Podjela    Foto galerija

KRITIKE

Najveća odgovornost u uprizorenju Pinterova teksta, koji na prvi pogled ne nudi više od banalnih rečenica iz svakodnevne komunikacije, bila je na troje glumaca, koji su već tisuću puta izgovorene fraze morali iznova učiniti kazališno autentičnim. Budući da se čitava predstava odvija kao niz filmskih »flash-backova«, jer radnja kreće retrospektivno od 1977. prema 1968. godini, to je zahtijevalo realistički tip glume blizak filmskom dokumentarizmu. Takvu vrstu glumačke uvjerljivosti ovoga je puta najviše postigao Galiano Pahor, koji se u svojoj interpretaciji prevarena muža Roberta naslanjao na prirodnu gestu. Pahor je osobito dobro pogodio ciničnu crtu toga lika, urednika pomodnih književnih djela, koji svojom mačističkom pozom ne skriva muški šovinizam, a u obrani je svog povrijeđenog muškog ega spreman i na fizički obračun s nevjernom suprugom.
U višestruko zapletenoj mreži međusobnih prijevara i laži našao se i ljepuškasti književni agent Jerry, kojega je ležernom glumom utjelovio Alen Liverić. U poziciji ljubavnika koji zadnji doznaje bitne stvari, Jerry je naizgled naivan i bezazlen, ali u biti dovoljno pokvaren da sedam godina spava sa suprugom svoga najboljeg prijatelja. U tom ljubavnom trokutu Emma, koju igra Andreja Blagojević, tipična je predstavnica više društvene klase, koja nezadovoljna brakom traži nova uzbuđenja i godinama živi dvostrukim životom. Ta mala svakodnevna lukavstva, koja na kraju ipak izbijaju na vidjelo, Blagojević igra s prepoznatljivim ženskim senzibilitetom, razotkrivajući se sitnim neverbalnim gestama, poput spuštanja očiju ili skretanja pogleda u stranu. U verbalnim nadigravanjima likova ono bitno uvijek ostaje prešućeno, a istinu naslućujemo negdje »između redaka«. U tome su i redatelj Marin Lukanović i dramaturginja Magdalena Lupi, a naročito glumci, uspjeli prepoznati Pinterovu poetiku, koja je specifična po tome što njegovi dijalozi proizlaze iz podteksta. Sa svojim debijem u HNK Ivana pl. Zajca ovaj je mladi redatelj pokazao da mu leži i kazališni medij, pa možemo kazati da je s Pinterovom »Prijevarom« uspješno položio ispit.

Kim Cuculić, Novi list, 3. srpnja 2004.

Osim redatelja Marina Lukanovića, i većina je autorske ekipe također  vrlo mlada – Ljerka Hribar potpisuje jednostavnu, funkcionalnu, elegantnu scenografiju, a Sandra Dekanić kostimografiju koja se sastoji od mnogobrojnih kostima decentnih krojeva koje prizivaju sedamdesete, negdje na razmeđi elegancije viših slojeva i alternativnije ležernosti koja ukazuje da su dramski likovi pripadnici umjetničkog svijeta.

Andreja Blagojević (Emma) ostvarila je jednu od svojih ponajboljih glumačkih kreacija.

Alen Liverić prilično je samozatajno, no ništa manje efektno odigrao njezina ljubavnika Jerryja, iznašavši način da vrlo uvjerljivo balansira na razmeđi unutarnjeg proživljavanja i smušena, počesto odsutna vanjskog izraza.

Apsolutni vrhunac predstave bio je Galiano Pahor (Emmin suprug Robert) koji, čini se, doživljava zenit, te uspijeva iznenađivati iz predstave u predstavu posve različitim glumačkim kreacijama. Usuđujem se reći da je njegova gluma dovedena do perfekcije – skladan spoj unutarnjeg emotivnog sadržaja i detaljno minuciozno provedene ekspresije lica i geste. Lišena svega suvišnoga, iznimno snažna u svojoj prigušenosti, ona prikiva naše poglede i izaziva iskreno divljenje.

Tajana Gašparović, Vijenac,  8. srpnja 2