Georges Feydeau MAGARAC vodvilj Praizvedba Magarca (Le Dindon) 1896. u  Théâtre du Palais-Royal, Pariz.. Hrvatska praizvedba 1963. u  DK Gavella, Zagreb.

Scenska prilagodba Matko Botić

prema prijevodu Magarca Mladena Škiljana i motivima Tovara Ive Lukežić

Redatelj                        Laslo Keseg

Skladatelj                     Albert Márkos

Scenograf                     Dalibor Laginja                                 

Kostimografkinja           Krisztia Berzsenyi

Dramaturg                    Matko Botić

Oblikovatelj svjetla        Aleksandar Mondecar

Sudjeluju:

Ratko Pulastrić              Žarko Radić

Vlado Piplić                   Davor Jureško

Svebor Petešić              Damir Orlić

Narcis Pivčević              Dražen Mikulić

Mićo Bilopivac               Zdenko Botić

Jerko                           Alex Đaković

Ivan                            Alex Đaković

Viktor                          Alex Đaković

Lucija Piplić                  Nina Violić

Borka Pulastrić             Olivera Baljak

Maggy Pivčević             Leonora Surian

Maca Bilopivac              Biljana Torić

Barbara                       Sabina Salamon

Glazbenici:
 Nina Simčić (klavijature, flauta), Jadran Matešin (violoncello), Janko Šepić (klarinet), Savo Ivković (truba), Marko Duvnjak (udaraljke).

asistent redatelja                      Marin Lukanović

asistentica kostimografkinje       Sandra Dekanić

lektori                                      Mirjana Crnić i Marin Lukanović 

inspicijentica i šaptačica             Jolanda Pahor

Premijera: 16. prosinca 2005.

Predstava s jednom stankom traje oko dva sata.

Riječku premijeru Magarac, kao najbolji tekst majstora vodvilja Georgesa Feydeaua, doživjet će u prosincu 2005. u režiji gosta iz Budimpešte, vrlo poznatog mladog redatelja Laszla Keszega. U  predstavi sudjeluje cijeli glumački  ansambl Hrvatske drame uz gošću, Riječanku Ninu Violić!

Zašto danas Magarac u Rijeci? Da se naprosto nasmijemo, možda i do suza. I bez ikakvih drugih primisli i namjera. Izvedba će se odigravati u današnjoj Rijeci, a drugi čin konkretno u Hotelu Bonavia. Lica će govoriti onako kako se govori u našem gradu. Zbivanja će prema tome referirati i na neke gradske običaje, ali mi nemamo namjeru niti napadati niti ih ispravljati. Mi ne želimo moralizirati. Naš teatar se razvija na krilima mašte. On ne nasmijava kako bi ispravio nego samo kako bi pokazao i izazvao smijeh. Ovdje nema nikakvog komičnog mehanizma ni ukočenosti duha. Ovdje nema namjere da se iza smijeha pokaže žalost i strahota običaja. Želimo se smijati punim plućima i od srca. Napokon, smijući se već je Rabelais srušio razliku između profinjene i popularne kulture.

Dođite, smijte se s nama. Što vam preostaje? I vama i nama, iskreno govoreći. Pa ako ova predstava ili razgovori nakon njezina gledanja i uzbude neku primisao ili rad vašeg duha - to je samo dodatni zgoditak za vaš život  i za naše kazalište.

Sponzori predstave