KAZIMIR I KAROLINA - KRITIKE

"Kazimir i Karolina" Ödöna von Horvátha, premijerno izvedeni na sceni riječkog HNK Ivana pl. Zajca, predstava kojom Galiano Pahor obilježava trideset godina umjetničkog rada, primjer je suvisloga umjetničkog promišljanja, a kako je i realizacija predstave na visokom nivou, "Kazimir i Karolina" prestaju biti prigodničarska produkcija i postaju izuzetno uspješno otvorenje riječke kazališne sezone. (...)

Drama filmske dramaturgije pisana u čak 117. prizora o proleteru-gubitniku postavljena u okružje münchenskog Oktoberfesta, u Magellijevoj viziji postaje socijalna drama o novom brutalnom kapitalizmu, zapravo o nama, pa je u spretnim dramaturškim intervencijama Željke Udovičić očišćena od svih onih ekspresionističkih elemenata, raznih patuljaka i nakaza. (...)

Otvorenje sezone u riječkom HNK, u kombinaciji s proslavom Galiana Pahora i povratkom Magellija na hrvatsku scenu (nakon manje uspješnih prošloljetnih dubrovačkih "Ptica") privuklo je u HNK Ivana pl. Zajca rijetko zanimljivu svitu, pravi Who is Who hrvatskog političkog, estradnog i kazališnog života. Čini mi se da se odavno nije na jednoj kazališnoj premijeri, još od ranih brijunskih dana, okupilo toliko poznata svijeta pa je cijela predstava i program obilježavanja Pahorove obljetnice na pozornici, koji joj je slijedio, protekla u ugodnom i svečarskom tonu. I opet kao izuzetak u ovakvim prigodama, govori su bili primjereni, a cijela polusatna govorancija bila je vješto režirana, bez sudaranja po pozornici i efektno izvedena. Kraljica spektakla, naravno, bila je i ovaj put - Mani Gotovac.

Galiano Pahor u ulozi Schürzingera pokazao je zašto je veliki glumac i zbog čega je zaslužio primjerenu proslavu - bez potrebe za dominacijom na sceni, sastavljen od sitnih detalja koji stvaraju sliku svijeta i karaktera, Pahor nije tek slavio obljetnicu, nego potvrdio svoje bitno mjesto u hrvatskom glumištu. Predstavu prati i prigodna knjižica o Pahorovu djelovanju, koja podsjeća na bitne kreacije ovog "velikog zaigranog dječaka" među čijih više od sto uloga nalazimo klasike, urnebesne komične karaktere, partnerstva s Tajči i Severinom, ali i rad s kraljem naše kazališne alternative Brankom Brezovcem.

Jasen Boko: "Sjajno uprizorenje mraka", ("Slobodna Dalmacija", 5.10.2006.)

Postaviti neki komad na scenu i opravdati razloge zašto se to čini trebao bi biti teatarski "conditio sine qua non". Ipak, kazališna svakodnevica čini sve da rečeno opovrgne. Predstava "Kazimir i Karolina", u režiji Paola Magellija, nastala po pučkom komadu Ödöna von Horvŕtha, u prijevodu Seada Muhamedagića, premijerno u Hrvatskoj izvedena u utorak u HNK Ivana pl. Zajca, nema tih tipičnih "dječjih bolesti" našega kazališta.

Magelli slijedi spretno i promišljeno predložak (pročišćenje je obavila dramaturginja Željka Udovičić) koji na mračni način skenira stanje u društvima podivljala i povampirena kapitalizma što sije nezaposlenost. Bavi se svijetom u kojem neki novi proletarijat postaje sve siromašniji (što s vremenom postaje velika bolest nacija), a socijalna država tek davni san. Relativizam je opće stanje duha jer pesimistična i melankolična radnička klasa ne vidi izlaza iz tamnice svojih ekonomskih okova. A negdje u daljini veliki Zapad pokazuje svoje janusovsko lice.

Predstava prikazuje sudbine ljudi bez iluzija, bez prava na utopiju i, što je najgore, bez perspektive, ljude koji postaju moralne »nakaze« jer ih je društvo tako preobrazilo. »Ljudi nisu ni dobri ni zli. U svakome su slučaju zbog našeg današnjega gospodarskoga sustava prisiljeni na to da budu sebičniji nego što bi to inače bili, jer na koncu još moraju vegetirati«, čuje se u "Kazimiru i Karolini". (...)

Ponajbolju rolu u muškom dijelu podjele pripada Galianu Pahoru, koji je s mnogo infantilizma, šarma i prijemljive dopadljivosti tumačio tužno-veseloga krojačkoga pomoćnika Eugena Schürzingera. (...)

Helena Braut: "Oštra kritika kapitalizma"

Sukladno Von Horváthovoj intenciji, Karolina koju glumi Daria Lorenci prikazana je kao prava "sajamska zaručnica", kojoj je jedini cilj proveseliti se i zaboraviti na stvarnost. Tako Magellijeva Karolina s dječjim oduševljenjem preskače vijaču, pravi razne akrobacije i poigrava se vlastitom erotičnošću, međutim to je tek privid životne radosti, jer čim sajam prestane ona se ponovno suočava sa svojom prazninom. (...) Dojmljiva je scena u kojoj svi protagonisti imaju plesnog partnera, a samo Kazimir pleše sa svojim šoferskim kožnatim kaputom. Kao krojački pomoćnik u nešto je boljoj poziciji Schürzinger, koji u istom prizoru još uvijek svojim položajem nije zaslužio ljubav i pleše s običnom stolicom. Galiano Pahor ulogom je Eugena Schürzingera ostvario još jednu od niza uloga u kojima dolazi do izražaja njegov smisao za komično, a odjeven u tirolsko odijelo i dokoljenke s runolistima Pahor je možda i više od ostalih utjelovio malograđanski konformizam.

Usporedno s raspadom veze između Kazimira i Karoline pratimo i neobičan ljubavni odnos između Merkl Franza i njegove Erne, koji je začinjen nasiljem muškarca nad ženom i grubim šovinističkim ispadima. Priprostu Ernu, koja ima vlastitu životnu filozofiju i u svakom je trenutku spremna braniti pravo na svoje mišljenje, utjelovila je Nina Violić koja je u svoj lik uspjela unijeti dozu humora i samoironije. Njen partner na sceni je Alen Liverić koji energično glumi Merkl Franza, čovjeka koji je u sukobu sa zakonom i čije je nasilničko ponašanje prema Erni vrlo aktualno i u današnje vrijeme kad praktički svakoga dana svjedočimo nasilju nad ženama.

Osim ovih likova socijalno degradiranih, na sajmu se pojavljuju i drugi društveni slojevi, koji jedino u pijanstvu na trenutak mogu zaboraviti na svoju pripadnost i pomiješati se s nižim staležima. Komercijalni savjetnik Rauch, kojega igra Žarko Radić, svoje će pijano mahnitanje platiti životom, a ništa bolje neće proći ni državni službenik Speer (Damir Orlić) koji će u erotskom zanosu s prostitutkama Elli i Marijom (Biljana Torić i Sabina Salamon) na kraju izvući "deblji kraj". Uz ove likove tek kao ilustracija socijalnog miljea poslužile su Debela i Mršava dama koje igraju Dragana Tomšić i Lucija Šerbedžija. Nijemi svjedok zbivanja je konobar (Alex Đaković) koji s kamerom snima konfliktne situacije ili prizore s erotskim nabojem, koje gledatelji istovremeno gledaju na kino platnu. Iz kazališne iluzije predstava tako na trenutak skreće u filmsku dokumentarnost, koja pojačava vonhorváthovsku potragu za istinom.

Kim Cuculić: "Balada o siromaštvu i nezaposlenosti" ("Novi list", 5.10.2006.)