KRITIKE

Radost, zanos i naivni optimizam zrače iz ove predstave, a igra ansambla je toliko poticajna da se "Cirkus primitif balet" zaista gleda s osmijehom...

U svom prepoznatljivom stilu, Zurovac dovodi ansambl do virtuozne, k tomu groteskne igre, a pritom je to sve izvedeno lakoćom koja imponira i izrazom koji plijeni. Pa tako protagonisti predstave na trenutke izgledaju kao oni De Sicini siromašci iz "Čuda u Milanu", a onda se pretvaraju u pripadnike nekog praljudskog plemena koji su "navukli" baletne suknjice, ili u trenu postaju roj kukaca, jato ptica... U svakom slučaju radi se o šezdeset minuta plesa u paklenom tempu, pri čemu Zurovac propituje različite modele ljudskog ponašanja, ne opredjeljujući se ni za jedan. On sasvim slobodno plasira svaku formu odnosa, pa i onu idolopoklonstva, koju pretvara u čas u nešto sasvim drugo, ne bježeći od blage ironije, ali stalno plasirajući radost plesnog pokreta, pritom bogato potpomognut izvrsnom glazbom Jean Marca Zelwera.

Svjetlana Hribar: "Balet koji se gleda s osmijehom" (2. svibnja, 2006.)