DINKO LUPI
operni umjetnik
Rođen je u Starome Gradu na otoku Hvaru. Nakon srednje Muzičke škole, završio je Muzičku akademiju u Sarajevu i Zagrebu, trubu u klasi prof. Jaroslava Kubičeka, a zatim i solo pjevanje u klasi prof. Brune Špiler. Bio je dugogodišnji prvi trubač sarajevske Opere i Filharmonije, a 1966. godine, također u sarajevskoj Operi, započinje pjevačku karijeru. Od 1974. godine solist je riječke Opere sa statusom nacionalnog opernog prvaka, u kojoj je nositelj cjelokupnog basovskog repertoara.
Basu Dinka Lupija najviše odgovaraju belcanto uloge: iz verdijanskoga repertoara Fiesco (Simone Boccanegra), Padre Guardiano (Moć sudbine), Pagano (Lombardijci), Sparafucile (Rigoletto), Ramphis (Aida), Zaccaria (Nabucco), zatim Rossinijev Mojsije u istoimenoj operi te Don Basilio (Seviljski brijač), Donizettijevi Don Pasquale (Don Pasquale) i Raimondo (Lucia di Lammermoor), Bellinijev Oroveso (Norma)...
Iz njegovog bogatog svjetskog opernog repertoara valja još izdvojiti uloge Dalanda u Wagnerovu Ukletom Holandezu, Mefista u Gounodovu Faustu, Contoura u Mozartovu Don Giovanniju, Bartola u Mozartovu Figarovom piru, Kecala u Prodanoj nevjesti B. Smetane, Ivana u Hovanščini i Čerevika u Soročinskom sajmu M. P. Musorgskog.
Brojne uloge ostvaruje u hrvatskim opernim djelima – Ivan pl. Zajc: Sulejman (Nikola Šubić Zrinjski), Conte (Amelia), Berestov (Lizinka), Batum (Mislav), Jakov Gotovac: Gazda Marko (Ero s onoga svijeta), Ivan (Mila Gojsalića), Vatroslav Lisinski: Sveslav (Porin) i druge. Bavi se koncertnom djelatnošću te posebno njeguje nacionalnu glazbenu sakralnu baštinu. S pučkim pjevačima Staroga Grada sudjeluje u pjevačkim izvedbama sakralne pasionske baštine otoka Hvara diljem svijeta.
Gostovao je u svim opernim kućama bivše Jugoslavije te na Splitskom ljetu, Dubrovačkom ljetnom festivalu, Mednarodnem poletnem festivalu u Ljubljani, Ljetnom opernom festivalu Opatija – Pula - Rijeka, kao i u inozemstvu: Luxembourgu, Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj, SAD-u. Na velikoj turneji s Talijanskom nacionalnom operom gostovao je u Meksiku, a u Nacionalnom teatru u Nici (Francuska) ostvario suradnju s poznatim svjetskim redateljem Gian Carlom del Monacom u Puccinijevu Triptihu.
Nakon odlaska u mirovinu u rodnome Starom Gradu na otoku Hvaru, s književnikom i prijateljem Tahirom Mujičićem 2005. godine osniva prvo profesionalno kazalište na jadranskim otocima, Tejotar 'Po jematvi', u kojemu prošloga ljeta nasupa u Komediji od Raskota nepoznatog autora, tumačeći dramsku ulogu Sladoja.
Dobitnik je značajnih nagrada: Za ulogu Ramphisa (Giuseppe Verdi, Aida) dobio je Nagradu Kazališne zajednice Rijeka 1986. i Nagradu Opernog biennala u Ljubljani 1988. Za ulogu Zaccarije (Giuseppe Verdi, Nabucco) dodijeljena mu je Nagrada Grada Rijeke 1989. i Nagrada Milka Trnina 1991. Godine 2004. prima Odličje predsjednika Republike – Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.