Magični realizam otvorio je Zurovcu nove prostore ili, možda bolje, one njegove stare osvijetlio i povezao na neki drugi, novi način. Cijeli ansambl, osamnaest plesačica i šest plesača, zaigrali su ponovno strastveno, punom energijom i vjerom, na glazbeni kolaž uglavnom južnoameričkog prizvuka, vrteći pred nama slike iz samo naizgled tuđeg, a bliskog svijeta. Predstava je prepuna emocije, lijepa i bolna, u pokušajima bijega iz ( stogodišnje ) samoće i kratkim trenucima ispunjenja.

Maja Đurinović: «Lijepo i bolno», Slobodna Dalmacija, 1. ožujka 2005.

Baletni ansambl HNK Ivana pl. Zajca, po čijoj je mjeri predstava načinjena, iskazuje u njoj mnogo truda i žara scenskog nastupa. Koreografski »Marquezomanija« je nova i drugačija, a opet prepoznatljiva s tipičnim elementima koji odmah odaju autora. Važno je što svaki pokret izvire iz glazbe i slijedi glazbene misli i njihov tok. Ansambl Riječkoga baleta izvrsno je obavio zadatak. Mnogobrojniji ženski dio zdušno je zaigrao i predstavio sudbine Zurovčevih Žena kao prenositeljica i obnoviteljica života.

Mladen Mordej Vučković, »Bujica nadrealističkih slika«, Vjesnik, 19. ožujka 2005.