Podjela    Sadržaj    Razgovor s dirigenticom i redateljem    Foto galerija

KRITIKE

Glazbena izvedba predstavila je ljepote rane Verdijeve partiture i njegov umjetnički zanos... Nada Matošević ostvarila je stilski uzornu izvedbu. Energično je ocrtala stranice koje sadrže dramatiku, dala im brija, a finom mekoćom geste nadsvodila lirske stranice. Orkestar ju je u tome nadahnuto slijedio, zbor dao maksimalan prinos...
 Bariton Paolo Rumetz, stalni gost riječke Opere, upotpunio je svoja dosadašnja vrijedna ostvarenja na njezinoj pozornici, bogatom interpretacijom Nabucca i razradom njegovih belkantističkih fraza. Pokazao je da svoj veliki glasovni potencijal može uspješno prilagoditi toj zahtjevnoj ulozi i suprotstavljenosti njezinih dramatskih i lirskih krajnosti.
 Bas Ivica Čikeš bio je pravi belkantistički junak večeri u ulozi Zaccarije. Mezzosopranistica Kristina Kolar decentno je, pjevački suvereno ostvarila Fenenu, često ne baš ugodnu ulogu za mezzosoprane, ali za nju po pravoj mjeri. Tenor Voljen Grbac bio je pouzdani Ismaele, kao i Milica Marelja, Ante Jerkunica i Davor Lešić u malim ulogama.
 Sopranistica Olga Kaminska ponijela je..ulogu Abigaille. Olga Kaminska bila je niz godina primadona Kijevske operete, a zadnjih godina živi u Rijeci i djeluje kao honorarna članica riječke Opere. Abigaillu pjeva s lakoćom...veliko iskustvo omogućuje joj da vješto upravlja glasovnim intenzitetom, pa smo na taj način nenadano u vlastitim redovima dobili pouzdanu interpretkinju jedne tako paklenske uloge.
 
 Davor Schopf, Vjesnik, 24. studenoga 2003.
 
Novi postav Verdijeva Nabucca u riječkom HNK-u vjerojatno nikoga nije ostavio ravnodušnim i bez nekog svog, osobitog mišljenja, a to je zacijelo dobar znak "uzbunjivanja duhova". Na domaćoj sceni svi su već desetljećima navikli na isti povijesni pristup babilonskog sužanjstva Židova s prigodnim međuodnosom likova. Riječki Nabucco pod glazbenim vodstvom dirigentice Nade Matošević i redateljskom postavu Ozrena Prohića mijenja težište. Polazište je represija režima u svakom sustavu i kolektivna i osobna patnja progonjenih, ali i progonitelja. Put ukazuje na oblikovanje nove duhovnosti u bilo kojem vremenu i prostoru.Takvu zamisao slijede "svemirski", ali i "plemenski" kostimi Silvija Vujičića... U lako smjenjivim plohama jednostavne, funkcionalne i vrlo moćne scenografije Dalibora Laginje važnu ulogu kao i kod kostima ima znakovitost boja: crveno, crno, plavo, bijelo..., dok svjetlo Denija Šesnića karakterizira situaciju. Izraženi pokret Jasne Frankić-Brkljačić dinamizira zbor suprotstavljajući vojničku tvrdoću mekoj molitvi. Uz projekcije Ivana Faktora, redateljski postav geometrijske jednostavnosti, ali i složena sustava znakova, otvara široko polje asocijacija koje valja gledati širom otvorenih očiju.
 
 Maja Stanetti, Večernji list, 23. studenoga 2003.
 
Ono što bez ostatka zaslužuje svu pozornost u ovoj predstavi, glazbena je preciznost kojom je dirigentica Nada Matošević izradila partituru s orkestrom, koji je na pojedinim mjestima, posebice u uvertiri, zvučao ozbiljno i dorađeno. To vrijedi i za poboljšanu zvučnu sliku zbora (zborovođa: Aleksandra Matić), koja je pogotovo u ovoj operi od prvorazredne važnosti za cijelu izvedbu.
 Ukratko, novi riječki Nabucco pokazao se – upravo na razini timskog rada – kao vrlo profesionalna produkcija u kojoj je, zahvaljujući dirigentici Nadi Matošević, najbolje funkcionirao elementarni segment svakog opernog uprizorenja, a to je dobro vođeni orkestar. Ta činjenica dostatni je razlog zbog kojeg ovu predstavu ne treba propustiti.
 
 Bosiljka Perić Kempf, Novi list, 24. studenoga 2003.