porta Xydias. Negli anni successivi frequenta il «Teatro degli Asinelli» una compagnia amatoriale giovane che le fa comprendere a tutto tondo cosa voglia dire creare uno spettacolo. Per Rosanna allora il teatro diventa artigianato, un lavoro di gruppo che parte dal legno grezzo per diventare una scultura. A Trieste collabora con il “Gruppo Teatrale per il Dialetto” fondato e diretto da Mimmo Lo Vecchio e Gianfranco Saletta nuovi maestri che le insegnano a «parlare» sul palco (non a recitare), cimentandosi nelle Maldobrie. Nella stagione 1999/2000 inizia a collaborare con il Dramma Italiano in seno al Teatro Nazionale Croato di Fiume “Ivan de Zajc” e, dopo un'audizione, entra a far parte della compagnia in pianta stabile. Nel 2003 si laurea in Lettere Moderne alla Facoltà di Lettere e Filosofia di Trieste, indirizzo linguistico con tesi in Dialettologia sul lessico - concordanza dei testi tratti da un corpus scelto di liriche ( “Favalando col cucal Filéipo”) del poeta rovignese Ligio Zanini. Intanto la passione per la letteratura continua e dopo aver vinto vari premi a livello nazionale e internazionale (Premio «Pola Poesia» Novara, «Istria Nobilissima»,...) nel 2004 pubblica «Vivere il carso» un libro-guida sulle bellezze del carso triestino. La natura, altra grande passione, la attira nelle sue viscere e nel 2010 frequenta un corso di speleologia, da qui scopre come applicare questa disciplina al teatro e inizia a sfruttare le verticalità naturali per i suoi spettacoli in Istria. Autrice e regista di testi che hanno come tema l'Istria, le sue leggende e la sua storia, porta il pubblico ad appassionarsi al teatro creando spettacoli in luoghi suggestivi in mezzo alla natura. Dal 2010, assieme alla pedagoga teatrale Ana Pelko, dirige il ZIID Teatar, corso di teatro e aggregazione giovanile che va oltre le barriere linguistiche e aiuta i ragazzi a smantellare i pregiudizi e crescere in un ambiente creativo e costruttivo. Con lo stesso gruppo partecipa sull'isola di Lesina-Hvar al laboratorio „Mali grad Faros“ diretto dall'attore Kristjan Ugrina, cui si affianca come coach dei ragazzi. Nella sua breve ma intensa carriera lavora con registi quali Nino Mangano, Pierluca Donin, Toni Cafiero, Paolo Magelli, Lary Zappia, Neva Rošić, Damir Zlatar Frey e altri, e a tutti ruba qualcosa, perché il teatro è osservazione e studio. La vita, come il teatro, va vissuta appieno, è un esperimento continuo, una continua ricerca di sé, delle proprie capacità e dei propri limiti e la curiosità è lo strumento che non deve mancare mai. Ultimamente, Rosanna si diverte a uccidere persone immaginarie nei suoi racconti noir...tutto il resto è silenzio.
Rođena je u Kopru 27.06.1975, živi u Bujama u Istri gdje je pohađala osnovnu i srednju školu s nastavom na talijanskom jeziku gajeći od malena strast prema kazalištu. Tijekom godina pohađala je plesnu skupinu „ Ars Dubiae“, na natjecateljskoj razini se bavila atletikom i odbojkom, pohađala je tečajeve slikarstva, grafike i glasovira nikad ne zanemarujući pisanje, svoju veliku ljubav, u početku izražavajući se u stihu a zatim u prozi. Godine 1993. njemački redatelj i skladatelj Detlef Heusinger izabrao ju je za ulogu Pandore u video produkciji umetnutoj kao dio baletne izvedbe „Pandora I+II“ kazališta Bochum (Njemačka) koja je bila prikazana na scenama u raznim kazalištima diljem Europe. Rosannu je upravo taj skladatelj savjetovao da stekne klasičnu diplomu jer „kazalište je poput igre na lotu. Tko ne uspije, ostaje na ulici“. Rosanna slijedi savjet i 1993. seli se u Trst kako bi pohađala Filozofski fakultet te usavršava glumu priključujući se i djelujući u kazališnoj skupini Teatro Incontro pod vodstvom redatelja Spira Dalla Porte Xydiasa. Narednih godina pohađa „Teatro degli Asinelli“, amatersku kazališnu skupinu mladih zahvaljujući kojoj stječe cjelokupno znanje o stvaranju predstavu. Za Rosannu tada kazalište postaje zanat, grupni rad što polazi od sirovine kako bi postalo umjetničko djelo. U Trstu surađuje s kazališnom skupinom Gruppo Teatrale per il Dialetto (Kazališna skupina za dijalekt) što su ga osnovali redatelji Mimmo Lo Vecchio i Gianfranco Saletta, Rosannini novi učitelji u podučavanju scenskog govora (ne glume) okušajući se u tipičnim ulogama protagonista „maldobrie“. U sezoni 1999/2000. počinje surađivati s Talijanskom dramom Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci i nakon audicije pridružuje se ansamblu kao stalna članica. Godine 2003. diplomirala je Modernu književnost na Filozofskom fakultetu u Trstu, jezični smjer s diplomskim radom iz Dijalektologije jezika – podudarnost tekstova odabranih iz korpusa pjesama („Favalando col cucal Filéipo“) rovinjskog pjesnika Ligia Zaninija. U međuvremenu se nastavlja njena strast prema književnosti te nakon što je osvojila razne nagrade na nacionalnoj i međunarodnoj razini (Nagrada «Pola Poesia» Novara, «Istria Nobilissima»,...), 2004. objavljuje „Vivere il carso“ (Živjeti krško područje), knjigu-vodič o ljepotama tršćanskog krškog područja. Priroda za Rosannu predstavlja još jednu veliku strast i privlači ju iz dubine duše te 2010. pohađa tečaj speleologije gdje otkriva kako primijeniti ovu disciplinu u kazalištu i počinje koristiti prirodne postave u svojim predstavama u Istri. Autorica i redateljica tekstova kojima je tema Istra, njene legende i njena povijest, želeći pobuditi u publici strast prema kazalištu, stvara predstave na sugestivnim mjestima usred prirode. Zajedno s kazališnom pedagoginjom Anom Pelko od 2010. godine vodi „ZIID Teatar“, kazališne tečajeve i skupinu mladih, koja ruše jezične barijere i predrasude i pomaže djeci u rastu u kreativnom i konstruktivnom ambijentu. S tom skupinom sudjeluje na Hvaru na radionici „Mali grad Faros“ u režiji glumca Kristijana Ugrine kojem se priključuje kao trener djece. U svojoj kratkoj ali intenzivnoj karijeri radi s redateljima kao što su Nino Mangano, Pierluca Donin, Toni Cafiero, Paolo Magelli, Lary Zappia, Neva Rošić, Damir Zlatar Frey i drugi i od svakog ponešto „krade“ jer kazalište je promatranje i istraživanje. Život, kao i kazalište, treba živjeti u potpunosti, neprekidni je eksperiment, konstantna potraga za samim sobom, svojim vlastitim sposobnostima i svojim granicama, a znatiželja je sredstvo koje nikada ne smije nedostajati. U posljednje se vrijeme Rosanna zabavlja ubijajući imaginarne likove u svojim noir pričama....sve ostalo je tišina.
|