120 GODINA OTVORENJA ZGRADE KAZALIŠTA
Ovdje se puk zabavlja u veseloj igri, tu će se uzdizati u onim vječnim, besmrtnim čuvstvima, što ih iskušavaju najbolji duhovi svih naroda. Ovdje će im moćnim izrazom govoriti duh svih vremena, ovdje će narod naći prave ljudske vrijednosti! Umjetničko čuvstvo rasvjetljuje i oplemenjuje sve što obuhvaća. Stoga kazalište ima tolik utjecaj na moralni razvoj naroda... Muze, one koje su iskrene prijateljice ljudskoga roda, radosno će i svečano otvoriti vrata ovoga hrama! Glazba i pjesma, poezija i proza združuju se u službi ljepote! Ovaj će hram, što ga je stvorio Grad, postati omiljeno mjesto građana Rijeke..., rekao je arhitekt Ferdinand Fellner predajući u subotu, 3. listopada 1885. ključeve kazališta gradonačelniku Giovanniju Ciotti, unuku Ljudevita Adamića, u znak da je "hram muza", kojeg je projektirao s Hermanom Gottliebom Helmerom, dovršeno.
Svečanosti otvaranja kazališta pod nazivom "Teatro Comunale", današnje Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka, tog su jutra prisustvovali brojni uzvanici i građani. Premijera prve predstave, Verdijeve "Aide", za koju su odabrani tada ugledni i omiljeni pjevači iz Italije, trebala je biti održana navečer, međutim, kad su brojni uzvanici stigli, predstava je na opće razočaranje otkazana za sljedeći dan zbog problema s električnom rasvjetom. Tako je 800 električnih svjetiljki u kazalištu i šest velikih uličnih svjetiljki ispred njega tek sutradan zasjalo punim sjajem i obasjalo velebno zdanje na Rječini, a svečana, raskošno opremljena i pomno pripremana "Aida" bila je izvedena vrhunski. Gledatelji su bili oduševljeni. Uživali su u sjajnoj izvedbi opere, u impozantnoj građevini, remek-djelu arhitekture koje im se predstavilo u svoj svojoj ljepoti i veličini, čije je figuralne plastike i ornamentalne radove izradio poznati venecijanski kipar August Benvenuti, a stropne slike slikar Franz Matsch u suradnji s još poznatijom braćom Gustavom i Ernestom Klimtom.
Tijekom prve operne sezone, ne računajući posjetitelje u ložama, dvadeset i devet predstava "Aide" i jedanaest izvedbi "Gioconde" pogledao je 15.431 gledatelj. Pod dirigentskim vodstvom maestra Gaetana Ciminija još su jače zabljesnula već znana i omiljena pjevačka imena - Medea Borelli, Clotilde Sartori i Mary Guttemberg.
Riječki teatar od njegovih najranijih dana pohodila su brojna slavna imena kazališne umjetnosti poput tada mladog, ali već proslavljenog skladatelja Giacoma Puccinija, Pietra Mascagnija koji je dirigirao svojom operom "Il piccolo Marat", zatim rođene Riječanke, velike glumice Irme Gramatice... Godine 1898. gostovao je u riječkom kazalištu i najslavniji tenor svoga doba Enrico Caruso, a 1941. nastupio je i slavni Begniamino Gigli. Bile su tu i brojne glumačke zvijezde, među kojima je svakako najzapamćenija ostala velika tragetkinja Sarah Bernhardt koja je 1899. gostovala sa svojom družinom u Dumasovoj "Dami s kamelijama".
U svojoj bogatoj povijesti riječki teatar je nekoliko puta mijenjao naziv. "Teatro Comunale" je 1913. preimenovan u "Teatro Verdi" prema najvećem talijanskom opernom skladatelju. Hrvatska riječ ni hrvatski kazališni umjetnici iz povijesno-političkih razloga nisu imali pristup kazalištu sve do potkraj 1945. godine, kad je, po uzoru na slične stalne nacionalne domaće i inozemne kazališne institucije, dakle za razliku od dotadašnjeg "teatra stagione", poznatog prvenstveno po opernim događanjima, osnovano stalno Narodno kazalište u Rijeci, i to s Hrvatskom dramom, Talijanskom dramom te Operom i baletom. 4. siječnja 1946. imenovana je i prva uprava na čelu s intendantom dr. Đurom Rošićem. Ubrzo je slijedio još jedan povijesni datum za Kazalište, a to je da se po prvi put na njegovoj sceni, 20. listopada 1946. igrala predstava na hrvatskome jeziku! Bila je to "Dubravka" Ivana Gundulića, u režiji dr. Matka Foteza i s Marijom Crnobori u ulozi Dubravke. Uskoro je uslijedila i prva predstava Opere i baleta - Zajčev "Nikola Šubić Zrinjski", kojom je 2. studenog 1946. ravnao Boris Papandopulo, a naslovnu ulogu pjevao Milan Pichler. Prva predstava Talijanske drame - Goldonijev "Il burbero benefico", izvedena je 26. studenog 1946.
Godine 1953. kazalište dobiva novo ime prema još jednome skladatelju, no ovoga puta najvećem hrvatskome, još uz to i slavnome sugrađaninu - Ivanu Zajcu koji je još 1857. na riječkoj opernoj sceni ravnao Verdijevim "Nabuccom" i postavio na nju više novih Verdijevih djela, a 1860. napokon postavio i vlastitu operu "Ameliju", dočekanu s burnim oduševljenjem sugrađana, koji su slavili i djelo i mladoga maestra.
Od 1991. Kazalište dobiva status nacionalnog kazališta, a 1994. godine svoj današnji naziv -Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Od povijesne 1946. pa do danas, sa svoje četiri umjetničke grane (Hrvatska drama, Dramma italiano, Opera sa simfonijskom djelatnošću i Balet) i više od 60 godina njihova kontinuirana djelovanja, svojom kvalitetom izvedbi riječki je HNK uspio postaviti visoke kazališne i umjetničke kriterije i izboriti se za zasluženo mjesto jednog od kvalitetom vodećih kazališta u Hrvatskoj. Istovremeno, njegov se repertoar odlikuje danas već pomno promišljenom prepoznatljivošću u kojem se uvijek izvodi svježe čitana dramska, operna i baletna klasika ili djela hrvatske dramske i operne baštine, a praizvode se nacionalna djela, posebice suvremena.
