Jacques Offenbach
PARIŠKI ŽIVOT
opereta

Libreto: Henri Meilhac & Ludovic Halevy
Prijevod i prepjev Vladan Švacov; adaptacija i dramaturgija Marijana Fumić
 
Aleksej de Gardefeu Sergej Kiselev
Bobinet Robert Kolar
Métella Kristina Kolar
Barun J.R. de Gondremarck Bojan Šober / Ozren Bilušić
Barunica Sue Ellen de Gondremarck Olga Kaminska/ Martina Burger
Kolumbijac Voljen Grbac
Joseph Saša Matovina
Gontran Dario Bercich
Frick Voljen Grbac 
Gabrielle Vanja Zelčić / Marija Buzdovačić
Pauline  Marijana Prohaska / Gorana Biondić
Prosper Voljen Grbac 
Urbain Dario Bercich
Leonie Anamarija Knego
Louise Ivanica Vunić
Clara Stanislava Vlajnić
Caroline Vivien Galetta
Julie Ljubov Košmerl
Augustine Ivana Šarić
Charlotte Nataša Grbčić
Albertine Vendi Pogorelić
Namještenik Marko Fortunato
Kamerman Predrag Radanović
 
Dirigent Ivo Lipanović
RedateljicaDora Ruždjak Podolski                       
 
Scenograf Ivo Knezović
Kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović
Suradnik za scenski pokret Edvin Liverić
Oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović
 
Asistent dirigenta Igor Vlajnić
Korepetitori Ana Anconelli, Igor Vlajnić
Zborovođa Igor Vlajnić     
 
Koncertni majstor Danijela Maras Mendiković
Inspicijentica Branka Kajdi
Šaptačica Nina Simčić
                    
Zbor i orkestar Opere i članovi Baleta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Premijera 6. listopada 2011.
Predstava s jednom stankom (poslije 2. čina) traje oko 2 sata.

Poput mnogih Offenbachovih opereta i ova je doživjela dvije verzije uslijed urnebesnog uspjeha u Parizu. Praizvedena 1866., prerađena 1873. s podjednakim je uspjehom izvođena u Parizu, Bruxellesu i Beču.
Offenbachova fascinacija pariškim životom, napose kazališnim, njegov glazbeni rafinman i razigranost koja seže od ironije do suptilne melankolije, zadržavajući uvijek kazališni i ljudski vitalitet.
Offenbach je tvorac francuske operete, koja nastaje uslijed želje za stvaranjem novih oblika opere buffe. Pariški je kazališni život toga vremena bujao u svoj raznovrsnosti žanrova i oblika te stilova izvedbi. Djelo nastaje pred samu svjetsku izložbu u Parizu 1867. godine, a tematizira svu puninu života kako je „na pariški način“ ta punina bila shvaćana.
Revitalizacija francuskog tipa operete sve je prisutnija u posljednjem desetljeću na europskim scenama, a u Offenbachovu se djelu nalaze sve zanimljiviji slojevi te su potaknute sve bogatije interpretacije.
Kvalitetu ovoga djela, glazbeno i tematski, svjedoči i činjenica kako je upravo „Pariški život“ imao najviše utjecaja na Straussova „Šišmiša“.