Podjela Foto galerija
KRITIKE
Mlada autorica Nina Mitrović se na hrvatskom kazališnom nebu potvrdila svojim prepoznatljivim jezično reduciranim, samo naoko laganim dramskim pismom i osebujnim ekvilibrističkim osjećajem za rečenicu. Njezinu dramu "Komšiluk naglavačke" iz 2002. godine prepoznali su u riječkome HNK Ivana pl. Zajca, te je 2003. godine postavili u režiji Saše Anočića. Na samom kraju ove sezone na Zajc-off sceni Hrvatska drama proteklog vikenda ponovno se vraća dramskom tekstu Nine Mitrović, a ovoga puta riječ je o djelu "Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti" nastalom 2004. godine.
Što je toliko privlačno u riječkoj predstavi? Fragmentirana, usitnjena dramaturgija kojom se u spomenutom komadu služi, već je dobro poznati model. No, Mitrović ju još dodatno mrvi komponirajući nekoliko vremenskih i prostornih razina radnje, baveći se kao i drugim dramama svojevrsnim društvenim marginalcima.
Nadalje, njezino je očište naglašeno voajersko, no ono što dopušta da se vidi su gotovo banalne životne situacije, punokrvni dramski govor s kojima se lako poistovjećujemo. Odlika je pisma Nine Mitrović i ta što uspije zadržati čistoću rečenice i njena značenja, ne zapadajući i patetičnost, a iskrenost je često vrlo patetična.
Dario Harjaček, ujedno i scenograf predstave, koristeći se reduciranim redateljskim postupkom pronašao je red u kaosu ponuđenih fragmenata, te radnja teče dinamično u vrlo aktivnom tempu. Sudbine niza likova u kojima je glavni naglasak dan na bivšoj studentici književnosti Irene (sigurno i uvjerljivo je tumači Elena Brumini) te na oboljelom Tomu (izvrstan Zdenko Botić) prikazane su u simultanom zbivanju, što je glumački izvedeno krajnje precizno.
Potraga za srećom i smislom, životna hrabrost, strah, nesigurnost, patnja i nemir slijed su univerzalnih pitanja koje je odlično uigran ansambl predočio upotrebljavajući realističan postupak s grotesknim pasažima.
Andreja Blagojević točno je predočila konobaricu Sheilu, Olivera Baljak oblikovala je precizno i vrlo uvjerljivu Mamu alkoholičarku, Biljana Torić sitnim elementima (udaranjem natikača) gotovo naturalistički tumačila Medicinsku sestru, Alex Đaković je uspjelo iznio lik rastrzanog novinara u potrazi za zadnjom šansom, Damir Orlić kao nezaposleni Irenin zaručnik Pete dočarao je dojmljivo agresivnost i nezadovoljstvo svoga lika, a Nenad Vukelić kao pogrebnik izgradio je maestralnu glumačku minijaturu sazdanu od profinjenih pokreta, smijeha i drugih glasovnih promjena. Ulogu Doktora solidno je tumačio Denis Brižić zadržavši hladnu suzdržanost i ravnodušnost liječničke profesije, a Sabina Salamon je korektno odigrala Kurvu. Funkcionalne kostime kreirala je Sandra Dekanić. Kao i ostale drame Nine Mitrović i ova nosi duboku poruku, što njenu dramskom pismu daje poseban šarm. Pa tako njezin lik Tom kaže: "Previše sam se bojao. Bojao života. Sada znam da jedina stvar koju ne trebaš raditi u svom životu jest – bojati se."
Helena Braut: Utjeha voajerizma (Vjesnik, 23. svibnja 2006.)
"Ovaj je krevet prekratak ili samo fragmenti", drama Nine Mitrović, napisana izvorno na engleskom jeziku, naposljetku je zaživjela i na hrvatskom jeziku. HNK Ivana pl. Zajca odigrao je "Krevet" na off sceni Garibaldi, ali s cvijetom svoga dramskog ansambla. U mnogočemu bila je to provjera mlade generacije, i dramatičarke koja je već svojim "Komšilukom" osvojila Rijeku, ali i Daria Harjačeka, redatelja čije vrijeme tek dolazi.
Nina Mitrović tim tekstom započinje niz priča što se završavaju tamo negdje u daljini, gdje ne dopire vrijeme i mjesto koje gledatelj zauzima u gledalištu. Po tome je njezina dramaturgija posve nalik onome što nam se događa u životu. Susrećemo ljude čiji se životi razdvajaju od našeg i nikada ne spoznamo što se doista s njima dogodilo. I zašto su takvi kakvi jesu. Nina Mitrović tim tekstom otvara dijalog generacija.
Irena, 27-godišnja djevojka, pokazuje zanimanje za umiranje posve nepoznatog starca... Zapravo je njezin život na raskršću, a prisutnost smrti navodi ju na teže putove. Redatelj Dario Harjaček nije dopisivao kauzalnost pojedinim situacijama, niti likovima. Njegov je postupak posve minimalistički. Apotekarskom je vagom glumcima davao prigodu i tek što bi oni uzletjeli, očište bi zanimanja prebacio na drugi lik, situaciju... "Krevet" je drama svoga vremena, ali možda još i više kazališnog vremena koje dolazi. I Harjaček i Mitrović pronalaze svoje putove kako bi u kaosu stvarnosti pronašli svoj ključ za razumijevanje zbilje.
Želimir Ciglar: Ubojiti prizori (Večernji list, 21. svibnja 2006.)