Cast     Foto galeria

KRITIKE

Komediju »Madame Sans-Gene«, svoje remek-djelo, Sardou je napisao 1893. godine. U Francuskoj je glavnu junakinju, stvarnu povijesnu osobu pralju Catherine Hubscher s nadimkom "Madame Sans-Gene", u prijevodu "Gospođa bez dlake na jeziku", igrala Sarah Bernhardt. Godine 1915. je Umberto Giordano djelo pretvorio u operu, koju prvi put na scenu postavlja Arturo Toscanini u Metropolitenu. Snimljene su i tri filmske verzije, a posljednja 1961. sa Sophijom Loren u glavnoj ulozi.

Alessandra Scaramuzza, poznata televizijska i kazališna redateljica, glumica i producentica, je u svojoj preradi namijenjenoj prvoj suradnji s riječkim kazalištem tekst skratila i smanjila broj glumaca, dobivši time na tempu dramske radnje. Dinamiku je postigla i simpatičnom režijskom dosjetkom, kada dokumentarno-animirani film krati protok vremena. Filmskim tretiranjem glazbe i zvukovne kompozicije udahnula je tračke modernosti u predstavu, koja je ipak čvrsto vezana uz tradicionalni teatar.

Scaramuzza je, uz ostalo, original donekle emancipirala uvođenjem tri nova ženska lika, austrijskih plemkinja, koje tumače Alida Delcaro, Elena Brumini, Ivna Bruck te "mijenjanjem psihologije" dviju Napoleonovih sestara (Brunimi, Bruck). Upravo su ženski likovi i njihova prirodnost - a posebno izvrsna Rosanna Bubola u ulozi Catherine Hubscher, koja od početka do kraja, lakoćom i jednostavnošću glume utjelovljuje ženu iz naroda i naprosto nosi dramski komad - najveća snaga riječke "Madame Sans-Gene".

Posebno je očita Scaramuzzina intervencija u dio teksta koji ljubavnu priču spaja s dvorskim intrigama. Taj dio, a riječ je o drugom činu predstave u kojem Chaterine i carski spletkar, bivši i budući Napoleonov ministar policije Joseph Fouche (živahni Marco Casazza), a pomogne im i Catherinein suprug vojvoda Pierre-Francois Lefebvre (prenapregnuti Mirko Soldano), spašavaju život Albrechtu von Neipergeu (ležerni Dario Bercich). On je ljubavnik carice Marije Lujze i stari Catherinin i Lefebvreov prijatelj. Drugi čin, u kojem se na sceni pojavljuje i Napoleon (energični Bruno Nacinovich) gotovo funkcionira kao zasebna predstava. Iako zgusnutiji od prvog dijela, ovaj dio predstavu, inače najavljenu kao komediju, a tijekom čije izvedbe se pulska publika uopće nije smijala, još više odvlači od humornih tonova.

No, priča počinje puno ranije, u vrijeme Francuske revolucije, u pariškoj praonici koju vodi Catherine, zaljubljena u narednika nacionalne garde Lefebvrea, mlinareva sina koji je poput nje porijeklom iz Elzasa. Meka je srca. Među onima koji su joj prirasli srcu i čije rublje pere besplatno je mladi i siromašni artiljerijski časnik Napoleon Bonaparte...

Posebna ljepota predstave je jednostavna, a upečatljiva scenografija Benedette Ponzoni, koja u kombinaciji s izvrsnim svjetlom koje je oblikovao Claudio Scaramuzza, oživljuje pravu često zaboravljenu kazališnu čaroliju. Primjerice, na početku predstave para u praonici Madame Sans-Gene gotovo se može opipati i udahnuti. Ponzoni je i autorica kostima koji korespondiraju s povijesnim vremenom. Realizacija animiranog filma djelo je Hesama Daneshwara, a zvučna kulisa Federica Schiavia.

(Bojana Ćustić Juraga, "Glas Istre")