| Sadržaj |
|
Predigra s prologom:
Usred orkestralne predigre pred publiku istupa pjevač pitajući Smijem li, i pjeva o teškom životu glumaca koji će sada, u ovoj predstavi, igrati sami sebe.
1. čin:
U ljetnom danu u malo mjesto dolaze komedijaši. Pozdravlja ih njihova vjerna publika. Vođa družine, Canio, svečano oglašava početak u jedanaest sati. Smjestivši se na trgu, komedijaši se razilaze. Canio i Beppo kreću sa seljacima u krčmu. Seljaci draže Canija ljubomorom, no on u tome ne vidi šalu. Ostavši sam s Neddom, koja promatra ptičji let, Tonio joj dosađuje udvaranjem i nasrće na nju, pa ga ona odbija bičem. Tonio joj prijeti osvetom i odlazi za ostalima. Do Nedde se prikrada mladi seljak Silvio, njezin ljubavnik, koji je nagovara da ostavi Canija. Oni se zanose ljubavnim riječima, ne sluteći da ih uhodi Tonio. Brz je, i još prije nego što su se ljubavnici dogovorili za noćni sastanak, potajno dovodi Canija. S isukanim nožem Canio se bijesno baca na prijestupnike, ali Silvio uspijeva neprepoznat pobjeći, a Nedda ne odaje njegova imena. Beppo smiruje svađu i tjera Canija da se obuče: uskoro će predstava. Tonio sa strane nagovara Canija da pazi za vrijeme igre, jer će se prijestupnik sigurno odati. Potpuno skršen, Canio ostaje sam i polako navlači halju smiješnoga bajaca, kojemu će Harlekin te noći zavesti ženu. Zdvojan u svom bolu, Canio grca proklinjući sudbinu koja ga u takvom trenutku tjera da publiku zabavlja smijehom.
2. čin:
Započinje intermezzom. Komedijaši su improvizirali malu pozornicu, ispred koje se komeša narod. Tonio i Beppo smiruju gledatelje i predstava započinje. Na sceni je Nedda, koja igra dražesnu Colombinu. Uz karakterističnu glazbenu pratnju, ona najavljuje publici da joj muža bajaca nema kod kuće i da očekuje posjet harlekina. Pri tom sastanku pomaže joj smiješni Taddeo, kojega igra Tonio. Dolazi harlekin, kojega glumi Beppo, i pjeva svoju podoknicu, a zatim ulazi u Colombininu sobu i s njome večera. Iznenađuje ih bajaco, kojeg s mukom igra shrvani Canio. No u nastavku predstave potpuno ga izbacuje iz ravnoteže strahovita sličnost komada s onime što je sam doživio toga dana: on zapravo igra samoga sebe, muža kojega je prevarila žena. Canio počinje u svoj glumački dijalog s Neddom upletati izravna pitanja i naposljetku, ne obazirući se na publiku, traži od nje da mu oda ime ljubavnika. Publika je zbunjena, osjećajući da je predstava krenula nepredviđenim tijekom. Tonio zlobno zadržava Beppa, a zatim podmeće otvoreni nož u Canijevu ruku. Zaslijepljen ljubomorom, Canio na sceni probada ženu, koja, ne uspjevši pobjeći, u posljednji čas zaziva Silvija u pomoć. Silvio se izdvaja iz mase i nasrće na Canija, ali i s njime obračunava bajacov nož. Svi su potreseni tragedijom, koja se tako neočekivano odigrala. Bajaco, slomljeno, s gorkim smiješkom otpušta gledatelje: Komedija je završena! |
print  |
|