Vito i Belinda dva su adolescenta koji život provode u dokolici, odbacujući obveze i odgovornosti. No, u njihovoj obitelji dogodio se začudan obrat. Roditelji i djeca zamjenjuju uloge te su Fredi i Kora, Vitina i Belindina djeca, starija od vlastitih roditelja!

Dok se potomci muče i rade, opterećeni socijalnim problemima, roditelji svaku noć izlaze u disco, spavaju do podne, troše novac na kocku i proricanje budućnosti, vječno nešto studiraju… Djeca su primorana biti "glave" obitelji i čitav se njihov svijet izokreće.

Dolaskom mlade djevojke Monike u goste, javlja se oputžba za roditeljski davno počinjen (ili nepočinjen) grijeh.

Što se zbilja dogodilo? Tko će preuzeti odgovornost? Tko je kriv? Pitanja su koja se nameću, a jedno je sigurno -  mlađa generacija ispašta zbog propusta starije. Mladima je otežan život u svijetu odraslih, koji im prolazi u izgubljenim prilikama.

Tekst između redaka tako progovara i o aktualnoj temi zlostavljanja djece.

Praizvedbom drame Prokleti ne idu na Bali mlade dramatičarke Dore Delbianco, HNK Ivana pl. Zajca nastavlja promovirati suvremene hrvatske dramatičare, pa je nakon Šovagovićeva Jazza ovo drugi dramski komad naručen upravo za naš Teatar.

Ovim projektom Kazalište pruža priliku mladima (većinom istarskim i primorskim studentima, diplomantima zagrebačke Akademije dramske umjetnosti!) da zajedničkim radom po prvi put  realiziraju svoje ideje i predstave ih kazališnoj publici .

Zadiremo u problematiku stalnog preodgoja odraslih od strane mladih, procesa u kojem odrasli nemaju drugog izlaza nego da pokušaju ostati uvijek mladi i to na sve moguće načine. Nije dakle slučajno da je XXI.stoljeće stoljeće preodgoja, ako vidite u modernim propagandnim porukama dijete koje promatra nesposobnost oca ili majke sa sažalnim izrazom u trenutku kada oni pokušavaju shvatiti modernu tehnologiju: od sada je ono to koje će im dati ključ “najboljeg od svih svjetova”...

Jean-Claude Michea

U modernom društvu djeca su pravi roditelji roditeljima.

Margaret Mead