Vi ste ovdje: Početna > Biografije

Eugenio Allegri

Nasce a Collegno (Torino) nel 1956. Nel 1979 si diploma alla Scuola di Teatro di Bologna diretta da Alessandra Galante Garrone e partecipa al corso sulla Commedia dell'Arte tenuto da Jaques Lecoq. Inizia a lavorare nella Cooperativa Nuova Scena sotto la direzione artistica di Francesco Macedonio, con spettacoli diretti da Francesco Macedonio e Jaques Lecoq. Negli anni '80 lavora con Carlo Boso nell'ambito dell'Eurotheatertage a Bonn. Assieme agli spettacoli di cui è regista e drammaturgo sulla Commedia dell'Arte, recita al Teatro Settimo di Torino La storia di Romeo e Giulietta per la regia di Gabriele Vacis, Premio Ubu come miglior drammaturgia, e poi La Trilogia della Villeggiatura di C. Goldoni. Recita nel film di Daniele Segre Manila, paloma blanca.
L'incontro a tre con Gabriele Vacis e Alessandro Baricco fa nascere il monologo Novecento, uno dei più grandi successi del periodo nel teatro italiano.
Nel 2000 firma diverse regie per il Teatro Stabile del Veneto e per la Contrada. Diventa direttore artistico del Teatro Comunale di Casalpusterlengo e di Avigliana. Partecipa al film Valzer di Salvatore Maira e Hotel Meina di Carlo Lizzani, presentati al Festival del Cinema di Venezia. Per il Teatro Stabile di Torino e diretto da Vacis va in scena con: Zio Vanja, Pizzeria Kamikaze, Terra padre e Rusteghi-Nemici della civiltà.
Nel 2013 riporta in scena Novecento e riprende lo spettacolo Berlinguer-i pensieri lunghi.

Rođen u mjestu Colegno, Torino, 1956. godine.
Godine 1979. diplomira na Kazališnoj školi u Bolonji kod Alessandre Galante Garrone i sudjeluje na radionicama talijanske komedije dell'arte koju je Jacques Lecoq održao u Italiji.
Započinje dakle, profesionalna djelatnost sa skupinom Nova Scena ( „Nuova Scena“) iz Bolonje pod umjetničkim vodstvom Francesca Macedonia, u predstavama čije režije potpisuju F. Macedonio i Jacques Lecoq. Osamdesetih godina surađuje s Carlom Bosom u sklopu Eurotheatertage.
Započinje suradnju s Teatro Settimo iz Torina predstavom Povijest Romea i Julije („La storia di Romeo e Giulietta“) u režiji Gabrielea Vacisa za koju osvaja nagradu Premio Ubu za najbolju dramaturgiju. Tumači još jednu ulogu u režiji Vacisa u predstavi Trilogija o ljetovanju ( „Triologia della Villeggiatura“) Carla Goldonija. Nakon toga glumi u filmu Danielea Segrea Manila, paloma bianca. Zahvaljujući sustretu s Gabrieleom Vacisom i Alessandrom Bariccom nastaje Novecento, jedna od najvećih kazališnih uspješnica tog razdoblja.
U sezoni 1999/2000. Allegri potpisuje mnoge režije za produkciju Teatra Stabile iz Veneta i za produkciju Contrade iz Trsta. Postaje umjetničkim ravnateljem gradskog kazališta Teatro Comunale u Casalpusterlengu i u Aviglianu .
Sudjeluje u filmu Salvatorea Maire Valzer, zatim u filmu Carla Lizzanija Hotel Meina; oba su predstavljena na Filmskom festivalu u Veneciji. Na scenu se vraća predstavom, Ujak Vanja A. Čehova u režiji Gabrielea Vacisa, a zatim slijede Pizzeria Kamikaze, Otac zemlja i Rusteghi, neprijatelji civilizacije u produkciji kazališta Teatro Stabile u Torinu.
Godine 2013. ponovno postavlja Novecento i ponavlja predstavu Berlinguer, duge misli („Berlinguer, i pensieri lunghi“).

Andrea Collavino

Friulano, classe 1969, diplomato alla “Scuola d'Arte Drammatica Paolo Grassi” di Milano nel 1992, approfondisce la propria formazione attraverso laboratori con Anatolij Vasilev, Eimuntas Nekrosius e Peter Brook. Lavora con Giorgio Strehler in Arlecchino servitore di due padroni (1993) e, sempre al Piccolo Teatro di Milano, partecipa a spettacoli quali Splendid's di J.Genet, regia di K. M. Gruber, e Il piccolo principe, regia di Stefano de Luca (1998). Ha lavorato con registi quali Gabriele Vacis (Sette a Tebe di Eschilo, Le fenicie di Euripide), Nekrosius (Il gabbiano di A. Cechov,), Massimo Luconi (No Man's Land), e Lorenzo Fontana (Fratelli di Valentina Diana, Le mammole di Michael M. Bouchard).
Come co-autore (con Deniz Ozdogan) e regista ha messo in scena nel 2009 Zets! al Festival Straniamenti di Roccella Ionica. Ha diretto Il sogno di una cosa, dal romanzo di Pier Paolo Pasolini (Mittelfest 2005) e Di razza sostanzialmente umana testo di Gianni Bisacca (2009), Il Metodo di Jordi Galceran per La Contrada (2013).
Ha scritto il romanzo A metà della matita (2005) e, per il teatro, Il sogno di una cosa, Ossa, i testi Richter: Il circo delle meraviglie, Pagine a due e L'insolito tran tran.
Ha lavorato al cinema, tra gli altri, con A. D'Alatri (Caso mai) e C. Mazzacurati (La giusta distanza) e ha realizzato numerosi programmi radiofonici in qualità di regista, attore e co-autore.
Dolazi iz talijanske pokrajine Friuli, godište 1969, diplomirao je 1992. na Scuola d'arte drammatica Paolo Grassi (Škola dramskih umjetnosti Paolo Grassi) u Milanu te usavršavao svoju naobrazbu kroz razne radionice s Anatolijem Vasilevom, Eimuntasom Nekrošiusom i Peterom Brookom.

Radi s Giorgio Stehlerom na predstavi Harlekin, sluga dvaju gospodara („Arlecchino servitore di due padroni“, 1993) i dalje u kazalištu Teatro Piccolo sudjeluje u predstavama kao što su: Splendid's Jeana Geneta u režiji Klausa Michaela Grubera i Mali princ Antoinea de Saint- Exuperyja koju je režirao Stefano de Luca (1998). Radio je s redateljima kao što su na primjer: G. Vacis (Eshilova Sedmorica protiv Tebe, 1993; Euripidova Fenicija, 2001), Eimuntas Nekrosius (Galeb Antuna Čehova, 2002) i odnedavno s Massimom Luconijem (Ničija zemlja „No Man's Land“, 2005) i Lorenzom Fontana (Braća „Fratelli“ Valentine Diana, 2010. i Ljubičice (Le mammole) Michaela Marca Boucharda, 2011). Kao koautor (u suradnji s Deniz Ozdoganom) i redatelj 2009. godine postavio je na scenu Zets! na Festivalu Straniamenti u mjestu Rocella Ionica. Potpisuje režiju Sna o jednoj stvari („Il sogno di una cosa“), roman Piera Paola Pasolinija (Mittelfest, 2005) zatim U suštini o ljudskoj rasi („Di razza sostanzialmente umana“) tekst Giannija Bisacca s kojim je ko-redatelj, Metoda Jordija Galcerana, PPiP Pasolinija i Petera Handkea (2013), Kosti Collavina, DiBlasija i Tolazzija (2014.).
Napisao je roman Na pola olovke („A metà della matita“) (2005.), a za kazalište, osim Sna o jednoj stvari i Kostiju, napisao je i tekstove: Cirkus čudesa (Il circo delle meraviglie), Po dvije stranice (Pagine a due) i Neobična rutina (L'insolito tran tran). Bavio se kinematografijom s, između ostalih, A. D'Alatrijem, U slučaju da (Caso mai) i C. Mazzacuratijem, Prava udaljenost (La giusta distanza) i ostvario je mnogobrojne radiofonske programe kao redatelj, glumac i koautor.

Aram Kian

Si diploma attore alla “Civica Scuola d'arte drammatica Paolo Grassi” di Milano nel 1996. Collabora con parecchi registi e attori fra cui V. Binasco, G. Vacis, G. Dall'Aglio, A. Collavino, M. Navone, C. Pezzoli, F. Paravidino. Interessato alla nuova drammaturgia italiana e straniera, attualmente è in scena il suo Synagosyty, storia di un italiano, scritto con G. Vacis.
Per il cinema lavora con Francesco Lagi nel film "Missione di pace" e con G. Salvatores in "Educazione siberiana".Per la TV partecipa alla fiction "Le mani dentro la città" con la regia di A. Angelini. Oltre Synagosyty, storia di un italiano di cui ha curato anche una versione radiofonica, è autore di Homophobia, Balls e Rumore.

Diplomirao je glumu 1996. na Civica scuola d'arte drammatica Paolo Grassi (Gradska škola dramskih umjetnosti Paolo Grassi) i od tada je kazalište njegova glavna djelatnost.
Surađuje s nekoliko redatelja i glumaca od kojih se ističu: V. Binasco, G.Vacis, G. D'Aglio, A.Collavino, M. Navone, C. Pezzoli, F. Paravidino.
Oduvijek je bio zainteresiran za novu talijansku dramu kao i inozemnu, trenutno je na reperoarima njegova predstava Synagosyty, priča o talijanu („Synagosyty, la storia di un italiano“), koju je napisao zajedno s redateljem G. Vacisom.
U okviru kinematografije radio je s F. Lagijem u filmu Mirovna misija („Missione di pace“) i s G. Salvatoresom u filmu Sibirsko obrazovanje („Educazione siberiana“). Za televiziju je sudjelovao u Ruke unutar grada („Le mani dentro la città“) koju je režirao A. Angellini.
Osim predstave Synagosyty, storia di un italiano koju je preradio i u radiofonsku verziju, autor je i drame Homophobia, Balls e Rumore.

Marjukka Tepponen

Rođena u glazbeničkoj obitelji, glazbeno je obrazovanje započela učeći klavir u dobi od 5 godina. Godine 2000. upisala je studij pjevanja na Konzervatoriju u Kuopiou, a od 2003. godine Fakultet primijenjenih umjetnosti u Jyväskyläu. Potom obrazovanje završava na Sibelius Akademiji u Helsinkiju kod Marjute Hannula i u Beču kod Hilde Zadek.
Pobjednica je nekoliko prestižnih pjevačkih natjecanja. Redovna je gošća Finske nacionalne opere gdje je ostvarila uloge kao što su Frasquita u Carmen, Zerlina u Don Giovanniju, Julietta u Die Tote Stadt, Lauretta u Gianniju Schicchiju i Corinna u Il viaggio a Reims. Svoj debi ostvarila je ulogom Violette u La Traviati u Jyväskylä Operi i kao Pamina u Čarobnoj fruli u Tampere Operi.
Tijekom sezone 2010/11, ostvarila je naročit uspjeh kao Mimi u La Bohème u Grazu.
Njene najzanačnije uloge u posljednje vrijeme su debi u ulozi Contese u Figarovu piru u Turkuu, zatim Susanna također u Figarovu piru u Tampere Operi, Mimì u La Bohème u Helsinkiju i koncertni angažmani u Münchenu; „Sounds of Cinema“ s Münchner Rundfunkorchester i Verdijev „Requiem” s Münchner Symphoniker.
Marjukka Tepponen nastupala je kao solistica s nekoliko finskih orkestara i na solo koncertima s Maritom Viitasalo.

Waltteri Torikka

Magistrirao je operno pjevanje na Sibelius Akademiji u proljeće 2012. godine, kao učenik Pekke Kähkönena, a od 2009. do 2012. studirao je na Danskoj kraljevskoj opernoj akademiji u Kopenhagenu.
Mladi bariton bio je solist ansambala kao što su Simfonijski orkestar Finskog radija, Tapiola Sinfonietta, Camerata Salzburg i ostalih ansambala. Neki od poznatih dirigenata s kojima je radio su Mikka Franck, Louis Langrée i Paolo Carignani.
Dobitnik je prve nagrade Nacionalnog natjecanja Lappeenranta 2010. godine, a godinu prije osvojio je i nagradu HSBC laureate na prestižnoj vokalnoj akademiji Međunarodnog festivala Festival d`Art Lyrique d`Aix en Provence.
Svoj operni debi ostvario je u Finskoj nacionalnoj operi 2009. godine kao Lay Judge u operi The Ostrobothnians Leevija Madetoje. Među njegovim nedavnim angažmanima je i uloga Melota u predstavi Tristana i Izolde na Helsinki festivalu.

Erik Söderblom

Erik Söderblom rođen je 1958. godine u Helsinkiju. Od djetinjstva uči klavir i violončelo. Studirao je filozofiju i umjetnosti na Sveučilištu u Helsinkiju. Jedno je vrijeme živio u Londonu, a onda je ranih osamdesetih stigao u München gdje je studirao opernu režiju profesorom Augustom Everdingom na Hochshule für Musik, a studij nastavio na Kazališnoj akademiji u Helsinkiju gdjeje i diplomirao režiju 1987. godine.
Od 1988. do 1990. bio je ravnateljem Gradskog kazališta u Turkuu. Jedan je od osnivača Q-teatteri u Helsinkiju, trenutno jednog od najznačajnijih umjetničkih ansambala u Finskoj. S tim ansamblom režirao je brojne uspješne predstave odnosno uprizorenja novih finskih tekstova te klasičnih tekstova kao što „Zapisi iz podzemlja” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, „Hamlet” Williama Shakespeara te „Rat i mir” Lava Nikolajeviča Tolstoja. Sve produkcije bile su prikazane na brojnim festivalima u Finskoj i inozemstvu. Na Söderblomovu inicijativu, Q-teatteri osnovao je Baltic circle festival, kojemu je on bio prvi umjetnički direktor. U isto vrijeme, režirao je u mnogim teatrima u Finskoj i izvan nje. Posljednjih godina vratio se operi, a smatra se vodećim finskim opernim redateljem. Posebno su zapažene i hvaljene njegove režije suvremene opere.
Svoje istaknuto mjesto u finskom kazalištu zavrijedio je i pedagoškim radom. Vodio je slavnu glazbeno kazališnu klasu u Turkuu, a potom je radio kao profesor glume na Kazališnoj akademiji u Helsinkiju.
Godine 2009. preuzeo je funkciju umjetničkog direktora Helsinki festivala, najvećeg multidisciplinarnog umjetničkog festivala sjeverne Europe.

Nataša Antulov

Diplomirala Dramaturgiju izvedbe na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao dramaturginja u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci te kao redateljica, dramaturginja i autorica na raznim projektima poput „Pristajanja“ (Drugo more, Rijeka), „Badiou: Pohvala ljubavi“ (Dom omladine, Beograd), „Studija o divljoj guski“ (SKC, Rijeka), Gross (Badisches Staatstheater, Karlshruhe), „What is our life/ If full of care/ You have no time/ To stop and stare“ (MMSU, Rijeka), „Možete li se sjetiti?“ (URBAN&4) i „Preuzmimo Benčić“ (Musagetes, Kanada).
Članica i suosnivačica umjetničkog kolektiva Čiko i dokoličari.

JANUSZ KICA

Rođen je 1957. u Wroclawu, gdje je živio do odlaska na studij teatrologije na Jagiellonskom sveučilištu u Krakowu tijekom kojeg dolazi u kontakt s vodećim poljskim redateljima i glumcima, te s kazališnim strujanjima suvremenog europskoga avangardnog teatra. U Kölnu upisuje studij teatrologije i povijesti umjetnosti. U Njemačkoj u početku radi kao redateljski i scenografski asistent u raznim kazalištima, a od 1986. do 1989. bio je stalni asistent režije, a poslije i kućni redatelj, u Wuppertaler Bühnen, kazalištu koje je proslavila Pina Bausch.
U Wuppertalu, jedna od njegovih prvih samostalnih predstava bila je scenska postava Theobaldt-Kiplingove Knjige o džungli, a 1990. dobio je poziv da Knjigu o džungli postavi na scenu i u Zagrebačkom kazalištu mladih. Ta predstava, koja se i danas smatra jednom od ponajboljih tog kazališta, za Kicu je bila početak kazališne ljubavi prema hrvatskom glumištu. Na Salzburger Festspiele surađivao je s Peterom Steinom i Andrzejom Wajdom.
U Sloveniji je režirao u Mariboru, Celju, Novoj Gorici i Piranu, ali najviše u ljubljanskom SNG-u, gdje je na scenu postavio niz zapaženih predstava.
U Hrvatskoj je Kica, nakon Knjige o džungli režirao još nekoliko predstava. U riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca na scenu je postavio Raspru P. Marivauxa, Ameriku F. Kafke te opere Traviata G. Verdija i Manon Lescaut G. Puccinija.
U Hrvatskoj je, između ostalog, režirao Bjesove F. M. Dostojevskog u HNK Zagreb, Orfej silazi T. Williamsa u Teatru Gavella u Zagrebu, Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića, jednu od najnagrađivanijih predstava u povijesti hrvatskog kazališta, te Europu, predstavu u koprodukciji zagrebačkog ZKM-a s kazalištima u Birminghamu, Dresdenu i Bydgoszczyu. U Sloveniji režira Peer Gynta H. Ibsena i Majstora i Margaritu M. Bulgakova u SNG Maribor, te Bog masakra Y. Reza i Tri sestre A. Čehova u SNG Ljubljana. U Austriji režira Lepezu Lady Windermere O. Wilea, Amadeusa P. Shaffera i Kao u nebu K. Pollaka u Theater in der Josefstadt u Beču. U Njemačkoj režira Čarobni brijeg Th. Manna i Oluju W. Shakespearea na festivalu u Bad Hersfldu. U Švicarskoj režira Dugo putovanje u noć E. O'Neilla u Teatru Biel/Solothurn, dok u Italiji na scenu postavlja Zlatnoj zmaja R. Schimmelpfenniga u SSG u Trstu te Kći zraka H. M. Enzensbergera i Calderona u koprodukciji Mittelfest, SSG Trsta i Festivala Kopar.

TIBOR BOGÁNYI

Postao je međunarodno poznat 2002. godine, kada je imenovan glavnim dirigentom finskog Turku filharmonijskog orkestra sa samo 28 godina.
Nastavio je s radom kao umjetnički direktor i šef dirigent u Orkestru Lappeenranta, gradu u Finskoj, te od 2011. godine kao šef dirigent Filharmonije u Pečuhu.
Kao impresivna scenska pojava, Bogányi je poznat po svojim brojnim virtuoznim interpretacijama. Dirigira simfonijskim i opernim repertoarom s vodećim orkestrima diljem svijeta.
Bongáyijev široki repertoar uključuje simfonijsku i zborsku glazbu do opere i baleta. Njegova svjetska karijera dovela ga je do suradnje s svjetskim orkestrima kao što su Staatsphilharmonie Rheinland-Pfalz, Orchestre National du Capitole de Toulouse, Copenhagen Philharmonic Orchestra, Odense Symphony Orchestra, the Durban Philharmonic, the Mexico State Symphony Orchestra, Macao Symphonic Orchestra, Sanghai Opera i St. Petersburg's National Symphony Orchestra.
Dijelio je pozornicu s nekim od vodećih svjetskih solista poput Andreja Gavrilova, Ilye Gingoltsa, Zoltána Kocsisa, Gergelya Bogányia, Barnábasa Kelemena, Kristófa Barátija, Garya Hoffmana, Miklósa Perényia i Dénesa Várjona.
Izgradio je i opsežan operni repertoar. Uz njegov uspješni finski debi, Cosi fan tutte za Finsku nacionalnu operu 2006. godine, nastavio je dirigirati velikim brojem produkcija pa je tako dirigirao Verdijevima Traviatom i Macbethom te Mozartovim Don Giovannijem. Iste godine, ravnao je i Bizetovom Carmen, Posvećenjem proljeća Stravinskoga i sva tri Bartókova scenska djela Drveni princ, Čudesni mandarin i Dvorac Modrobradog.
Godine 2014. ravna Mefistofelom talijanskog skladatelja Boita što je ujedno bio i njegov debi s Mađarskom nacionalnom operom.
Posvećen je suvremenoj finskoj glazbi te stoga često ravna i snima djela finskih skladatelja poput Aulisa Sallinena, kao i švedskog skladatelja Andresa Hillborga.
Također je posvećen izvođenju novih djela suvremenih skladatelja poput Györgya Orbána i Leventea Gyöngyösia.
Rođen u Mađarskoj, Bogányi je prvo studirao čelo, a zatim je dirigiranje na prestižnoj Sibelius akademiji u Finskoj. Tijekom studija bio je gost student na CNSM Conservatoire de Paris gdje je studirao kod Jánosa Fürsta. Svoju dizertaciju završio je dirigiranjem svjetskom praizvedbom baleta Hobbit skladatelja Sallinena u Finskoj nacionalnoj operi.
Osim kao dirigent, Bogányi nastupa kao čelist u recitalima diljem svijeta.

Leo Mujić

Nakon završene baletne škole u Beogradu diplomirao u baletnoj školi L'Ecole-atelier Rudra-Béjart u Lausannei i odmah nakon završene škole počeo nastupati kao solist u poznatim europskim plesnim ansamblima. Tijekom plesačke karijere nastupio je u koreografijama uglednih koreografa poput Mauricea Béjarta, Alessija Silvestrina, Jacopa Godanija, Marguerite Donlon, Jiřija Kyliána, Williama Forsythea, Matsa Eka, Ohada Naharina, Amande Miller, Jeana Christophea Blaviera, Blance Lee, Nacha Duata, Carolyn Carson, Philippea Decoufléa i dr.
Radeći posljednjih godina kao samostalni umjetnik, često sudjeluje u različitim međunarodnim plesnim projektima pariške Opere, Baleta u Stuttgartu i Berlinu, i dr.
Uz plesne se nastupe bavi i koreografijom, kojom se dokazao na raznim europskim baletnim pozornicama kao autor zanimljivoga suvremenog koreografskog stila, u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz.
Koreografirao je baletne predstave za Berlinski državni balet, Slovensko narodno gledališče u Ljubljani, Akademiju za glazbu i ples u Zürichu, solo za Tamása Nagyja u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu, solo za Aurelie Dupont u pariškoj Nacionalnoj operi, balet Promijeni me na glazbu J. S. Bacha za Plesni festival Jacob's Pillow u Massachusettsu te duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka u njujorškom baletnom kazalištu Christophera Wheeldona. Za ansambl u Augsburgu postavio je cjelovečernji balet Traumgekrönt, inspiriran poezijom Rainera Marije Rilkea na glazbu Johanna Sebastiana Bacha i Paula Hindemitha i cjelovečernje baletno-operno djelo Orpheus-Saitenschlag na glazbu Georga Philippa Telemanna, Dietericha Buxtehudea i Leopolda Hurta. U tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima Novog nacionalnog kazališta, u Tokijskom gradskom baletu na glazbu A. Vivaldija, u Mađarskome narodnom kazalištu u Pečuhu balet Change bach na Bachovu glazbu, u Nacionalnom baletu u Györu balet Glass house na glazbu R. Schumanna i P. Glassa, u beogradskom Narodnom pozorištu balet u operi Moć sudbine G. Verdija, u novosadskom SNP-u balet Carmina burana C. Orffa.
U riječkom HNK Ivana pl. Zajca ostvario je autorski projekt Pour homme et femme na glazbu J. S. Bacha, nastao u suradnji s koreografkinjom Mašom Kolar . Zajedno s Valentinom Turcu prošloga je ljeta, s iznimnim uspjehom, na DLJI postaviti autorski projekt Opasne veze.

Mario Brandolin

Mario Brandolin, dopo la laurea in filosofia all'Università di Trieste, si diploma alla Scuola del Piccolo Teatro di Milano in Drammaturgia e Organizzazione teatrale. Persona di spicco dell'ambiente culturale della regione e dell'Italia, lavora per oltre vent'anni al Teatro Stabile del Friuli Venezia Giulia come addetto alla attività culturali, aiuto regista e responsabile dell'ufficio stampa. Molto attivo come organizzatore, realizza due Festival di Drammaturgia Contemporanea, a Trieste, cinque edizioni del laboratorio Teatrale Transfrontaliero di Gorizia, nonché due stagioni di Nuovo Teatro Italiano, quattro edizioni del Convegno "Il teatro delle Lingue. Le lingue del teatro" per l'Ente Teatrale Regionale del FVG, ben cinque edizioni del festival internazionale Mittelfest di Cividale accanto a Moni Ovadia, oltre a diverse iniziative culturali e teatrali per il Comune di Aquileia e di Udine. Collabora al quotidiano „Messaggero Veneto“ come critico teatrale e letterario. Per il Dramma Italiano di Fiume ha firmato la regia della farsa di Pippo Rota "Sposite e ti vedarà".

Nakon što je diplomirao filozofiju na Sveučilištu u Trstu, Mario Brandolin završava dramaturgiju i kazališni menadžment na Visokoj školi Piccolo Teatra u Milanu. Istaknuta osoba iz kulturnog miljea regije i Italije, radi već više od dvadeset godina u kazalištu Teatro Stabile u pokrajini Friuli Venezia Giulia kao voditelj kulturnih događanja, pomoćnik redatelja i voditelj odnosa s javnošću. Vrlo je aktivan kao organizator, ostvaruje dva Festivala suvremene drame u Trstu, pet izdanja radionica Teatrale Transfrontaliero (Prekogranično kazalište) iz Gorizije kao i dvije sezone Nuovo Teatro Italiano (Novog talijanskog kazališta) i četiri izdanja konferencije „Il teatro delle Lingue. Le lingue del teatro“ (Kazalište jezika. Jezici kazališta) za Kazališnu regionalnu jedinicu pokrajine Friuli Venezia Giulia (Ente Teatrale Regionale del FVG), čak pet izdanja Međunarodnog festivala Mittelfest u Cividaleu uz Monija Ovadiju i razne kulturne i kazališne inicijative za gradove Aquileia i Udine. Surađuje s dnevnim novinama „Messaggero Veneto“ kao kazališni i književni kritičar. Za Talijansku dramu u Rijeci potpisuje režiju farse Pippa Rote: „Sposite e ti vedarà" (Oženi se i vidjet ćeš).

Rosanna Bubola

Nata a Capodistria il 27/06/1975, risiede a Buie d'Istria dove ha frequentato le scuole primarie e secondarie con lingua d'insegnamento italiana coltivando fin da bambina la passione per il teatro.

Negli anni frequenta il gruppo di danza «Ars Dubiae», pratica a livello agonistico l'atletica e la pallavolo, frequenta corsi di pittura, grafica, pianoforte e non tralascia mai la scrittura, suo grande amore esprimendosi prima nella poesia, poi nella prosa.

Nel 1993 viene scelta dal regista e compositore tedesco Detlef Heusinger per la parte di Pandora in una produzione video inserita nel balletto “Pandora I+II” del teatro di Bochum (Germania)andato in scena in vari teatri d’Europa. È proprio il compositore a consigliarle di prendere una laurea classica perché «il teatro è un terno al lotto. Se uno non ci riesce, resta in strada.»
Lei segue il consiglio e nel 1993 si trasferisce a Trieste per frequentare la Facoltà di Lettere e Filosofia e affina la recitazione entrando a far parte del gruppo teatrale «Teatro Incontro» sotto la guida del regista Spiro Dalla Porta Xydias. Negli anni successivi frequenta il «Teatro degli Asinelli» una compagnia amatoriale giovane che le fa comprendere a tutto tondo cosa voglia dire creare uno spettacolo. Per Rosanna allora il teatro diventa artigianato, un lavoro di gruppo che parte dal legno grezzo per diventare una scultura.
A Trieste collabora con il “Gruppo Teatrale per il Dialetto” fondato e diretto da Mimmo Lo Vecchio e Gianfranco Saletta nuovi maestri che le insegnano a «parlare» sul palco (non a recitare), cimentandosi nelle Maldobrie.
Nella stagione 1999/2000 inizia a collaborare con il Dramma Italiano in seno al Teatro Nazionale Croato di Fiume “Ivan de Zajc” e, dopo un'audizione, entra a far parte della compagnia in pianta stabile.
Nel 2003 si laurea in Lettere Moderne alla Facoltà di Lettere e Filosofia di Trieste, indirizzo linguistico con tesi in Dialettologia sul lessico - concordanza dei testi tratti da un corpus scelto di liriche ( “Favalando col cucal Filéipo”) del poeta rovignese Ligio Zanini.
Intanto la passione per la letteratura continua e dopo aver vinto vari premi a livello nazionale e internazionale (Premio «Pola Poesia» Novara, «Istria Nobilissima»,...) nel 2004 pubblica «Vivere il carso» un libro-guida sulle bellezze del carso triestino.

La natura, altra grande passione, la attira nelle sue viscere e nel 2010 frequenta un corso di speleologia, da qui scopre come applicare questa disciplina al teatro e inizia a sfruttare le verticalità naturali per i suoi spettacoli in Istria.
Autrice e regista di testi che hanno come tema l'Istria, le sue leggende e la sua storia, porta il pubblico ad appassionarsi al teatro creando spettacoli in luoghi suggestivi in mezzo alla natura.

Dal 2010, assieme alla pedagoga teatrale Ana Pelko, dirige il ZIID Teatar, corso di teatro e aggregazione giovanile che va oltre le barriere linguistiche e aiuta i ragazzi a smantellare i pregiudizi e crescere in un ambiente creativo e costruttivo. Con lo stesso gruppo partecipa sull'isola di Lesina-Hvar al laboratorio „Mali grad Faros“ diretto dall'attore Kristjan Ugrina, cui si affianca come coach dei ragazzi.

Nella sua breve ma intensa carriera lavora con registi quali Nino Mangano, Pierluca Donin, Toni Cafiero, Paolo Magelli, Lary Zappia, Neva Rošić, Damir Zlatar Frey e altri, e a tutti ruba qualcosa, perché il teatro è osservazione e studio.
La vita, come il teatro, va vissuta appieno, è un esperimento continuo, una continua ricerca di sé, delle proprie capacità e dei propri limiti e la curiosità è lo strumento che non deve mancare mai.
Ultimamente, Rosanna si diverte a uccidere persone immaginarie nei suoi racconti noir...tutto il resto è silenzio.

Rođena je u Kopru 27.06.1975, živi u Bujama u Istri gdje je pohađala osnovnu i srednju školu s nastavom na talijanskom jeziku gajeći od malena strast prema kazalištu.
Tijekom godina pohađala je plesnu skupinu „ Ars Dubiae“, na natjecateljskoj razini se bavila atletikom i odbojkom, pohađala je tečajeve slikarstva, grafike i glasovira nikad ne zanemarujući pisanje, svoju veliku ljubav, u početku izražavajući se u stihu a zatim u prozi.
Godine 1993. njemački redatelj i skladatelj Detlef Heusinger izabrao ju je za ulogu Pandore u video produkciji umetnutoj kao dio baletne izvedbe „Pandora I+II“ kazališta Bochum (Njemačka) koja je bila prikazana na scenama u raznim kazalištima diljem Europe. Rosannu je upravo taj skladatelj savjetovao da stekne klasičnu diplomu jer „kazalište je poput igre na lotu. Tko ne uspije, ostaje na ulici“.
Rosanna slijedi savjet i 1993. seli se u Trst kako bi pohađala Filozofski fakultet te usavršava glumu priključujući se i djelujući u kazališnoj skupini Teatro Incontro pod vodstvom redatelja Spira Dalla Porte Xydiasa. Narednih godina pohađa „Teatro degli Asinelli“, amatersku kazališnu skupinu mladih zahvaljujući kojoj stječe cjelokupno znanje o stvaranju predstavu. Za Rosannu tada kazalište postaje zanat, grupni rad što polazi od sirovine kako bi postalo umjetničko djelo.
U Trstu surađuje s kazališnom skupinom Gruppo Teatrale per il Dialetto (Kazališna skupina za dijalekt) što su ga osnovali redatelji Mimmo Lo Vecchio i Gianfranco Saletta, Rosannini novi učitelji u podučavanju scenskog govora (ne glume) okušajući se u tipičnim ulogama protagonista „maldobrie“.
U sezoni 1999/2000. počinje surađivati s Talijanskom dramom Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci i nakon audicije pridružuje se ansamblu kao stalna članica.
Godine 2003. diplomirala je Modernu književnost na Filozofskom fakultetu u Trstu, jezični smjer s diplomskim radom iz Dijalektologije jezika – podudarnost tekstova odabranih iz korpusa pjesama („Favalando col cucal Filéipo“) rovinjskog pjesnika Ligia Zaninija.
U međuvremenu se nastavlja njena strast prema književnosti te nakon što je osvojila razne nagrade na nacionalnoj i međunarodnoj razini (Nagrada «Pola Poesia» Novara, «Istria Nobilissima»,...), 2004. objavljuje „Vivere il carso“ (Živjeti krško područje), knjigu-vodič o ljepotama tršćanskog krškog područja.
Priroda za Rosannu predstavlja još jednu veliku strast i privlači ju iz dubine duše te 2010. pohađa tečaj speleologije gdje otkriva kako primijeniti ovu disciplinu u kazalištu i počinje koristiti prirodne postave u svojim predstavama u Istri.
Autorica i redateljica tekstova kojima je tema Istra, njene legende i njena povijest, želeći pobuditi u publici strast prema kazalištu, stvara predstave na sugestivnim mjestima usred prirode.
Zajedno s kazališnom pedagoginjom Anom Pelko od 2010. godine vodi „ZIID Teatar“, kazališne tečajeve i skupinu mladih, koja ruše jezične barijere i predrasude i pomaže djeci u rastu u kreativnom i konstruktivnom ambijentu. S tom skupinom sudjeluje na Hvaru na radionici „Mali grad Faros“ u režiji glumca Kristijana Ugrine kojem se priključuje kao trener djece.
U svojoj kratkoj ali intenzivnoj karijeri radi s redateljima kao što su Nino Mangano, Pierluca Donin, Toni Cafiero, Paolo Magelli, Lary Zappia, Neva Rošić, Damir Zlatar Frey i drugi i od svakog ponešto „krade“ jer kazalište je promatranje i istraživanje.
Život, kao i kazalište, treba živjeti u potpunosti, neprekidni je eksperiment, konstantna potraga za samim sobom, svojim vlastitim sposobnostima i svojim granicama, a znatiželja je sredstvo koje nikada ne smije nedostajati.
U posljednje se vrijeme Rosanna zabavlja ubijajući imaginarne likove u svojim noir pričama....sve ostalo je tišina.

Christian Romanowski

Christian Romanowski
Rođen u Flensburgu, odrastao u Bremenu, nakon mature humanističke gimnazije, studirao je glumu i režiju u Hamburgu na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u klasi profesora Eduarda Marksa.
Nakon angažmana u Düsseldorfu, Darmstadtu i Nürnbergu, radio je kao samostalni umjetnik – glumac u Berlinu.
Svoje prve režije potpisuje kao redatelj kuće na Landestheateru u Memmingenu. Nakon toga je radio kao redatelj u kazalištima u Marburgu, Heilbronnu, Wilhelmshavenu, Würzburgu i Bremenu gdje je režirao Dürrenmattove, Fassbinderove, Sternheimove, O’Casseyjeve i Strindbergove drame.
Od 1985. godine radio je kao vanjski suradnik za Njemačku televiziju te je kao autor i redatelj za SWR Baden-Baden, za Sat 3 i ARTE snimao jednako igrane filmove, kao i veliki broj dokumentarnih filmova s kulturom u fokusu tema – između ostalog seriju pod naslovom „Operne kuće svijeta“ i dokumentciju o studentima pjevanja Die Callas-Fabrik.
Za seriju Schätze der Welt – Erbe der Menschheit ostvario je kao autor i redatelj 40 epizoda o kulturnim spomenicima cijeloga svijeta. Film Ewig werdendes Vergehen o ledenjaku Aletschu dobio je glavnu nagradu na festivalu u Grazu.
Za glazbenu redakciju Hrvatske televizije napravio je, uz režiju više koncertnih snimaka, i devedesetominutni filmski portret Dunje Vejzović pod naslovom „Moja težnja je jača od moje bojazni“.
U Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu autor je operne režije s vlastitom scenografijom za Verdijevu operu Don Carlos. To je uprizorenje bilo pozvano i na Festival BEMUS u Beogradu.
Zajedno sa svojom suprugom Dunjom Vejzović osnovao je VERO Vision i producirao, pored Cavalierijeve Rappresentatione di anima e di corpo, uz vlastitu scenografiju, i poluscensko uprizorenje opere-oratorija Oedipus Rex Igora Stravinskog u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinki“ u Zagrebu pod dirigentskom palicom Milana Horvata. Ista je produkcija prikazana i u Cankarjevom domu u Ljubljani. Za poluscensku realizaciju Salome Richarda Straußa što ju je u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu izvela Zagrebačka filharmonija, a dirigirao Kazushi Ono, također potpisuje i režiju i scenografiju.

Dunja Vejzović

Diplomirala je grafiku 1966. na Likovnoj akademiji, a na Muzičkoj akademiji 1969. godine pjevanje. Debitira u zagrebačkom HNK-u ulogom Ariela u Šulekovoj operi Oluja. Usavršava se u liedu na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Prvi joj je angažman u Nirnberškoj Operi (1971). Debitira 1978. na znamenitom festivalu u Bayreuthu, gdje sljedeće dvije sezone trijumfira u Parsifalu.
Umjetnica je respektabilne diskografije.P od Karajanovim vodstvom snima tri velike Wagnerove uloge: Kundry - Parsifal (DGG), Ortrud - Lohengrin (EMI) te Sentu – Ukleti Holandez (EMI). Oduševljava na Uskrsnom festivalu u Salzburgu (1980, 1981, 1984). Nastupala je na najuglednijim opernim scenama i svjetskim koncertnim podijima: Tannhauser (Metropolitan, 1978), Trojanci (Scala, 1979), Le Cid (Pariz, 1981); pod Kleiberovim vodstvom - Wozzecksuite (Beč, 1982) te pod ravnanjem Abbada (London – 1985). Pod dirigentskim vodstvom L. Maazela nastupa u Requiemu (Cleveland, New York, 1982), potom slijede Ukleti Holandez (Beč, 1983), Suor Angelica (Scala, 1983), Nabucco (Karakaline Terme u Rimu, 1984), Medeja i Salambo (Pariz, 1986), Alceste s C. Eschenbachom (Stuttgart, 1987), Parsifal u Wilsonovoj režiji (Hamburg, 1990; Houston , 1991), Fierrabras s C. Abbadom (Beč, 1990). Sustavno bogati svoj jednakovrijedan koncertni repertoar uz pijanista Đorđa Stanettija.
S glazbeno-scenskom družinom VERO (Vejzović - Romanowski) utemeljenom 1993. realizira glazbeno-scenska djela koja promoviraju mlade pjevače: Prikazanje duše i tijela (režija: Romanowski) i Giulio Cesare (režija: Medvešek). U okviru VERO-a objavljuje tonske nosače zvuka: In Memoriam Lovro von Matačić, Winterreise i prvu zbirku autohtonog folklora u Hrvatskoj Ovo je naše najbolje, kao i iscrpnu monografiju Documenta. Od godine 1995. bavi se i pjevačkom pedagogijom, prenoseći svoje golemo umjetničko iskustvo mladim naraštajima (Graz 1996/97, Zagreb 1995-2000), Stuttgart (2000-2012). Inicijator je i organizator Hrvatskog natjecanja za stipendiranje mladih pjevača. Na otoku Rabu od 2001. održava međunarodne majstorske tečajeve. Studenti njene klase imaju mnogo uspjeha: Evelin Novak –Državna opera Berlin; Diana Haller - prva Nagrada Hugo Wolf, Opera Stuttgart, mlada pjevačica godine 2014; Krešimir Stražanac - nagrade na natjecanjima, Züriška opera; Christina Landshamer - Stuttgartska opera, Strasbourg, Dresden Glyndbourne, svjetski prijenosi premijera i snimke za EMI, DECCA; Marko Špehar - Stuttgart, Hamburg, Mannheim, Berlin; Ivan Turšić- Hannover, Berlin i mnoge profilirani pjevači i pjevačice izvan njene klase.
Dunja Vejzović je predsjednica Društva Richarda Wagnera Zagreb (2005).

Ivana Srbljan

Zapažena mezzosopranistica,nakon studija teorije glazbe, završava studij pjevanja u klasi Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a trenutno se usavršava kod Dennisa O'Neilla na The Wales International Academy of Voice u Cardiffu. Osvaja nagrade na međunarodnim natjecanjima, a prvi veliki uspjeh postiže ulogom Carmen u dvorani Lisinski u Zagrebu za koju prima i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. Sa Simfonijskim orkestrom i Zborom Muzičke akademije bilježi brojne nastupe, a nastupa i u ciklusu Simfonijskog orkestra HRT-a, sa Zagrebačkom filharmonijom na Muzičkom biennalu Zagreb, s Cantus Ansamblom, na Osorskim glazbenim večerima, Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu i Festivalu sv. Marka. Debitirala je u HNK u Zagrebu 2010. u Mozartovoj operi Čarobna frula a u HNK u Osijeku 2013. u Verdijevoj operi Nabucco. Sudjelovala je i u dramskim predstavama kazališta Gavella i Ulysses, snimala glazbu za igrane filmove, televizijske emisije i dramske predstave. Posljednji uspjeh postigla je u Teatru &TD premijernom izvedbom monoopere La voix humaine Francisa Poulenca. Od ove sezone solistica je Opere HNK Ivana pl. Zajca gdje je ostvarila ulogu Olge u operi Evgenij Onjegin te ulogu Farinellija u plesnoj predstavi Barok balet: Dozvoli mi da plačem.

Dario Bercich

Rođen je u Rijeci. Diplomirao na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu, u klasi prof. C.A.V. Terranova. Učio je također s prof. S. Stojanovom, te trenutno s prof. D. Vejzović. Završio masterclass Verdi opera studio u Parmi, te majstorske tečajeve vokalne tehnike i interpretacije kod profesorica Nelli Manuilenko te Dunje Vejzović.
Dobitnik je prve nagrade na Međunarodnom pjevačkom natjecanju Lazar Jovanović u Beogradu 2008. godine.
U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci bio je u solističkim podjelama predstava: La Traviata, Nikola Šubić Zrinjski, Tosca, Rigoletto, La Gioconda, I Pagliacci, Pčelica Maja, Macbeth, Il Barbiere di Siviglia, Madame Butterfly, Casanova u Istri, Adriana Lecouvreur, La Forza del Destino, Marco Polo, Faust, Pariški život, Guslač na krovu, Amadeus, Galileo Incatenato. Dvije godine bio je pretstavnik Hrvatske na Međunarodnom festivalu opere, operete i mjuzikla u Kijevu. Kao solist te gostujući solist zborovima koncertno nastupao diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Bože Jurić-Pešić

Svoje rano glazbeno obrazovanje stječe pohađajući privatne satove klavira kod sestara milosrdnica u Splitu. Potom upisuje solo pjevanje u Glazbenoj školi "Josip Hatze" u klasi prof. Sanje Erceg Vrekalo, te Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi prof. Vlatke Oršanić.
Tijekom glazbenog obrazovanja koncertirao je diljem Hrvatske. Važniji nastupi: Dani Pasionske baštine u Zagrebu, otvaranje 52. večeri sv. Donata u Zadru te nastup u Brucknerovom Te Deumu u Crvenom ciklusu Zagrebačke filharmonije. Ostvario je razne uloge: Dancaira u Bizetovoj Carmen, Ribara u Slavuju I. Stravinskog, Monsieur Vogelsanga u Mozartovom Schauspieldirektoru, te nedavno ulogu Tončija u opereti I. Tijardovića Spli'ski akvarel.Dobitnik je niza nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima, između ostalih i 1. nagrade na međunarodnom natjecanju Bruna Špiler u Crnoj Gori gdje dobio i specijalnu nagradu za sveukupni dojam. Osvojio je Grand Prix na Međunarodnoj ljetnoj opernoj radionici u Beeskowu (Berlin) za koju je bio i stipendiran. Polaznik je brojnih seminara vokalne tehnike i stručnog usavršavanja.

Selma Banich

Izvedbena umjetnica, živi i radi u Zagrebu. Autorica je serije radova koje priprema samostalno i u suradnji s brojnim drugim umjetnicima, grupama i inicijativama. Stvara u mediju plesne izvedbe, performansu i akcijama u javnom prostoru, na filmu i u kazalištu, istovremeno angažirajući se u polju neformalne edukacije i istraživačkog rada. U promišljanju i prezentaciji vlastitog rada nastoji davati prednost etici ispred estetike, empatiji ispred utopije, umjetnosti ispred politike i prirodi ispred društva, proširujući tako kontekst u kojem svakodnevno uči, stvara i sudjeluje u organizaciji rada.

Filip Fak

Diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Đorđa Stanettija, a usavršavao se na Scholi Cantorum u Parizu te stekao Diplome de Concert.
Kao solist nastupao je diljem Hrvatske, u desetak europskih zemalja i SAD-u. Nastupao je s najuglednijim hrvatskim orkestrima i komornim ansamblima, i surađivao s renomiranim dirigentima kao što su Alun Francis, Klaus Arp, Pavle Dešpalj, Mladen Tarbuk, Berislav Šipuš i dr. Osobito značajan je bio nastup na međunarodnom EPTA-inom natjecanju Svetislav Stančić, na kojem je, kao najmlađi natjecatelj, uz Zagrebačku filharmoniju izveo jedno od najzahtijevnijih klavirskih djela - 2. Brahmsov klavirski koncert. Osim nastupa uz orkestre, održao je niz zapaženih recitala i komornih nastupa.
Osim pijanizmom, bavi se i skladanjem. Dosad je skladao uglavnom djela za klavir, izvođena u Hrvatskoj i inozemstvu, a neka i nagrađivana. Od nagrada ističu se: Nagrada Darko Lukić, Nagrada Grada Samobora, prva i posebna nagrada na natjecanju Ivan Zajc Grand Prix Lions cluba, posebna nagrada EPTA-e, te više prvih nagrada na državnim natjecanjima. Za uspjehe tijekom studija primio je i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je stipendija međunarodne fondacije Vladimir Spivakov iz Moskve te Gold Country Piano Institute-a iz Nevada Cityja (SAD).
Od 2009. godine radi na Muzičkoj akademiji u zvanju umjetničkog suradnika.

MARIO LEKO

Mario Leko rođen je 1982. godine u Splitu. Nakon završene Škole likovnih umjetnosti nastavlja školovanje na Tekstilno - tehnološkom falultetu u Zagrebu (Modni dizajn). Asisitirao je renomiranim kostimografima, a samostalno potpisuje kostimografije od 2006. godine. Kreirao je kostime za predstave Pripovijest o Krckalu i Duboko more (GKL Split), Dioklecijan (UMAS Split i HNK Split), Narančina kora i Instrukcija (GKM Split), Prasac koji gleda u sunce i Divan Dan (Kazalište Marina Držića, Dubrovnik), Kaćuše i Amerikanska jahta u splitskoj luci (HNK Split)... Osim kostimografijom bavi se i fotografijom. Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj, Francuskoj, Izraelu i Bugarskoj. Sudionik je putujuće izložbe „Culture Matters: UNESCO lokaliteti u jugoistočnoj Europi“, gdje je svojim fotografijama predstavio baštinu Splita, Trogira i Šibenika. Od 2010. član je ULUPUH-a (sekcija za kazališnu i filmsku umjetnost). 2014. završio je studij Filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

IGOR VASILJEV

Igor Vasiljev rođen je 1973. godine u Puli. Diplomirao scenografiju na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Autor scenografije, videa i kostima u različitim oblicima scenske umjetnosti uključujući operu, balet, mjuzikl, lutkarsko i dramsko kazalište. Potpisuje više od pedeset scenografija u regiji (Srbija - većina beogradskih kazališta, Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina) kao i u nekoliko europskih teatara (Velika Britanija, Danska, Austrija). Autor umjetničkih instalacija za festival Visualia 2014. i EXIT festival 2012. Pored scenografije profesionalno se bavi grafičkim/web dizajnom i fotografijom sa desetak realiziranih web stranica i dvije samostalne izložbe fototgrafija. Dobitnik godišnje nagrade odjeljenja za scenografiju i kostim ULUPUDS-a za 2011. godinu, priznanja za dizajn scene na YUSTAT-ovom Bijenalu scenskog dizajna i godišnje nagrade za scenografiju Malog pozorišta Duško Radović. Učestvovao je u nacionalnoj selekciji na Praškom kvadrijenalu scenografije i kostimografije, PQ99.

OLJA LOZICA

Olja Lozica, redateljica i dramaturginja, rođena 1982. u Beogradu, osnovnu i srednju školu završila je u Korčuli. Diplomirala je dramaturgiju 2006. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao dramaturginja i asistentica režije na produkcijama u raznim kazalištima. Vanjski je suradnik na odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu od 2006. do 2011. Režira od 2011. godine uglavnom autorske projekte, u Teatru EXIT, Zagrebačkom kazalištu mladih, HNK u Zagrebu, HNK uVaraždinu, Gradskom kazalištu lutaka Split i Gradskom kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. Nagrađivana je: nagradom Fabriqué en Croatie 2007. za dramu Ogrebotine, nagradom Marul2009. za dramaturšku obradu predstave Najbolja juha! Najbolja juha!, nagradom Umjetnik naroda moga 2010. za dramatizaciju predstave Smij i suze starega Splita, Nagradom hrvatskog glumišta 2010. za dramatizaciju i adaptaciju predstave Smij i suze starega Splita, nagradom Marul 2011. za režiju predstave Reces i ja te nagradom Marul 2013. za režiju predstave Sada je, zapravo, sve dobro.

Michal Znaniecki

Poznati poljski redatelj, scenograf, kostimograf i dramski pisac rodio se u Varšavi, gdje je započeo studirati na Akademiji dramske umjetnosti, nastavivši i završivši studij u Bruxellesu, Bologni i Milanu. Redateljsku je karijeru započeo 1994. u Poljskoj i odmah nastavio gostovanjima u Francuskoj, Belgiji, Irskoj i Italiji, postavljajući djela Shakespearea, Lorce, Marlowea te suvremenih poljskih i talijanskih dramskih autora. Slijedeći metodu Thierryja Salmona, težište u radu s glumcima stavlja na tehnike improvizacije i kreiranje dramskih karaktera. Od početka karijere zanima se za glazbeno kazalište, pa je nakon uprizorenja prve opere, Paisiellove Mlinarice, postavio više od sto opernih predstava na mnogim svjetskim pozornicama. Režirao je opere Berlioza, Bizeta, Donizettija, Monteverdija, Oreficea, Mozarta, Pergolesija, Rossinija, Straussa, Verdija, Halévyja, Moniuszkoa i dr. Milanski Teatro alla Scala pozvaoga je 1995. na suradnju na projektu Autour de Chopin, kao redatelja, scenografa i kostimografa te autora teksta. Tom je predstavom, godinu dana kasnije, otvorena nova dvorana varšavskoga Narodnog kazališta. Osnivač je kazališta Ape Teatrale, koje izvodi manje poznata djela na mjestima dostupnim šarolikoj publici, u vrtovima, crkvama, na ulicama i trgovima većih gradova Italije i Poljske. Suradnik je nekoliko europskih kazališnih festivala i nekoliko značajnih dramskih škola u Italiji, Poljskoj i Austriji. Kao suradnik Limen Teatro iz Torina, realizirao je nekoliko pedagoških projekata sa studentima iz različitih zemalja, a od 2005. je umjetnički ravnatelj asocijacije CON-TEATRO. Posljednjih je godina s velikim uspjehom realizirao značajne operne projekte u različitim europskim kazalištima: Mojsije u Egiptu Rossinija u Teatro Verdi u Sassariju, Mandragora Szymanowskoga na Festivalu nacija, Ascanio in Alba Mozarta u Bologni, Cyrano de Bergerac Alfanoa (s Placidom Domingom i Sondrom Radvanovski) u Valenciji, Rigoletto Verdija u Wrocławu, Dvorac Modrobradog Bartóka u Bilbaou, Ljubavni napitak Donizettija na Water Festivalu. Njegova produkcija mjuzikla Jekyll & Hyde R. L. Stevensonau Chorzówu osvojila je Zlatnu masku, kao najbolja kazališna predstava 2008., a zatim je istu nagradu dobio 2009. za režiju mjuzikla Producenti M. Brooksa.
Od 2008. često surađuje s najvećim opernim južnoameričkim kazalištima u Buenos Airesu, Montevideu, Manausu i dr. Od 2012. kao ravnatelj Opere Teatra Wielki u Poznanu, napravio je nekoliko značajnih koprodukcija s velikim oprnim kazalištima poput Opere iz Krakowa, The Israeli Opera u Tel Avivu, Ópera de Bilbao, Teatro Argentino u La Plati,Teatro Sodre u Montevideu, Tetro Verdi u Pisi, Teatro Maestranza u Sevilli, Teatro Real u Madridu.
Njegova inscenacija Evgenija Onjegina u Bilbaou, nagrađena je s Premios Liricos Teatro Campoamor kao najbolja španjolska operna produkcija 2011. godine.

Robert Homen

Rođen je u Kotoru 1972. Osnovno i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje završava u Sarajevu, smjer - klavir. U tom razdoblju osvojio je nekoliko prvih nagrada na državnim natjecanjima kao mladi pijanist. Diplomirao je Dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Dugi niz godina djeluje u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, ispočetka u svojstvu zborovođe a potom i kao stalni operni dirigent.
Repertoar koji je stekao u dugogodišnjoj dirigentskoj praksi je velik. Od poznatih hrvatskih opernih naslova treba izdvojiti „Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca i ˝Nikola Šubić Zrinjski˝
Ivana pl. Zajca a od svjetskih naslova: „Trubadur“, „Moć sudbine“, „Traviata“, „Simon Boccanegra“, ˝Rigoletto˝ i „Krabuljni ples“ (Giuseppe Verdi), zatim „Pagliacci“ R. Leoncavalla, „Cavalleria rusticana“ P. Mascagnija, „Norma“ Bellinija, „Carmen“ G. Bizeta i mnogi drugi.
Osim u domeni opernog stvaralaštva paralelno djeluje i kao simfonijski dirigent.
Kao dirigent radio je s mnogim orkestrima i opernim kućama u Hrvatskoj i šire (HNK Split, HNK Osijek, Narodno pozorište u Sarajevu, Zagrebačka filharmonija, Dubrovački simfonijski orkestar, Podgorički simfonijski orkestar, Orchestre Philharmonique de Monte Carlo, Teatro Verdi - Trst, Simfonijski puhački orkestar OSRH...).
Čest je gost dirigent Zbora Hrvatske radio televizije.
Vodio je zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu „Palma“ s kojim je osvajao brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima . Trenutno vodi zbor Židovske općine u Zagrebu – „Lira“ s kojim je također osvajao mnoge nagrade na državnim i svjetskim smotrama i s kojim je gostovao diljem svijeta (Europa, Australija, Izrael, SAD...)
Primio je mnoge nagrade, od kojih treba izdvojiti Rektorovu nagradu 1997. godine dodijeljenu za uspješno dirigiranje 7. Beethovenove simfonije u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom, postavljanje opere „La serva padrona“ G.Pergolesija u Zagrebačkom kazalištu Komedija te ravnanje operom „Mila Gojsalića“ Jakova Gotovca u HNK u Zagrebu, sve u istoj godini. Bio je i finalist Međunarodnog natjecanja mladih dirigenata „Lovro von Matačić“.
Često je član stručnih komisija na natjecanjima vokalnih ansambala i smotrama puhačkih orkestara. Održava seminare iz dirigiranja u Hrvatskoj i inozemstvu.
Redovni je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

VILLE MATVEJEFF

Rođen 1986. godine u Finskoj, Ville Matvejeff već se potvrdio kao izniman glazbenik višestrukog talenta koji je doživio uspjehe kao dirigent, skladatelj i pijanist.
Obrazovao se na Sibelius Academy i Espoo Music Institute, a nastupao je diljem Europe, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, Kini, Japanu i Meksiku.
U siječnju 2014. imenovan je šefom-dirigentom orkestra Jyväskylä Sinfonia. Ove je sezone po prvi put nastupio i s orkestrima Estonian National Symphony, Lahti Symphony, Sonderjylland Symphony Orchestra, a uskoro i s orkestrom riječke Opere. Raniji njegovi nastupi, pored ostalih, uključuju Avanti! Chamber Orchestra, Finnish National Opera Orchestra, Helsinki Philharmonic Orchestra, Malmö Opera Orchestra, the Orchestre Philharmonique du Luxembourg, Pori Sinfonietta, Oulu Sinfonia, Tapiola Sinfonietta i Turku Philharmonic Orchestra. Razvio je širok repertoar koji seže od klasike do 20. stoljeća i suvremenosti. Osnivač je i umjetnički ravnatelj New Generation Opere, poznate po postavljanju ambicioznih i tehnološki inovativnih opernih predstava. Nedavno su se predstavili na Helsinki Festivalu vrlo inovativnom produkcijom „Don Giovanni“, a projekt „Flash Flash“ Juhanija Nuorvala, opera temeljena na životu Andyja Warhola planirana je za 2015.
Svoj je operni debut ostvario 2011. godine u Pori Operi hvaljenom predstavom, Purcellovom „Fairly Queen“ , a potom nastavio raditi u Malmö Operi i Švedskoj kraljevskoj operi u Stockholmu na mjestu asistenta dirigenata kao što su Esa-Pekka Salonen i Leif Segerstam. Dirigirao je djelima širokog repertoara, od Mozartova “Le Nozze di Figaro”, “Samsona i Dalile” Saint-Saënsa i djela”Lear” Ariberta Reimanna, jednako kao i suvremena djela kao što su “Akseli” Kimmoa Hakole. Ove će sezone dirigirati opernim oratorijem “Oedipus Rex” i operom “Don Giovanni” u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Glazbeno svestran, Matvejeff je i pijanist te skladatelj. Svoj je koncertni pijanistički debut
ostvario u dobi od 18 godina s Finnish Radio Symphony Orchestra pod ravnanjem Susanne Mälkki, a potom je obišao svijet recitalom u duetu sa sopranisticom Karitom Mattila, nastupima u Gulbenkian Foundation u Lisabonu, na Hong Kong Arts Festivalu, u Salle Pleyel i Théâtre du Châtelet u Parizu, Wigmore Hallu u Londonu i u Operi u Zürichu. Kao skladatelj, napisao je Koncert za violinu prigodom svečanosti inauguracije Helsinki Music Centra 2011. godine, a nedavno su snimljena njegova orkestralna djela “Ad Astra” i Cello concert “Crossroads”. Također piše i zborska djela.

Marin Blažević, dr.sc, teatrolog i dramaturg

Izvanredni profesor na Odsjeku za dramaturgiju Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor na Columbia University - School of the Arts u New Yorku; predaje teoriju i povijest kazališta i drame, studije izvedbe i postdramsku dramaturgiju na ADU, dramaturgiju opere na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te izborne kolegije u području dramaturgije i teorije izvedbe na Doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kultureFilozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sudjelovao je na mnogobrojnim međunarodnim teatrološkim i izvedbeno-studijskim konferencijama, održao predavanja i seminare na brojnim vodećim sveučilištima u svijetu (Stanford, Yale, RMIT, Brisbane, Roehampton, Kingston, Wisconsin-Madison, Utrecht, Aberystwyth, Buffalo, Northwestern, Copenhagen, De La Salle, University of Philippines, Operahögskolan Stockholm), te objavio preko pedeset znanstvenih i stručnih članaka u vodećim svjetskim i regionalnim časopisima te ključnim knjigama u području izvedbenih studija, dramaturgije i postdramskog. Do danas je objavio, kao autor ili urednik, pet knjiga.
Kao dramaturg surađivao je s Oliverom Frljićem na projektima Gospođica Julija, Bakhe, Aleksandra Zec, Hrvatsko glumište; s Bojanom Jablanovcem na projektu What the Fuck is Marko Mandic?; nedavno i s Ameliom Jones - The Implicit Body in Performance: Rupturing Habit in the Live Act. Ravnatelj je i dramaturg međunarodnog konferencijskog projekta PSi 2015.

Oliver Frljić,kazališni redatelj, dramaturg i performer

Diplomirao je filozofiju i religijsku kulturu (2002), te kazališnu režiju i radiofoniju (2008) na Sveučilištu u Zagrebu. Već tijekom studija na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti profesionalno režira, a ubrzo počinje njegova regionalna i međunarodna afirmacija.
Radio je u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj i Belgiji. Produkcije su mu predstavljene na festivalima i u kazališnim kućama u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji.
Produkcije su mu predstavljene na najznačajnijim domaćim (Splitsko ljeto, Gavelline večeri, Dubrovačke ljetne igre, Marulićevi dani, Festival malih scena, Rječke ljetne noći, Tjedan suvremenog plesa, Zlatni lav, Osječko ljeto kulture...), regionalnim (Borštnikova srečanja, Bitef, Sterijino pozorje, MESS, Kotor-art, MOT, Ex Ponto, Tedan slovenske drame, Desire Festival...) i međunarodnim festivalima (Wiener Festwochen Beč, Kunstenfestivaldesarts Bruxelles, Dialog Festival Wroclaw, Lessingtage Hamburg, Neue Stücke aus Europa Wiesbaden, Festival Divadelná Nitra...).
Osim rada u brojnim institucijama, surađivao je s većinom skupina zagrebačke nezavisne scene (Montažstroj, BADco, OOUR, Sodaberg...).
Uz režiju, Frljić je bio i član uređivačkog odbora časopisa za izvedbene umjetnosti "Frakcija", te predsjednik Centra za dramsku umjetnost. Također je radio i kao vanjski suradnik emisije "Kazalištarije" Trećeg programa Hrvatskog radija. Objavljivao je u novosadskoj "Sceni", "Hrvatskom glumištu", "Kazalištu", “Frakciji” i drugdje. Godine 2012. bio je član žirija Nagrade za dramsko djelo "Marin Držić".
U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl Zajca Rijeka do sada je režirao predstave "Turbo folk" (2008), i "Škrtac" (2009), a u HKD Teatru predstavu "Aleksandra Zec" (2013)
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu.

Zvonimir Peranić

Rođen 1973. u Rijeci. Završio je Akademiju za izvedbene umjetnosti MAPA (Moving Academy for Performing Arts) u Češkoj, te specijalizirao biomehaniku na GITIS-u, Ruskoj akademiji kazališnih umjetnosti u Moskvi.
Na riječkoj i hrvatskoj kazališnoj kulturnoj sceni prisutan je već dvadesetak godina. Suosnivač je i idejni je začetnik riječkog Teatra Rubikon jedinstvenog alternativnog kazališta koji se od početka sustavno i temeljito bavi pokretom kao oblikom kazališnog izraza.
Sudjelovo je u radu četrdesetak kazališnih projekata kao autor, redatelj i dramaturg koje su izvođene diljem Hrvatske i u inozemstvu (Južna Koreja, Makedonija, Italija, Slovačka, Slovenija, BiH, Ujedinjeno kraljevstvo, Cipar, Srbija, Hrvatska), a mnogi su i nagrađeni. Član je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa.

Balazs Baranyai

Rođen je 1981. godine u Mađarskoj. Još od svojih ranih dana bio je fasciniran plesom i koreografijom, te je 2002. završio Hungarian National Ballet Academy. Karijeru baletnog plesača započeo je u Italiji, u torinskom EgriBianco Danca. Nakon toga odlazi u Francusku gdje prvu godinu radi u Operi u Lyonu, a potom četiri godine u Marseilleu, u Ballet d'Europe i Ballet Preljocaj. U svom životopisu broji devet koreografija i preko 50 različitih predstava kao baletni plesač.
Od 2014. godine radi u Hrvatskom Narodnom Kazalištu Ivana pl. Zajca kao baletni pedagog, asistent koreografa i baletni plesač.

Matija Meić

Matija Meić je rođen u Zagrebu 1986. Nakon završetka Srednje glazbene škole Blagoje Bersa u klasi prof. Viktorije Badrov, upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi prof. Giorgia Suriana. Potom seli u Beč I nastavlja svoje studije na Universität für Musik und Darstellende Kunst Wien u klasi prof. Claudie Visce.

Tokom školovanja osvaja dva prva mjesta na Državnim natjecanjima HDGPP-a u Dubrovniku 2007. i 2009. g., prvu i specijalnu nagradu na Međunarodnom pevačkom takmičenju “Bruna Špiler” u Herceg Novom 2010., prvu i četiri interpretacijske nagrade na Iuventus Canti Competition u Slovačkoj, nagradu “Mladi pjevač godine 2013.” ciklusa Molto Cantabile u Zagrebu, te pobjeđuje na “Beaumarchais Concours” u Beču 2013. godnine nakon kojeg nastupa sa solistima Bečke Staatsopere na koncertima u Mozarthausu i Mahler sali u Staatsoperi. 2014. g. osvaja drugo mjesto i posebnu nagradu za izvedbu finske solo pjesme na natjecanju “Mirjam Helin” u Helsinkiju.

Od svog debija 2010. do danas Matija je u HNK-u u Zagrebu pjevao slijedeće uloge: Levi u Nikola Šubić Zrinjski (I. pl. Zajc), Schaunard u La Boheme (G. Puccini), Belcore u L'elisir d'amore (G. Donizetti), Piet u Postolar iz Delfta (B. Bersa), te Figaro u Il barbiere di Siviglia (G. Rossini).
U produkciji Muzičke akademije u Zagrebu 2011. godine ostvaruje ulogu Escamilla u Carmen G. Bizeta koju je izvodio u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski i HNK-u u Rijeka

2013. pjeva Guglielma u Cosi fan tutte W.A. Mozarta na Dubrovačkim ljetnim igrama, te odlazi na studij u Beč gdje na Universität für Musik und Darstellende Kunst pjeva Don Giovannija u istoimenoj operi W.A. Mozarta u Schlosstheater Schönbrunn.

Slijede angažman na Rossini Festivalu u Bad Wildbadu u Njemačkoj gdje pjeva Don Alvara u Rossinijevoj operi Il viaggio a Reims, te angažman u Gärtnerplatz Operi u Münchenu gdje će 2015. pjevati Guglielma u Cosi fan tutte.

Na koncertnom podiju Matija je surađivao sa Zagrebačkom Filharmonijom (Mozartov Requiem, te Krunidbena misa), Dubrovnačkim Simfonijskim Orkestrom (Beethovenova Deveta Simfonija), Beogradskom Filharmonijom, te Kvintetom Bečke Filharmonije. U koncertnim izvedbama opera na otvaranjima Glazbenih večeri sv. Donata pjevao je Escamilla u Carmen i Marquisa u Traviati (G. Verdi). 2014. godine Matija je sudjelovao na prvom koncertu Junge Schubertiade Wien u Beču.

REBECCA AGIĆ

REBECCA AGIĆ
(1978.)

Dramska pedagoginja , radi s mladima u dramskim radionicama Kulturnog centra KNAP u Zagrebu, sa svim godištima ali prvenstveno s tinejdžerima i mladima.

Amaterski se bavi režijom i glumom, a nagrađivana je više puta u kategorijama originalnog dramskog teksta. Već je više puta surađivala na predstavama Renate Carole Gatice kao dramaturginja.

Živi, radi i stvara u Zagrebu.

RENATA CAROLA GATICA

RENATA CAROLA GATICA
(Cordoba, Argentina, 9. lipnja 1978.)

Studirala je na Kazališnom odsjeku Filozofskoga fakulteta Nacionalnog sveučilišta u Cordobi (U.N.C.).

S devetnaest godina pobijedila je na manifestaciji Kazališni maraton Cordobe čija je nagrada režija prve predstave. Od tada, uz studij, kreće s redateljskom karijerom.

Osnivačica je kazališne kompanije La Piaf gdje je deset godina djelovala kao redateljica s više od petnaest režija i mnogobrojnim gostovanjima na festivalima Latinske Amerike.

S navedenom kompanijom je 2000. godine otvorila kulturni centar SalaK gdje je tri godine radila kao umjetnička ravnateljica te kazališnoj umjetnosti podučavala djecu, tinejdžere i odrasle. Godina 2006. vlasti Cordobe dodijelile su joj nagradu Najbolja mlada kazališna redateljica.

Od 2007. godina živi u Zagrebu gdje je u posljednjih šest godina postavila jedanaest drama. Radila je s KUFER-om, Teatrom &TD (Argentina, Extravagancia, Šarengrad i Čuj, Hamlete, čuj), Kazalištem Trešnja (Pipi Duga Čarapa), Kazalištem Dubrava (Mala djeca, veliki ljudi), Kazalištem Smješko (Ljubav ili Smrt), Teatrom Naranča (Pinocchio, Snježna kraljica), Amaterskom skupinom Ivan Goran Kovačić (Nostalgija i Ćelava pjevačica), Kazalištem Kerempuh (Kod Martinovih) i Kazalištem Virovitica (Ćup).

Njeni su radovi osvojili nekoliko nagrada na festivalima kao što su Marulovi dani (Šarengrad/najbolja glazba), Festival glumca (Mala djeca, veliki ljudi/najbolji ansambl), Festivala Assitej Čakovec (Mala djeca, veliki ljudi/najbolja predstava) i ZSKA Festival amatera (Nostalgija/najbolja predstava).

Giorgio Amodeo

Rođen u Trstu 1960, diplomirao je s nagradom Esperia Sperani glumu na Dramskoj akademiji u Milanu pod ravnanjem Ernesta Calindrija i sudjelovao na Meeting Wanda Campodiglio 1983, na susretu najboljih polaznika talijanskih glumačkih škola pod ravnanjem Rosselle Falk.
Diplomirao je na Povijesti kazališta s tezom Kazalište za djecu i mladež, a od 1984. do nedavno odgovoran je za tu specifičnu kazališnu djelatnost pri La Contrada – Teatro stabile di Trieste, gdje vodi brigu o sezonskim gostovanjima i predstavama u produkciji. Godine 1995. imenovan je umjetničkim ravnateljem kazališta za djecu i mladež Muggia Spettacolo Ragazzi.
Kazališni je pisac, autor dvadesetak tekstova, poglavito za djecu, koje su postavile razne kazališne družine, autor je prilagodbe tekstova iz Maldobrìja autora Carpinterija i Faragune. Bio je docent iz kolegija Lutkarsko kazalište na DAMS Sveučilištu u Trstu, drži tečajeve prilagodbi, profesionalnog usmjerenja i kazališne seminare u brojnim javnim ustanovama i privatnim udrugama.
Osim u radiofonijskim i filmskim produkcijama glumio je u mnogobrojnim kazališnim predstavama koje su, među ostalima, režirali Francesco Macedonio, Filippo Crivelli, Gino Landi, Eugenio Allegri, Giorgio Pressburger, Furio Bordon, Mario Licalsi, Marko Sosic, Carlo Rossi, Luisa Crismani, Paola Galassi i Ozren Prohić. Kao redatelj postavio je na scenu, osim mnogih bajki za djecu, tekstove Dina Buzzatija, Darija Foa, Antona Pavloviča Čehova, Giacoma Leopardija, Molièrea, Jeana Geneta, Harolda Pintera, s raznim družinama u Trstu, Trentu, Ferrari, Cividaleu i Rijeci. Vodio je razne kazališne performanse na izložbama priređenim u dvorcu Miramare i na otvorenju Piazza Unità u Trstu, kao i u drugim muzejima, kazalištima i javnim parkovima. Član je upravnog vijeća Gruppo Teatrale per il Dialetto i prosudbenog povjerenstva kazališnog festivala Castello di Gorizia.
Dugo surađuje s Talijanskom dramom kao redatelj (Tisuću i jednu noć, Bonaventura veterinar na silu, Mini & Maxi), ali i kao glumac (Spavaće sobe, Antigona).

Arturo Annecchino

Jedan je od najprominentnijih skladatelja glazbe za kazalište i ples. Surađivao je s mnogim velikim redateljima i umjetnicima kako u svojoj rodnoj zemlji tako i u inozemstvu. Dugogodišnji je umjetnički partner redateljskom geniju Peteru Steinu, a skladao je glazbu i za Alfreda Ariasa, Susan Sontag, Massima Castrija, Deborah Warner, Valerija Binasca, Luigija Squarzina, Janusza Kicu, Giuseppea Pattronija Griffija, Waltera Pagliara, Jeana Clauda Beruttija, Attilija Corsina, Ginacarla Sepea, Lucu Zingarettija i Massima Chiesea. Autor nagrađivanih radio produkcija, te nekoliko originalnih predstava, u stalnoj je potrazi za istraživanjem i eksperimentiranjem. Na svojim albumima Midnight Piano (2007) i Midnight Piano 2 (2009) započinje s interpretacijom vlastite glazbe.

Doris Kristić

Diplomirala je na Accademia di Costume e di Moda u Rimu. Stalno je angažirana u ZKM-u. Ostvarila je preko 350 kazališnih kostimografija i nekoliko scenografija. Radila je u svim nacionalnim i ostalim značajnijim kazalištima i festivalima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, BiH i Makedoniji te u pojedinima u Italiji, Mađarskoj i Crnoj Gori. Autor je 13 filmskih i desetak televizijskih kostimografija. Nagrađivana je nebrojeno puta u zemlji i inozemstvu. Od nagradâ se ističu: četiri Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrada Veljko Maričić, Zlatna arena, Marul, Zlatni lovorov vijenac (MESS), Tirena, dvije Nagrade Gavellinih večeri, Borštnikova nagrada, Sterijina nagrada, Joakimova nagrada, dvije nagrade UPIDIV-a (Sterijino pozorje), Nagrada hrvatskih kritičara…

Marko Japelj

Od 1986. djeluje kao samostalni scenograf sa više od sto scenografija za dramske, operne i plesne predstave, ali i film i televiziju. Radi u Hrvatskoj i inozemstvu, s brojnim režiserima i koreografima - Januszom Kicom, Tomažem Pandurom, Paolom Magellijem, Janezom Pipanom, Matjažem Bergerom, Eduardom Milerom, Diegom de Brea, Edwardom Clugom, Valentinom Turcu i drugima. Od 1995. do 1997. bio je gostujući profesor i vođa majstorskog razreda kazališne i filmske scenografije na Visokoj školi za primjenjenu umjetnost u Beču. Dobio je više nagrada za svoje scenografije: Zlatni lovorov vijenac (MESS), više Borštnikovih nagrada, Nagradu Prešernovog sklada.

Goran Ferčec

Pisac, dramaturg i suradnik na izvedbenim i kazališnim projektima. Kao dramaturg i/ili asistent redatelja radio na mnogim projektima: Bjesovi redatelja Janusza Kice (HNK-u Zagreb, 2010), Mauzer redatelja Boruta Šeparovića (ZKM, 2011), Sad Sam Lucky u koreografiji Matije Ferlina (Savičenta, 2012), Majstor i Margarita redatelja Janusza Kice (SNG Maribor, 2013), Trebalo bi prošetati psa redateljice Franke Perković (HNK Zagreb, 2013)... Godine 2011. objavio roman Ovdje neće biti čuda u izdanju nakladničke kuće Fraktura. Iste godine u Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno je izveden njegov tekst Pismo Heineru Mülleru u režiji Bojana Đorđeva.

Giuseppe Nicodemo

Rođen 2.10.1979, diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti Nico Pepe u Udinama u Italiji 2005. i radi kao glumac u raznim kazališnim družinama te kao suradnik direktora C. De Maglia na istoj Akademiji u različitim funkcijama (pomoćnik režije, glumac, dramaturg, kazališni tečajevi). Zajedno s Francescom Godinom 2007. godine osniva udrugu Teatromuroquattro u Trstu za razvoj studija o očuvanju talijanske i međunarodne povijesti te radi predstave o holokaustu, egzodusu, imigraciji, emigraciji i mafiji, u kojima je dramaturg i glumac. Glumac je i režiser u raznim predstavama za odrasle i djecu u Italiji i u inozemstvu, od 2008. godine radi u Rijeci kao stalni član glumačkog ansambla Talijanske drame s međunarodno poznatim režiserima. Godine 2010. asistent je režisera P. Magellija i glumac u Slovenskom Stalnom Gledališču u Trstu u predstavi Ah, ljubav! A. Čehova, gdje je osobno radio na prilagodbi za Slovensko narodno kazalište u Ljubljani i za 50. godišnjicu Međunarodnog festivala MESS u Sarajevu. Vodi kazališne tečajeve i tečajeve izražajnog čitanja u školama u sjevernoj Italiji i Rijeci. Godine 2013. radi i sa Hrvatskom dramom u Rijeci na Snu ivanjske noći/ Sogno d'una notte di mezza estate, na hrvatskom jeziku; producent je i dramaturg s Leonorom Surian koncerta El dia que me quieras, koji je uprizoren u Talijanskoj zajednici i na festivalu Riječke ljetne noći; režirao je sjećanje na 125. godišnjicu Srednje talijanske škole u Rijeci. /

Diplomato alla Civica Accademia d'Arte Drammatica "Nico Pepe" di Udine in Italia nel 2005, lavora come attore in varie compagnie teatrali e come collaboratore del direttore Claudio De Maglio nella stessa Accademia per varie attività (assistente alla regia, attore, drammaturgo, corsi di teatro).
Nel 2007 fonda con Francesco Godina l'associazione “TEATROMUROQUATTRO” a Trieste per lo sviluppo degli studi sulla memoria storica italiana ed internazionale, producendo spettacoli sull'Olocausto, l'esodo, l'immigrazione, l'emigrazione e la mafia di cui è drammaturgo e attore.
Attore e regista in vari spettacoli per adulti e bambini in Italia e all'estero, dal 2008 lavora a Fiume per la Compagnia Stabile del Dramma Italiano, con registi di fama internazionale.
Nel 2010 è anche assistente alla regia di P. Magelli e attore per il Teatro Stabile Sloveno di Trieste in Uh, ljubezen! Ah, l'amore!, di Čehov, curando personalmente l'adattamento per il Teatro Nazionale Sloveno di Ljubljana e per il 50° Festival Internazionale MESS a Sarajevo.
Conduce corsi di teatro e di lettura espressiva nelle scuole del Nord Italia e di Fiume.
Nel 2013 lavora anche con il Dramma Croato di Fiume, in lingua croata, nel Sogno d'una notte di mezza estate; è produttore e drammaturgo con Leonora Surian del concerto spettacolo El dia que me quieras in scena alla Comunità degli Italiani e al Festival delle Notti Estive Fiumane/Rijećke ljetne noći; cura la regia della rievocazione per il 125° anniversario della Scula Media Superiore Italiana di Fiume. Alla 21° edizione dei Premi della Scena Croata "Hrvatsko Glumište" con lo spettacolo Kafka project vince il premio per il miglior spettacolo nel suo insieme.

SEMINARI I TEČAJEVI OBRAZOVANJA SA GLUMCIMA I PROFESORIMA / SEMINARI E CORSI DI FORMAZIONE:
Claudio De Maglio, Yurij Alschitz, Pierre Byland, François Khan, Maril Van Den Broek, Julie Stanzak, Monet Robier, Martin Landzettel, Sheela Raj, Marcello Bartoli, Giovanni Battista Storti, Giuseppe Battiston, Maurizio Schmidt, Leo Muscato, Giorgio Pressburger, Michele Abbondanza, Luigi Lo Cascio, Marco Sgrosso.

REŽIJA / REGIA

2006.	Pomoćnik režije/ Assistente alla regia Claudija De Maglia za Il racconto della passione errante, Commedia dell' Arte za polaznike Akademije Nico Pepe
	Režija predstave Barbe Basili e il Paradîs, lirska bajka u tri čina za Regionalnu kazališnu ustanovu Furlanije-Julijske krajine.
2007.	Režija/ Regia i dramaturgija/ drammaturgia za Quando parti, dokumentarna predstava o emigraciji s izvornim dokumentima, pjevana u živo
	Pomoćnik/ Assistente Julie Stanzak, plesačice Tanztheater Wuppertal Pine Bausch, za seminar kazališta plesa u Udinama.
2010.	Pomoćnik režije/ Assistente alla regia Paola Magellija za Ah, ljubav A. Čehova za Slovensko Stalno Gledališče u Trstu.
2011.	Asistent režisera/ Assistente alla regia C. De Maglija za La Trilogia della Villeggiatura C. Goldonija, diplomski esej studenata Akademije Nico Pepe koji sudjeluju u Podiumu, Međunarodnom festivalu kazališnih škola u Moskvi.

FILM / CINEMA

2006.	Film: Chiudere in bellezza, pri Školi za film u Milanu, iz priča Giannija Biondilla
2012.	Film: Carnia 1944 Marca Rossittija

KAZALIŠTE / TEATRO

2004.	Glumac, zaljubljenik u predstavi: I Gabbati, Commedia dell' Arte, režija i dramaturgija Claudija de Maglija i Giuliana Bonannija. Više od 20 repriza u Italiji i u Francuskoj
2006.	Uprizorenje dječjih predstava s velikim brojem repriza u kazalištima i u školama u Italiji uz doprinos Europske unije
2007.	Osnivač kulturne udruge Teatromuroquattro u Trstu s ciljem razvoja studija i uprizorenja povijesnih i kazališnih sjećanja u Italiji.
	Dramaturg i glumac u predstavi I due lati del cerchio, priča o Auschwitzu, na turnejama po cijeloj Italiji; tekst je sudjelovao u dodijeli nagrade za Dramaturgiju i holokaust u Rimu.
	Dramaturg i glumac u predstavi Semi di zucca, storie dell' emigrazione, za Međunarodni centar za brobu protiv mafije Sicilijske regije, povodom prve godišnjice uhićenja mafijaškog šefa Bernarda Provenzana.
	Glumac u ulozi Romea i Jaga u komadu Buonanotte Desdemona (buongiorno Giulietta) autora Macdonalda, u režiji Maril Van Den Broek.
	Dramaturg i glumac u predstavi E mi e' costato solo 5 euro Darija Foa i Franca Rame.
2008.	Dramaturg i glumac u predstavi I due lati del cerchio, priča o Auschwitzu, u suradnji sa La Contrada Teatro Stabile di Trieste. Dramaturg i glumac u Bouchardovoj predstavi Il sentiero dei passi pericolosi, koja je izabrana za natječaj „Mladi kao stvarnost kazališta“ iz Udina.
	Glumac u Questa sera si recita a soggetto/Večeras improviziramo u režiji Paola Magellija za Talijansku dramu u Rijeci s kojom započinje uspješnu suradnju.
2011.	Postaje članom Talijanske drame u Rijeci u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivan pl. Zajc

PREDSTAVE SA TALIJANSKOM DRAMOM / SPETTACOLI CON IL DRAMMA ITALIANO

Autor. Predstava. Režija. Uloga / Autore. Spettacolo. Regia. Personaggio.

L. Pirandello: Večeras improviziramo/ Questa sera si recita a soggetto Paolo Magelli. U ulozi Pomaricia.
Garinei i Giovannini: Dodaj jedno mjesto za stolom/ Aggiungi un posto a tavola. Žak Valenta. U ulozi Totoa.
G. Lelas, Somewhere city. Paola Galassi. U ulozi Tikvice.
G. Pressburger: Michelsteadter. M. Colli. U ulogama N. Paternolli, G. Chiavacci, Rabina.
S. Ruhl, Euridika/ Euridice. Lawrence Kiiru. U ulozi Kamena i Oca.
A. Ayckbourn. Spavaće sobe/Camere da letto. Paola Galassi. U ulozi Malcolma.
T. Williams. Ekscentričnost jednog slavuja/Le eccentricità d'unusignolo. Jurij Ferrini. U ulozi R. Doremusa.
Sofoclo & dr. Antigona. Ozren Prohić. U ulozi Emona.
C. Goldoni. Umišljena bolesnica/ La finta ammalata. Saša Broz. U ulozi Agapita.
Razni autori. Istrijanski špaš/ Passeggiada Istriana. Laura Marchig. U raznim ulogama.
R. Thomas. Osam žena i jedna zagonetka/ 8 donne e un mistero. Toni Cafiero. U ulozi Mamya.
Kafka Project: frontiere/granice/meje/grens/borders... Karina Holla. (Riječke ljetne noći/ Notti estive fiumane, Mittelfest 2013, Fiesole/European University Centre).
Italo Calvino. Barun penjač/ Il barone rampante. Paola Galassi. U raznim ulogama.

PREDSTAVE SA HRVATSKOM DRAMOM / SPETTACOLI COL DRAMMA CROATO
W. Shakespeare. San Ivanjske noći/ Sogno d'una notte di mezza estate. David Doiashvili. U ulozi Spretka/Snuga

email: nicopepe79@gmail.com

Snježana Abramović Milković

Diplomirala na Školi za balet i ritmiku (Ana Maletić) u Zagrebu - Odsjek ritmike i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Dugogodišnja plesačica, a od 1992. i umjetnička voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla. Radi i kao suradnik za scenski pokret u dramskim predstavama te na filmu, a često i kao koreograf u operi. Surađuje s eminentnim kazališnim i filmskim redateljima u Hrvatskoj i inozemstvu, istovremeno repertoarno profilira ZPA i pokreće međunarodne koprodukcije. Kao umjetnička voditeljica radi na internacionalizaciji plesne scene u Hrvatskoj. Godine 2000. osniva Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, jedini ljetni profilirani festival plesa u Hrvatskoj.

Dinka Jeričević

Diplomirala je na Hammersmith College of Art and Building u Londonu. Radi kao scenografkinja na televiziji, filmu i kazalištu. Stalna je scenografkinja HNK u Zagrebu, te redovni profesor na ADU. Autorica je više stotina televizijskih, petnaest filmskih i preko 450 kazališnih scenografija u zemlji i inozemstvu. Nagrađivana je na Sterijinom pozorju, Gavellinim večerima, Opernom biennalu u Ljubljani, Danima satire, Marulovim danima, Pulskom filmskom festivalu. Nagradu hrvatskog glumišta dobila je za scenografije predstava Čarobna frula (1996), Daleka zemlja, Kristofor Kolombo, Čudesni mandarin (2001) i Građanin plemić (2010).

Ana Savić Gecan

Završila Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu i od tada ostvarila više od osamdeset kostimografija za film, kazalište, televiziju i video. Dobitnica je dviju Zlatnih Arena u Puli za najbolju filmsku kostimografiju. U kazalištu redovito surađuje s Robertom Waltlom i Ivicom Buljanom. Ističu se i njezina ostvarenja u operama Lucia di Lammermoor, Seviljski brijač, Razgovori karmelićanki te Faust u režiji Krešimira Dolenčića. Potpisuje scenografije za predstave Ribica Piera Paola Pasolinija, Mala morska deklica H. C. Andersena i Ježeva kućica B. Ćopića. Napisala je tekst i redateljski postavila autorski projekt Crtančica za Scenu Gorica.

Stefan Pop

Rođen 1987. u Bistriti (Rumunjska), diplomirao je na Muzičkoj akademiji Gheorghe Dima u Cluju. Pobijedio je na mnogim međunarodnim pjevačkim natjecanjima kao što je “Sigismund Toduta” 2007, “Hariclea Darclée” 2007, “Martian Negrea” 2008, “Ion Perlea”, “Sabin Dragoi” 2009, šesto Međunardono natjecanje u glazbi u Seulu 2010 – prva nagrada, “Operalia” u Milanu 2010 – prva nagrada i nagrada publike.
Ima plodnu koncertnu karijeru te nastupa s većinom rumunjskih simfonijskih orkestara (Bukurešt, Targu Mures, Iasi, Temišvar, Oradea), a posebno je značajna prva svjetska izvedba Colinada balade op. 46, Gyorgya Kurtaga, s Transilvanijska filharmonija iz Cluja, u ožujku 2009.Tenor je debitirao na opernim pozornicama u sezoni 2008/2009 kao Paolino u Tajnom braku u Mađarskoj operi u Cluju i kao Nemorino u Ljubavnom napitku, u Rumunjskoj nacionalnoj operi u Temišvaru.
U prosincu 2009. Stefan Pop imao je svoj svjetski debi kao Alfredo u Traviati, u Teatro dell'Opera u Rimu, poznatoj produkciji koju je na scenu stavio Franco Zeffirelli.
Uskoro je tu ulogu oživio i na raznim pozornicama diljem svijeta, pa tako i Grčkoj nacionalnoj operi u Ateni, Bečkoj državnoj operi, Teatru Verdi u Trstu, Hamburškoj državnoj operi, Operi Frankfurt, Teatru Carlo Felice u Genovi, Teatru Massimo Palermo (s Mariellom Deviom kao Violettom), Državnoj operi u Bukureštu, Israeli Tel-Aviv operi.
Pjevao je ulogu Nemorina u Ljubavnom napitku u Teatru Verdi u Trstu 2010. te Hamburškoj državnoj operi 2011. i svog prvog Elvina u Mjesečarki u Bečkoj državnoj operi iste godine. Kasnije te godine debitirao je i u Opernhausu u Zürichu kao Cassio u Verdijevom Otellu i kao Vojvoda od Mantove u Rigolettu.
Bio je gost triju koncerata Angele Gheorghiu na Dalekom istoku (Seoul i Šangaj). U veljači 2012. na pozornici Pariške opere prvi je put nastupio kao Vojvoda od Mantove u Rigolettu. U prosincu 2012. Debitirao je u Royal Opera Houseu Londonu, u ulozi Nemorina u Ljubavnom napitku.
Stefan Pop nastupao je uz neke od najvažnijih opernih pjevača kao što su Patrizia Ciofi, Mariella Devia, Edita Gruberova, Leo Nucci, Jose Cura, Thomas Hampson, Tatiana Lisnic, pod vodstvom dirigenata kao Evelino Pidò, Andrea Battistoni, Daniele Gatti, Simone Young, Paolo Longo i Luciano di Martino.

Maša Kolar

U Zagrebu završila Školu suvremenog plesa Ane Maletić, diplomirala na Vlaamse Dansacademie u Bruggeu. Profesionalnu plesačku karijeru započinje u kazalištu Komedija, a nastavlja u Ballettu Dresden, gdje dobiva status solistice. Godine 1997. nagrađena je "Mary Wigman" nagradom za posebna plesna. Godine 2007. postaje članicom Aterballetta u Italiji. Od 2006. godine zaposlena je u Učilištu ZKM-a kao plesna pedagoginja i koreografkinja, te nastavlja internacionalnu karijeru kao slobodna plesna umjetnica. Za balet Narodnog pozorišta u Beogradu zajedno sa Zoranom Markovićem koreografirala je balet Interval, a za Bitef Dance Company balet Othello. U Zagrebu producira, koreografira i izvodi predstave BoNeT i The Morning after the Night Before i Broadcasting „Shake Your Booty“. U 2012. i 2013. producira, koreografira i izvodi The Memory of Water i Merry Christmas for Naughty Kids. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta 2008. godine, Nagrade kritičarskog stola za izvanrednu plesačku izvedbu u Austinu, Nagrade za izvanrednu plesačku izvedbu u predstavi BoNeT 2010. godine, Nagrade publike za koreografiju BoNeT 2010. godine, Produkcijske nagrade 27. tjedna suvremenog plesa za predstavu BoNeT i 30. tjedna suvremenog plesa za predstavu The Memory of Water 2010. i 2013. godine, Strukovne nagrade UPUH-a 2010. godine.

Leo Mujić

Nakon završene baletne škole u Beogradu diplomirao u baletnoj školi L'Ecole-atelier Rudra-Béjart u Lausannei i odmah nakon završene škole počeo nastupati kao solist u poznatim europskim plesnim ansamblima. Radeći posljednjih godina kao samostalni umjetnik, često sudjeluje u različitim međunarodnim plesnim projektima pariške Opere, Baleta u Stuttgartu i Berlinu, i dr. Uz plesne se nastupe bavi i koreografijom, kojom se dokazao na raznim europskim baletnim pozornicama kao autor zanimljivoga suvremenog koreografskog stila, u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz.
Koreografirao je baletne predstave za Berlinski državni balet, Slovensko narodno gledališče u Ljubljani, Akademiju za glazbu i ples u Zürichu, solo za Tamása Nagyja u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu, solo za Aurelie Dupont u pariškoj Nacionalnoj operi, balet Promijeni me na glazbu J. S. Bacha za Plesni festival Jacob's Pillow u Massachusettsu te duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka u njujorškom baletnom kazalištu Christophera Wheeldona. U zagrebačkom Baletu prvi je put gostovao 2008. postavivši kraće baletno autorsko djelo Idi vidi na glazbu J. S. Bacha. Njegovo posljednje cjelovečernje baletno-operno djelo Orpheus-Saitenschlag na glazbu G. P. Telemanna, D. Buxtehudea i L. Hurta praizvedeno je s velikim uspjehom u Kazalištu u Augsburgu ove jeseni.

Rosaria Ricci

Scenografa, costumista, restauratrice. Si diploma in scenografia presso l'Accademia di Belle Arti di Urbino nel 2001. Ha collaborato con numerosi artisti, tra cui Pierluigi Pizzi, Dario Fo, Luciano Pavarotti, Graham Vick. Dal 1997 lavora per il Rossini Opera Festival e dal 2006 per la regista Paola Galassi in numerose produzioni. Nel suo laboratorio, dal 2007 realizza allestimenti, scenografie, costumi e restauri d'arte.

Scenografkinja, kostimografkinja, restauratorica. Diplomirala je dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Urbinu 2001. Surađivala je s brojnim umjetnicima: Pierluigijem Pizzijem, Dariom Fom, Lucianom Pavarottijem, Grahamom Vickom. Od 1997. radi za Rossini Opera Festival, a od 2006. u brojnim produkcijama, za redateljicu Paolu Galassi. U svom laboratoriju od 2007. izrađuje scenografije, setove, kostime i restauracije umjetnina.

Oscar Genovese

Attore, regista, autore teatrale e televisivo. Si diploma nel 2002 alla Scuola del Teatro Stabile delle Marche. Dal 1995 lavora con attori e registi nazionali ed internazionali: Giampiero Solari, Paola Galassi, Ugo Chiti, Giles Smith, Gabriella Crispino, Franco Branciaroli, Valerio Binasco, Morgan Nardi. Ha lavorato come performer nella Compagnia di musical La Rancia e nel teatro per ragazzi. Autore per la televisione (Mediaset, RAI International) e per il teatro europeo (Tanzhaus NRW, Teatro Nazionale Croato di Fiume).

Glumac, redatelj, dramski i televizijski pisac. Diplomirao je 2002 u školi Teatro Stabile delle Marche. Od 1995 surađuje sa nacionalnim i internacionalnim glumcima i redateljima: Giampierom Solarijem, Paolom Galassi, Ugom Chitijem, Gilesom Smithom, Gabriellom Crispino, Francom Branciarolijem, Valeriom Binascom, Morganom Nardijem. Radio je i kao izvođač glumačke družine La Rancia i u dječjem kazalištu. Televizijski je autor (Mediaset, RAI International) kao i autor europskog kazališta (Tanzhaus NRW, Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci).

Italo Calvino

Italo Calvino nasce a Cuba, nei pressi dellAvana, nel 1923: il padre è un agronomo e la madre una ricercatrice di botanica che avevano soggiornato in America Centrale per ragioni di lavoro e sarebbero tornati in Italia subito dopo la nascita del figlio primogenito Italo. L’infanzia e l’adolescenza del futuro scrittore hanno come teatro la cittá di San Remo, in provincia di Imperia, tra la stazione sperimentale di floricultura diretta dal padre e la casa di campagna di famiglia, in cui si sperimentavano coltivazioni di frutti esotici. I genitori gli impartiscono un’educazione di stampo razionalistico e laico, e il giovane Italo frequenta anche delle scuole valdesi.

Dopo la maturitá si iscrive alla Facoltà di agraria dell’Università di Torino, dove insegna anche il padre, ma gli manca un vero interesse per la materia e si arena sui primi esami. Dopo l’armistizio dell’8 settembre 1943 la Liguria si trova sotto l’occupazione tedesca e il giovane si dá alla macchia per non essere arruolato nell’esercito della Repubblica di Salò. Partecipa alla lotta partigiana sulle Alpi Marittime, e i genitori vengono anche arrestati per un breve periodo dai tedeschi.

Durante la resistenza aderisce al Partito Comunista e dopo la guerra svolge attività politica e comincia a scrivere racconti, legandosi agli ambienti letterari milanesi (Vittorini) e torinesi (la casa editrice Einaudi). Intanto era passato alla Facoltá di Lettere di Torino, dove si sarebbe laureato con una tesi sullo scrittore di lingua inglese Joseph Conrad. È di questi anni un aneddoto simpatico accaduto a Calvino. Si era messo a scrivere racconti e appena ne terminava uno lo sottoponeva a Cesare Pavese e Natalia Ginzburg, che stavano rimettendo in piedi dopo la guerra la casa editrice Einaudi. Per non averlo tutti i giorni intorno, Pavese gli suggerisce allora di scrivere un racconto più lungo, magari un romanzo.
Nasce così Il sentiero dei nidi di ragno, che viene accolto e pubblicato con entusiasmo da Giulio Einaudi nel 1947, e ottiene anche un certo successo di vendite. Calvino entra come collaboratore stabile presso questa casa editrice e prenderà il posto di Cesare Pavese, suicida nel 1950. Viene così in contatto con tanti intellettuali, una gamma di personalità che andavano dalla sinistra cristiana, al partito d’azione, al partito comunista, e che rispecchiava tutto l’arco delle forze antifasciste.

Pur non sentendosi la stoffa del politico né del giornalista, si appassiona a documentare le lotte sindacali e le condizioni del lavoro in fabbrica e resta nel partito nonostante gli strappi e la rottura di molti amici (Vittorini). Siccome i critici gli stroncavano i suoi tentativi di romanzi e racconti di stampo neorealista, allora si dà alla sua vocazione letteraria più confacente, quella fiabesca, e Vittorini pubblica allora nella collana Gettoni il Visconte dimezzato. Questo romanzo gli vale riconoscimenti letterari ufficiali e viene bene accolto, pur tra contrasti e polemiche legate al presunto impegno politico e legame con la realtà sociale ed economica della letteratura, anche all’interno del partito comunista. Negli anni Cinquanta egli occupava ormai un suo posto e aveva una sua cifra stilistica nella letteratura italiana, e intanto si trasferiva sempre più spesso a Roma, che diventava il centro della produzione letteraria. In quegli anni porta a termine un lavoro più filologico ed erudito che letterario, la raccolta di Fiabe italiane della tradizione popolare, prese da varie regioni e tradotte dai dialetti. La cultura del Settecento, il razionalismo e l’illuminismo cosmopolita, cosituiscono un altro ambito di grande interesse per Calvino. Da questo sottofondo ideologico e culturale nasce uno dei suoi romanzi piů impegnativi: Il barone rampante (1957). Intanto, in seguito agli irrigidimenti ideologici che avevano a poco a poco frantumato l’unità del fronte antifascista all’indomani della Liberazione, e in particolare come reazione alla repressione della Primavera di Praga (1956) Calvino era alla fine uscito dal Partito Comunista. Nel 1959 Vittorini lo chiama come condirettore dalla sua nuova rivista letteraria di testi e critica intitolata „Il Menabò”, che coma abbiamo visto era dedicata soprattutto all’approfondimento di temi legati al rapporto fra letteratura e nuova società industriale. Negli anni successivi sono sempre piů frequenti i viaggi e i soggiorni all’estero e in particolare dal 1964 si stabilisce a Parigi, dove abita la moglie, argentina e di origine russa. Negli ultimi anni continua l’attività di saggista e di scrittore. Intellettuale e letterato ormai al culmine della carriera e del successo, nel 1984 la Harward University gli chiede di tenere per l’anno accademico successivo un ciclo di lezioni sul ruolo della letteratura alla fine del millennio. In quell’estate Calvino morirà improvvisamente in seguito a ictus, lasciando incompiute le Lezioni americane. Sei proposte per il nuovo millennio.

Italo Calvino rodio se 1923. na Kubi, u blizini Havane. Otac je bio agronom dok je majka bila botaničkarka. Borave u centralnoj Americi radi posla ali vratili su se u Italiju ubrzo nakon rođenja prvog sina Itala. Djetinjstvo i adolescenske godine budućeg pisca odvijaju se u gradu Sanremo, u zaleđu Imperie, između eksperimentalne stanice za cvjećarstvo koju vodi otac, i obiteljske kuće na selu gdje su eksperimentirali s uzgojem egzotičnog voća. Roditelji mu pružaju obrazovanje racionalističke i sekularne orijentacije te mladi Italo pohađa i valdenške škole.
Nakon mature upisuje Agronomski fakultet u Torinu, gdje i otac predaje, međutim, nedostaje mu istinski interes za predmet te odustaje već kod prvih ispita. Nakon potpisivanja primirja 8. rujna 1943., Ligurija se nalazi pod njemačkom okupacijom i mladi Italo se skriva kako ne bi bio regrutiran u vojsku Republike Salò. Pridružuje se partizanskoj borbi na Alpama, a roditelji su također bili uhićeni na kratko vrijeme od strane Njemaca.
Za vrijeme otpora pridružio se Komunističkoj partiji a nakon rata bavi se politikom i počinje pisati pripovijetke, priklanjajući se književnim krugovima u Milanu (Vittorini) i Torinu (izdavačka kuća Einaudi). U međuvremenu je prešao na studij književnosti u Torinu gdje je diplomirao na temu vezanu uz pisca iz engleske književnosti, Josepha Conrada. Iz tog vremena se pamti simpatična anegdota koja se dogodila Italu. Počeo je pisati pripovijetke i po završetku svake odmah bi odlazio Cesaru Pavese i Nataliji Ginsburg, koji su nakon rata pokušavali nanovo postaviti na noge izdavačku kuću Einaudi. Da izbjegnu njegov dolazak svaki dan, Pavese mu predloži da napiše neku dužu pripovijetku ili možda roman. Nastaje tako Put do paukovih gnijezda, kojeg Giulio Einaudi prihvaća i izdaje s oduševljenjem 1947. godine, također postiže dobar prodajni uspjeh. Calvino postaje stalni suradnik spomenute izdavačke kuće i preuzima mjesto Cesarea Pavesea koji je 1950. počinio samoubojstvo. Na taj način dolazi u kontakt s mnoštvom intelektualaca te širokim rasponom osobnosti koji se protezao od kršćanske ljevice, do partije s akcijskim planom i do komunističke partije, koji je odražavao cijeli spektar antifašističkih snaga. Iako nije zasjeo u političku stolicu i nije se predao novinarstvu, strastveno dukumentira borbe radničkih sindikata i uvjete rada u tvornicama te ostaje u partiji unatoč prekidu i odlasku mnogih prijatelja (Vittorini). Kritika potiskuje njegove pokušaje pisanja romana neorealističke orijentacije, stoga se posvećuje književnom pozivu koji mu više pogoduje, onom bajkovitom, a Vittorini zatim izdaje u književnom lancu Gettoni njegov Prepolovljeni vikont.

Taj roman mu donosi razna službena priznanja te ga publika dobro prihvaća unatoč nesuglasicama i kontroverzi vezanih uz navodnu političku predanost i vezu s društvenom i ekonomskom stvarnošću njegove književnosti, čak i unutar Komunističke partije. Pedesetih godina 20. stoljeća već je zauzeo svoje mjesto u talijanskoj književnosti i stvorio svoj vlastiti stilski potpis i u međuvremenu se seli sve češće u Rim koji u to vrijeme postaje središte književnog stvaralaštva. Tih godina završava rad filološke i učenjačke kvalitete te, manje, književne, zbirku: Talijanske bajke, iz narodne tradicije sakupljene iz različitih regija i prevedene s dijalekata. Još jedan širok raspon interesa za Calvina predstavljaju kultura 18. stoljeća, racionalizam i kozmopolitsko prosvjetiteljstvo. Na temelju takve ideološke i kulturološke pozadine, nastaje jedan od njegovih najizazovnijih romana: Barun penjač, 1957. U međuvremenu, kao posljedica sve većeg ideološkog ukrućivanja koji je nakon Oslobođenja postupno razdjelio jedinstvo antifašističkog fronta, te posebice kao odgovor na represiju Praškog proljeća (1956), Calvino na kraju izlazi iz Komunističke partije. Vittorini ga poziva 1959. godine kao suurednika njegovog novog književnog časopisa tekstova i kritike, pod nazivom “Il Menabò”, koji je, kao što smo posvjedočili, bio prvenstveno posvećen produbljivanju tema vezanih uz odnos između književnosti i novog industrijskog društva. Narednih godina sve češće putuje i boravi u inozemstvu, posebice od 1964. godine kada se nastanjuje u Parizu gdje živi njegova žena, argentinka ruskog porijekla. Posljednjih nekoliko godina nastavlja rad kao esejist i pisac. Intelektualac i književnik sad već na vrhuncu slave i uspjeha, pozvan je 1984. od strane Harvarda da održi za sljedeću akademsku godinu niz predavanja o ulozi književnosti krajem tisućljećja. Tog je ljeta Calvino iznenada preminuo nakon moždanog udara ostavivši nedovršene eseje: Američka predavanja. Šest prijedloga za sljedeće tisućljeće.

Zijah A. Sokolović

više

Lovro Buva

Rođen je 28.7.1985. u Zagrebu. Godine 1999. upisuje sportsko mačevanje i nastupa za klubove MK Rapir, MK Lokomotiva i MK Zagrebačka škola mačevanja. Bio je članom nacionalne juniorske i seniorske selekcije. Sudjeluje u organizaciji svjetskih i europskih, juniorskih, seniorskih i veteranskih prvenstava. Godine 2010. završava trenersku školu Svjetske mačevalačke federacije – FIE, a 2012. osniva vlastiti klub - MK Zagreb. Uz sport, deset godina trenira, izvodi i podučava scensko mačevanje za potrebe filma i kazališta, te izrađuje rekvizite. Izradio preko stotinu različitih koreografija. Angažiran je za projekt HRT-a Hrvatski kraljevi, HBO-a Game of Thrones, Kazališta Komedija Opasne veze, te niz drugih komercijalnih projekata.

Predrag Lucić

Rođen je 1964. u Splitu. Jedan je od osnivača i kreatora Feral Tribunea, a pokrenuo je i uređivao i Feralovu biblioteku. Od ljeta 2009. u riječkom Novom listu ispisuje dnevnu kolumnu pod naslovom Trafika. Od proljeća 2011. Radio Slobodna Evropa objavljuje njegove Stenograme & kamenograme.
Objavio Greatest Shits – Antologiju suvremene hrvatske gluposti (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem, 1998.), pjesmaricu Haiku haiku jebem ti maiku (2003.), knjigu lirike Ljubavnici iz Verone (2007.), poetsko-historijske čitanke Sun Tzu na prozorčiću (2009.), Bezgaća povijesne zbiljnosti (2010.) i Gusle u magli (2013.), audio knjigu Filter Jugoslavija (2011.) i knjigu pjesama Mjesec iznad Splita (2012.). Od 2007. zajedno s Borisom Dežulovićem nastupa u pjesničkom kabareu Melodije Bljeska i Oluje/Melodije borbe i pretvorbe/Melodije svega i svačega...

Irena Popović

(1974.), skladateljica (glazbenica) završila Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu, odsjek kompozicije a zatim nastavila svoje usavrsavanje na magistarskim studijima u Salzburgu na Univerzitetu Mozarteum na katedri za kompoziciju i orkestraciju.
U okviru svog opusa značajno mjesto zauzima primijenjena glazba koju sklada za kazališta širom Europe. Njena muzika je nagrađivana na različitim festivalima i izvodi se širom svijeta na preformansima i koncertima. Aktivna je i kao predavač i izvođac u okviru različitih umjetničkih radionica improvizirane muzike.
Osnivač je umjetničke grupe Prerađivacka industrija muzičkog materijala i vokalno umjetničko društvo žena u ekspanziji Oh, meine liebe Constanze koje djeluje na različitim prostorima i objedinjuje različite vidove umetničkog izražavanja. (Živi u Beogradu a sanja more.....)

Tatjana Radišić

Diplomirala na Fakultetu likovnih i primijenjenih umjetnosti u Beogradu.
Profesionalno se bavi kostimografijom 15 godina, od čega 9 godina radi za velike kazališne i filmske kompanije, kao i opere u Americi, Irskoj i Australiji. Bogatu i uspješnu kostimografsku karijeru čine kostimi za preko 100 kazališnih predstava, kratkih i igranih filmova.
Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, uključujući i tri nominacije za prestižnu američku nagradu “Joseph Jefferson” za najbolji dizajn kostima u 2008, 2009. i 2010. godini.
Proglašena je jednom od vodećih kazališnih ličnosti u Chicagu 2004. godine.

Marija Kalabić

Diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.
Aktivno se bavi scenografijom od 1997. godine i do sad je realizirala preko 90 kazališta scenografija.
Godine 2003. postala član ULUPUDS-a u zvanju slobodnog umjetnika.
Od 2008. godine zaposlena u Narodnom pozorištu u Subotici.
Izlagala svoje radove na Praškom kvadrijenalu 2003., sudjelovala na izložbi World Stage Design u Torontu 2005., na Majskoj izložbi , na izložbi sekcije scenografije i kostimografije Curtain up, kao i na 4., 5. i 6. YUSTAT-ovom Bijelnalu scenskog dizajna .
Držala predavanja o scenografiji na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, u okviru Škole za publiku u Narodnom pozorištu u Subotici kao i u DADOV-u. Sudjelovala u radionicama Let 's go outside u Ateni i Leedsu 2009. godine. 2010. godine vodila petodnevnu radionicu na studiju Fortinbras u okviru Belarus Free Theatre u Minsku, Belorusija. Višestruko nagrađivana.
Značajnije predstave:
Okovani Prometej, Teatrul National, Temišvar, Otac na službenom putu, Pazarni dan i Kosa , Atelje 212 , Pravda, Barka szinhaz, Budimpešta, Banović Strahinja i Putujuće pozorište Šopalović, Narodno pozorište, Subotica, Pomorandžina kora i Opera Ultima , Ujvideki szinhaz, Novi Sad, Ja ili neko drugi, Tekelija, Pokondirena tikva i Torkvato Taso , SNP, Novi Sad, Čikago , Pozorište na Terazijama, Život br. 2 , BDP, Hadersfild , JDP, Svinjski otac , Kruševačko pozorište, Opsada crkve svetog spasa Narodno pozorište, Sombor, Čudo u Šarganu i Lisistrata, Narodno pozorište Republike Srpske, Banja Luka.

Kokan Mladenović

Rođen je u Nišu, Srbija, 1970. godine.
Završio je srednju glumačku školu u Nišu, u klasi Mime Vuković-Kurić. Diplomirao je na Katedri za kazališnu i radio režiju Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu 1993. godine, u klasi Miroslava Belovića i Nikole Jevtića.

Režije (izbor):
Shakespeare, Buñuel, Müller „Hamlet“; Harms „Slučajevi“; Tirso de Molina „Seviljski zavodnik i kameni gost“; Beaumarchais „Figarova ženidba“;Aristofan „Lizistrata“, „Mir“, „Pravda“; Agota Kristof „Velika bilježnica“; Dušan Kovačević „Maratonci trče počasni krug“, „Balkanski špijun“, „Sabirni centar“; Henrik Ibsen „Peer Gint“; Shakespeare „Bogojavljenska noć“, „San ljetne noći“, „Ukroćena goropadnica“, „Romeo i Julija“; Ljubomir Simović „Putujuće kazalište Šopalović“; Baricco„Ilijada“; Goran Petrović, K. Mladenović„Opsada crkve Svetog Spasa“, Goran Stefanovski „Bakanalije“; Mihail Bulgakov, K. Mladenović „Majstor i Margarita“; J. R. Tolkien, K. Mladenović „Hobit“; J. M. Barrie, M. Stojanović„Petar Pan“; Enda Walsh „Disko svinje“; Fosse, Kander, Ebb „Chicago“; Rado, Ragni, MacDermot „Kosa“; Madač „Čovjekova tragedija“; Maja Pelević „Narančina kora“, „Ja ili neko drugi“; Goldoni „Sluga dvaju gospodara“, K. Mladenović „Zona Zamfirova“, mjuzikl po djelu Stevana Sremca; Beaumarchais, K. Mladenović, Djarmati „Opera ultima“; Eshil „Okovani Prometej“, Alexandre Dumas „Tri mušketira“...

Uspješno je režirao u kazalištima u Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. Stručno se usavršavao u New Yorku, Londonu, Avignonu i Moskvi.
Bio je umjetnički direktor kazališta „Dadov“ , umjetnički direktor Narodnog pozorišta u Somboru, direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu i ravnatelj kazališta „Atelje 212“ u Beogradu.
Za svoj rad dobio je nagradu „Bojan Stupica” kao i sve druge značajne nagrade na festivalima u Srbiji i Crnoj Gori.

FRANCO D'ALESSANDRO

Il commediografo Franco D'Alessandro nasce a New York in una famiglia italoamericana. Ha studiato sia negli Stati Uniti sia in Italia (Roma, Siena) e parla perfettamente sia l'italiano e l'inglese. Si contano 14 messe in scena dei suoi lavori teatrali Off-Broadway e Off-Off-Broadway. Divese sue commedie sono state allestite sia negli Stati Uniti sia in vari Paesi d'Europa. Allestito nel 2002 come spettacolo Off-Broadway, il testo “Roman Nights” (Notti romane) ha ottenuto in seguito un successo internazionale. Messo in scena a Londra nel 2004, lo spettacolo è stato presentato anche a Praga e in tutta Europa. La tournée è durata ben due anni. Finalista nel 2001 e nel 2002 del Eugene O'Neill Playwrights Conference, vanta numerosi premi nazionali e internazionali. Tra gli interpreti delle sue commedie anche Olympia Dukakis e Christina Zorich.

Dramatičar Franco D'Alessandro rođen je u New Yorku u italoameričkoj obitelji. Studirao je u Sjedinjenim Američkim Državama i u Italiji (Rim, Siena) te se savršeno služi talijanskim i engleskim jezikom. Prema njegovim kazališnim komadima postavljeno je 14 inscenacija na Off-Broadwayu i Off-Off-Broadwayu. Njegove su drame postavljene na kazališne scene SAD-a i diljem Europe. Nakon uprizorenja na Off-Broadwayu 2002., njegov tekst “Rimske noći” doživljava međunarodni uspjeh. Postavljena na scenu 2004. i u Londonu, ova predstava je prikazana u Pragu i velikom dijelu Europe. Turneja je trajala dvije godine.
D'Alessandro je bio finalistom Eugene O'Neill Playwrights Conference 2001. i 2002. godine, a dobitnik je brojnih nacionalnih i internacionalnih nagrada. Interpretkinje uloga njegovih drama su i Olympia Dukakis te Christina Zorich.

Sven Jagarinec

Rođen 2000. g., učenik je 7. razreda OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, te pohađa Glazbeno učilište Elly Bašić u Zagrebu.
Član je zbora Zagrebački dječaci pod ravnanjem dirigentice Jasenke Ostojić od 2009. U tom razdoblju redovito nastupa na brojnim koncertima, među kojima je vrijedno izdvojiti izvedbe opere Carmen G. Bizeta u suradnji sa zagrebačkom Muzičkom akademijom u Zagrebu i Rijeci.
Kao solist zbora Zagrebački dječaci bilježi nastupe: na Božićnom koncertu u Ciboni 2011.,u Requiemu Mauricea Durufléana 21. Svečanostima pasionske baštine u Zagrebu, u Requiemu Gabriela Fauréa, na Svečanom koncertu povodom obilježavanja 20 godina rada zbora Zagrebački dječaci u Muzeju Mimara u Zagrebu 2012. ( Jutro I. Lhotke Kalinskog, Put, praizvedba, S. Drakulić itd.), te u emisiji Dobro jutro Hrvatska i u ciklusu Majstori svirači HRT-a, emitirane u ljeto 2013.

Ivan Faktor

Multimedijalni umjetnik. Od 1975. bavi se dokumentarnim i eksperimentalnim filmom, a početkom osamdesetih počinje raditi i eksperimentalnu fotografiju i video. Od početka devedesetih pa do danas realizirao je niz instalacija u kojima koristi film, fotografiju, video i zvuk.
Izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu, a za svoj rad dobio je brojna priznanja i nagrade, između ostalih i godišnju Nagradu "Vladimir Nazor" za 2002.
Surađivao na nekoliko kazališnih projekata kao scenograf i autor video projekcija (HNK Osijek, Teatar &TD, ZeKaeM, HNK Varaždin...).

Sara Lovrić Caparin

(Šibenik 1981.) završila je školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparstvo. Potom upisuje Umjetničku akademiju, kiparski odsjek, gdje diplomira 2004. u klasi prof. Kažimira Hraste. Stručno se usavršavala 2007. u Poljskoj sudjelujući u pripremama i izvedbama predstava u nekoliko poznatih lutkarskih kazališta.
Od 2003. započinje suradnju sa Šibenskim kazalištem na predstavi Svrakine priče - kraljevska zima za koju je kreirala i izradila lutke. Kao kostimografkinja surađuje u realizaciji predstavama; Neš' ti biža (2005.), Djevojčici sa žigicama (2007.) i Gle kako dan lijepo počinje (2008). Godine 2010. kao autorica lutaka surađuje sa Zagrebačkim kazalištem lutaka u predstavi Osvajanje kazališta Dubravka Jelačića Bužimskog i redatelja Zorana Mužića.
Od veljače 2008. stalno je zaposlena u HNK u Šibeniku kao kostimografkinja i stručna suradnica za likovno-scensku djelatnost te sudjeluje u većini produkcijama šibenskog kazališta kao autorica kostimografije (Fantazija, Škrtičina, Buratino, Medij, Kontrakcije, Push up, Glorija, 7. kontinent…).
Bavi se i likovno-grafičkim oblikovanjem propagandnih materijala Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku i Međunarodnog dječjeg festivala. Postavila je šest samostalnih i pet grupnih izložaba. Članica je Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika (HULU), Split.

Snježana Abramović Milković

Diplomirala na Školi za balet i ritmiku (Ana Maletić) u Zagrebu - Odsjek ritmike i na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu. Dugogodišnja plesačica, a od 1992. i umjetnička voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla(ZPA). Plesala je u svim važnijim plesnim predstavama suvremenog plesnog izraza u Hrvatskoj. Radi i kao suradnik za scenski pokret u dramskim predstavama (preko trideset produkcija) i na filmu, a često i kao koreograf u operi (u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: "La Gioconda", "Judita" i "Seviljski brijač"). Surađuje s eminentnim kazališnim i filmskim redateljima u Hrvatskoj i inozemstvu, istovremeno repertoarno profilira ZPA i pokreće međunarodne koprodukcije. Kao umjetnička voditeljica radi na internacionalizaciji plesne scene u Hrvatskoj. Pod njenim umjetničkim vodstvom ansambl gostuje u Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Mađarskoj, BiH , Rusiji, Litvi, Egiptu, Poljskoj, Belgiji, Francuskoj, Srbiji, Meksiku i Koreji.
Godine 2000. osniva Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, jedini ljetni profilirani festival plesa u Hrvatskoj.

Aleksandar Kojić

Rođen u Novom Sadu. Poslije završenih osnovnih i specijalističkih studija dirigiranja, usavršavao se na nekoliko različitih majstorskih tečajeva: Beograd (prof. Uroš Lajovic); Beč Universität für Musik und Darstellende Kunst (prof. Mark Stringer); Meinz - tečajevi iz zborskog dirigiranja (prof. Erwin Ortner i Frieder Bernius); Utrecht - tečajevi iz zborskog dirigiranja (prof. Timothy Brown), kao i na radionicama za Staru muziku (Helmuth Rilling - Mainz i Ton Koopman - Utrecht). Nakon povratka u Srbiju, surađuje s komornim orkestrom Camerata academica iz Novog Sada i biva angažiran za mjesto dirigenta omladinskog simfonijskog orkestra SMŠ ”Isidor Bajić”. Ubrzo dobiva poziv za mjesto dirigenta u Operi Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
Pored standarnog opernog reprtoara, dokazao se i na području moderne opere. Izvođenje opere “Mileva”, suvremene skladateljice Aleksandre Vrebalov, nagrađeno je Godišnjom nagradom Srpskog narodnog pozorišta za najbolju opernu predstavu u 2012. godini. Francuska televizija ARTE snimila je izvedbu i emitirala je šest mjeseci, nakon čega je “Mileva” ušla u prvih 15 svjetskih produkcija koje je ova televizija snimala tijekom 2012.
U protekle dvijee godine Kojić je gostovao u HNK u Zagrebu, Segedinskoj Operi (Mađarska), Teatru Opere i Baleta u Krasnojarsku (Rusija).
Operni repertoar - Verdi (Traviata, Il trovatore, Aida, Simon Boccangra, Nabucco, Rigoletto), Puccini (Tosca, La bohème), Čajkovski (Pikova dama, Evgenije Onjegin), Mozart (DonGiovanni), Donizetti (L'elisir d'amore, Le convenienze ed incovenienze teatrali), Rossini (Il barbiere di Siviglia), Kalman (Kneginja čardaša), Britten (The turn of the screw – Okretaj zavrtnja).
Za operu Pikova dama P. I. Čajkovskog, nagrađen je Godišnjom nagradom Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu za 2012. godinu.
Od kolovoza 2012. nalazi se na mjestu direktora Opere SNP.

Mila Čuljak

Umjetnica, plesna pedagoginja i majka. Specijalizirala se u lip sync tehnici.
Svoju prvu plesnu izvedbu napravila je sa sedam godina na „Billie Jean“ Michaela Jacksona. Od tada uglavnom pleše za što ju je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske nagradilo statusom samostalne umjetnice, plesač suvremenog plesa. Učila na Moving Academy for Performing Arts u Amsterdamu i Berlinu (Master Diploma), te na mnogim plesnim i kazališnim radionicama. Suosnivačica udruge za scenske umjetnosti Prostor + i osnivačica umjetničke organizacije Fiskultura. Autorica, izvođačica i suradnica u projektima za TRAFIK, kooautorsku inicijativu OOUR, DB Indoš – House of Extreme Music, plesni projekt llinkt!, Prostor+, kazališna radionica Malik, MAPA (Amsterdam)... Sretna je članica Prvog međunarodnog instituta za katastrofu i kaos.
Godinama učila o plesu od osoba s dječjom i cerebralnom paralizom, te je jedna od pokretača edukacije u suvremenom plesu u Rijeci.
Sudjelovala na nekim od važnijih festivala kao što su Tjedan suvremenog plesa, Platforma.hr, Platforma mladih koreografa, Riječke ljetne noći, OP-art festival, Crna ovca, Singapore Fringe Festival, TheatreszeneEuropa.
U dugogodišnjim učenjima zaslužila je i naslov mag. educ. philol. croat.
Debitirala u nagrađivanom dokumentarnom filmu „Marijine“ redateljice Željke Sukove.
Radosno radi kao učiteljica suvremenog plesa u Osnovnoj školi za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica u Rijeci.
Vjeruje u cjeloživotno učenje.

DANIELE ZANETTOVICH

Rođen 1950. godine u Trstu, u istom gradu je završio glazbene studije. Učenik Daria de Rose i Giulia Viozzia, diplomirao je glasovir (1968.), zbornu glazbu (1969.) i skladanje (1970.) Nakon što je svoju karijeru započeo kao pijanist (među ostalim je dobio, 1963. godine, četvrtu nagradu na Nacionalnoj smotri učenika glasovira u La Speziji), kasnije se posvetio skladanju postigavši prve afirmacije s tri pristupne diplome završnom čitanju na Međunarodnom natječaju komponiranja «G. B. Viotti» u Vercelliju (1967., 1968. i 1969.) i osvojivši, istih godina (1969. i 1970.), nagradu publike na prva dva izdanja Nacionalnog natjecanja «R. Zandonai » u Roverettu.
Tijekom zadnje godine studija skladao je jednočinku Cèline koja je izvedena u Kazalištu Donizetti u Bergamu u listopadu 1971. godine. O ovom djelu kritika bilježi između ostaloga: „…Celine nas se dojmila sigurnošću kojom autor vlada, ne samo orkestrom, već i glazbenim govorom. Već je snažan kazališni čovjek…( Giornale di Bergamo); „…iako kod svojeg prvog kazališnog iskustva, (Daniele Zanettovich) dokazao je najizrazitiji talent, vrlo prepoznatljiv osjećaj za kazalište, izuzetnu sposobnost instrumentacije, pronicljivost za proprorcije…„ ( Il Giornale, Brescia)
Sasvim je različite glazbene matrice i estetike E & F Koncert za flautu iz 1972. godine, kojim je Daniele Zanettovich pobjedio na Međunarodnom natječaju Prince Pierre de Monaco. George Auric, predsjednik žirija izjavljuje : „Jednoglasnost je odmah postignuta, što je rijetkost... (Koncert za flautu i orkestar) otkrio nam je sjajnu tehniku koja daleko nadmašuje ostale natjecatelje. Ovakva zrelost začuđuje kod ovako mladih kompozitora. “ Skladbu je izveo 1973. godine u Montecarlu Jean-Pierre Rampal, s Orchestre National de l'Opèra, a prenosila ga je izravno ORTF-France-Musique.
Tih godina pojavljuju se prva skladateljska iskustva vezana za narodne motive: u Koncertu za Materadu prema odlomku istoimenog romana Fulvia Tomizze uglavljuju se neke melodije iz istarske liturgije, dok su napjevi mira u cijelosti građeni na češke narodne teme: „…odlomak koji je prožet raznobojnim etnološkim utjecajima, u instrumentalnom kontekstu dragocjenih zvučnosti […] i po svojoj čeznutljivoj snazi.“ (Stampa Sera). Godine 1975. Daniele Zanettovich piše Corègraphies pour orchestre i tom skladbom osvaja prvu nagradu na XII. međunarodnom natječaju simfonijskog skladanja Nagradu Grada Trsta. Corègraphies se izvodi u Teatru Verdi u Trstu: radi se o skladbi u kojoj se pojavljuje (iako nužno stilizirana) gestualna komponenta, neka glazbala u orkestru postaju pravi i stvarni likovi (otuda naslov djela).
Na sličnom je tragu invencija na trotonskoj skladbi za glasovir i orkestar (1975.) kojom Daniele Zanettovich osvaja prvu nagradu na XVI. Nacionalnom natječaju kompozicije za glasovir (Nagrada «G. F. Malipiero») u Trevisu. Godine 1977., svojom Passio prophana za orkestar, dobiva drugu nagradu (prva nije dodijeljena) na Međunarodnoj smotri «Gino Marinuzzi». Godine 1978. Daniele Zanettovich dobiva po drugi put Prix Prince Pierre de Monaco s Monumentum za Luigija Dallapiccola za bariton i orkestar, rad koji je samostalno iskustvo u kojemu konstrukcija slijedi serijsku logiku: Odlomci teksta na latinskom i španjolskom, veze sa zvjezdanim „oblicima“, jedva osjetljivi koloristični detalji prizivaju elemente koji su dragi kompozitoru. Monumentum je 1984. u Ženevi izveo orkestar Suisse Romande pod ravnanjem Roberta Benzia, s baritonom Mariom Basiolom.
Nastanivši se definitivno godine 1977. u Akvileji Daniele Zanettovich osjeća se sve bližim upotrebi tematskih komponenti koje proizlaze iz srednjovjekovne akvilejske liturgije, tematike koja očito traži drugu estetsku i tehničku koncepciju partiture. Cantus firmus, rađen po kanonima flamanske tradicije i „obrađen“ kontrastnim sekvencama, postaje element gradnje dviju prvih Symphoniaesuper tenor Aquilensis i Sinfonia iznad akvilejskog diskanta. Godine 1981. Geneza za mješoviti komorni zbor predstavljena je u Hilversumu (Nizozemska) tijekom glazbenog tjedna «Gaudeamus». Iste godine Daniele Zanettovich pobjeđuje na Međunarodnom natječaju Operà et Ballet u Ženevi s La Donna Verde „ predstavom za ples i pokret u glazbenim, pjevanim i recitiranim partiturama“ za dva obvezna glasa, flautu, klarinet i šest udaraljki. Iako se radi o tipičnoj strukturi zatvorenog oblika ( odnosno slijedu epizoda od kojih je svaki samostalni odlomak, koji se može izvoditi i izvan kompletne predstave) svaka se komponenta čvrsto pokorava jedinstvenoj logici gradnje, prema kojoj se odnose i najsitniji detalji kao i velike smjernice djela.
Piše Leonardo Pinzauti, prilikom „premijere“ koja je održana u Fiesole ljeti 1990: „ Zanettovich je u biti lirik, i najbolji dijelovi iz njegove vrlo njegovane partiture su one rođene kao plod vlastitog pogleda u sebe, pomnim odmjeravanjem između boja glasova pjevača i intervencija solo glazbala.“ Od 1982. nastavlja sa serijom Symphoniae u kojima se stvaralačka tehnika, koja je već bila pozitivno iskušana na orkestralnim partiturama, primjenjuje na komornim sastavima: Symphonia quarta (flauta i kontrabas, Amsterdam, 1984.), Simphonia sexta (Hamburg, 1985.), Symphonia septima (Milano, Natječaj «Carme» 1986.), Symphonia nona (Trst, Festival «Chromas» 1987.).
Njegovi su radovi izdani u najvažnijim izdavačkim kućama: Leduc iz Pariza, Casa musicale Sonzogno u Milano, i drugim važnim kućama kao Ricordi, Pizzicato, Curci, Zanibon, Suvini-Zerboni, itd.
Pored svega spomenutog, Daniele Zanettovich je posvetio značajnu pažnju pedagoškom i didaktičkom radu, predlažući brojne kompozicije koje su namijenjene glazbenicima početnicima, kao i za udžbenik harmonije.
Bio je i ravnateljem orkestara:Državnog orkestra Opere u Monte Carlu, Orkestra Teatra Verdi u Trstu, Orkestra A.I.D.E.M. u Firenzi, Filharmonijskog orkestra u Sanremu, Orkestra Ente Arena u Veroni, Filharmonijskog orkestra u Udinama, te raznim sastavima i komornim orkestrima.
Bio je nastavnik harmonije, kontrapunkta, fuge i kompozicije na Konzervatoriju «Jacopo Tomadini» iz Udina.

SÉGOLÈNE DE WITT

Ségolène De Witt rođena je i odrasla u Parizu, gdje je završila studij Grafičkog i modnog dizajna. Profesionalno je počela raditi 2006. godine kao fotostilist te je radila za nekoliko značajnih modnih događanja.
Godine 2009. preselila se u Austriju, u Beč gdje je provela nekoliko mjeseci radeći kao asistentica supervizora produkcije na "Art for Art" (jednoj od najvećijih i najpoznatijih radionica za kostimografiju na svijetu) gdje je otkrila svoju strast za dizajn kostima.
U studenome 2009. godine započela je raditi kao asistentica kostimografa u bečkom Burgtheater, a od 2012. kao kostimografkinja je realizirala već nekoliko projekata.

Aleksandar Nošpal

Rođen 1973. godine u Skopju. Tijekom svoje dvadesetogodišnje dizajnerske karijere radio je za mnogobrojne klijente, od Makedonskog nacionalnog teatra, Makedonskog dječjeg teatra /međunarodna nagrada za kostimografiju i scenografiju/, Makedonskog nacionalnog baleta, pa do svih najvažnijih modnih i trgovačkih kompanija, TV postaja, oglašivačkih kompanija te do styling-a za najveće glazbene i glumačke zvijezde. Nedavno je dizajnirao novu uniformu za Nacionalnu gardu vojske Makedonije.
Na ESMOD-u (l'Ecole Supérieure des Arts et techniques de la Mode) u Parizu završio je Modni dizajn – Stylisme 199. i Pattern making-Modelisme (specijalizacija: Haute Couture) 1995. te potom na UCA (University for the Creative Arts) u Londonu i Modni maketing i management 2008.godine. Od 2009. godine dekan je i profesor Modnog dizajna i kostimografije na Fakultetu za dizajn i mutimediju Sveučilišta FON u Skopju. Dizajnirao je više od 30 kazališnih kostimografija.
S koreografom Ronaldom Savkovićem surađivao je na predstavi "Samson i Dalila" Makedonskog nacionalnog baleta uprizorenoj u ožujku 2012. godine, a u siječnju 2013.u riječkom HNK Ivana pl. Zajca s njim je ostavario suradnju na predstavi "Shut up and dance".

JULIO DERTONI

Julio Dertoni rođen je 1972. godine u Rio de Jeneiru u Brazilu, a danas živi u Njemačkoj.
Nakon školovanja u rodnom Rio de Jeneiru, obrazovanje je nastavio u Londonu, na City of Westminster Collage gdje je završio tehnologiju glazbe.
Kao glazbenik i skladatelj radio je za balet Theatera Gera u Njemačkoj gdje je s Hugom Vierom ostvario projekte "Tango" (2007.) i "Fado" " (2008.); s Martinom Svobodnikom "Plusminus0" te s Juliane Hlawati predstavu "Dark Skies".
Kao glazbenik, skladatelj i producent djeluje u Njemačkoj i Luksemburgu, gdje često radi na filmu i televiziji " (Ein Fall für Zwei, Strassen von Berlin, Einsatz Hamburg Süd, Mundraub, Babe Jane, Coco Fletcher, Low Life Loretta), a kao oblikovatelj zvuka i video umjetnik surađivao je na brojnim predstavama u kazalištima tih dviju zemalja (Grand Theatre de Luxembourg, Theater Trier, Theater Gera…) .

DALIBOR FUGOŠIĆ

Kazalištem se bavi od 1993. godine. Kroz suradnju s mnogim istaknutim umjetnicima oblikovao je svjetlo za 80-tak kazališnih predstava, stotinjak plesnih produkcija i koncerata, mjuzikla te izložbi, a kao voditelj svjetla ili tona sudjelovao je na nekoliko stotina programa.
Neki od projekata su "Shut up and Dance" HNK Ivana pl. Zajca u koreografiji i režiji Ronalda Savkovića, koncert Rade Šerbedžije u sklopu festivala Zlatni lav, oblikovanje za HKD Teatar, Trafik, Rubikon, Flame, RiDance, svjetlo za Miss Universe i sl.
Osim oblikovanjem svjetla bavi se i tehničkom organizacijom festivala pa je tako od 2007. godine tehnički direktor Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci te od 2006. godine tehnički voditelj međunarodnog festivala komornoga teatra Zlatni lav u Umagu a od 2009. Kao tehnički suradnik na Tjednu suvremenog plesa u Rijeci. Član je strukovne udruge ULUPUH-a.

ALEKSANDAR NOŠPAL

Rođen 1973. godine u Skopju. Tijekom svoje dvadesetogodišnje dizajnerske karijere radio je za mnogobrojne klijente, od Makedonskog nacionalnog teatra, Makedonskog dječjeg teatra /međunarodna nagrada za kostimografiju i scenografiju/, Makedonskog nacionalnog baleta, pa do svih najvažnijih modnih i trgovačkih kompanija, TV postaja, oglašivačkih kompanija te do styling-a za najveće glazbene i glumačke zvijezde. Nedavno je dizajnirao novu uniformu za Nacionalnu gardu vojske Makedonije.
Na ESMOD-u (l'Ecole Supérieure des Arts et techniques de la Mode) u Parizu završio je Modni dizajn – Stylisme 199. i Pattern making-Modelisme (specijalizacija: Haute Couture) 1995. te potom na UCA (University for the Creative Arts) u Londonu i Modni maketing i management 2008.godine. Od 2009. godine profesor je i dekan Modnog dizajna i kostimografije na Fakultetu za dizajn i mutimediju Sveučilišta FON u Skopju, a od 2013. predaje kao profesor kostimografije i modnog dizajna i na UDG Univezitetu u Podgorici. Dizajnirao je više od 30 kazališnih kostimografija.
S koreografom Ronaldom Savkovićem surađivao je na predstavi "Samson i Dalila" Makedonskog nacionalnog baleta uprizorenoj u ožujku 2012. godine, a 2013.u riječkom HNK Ivana pl. Zajca s njim je ostvario suradnju na predstavi "Shut up and dance". U riječkom je Kazalištu je dizajnirao kostime i za balet "Mozart efekt" u koreografiji Huga Viere.

ERSILIA NIKPALJ

Rođena u Zagrebu 1976. godine.Na Školi za klasični balet u Zagrebu diplomirala u klasi prof. Tatjane Lucić-Šarić 1993. godine.
U stalni angažman baletnog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu primljena je već u jesen 1992. godine. Solisticom Baleta HNK-a u Zagrebu postaje 1995. godine te u tom statusu ostaje do 2009. godine, kada odlučuje završiti baletnu karijeru i potpuno se posvetiti podučavanju Pilates metode u vlastitom studiju True Pilates Zagreb.
U listopadu 1999. godine nagrađena je međunarodnom stipendijom Arts Link Residences Programa i odlazi u SAD kao gost Cincinnati Balleta gdje se i susreće s Piletes metodom.
Od 2007. godine radi i kao asistentica koreografa na nezavisnim produkcijama: Ronald Savković – “Shut up and Dance” (Berlin), Mark Boldin – “Koliko je slana tvoja tama” (Zagreb).

RENE BEER

Rođen 1976. godine u Zagrebu, glazbenik i producent elektronske glazbe prvi je susret s glazbom imao u dobi od 10 godina kada je počeo učiti klavir u glazbenoj školi. Njegov otac, radijski DJ s kraja 80-tih godina, uveo ga je u svijet funky i acid glazbe.Početkom 90-tih godina počinje producirati svoje prve kompozicije, do 1996. pojavljuje se pod imenima Future 01 i Plastic Phase, a istodobno radi u brojnim klubovima i na TV postajama. Godine 1998. osniva Renesansa home studio i počinje eksperimentirati sa zvukom i stvarati za brojne alternativne umjetnike. Potom okuplja grupu kreativaca i pokreće emisiju na Radio Samoboru, koja je uživo ugostila mnogobrojne DJ-e. Godine 2001. povukao se s glazbene scene i pokrenuo neke druge poslove, da bi nakon deset godina odsustva odlučio ponovno se vratiti glazbi i produkciji.

RONALD SAVKOVIĆ

U Rijeci je završio baletnu školu, a 1990. godine odlazi na usavršavanje u Budimpeštu.
Godine 1992. postaje prvak Baleta u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru gdje uz baletnu karijeru počinje suradnju s redateljem Tomažom Pandurom. U repertoaru pleše sve glavne uloge, Romea, Don Quijotea, itd...
Godine 1996. postaje baletni prvak Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje osim niza klasičnih vodećih uloga, pleše i u modernim baletima i ulogama uz neke od vodećih hrvatskih koreografa kao što je Milko Šparemblek i inozemnih kao što su V. Wellenkamp, I. Favier.
Godine 1998. postaje prvak baleta Staatsoper u Berlinu, gdje surađuje s vodećim plesačima i koreografima kao što su: Patrice Bart, R. Nurejev, G. Balanchine, P. Martins, J. Cranko, K. MacMillan, M. Bejart, W. Forsythe, J. Kylian, N. Duato, A. Preljocaj,V. Malakhov , P. Martins, C. Spuck, P. Lacote, B. Eifman, M. Donlon, Sir F. Ashton…

Od lipnja 2012. godine ravnatelj je Baleta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.
Nagrade:
1995. Nagrada V.Vasilieva na natjecanju u Permu za ulogu Princa u Labuđem jezeru
1997. Nagrada Hrvatskog glumišta za uloga Espade u baletu Don Quijote
1998. Nagrada Oskar Harmoš za ulogu u baletu Ne hodi po travi ... padaju anđeli
2007. Nagrada Hrvatskog glumišta za uloga Albrechta u baletu Giselle
2008. nagrada u New Yorku na festivalu Zvijezde 21. stoljeća
2009. nagrada u New Yorku na festivalu Zvijezde 21. stoljeća

Koreografije:
La famme, Staatsballet Berlin
Transparente, Queenslandballet, Australija
Shut up and dance, Staatsballet Berlin
Kaligula, redatelj Tomaž Pandur
Medea, redatelj Tomaž Pandur
Qi , 2 men, Friedrichstadtpalast Berlin
Symphony of sorrowful songs, redatelj Tomaž Pandur, Staatsballet Berlin
Avenida, Albacete, Španjolska
Yma, Friedrichstadtpalast Berlin
Sumrak bogova, Španjolska
Romeo i Julija, Prokofjev, Narodno pozoriste Sarajevo
Antigona, festival Merida, Španjolska
Avenida, Boljšoj Balet, Moskva
Aleksandar, Narodno pozorište Beograd
Samson i Dalila, Makedonska opera i balet
Shut up and dance, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka
Orašar, HNK Ivana pl. Zajca
Barok balet – Dozvoli mi da plačem, HNK Ivana pl. Zajca

Jug Radivojević

Rođen je 1972. u Beogradu. Osnovnu školu, nižu glazbenu školu i gimnaziju završio je u Vranju, gdje je i započeo svoju kazališnu karijeru. Diplomirao je na Odsjeku kazališne i radio režije na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, predstavom „Koštana“ Bore Stankovića u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. Studirao je u klasi profesora Svetozara Rapajića, a dobitnik je nagrade iz fonda „Dr. Hugo Klajn“, kao najbolji student režije.
Do sada je potpisao režije 94 kazališna komada, u mnogim kazalištima Srbije, Crne Gore i BiH. Njegove su predstave sedamnaest puta pobjeđivale na raznim festivalima. U Havani, u konkurenciji 40 predstava iz cijeloga svijeta, njegova je predstava „Crvenkapa“ Pozorišta lutaka iz Zemuna, proglašena najboljim stranim kazališnim ostvarenjem u sezoni 2008/2009. Ista predstava dobitnik je Gran prixa „Željezna pravda“ na Festivalu u Abakanu, u Rusiji 2010. godine. Njegove predstave pobjeđivale su i na međunarodnim festivalima u Kotoru, Banja Luci i Kragujevcu. Gotovo da nema kazališnog festivala u Srbiji na kojem njegove predstave nisu pobjeđivale: Sterijino pozorje, Festival „Joakim Vujić“, Borini pozorišni dani u Vranju, Festival klasike u Vršcu, Nušićevi dani u Smederevu, Festić u Beogradu, Joakim fest u Kragujevcu, Dani komedije u Jagodini...
I dalje je rekorder Dana komedije u Jagodini po visini ocjene koju je publika dodijelila njegovoj predstavi „Krčmarica Mirandolina“: 4.88.
Dobitnik je 15 nagrada za najbolju režiju na festivalima u Srbiji. Dobitnik je i društvenih priznanja: Zlatne značke kulturno prosvjetne zajednice u Srbiji, za izuzetan doprinos širenju kulture u Srbiji te Srebrnog prstena s likom Joakima Vujića, za redateljsko majstorstvo u predstavama kragujevačkog teatra. U velikoj anketi „Vranjskih novina“ proglašen je za Vranjanca desetljeća.
Od 2000. do 2004. godine bio je stalni redatelj Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu. Radi kao docent na FDU u Beogradu, na katedri za glumu.
U bogatom redateljskom opusu, podjednako se bavi klasicima i suvremenim piscima.
„Gostioničarka Mirandolina“ prva je njegova režija u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a ukupno devedeset i peta.

EDINA KENESEI

Voditeljica je službe za međunarodne odnose Mađarskog narodnog kazališta u Budimpešti. Diplomirala je estetiku na Sveučilištu Jannus Pannonius u Pečuhu 1994.
godine, a poslije toga stekla diplomu kulturnog menadžera. U razdoblju između 1999-2006. uređuje programe Doma suvremene umjetnosti Trafó, gdje ostvaruje značajne projekte poput belgijsko - flamanške kazališne godine te serije predstavljanja mađarskih kulturnih produkcija u frankfurtskom Künstlerhaus Mousonturmu.
Između 2006. i 2011. djeluje kao kuratorica i predsjednica Plesnog kolegija Mađarske zaklade za kulturu. S Róbertom Alföldijem surađuje od ljeta 2006. godine, u početku kao umjetnička ravnateljica međunarodnog kazališnog festival budimpeštanskog kazališta Bárka, kojeg tada vodi Alföldi, a od ljeta 2008. u Mađarskom narodnom kazalištu. Pored redovnog rada u kazalištu kao producentica i dramatuginja sudjeluje u nekoliko Alföldijevih inozemnih produkcija.

PREDRAG POTOČNJAK

Rođen 1963. u Rijeci. Školovao se u Rijeci gdje je stekao elektrotehničku i muzičku naobrazbu. Svoja prva iskustva rada na scenskoj rasvjeti započeo je 1989. u HNK Ivana pl. Zajca. Kao majstor svjetla i koordinator tehnike radio je u HKD –u na Sušaku gdje je surađivao s HKD teatrom, a sada, uz posao majstora svjetla i šefa scenske rasvjete, radi i kao oblikovatelj svjetla u HNK Ivana pl. Zajca. Neke od predstava za koje potpisuje oblikovanje svjetla su: "Sekretarice" u režiji Laryja Zappije, "Život lude" u režiji Davida Doiashvilija za koju dobiva Nagradu „Veljko Maričić“ za najbolji dizajn svjetla na 18. festivalu malih scena u Rijeci, "Spavaće sobe" u režiji Paole Galassi, "La Valse" u koreografiji i režiji Etiennea Fraya, Od kolijevke pa do groba u režiji Marija Kovača, "Dabogda te majka rodila" Vedrane Rudan u koprodukciji HNK Ivana pl. Zajca i HKD Teatra te "Crossings" u koprodukciji Trafika, The Necessary Stagea iz Singapura i riječkog HNK-a.

BORNA ŠERCAR

Bubnjar i udaraljkaš rođen je 4. svibnja 1972. godine u Zagrebu. Diplomirao je u klasi prof. Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te stekao zvanje diplomirani akademski muzičar i profesor udaraljki. Njegovu plodonosnu i raznovrsnu karijeru označilo je, između ostalog, i osam godina u Big Bandu HRT-a, pisanje glazbe za animirane filmove, te suradnja s kazalištima (HNK, Mala scena). Honorarno djeluje u Simfonijskom orkestru HRT-a, Zagrebačkoj filharmoniji, Vojnom simfonijskom puhaćem orkestru, Orkestru HNK i drugima. Stalni je član Hrvatskog baroknog ansambla, a djeluje i u više sastava koji se bave jazz glazbom. Zapaženi su njegovi nastupi na glazbenim staklenkama – flashophone – s gitaristom Antom Gelom diljem Europe i Južne Amerike. Dobitnik je nagrade Status za najperspektivnijeg mladog glazbenika na području jazza, a za diskografsku nagradu Porin nominiran je u nekoliko kategorija. Bavi se i slikanjem te pisanjem poezije.

DRAGUTIN BROZ

Dragutin Broz (1952.) pohađao je ALU u Zagrebu u klasi M. Šuteja. U kazalištu kao scenograf najviše surađuje s redateljicom Sašom Broz i redateljem Dinom Mustafićem s kojima je ostvario brojne predstave. Scenograf i dizajner igranih filmova redateljice Ide Tomić: Radio i ja - nagrada Oktavijan DHF te Naši sretni trenuci. Scenograf i dizajner oko 150 emisija za HRT, B92, Kanal A, POP TV, TV SLO u razdoblju 1985. do danas.

ŽELJKA UDOVIČIĆ

Rođena je u Zagrebu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu, a potom završila i studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Kao dramaturg potpisuje više od stotinu predstava i to u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Venezueli, Crnoj Gori, Kolumbiji, Srbiji, Bosni i Hercegovini. Pored toga bavi se prevođenjem (npr. njezin prijevod „Sna ivanjske noći“ W. Shakespearea izveden je u ZKM-u u Zagrebu i u Crnogorskom narodnom pozorištu), pisanjem i adaptacijama romana za scensko izvođenje (npr. Kafkina „Amerika“ u Sloveniji, Dumasova „Tri mušketira“ u Sloveniji i Hrvatskoj itd.), surađivala je na scenarijima nekoliko filmskih projekata. Bila je i umjetnički ravnatelj „Gavelle“ u Zagrebu, pomoćnica ministra kulture Hrvatske, zatim zamjenica pročelnika za kulturu te samostalna umjetnica. U Talijanskoj drami radila je 2008. godine nagrađivanu predstavu „Večeras improviziramo“ Luigia Pirandella s Paolom Magellijem.

SAŠA BROZ

Rođena 19.10.1968. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Paralelno pohađala i Školu za klasični balet i ritmiku u Zagrebu. Školovanje za balerinu klasičnog baleta nastavlja u Moskvi na prestižnom MAXY (Moskovsko akademsko koreografsko učilište). Završava dvogodišnje poslijediplomsko usavršavanje kao stipendistica tadašnje države u Moskvi ali nakon ozbiljne ozljede stopala prekida karijeru balerine i vraća se u Hrvatsku. Potom upisuje smjer Kazališne režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Po struci diplomirana kazališna redateljica profesionalno se režijom počela baviti već na drugoj godini studija.
Do sada režirala u HNK-u u Zagrebu, DK Gavella, &TD-u, Satiričkom kazalištu Kerempuh, Teatru Žar ptica, Gradskom kazalištu Trešnja u Zagrebu, na Sceni "Gorica" u Velikoj Gorici. U samostalnoj produkciji režirala u zagrebačkom Paromlinu i Maloj sceni. Izvan Hrvatske, rado izdvaja suradnju s Narodnim pozorištem u Tuzli. Bila je višegodišnji suradnik HRT-a kao redateljica sinhronizacije animiranih filmova i redatelj na posebnim projektima. Četiri puta je režirala dodjelu Nagrade hrvatskog glumišta. Režirala je i otvaranje 50. Pula film festivala a u pulskom INK-u dvije je sezone obnašala funkciju ravnateljice. Ovo je njena prva suradnja s Talijanskom dramom riječkog HNK Ivana pl. Zajca.

Helena Petković

Rođena je 3. lipnja 1986. godine u Splitu, gdje je završila Prvu gimnaziju. Godine 2004. upisala je studij komparativne književnosti i talijanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 2005. preddiplomski studij kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Tijekom studija asistirala je redateljima Paolu Magelliju (Pir malograđana, Scena Gorica), Krešimiru Dolenčiću (Nosi nas rijeka, DK Gavella), Vitu Tauferu (Gospoda Glembajevi, HNK u Zagrebu), Felixu Alexi (Hekuba, Splitsko ljeto).
Godine 2009. završila je preddiplomski i upisala diplomski studij kazališne režije i radiofonije te u sklopu programa razmjene studenata provela semestar na Indiana University of Pennsylvania u Sjedinjenim Američkim Državama. Iste godine za Dramski program Hrvatskoga radija režirala je radio dramu J.A.T.O. prema tekstu Vedrane Klepice.
Godine 2011. kao diplomski rad postavila je predstavu Radio Kundera u Teatru &td, potom u rujnu iste godine Svinje Tomislava Zajeca u produkciji Dječjeg kazališta Dubrava i Kazališne udruge KUFER. Godine 2012. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu režirala je Pigmalion G. B. Shawa.

RONALD SAVKOVIĆ

U Rijeci je završio baletnu školu, a 1990. godine odlazi na usavršavanje u Budimpeštu.

Godine 1992. postaje prvak Baleta u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru gdje uz baletnu karijeru počinje suradnju s redateljem Tomažom Pandurom. U repertoaru pleše sve glavne uloge, Romea, Don Quijotea, itd...

Godine 1996. postaje baletni prvak Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje osim niza klasičnih vodećih uloga, pleše i u modernim baletima i ulogama uz neke od vodećih hrvatskih koreografa kao što je Milko Šparemblek i inozemnih kao što su V. Wellenkamp, I. Favier.

Godine 1998. postaje prvak baleta Staatsoper u Berlinu, gdje surađuje s vodećim plesačima i koreografima kao što su: Patrice Bart, R. Nurejev, G. Balanchine, P. Martins, J. Cranko, K. MacMillan, M. Bejart, W. Forsythe, J. Kylian, N. Duato, A. Preljocaj,V. Malakhov , P. Martins, C. Spuck, P. Lacote, B. Eifman, M. Donlon, Sir F. Ashton…

Nagrade:
1995. Nagrada V.Vasilieva na natjecanju u Permu za ulogu Princa u Labuđem jezeru
1997. Nagrada Hrvatskog glumišta za uloga Espade u baletu Don Quijote
1998. Nagrada Oskar Harmoš za ulogu u baletu Ne hodi po travi ... padaju anđeli
2007. Nagrada Hrvatskog glumišta za uloga Albrechta u baletu Giselle
2008. nagrada u New Yorku na festivalu Zvijezde 21. stoljeća
2009. nagrada u New Yorku na festivalu Zvijezde 21. stoljeća

Koreografije:
La famme, Staatsballet Berlin
Transparente, Queenslandballet, Australija
Shut up and dance, Staatsballet Berlin
Kaligula, redatelj Tomaž Pandur
Medea, redatelj Tomaž Pandur
Qi , 2 men, Friedrichstadtpalast Berlin
Symphony of sorrowful songs, redatelj Tomaž Pandur, Staatsballet Berlin
Avenida, Albacete, Španjolska
Yma, Friedrichstadtpalast Berlin
Sumrak bogova, Španjolska
Romeo i Julija, Prokofjev, Narodno pozoriste Sarajevo
Antigona, festival Merida, Španjolska
Avenida, Boljšoj Balet, Moskva
Aleksandar, Narodno pozorište Beograd
Samson i Dalila, Makedonska opera i balet

Krešimir Dolenčić

Rođen je u Zagrebu 1962. Nakon završene klasične gimnazije i srednje glazbene škole upisuje kazališnu režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Tijekom studija osniva kazališnu grupu za koju piše tekstove i režira. U karijeri koja traje od 1983. postavio je tridesetak dramskih tekstova i trideset i pet opera na scenama Hrvatske, Slovenije, SAD-a, Njemačke, Engleske i Kine. Godine 1994. primio je nagradu Europske udruge festivala za mlade umjetnike Denis de Rougement. Predavao je glumu kao asistent na ADU, te profesor na Muzičkoj akademiji, Rice University u Houstonu i Trinity College of Music u Londonu. U Verdijevoj godini, 2000. režira grandioznu opernu produkciju „Aida“ u Šangaju, što ponavlja 2003. u Pekingu, s više od 3000 sudionika. Brojnim svojim režijama Dolenčić je godinama prisutan u većini hrvatskih kazališnih kuća te na festivalima poput „Splitskog ljeta“, „Dubrovačkih ljetnih igara“, „Riječkih ljetnih noći“ itd. Svoju prvu veliku operu „Lizinka“ Ivana pl. Zajca radio je u Rijeci, a otada je postavio opere Offenbacha, Verdija, Puccinija, Gounoda, Debussyja, Poulenca, Rossinija, Gotovca, Saint-Saënsa, Donizettija, Stravinskoga, Bradića, Orffa, Purcella. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca režirao je i „Hamleta“ te „Eru s onoga svijeta“, a na festivalu „Riječke ljetne noći“ predstavio se režijom Mozartove opere „Così fan tutte“. Praizvedba „Casanove u Istri“ prvo je djelo Alfija Kabilja koje postavlja. Ministrica kulture imenuje ga intendantom Dubrovačkih ljetnih igara 15.12.2102.

Doris Kristić

Doris Kristić je rođena u Dubrovniku. Diplomirala je na Accademia del costume e di moda u Rimu. Od 1987. članica Zagrebačkog kazališta mladih.Radila u svim većim kazalištima u Hrvatskoj, kao i u inozemstvu. Potpisuje kostimografiju u desetak hrvatskih filmova, nekoliko TV drama i dvjestotinjak kazališnih predstava.
Dobitnica je tri Nagrade hrvatskog glumišta, Marula na Marulićevim danima u Splitu , glavne Sterijine nagrade i dvije strukovne nagrade na Sterijinom pozorju, na sarajevskom MESS-u, osvojila je Borštnikovu nagradu u Sloveniji i druge.

SNJEŽANA ABRAMOVIĆ MILKOVIĆ

Diplomirala na Školi za balet i ritmiku (Ana Maletić) u Zagrebu - Odsjek ritmike i na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu. Dugogodišnja plesačica, a od 1992. i umjetnička voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla. Plesala je u svim važnijim plesnim predstavama suvremenog izraza u Hrvatskoj. Radi i kao suradnik za scenski pokret u dramskim predstavama i na filmu, a često i kao koreograf u operi (u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: "La Gioconda", "Judita" i "Seviljski brijač"). Surađuje s eminentnim kazališnim i filmskim redateljima u Hrvatskoj i inozemstvu, istovremeno repertoarno profilira ZPA i pokreće međunarodne koprodukcije. Kao umjetnička voditeljica radi na internacionalizaciji plesne scene u Hrvatskoj. Pod njenim umjetničkim vodstvom ansambl gostuje u Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Mađarskoj, BiH , Rusiji, Litvi, Egiptu, Poljskoj, Belgiji, Francuskoj, Srbiji, Meksiku i Koreji. Godine 2000. osniva Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat.

RÓBERT VÖRÖS

Dramaturg i pisac, stalni je suradnik i dramaturg Róberta Alföldija već više od 10 godina.
Završio je Srednju školu za likovnu i primijenjenu umjetnost , filigranski smjer, a potom i Institut za kulturologiju, smjer kazališnog redatelja.
Godine 1981. voditelj je altrenativne Kazališne skupine Köztársulat, a godinu kasnije i Kazališne formacije "Monteverdi Birkózókör". Asistent i redatelj u Kazalištu Szigligeti u Szolnoku postaje 1983., a od 1991. do 2006. dramaturg je i umjetnički savjetnik u kazalištima "János Arany" i "Új Színház". Dvije godine provodi na mjestu umjetničkog savjetnika u Kazalištu "Bárka", a od 2008. godine umjetnički je savjetnik i književni voditelj u Mađarskom nacionalnom kazalištu.

RÓBERT ALFÖLDI

Jedan je od najpriznatijih i najsvestranijih umjetnika u Mađarskoj. Redatelj i glumac rođen je 1967. u mađarskom gradu Kaloča (Kalocsa).
Godine 1987. završio je srednju školu „Horváth Mihály“ usmjerenja Drama, a 1991. godine Akademiju za film i kazalište u Budimpešti, glavni studij Gluma.
Između 1992. i 1999. godine, bio je član ansambla Vígszínház, komedijskog kazališta u Budimpešti. Režirati je počeo 1995. godine. Prvu režiju potpisuje u predstavi „Tristan i Izolda“ za Vígszínház.
U razdoblju od 1996. do 1998. godine televizijski je voditelj jutarnjeg showa na televizijskoj postaji RTL Klub. Godine 1998. postaje slobodni umjetnik (glumac i redatelj) i do 2006. radi u mnogobrojnim kazališnim kućama u Budimpešti ali i cijeloj Mađarskoj.
Godine 1999. prvi put javno izlaže svoje slikarske radove a dvije godine nakon toga, 2001., prvi se put predstavlja kao redatelj u inozemstvu režirajući „Hamleta“ u slovačkoj Nitri.
Od 2006. godine radi kao umjetnički ravnatelj Kazališta Bárka u Budimpešti. Od 2008. godine ravnatelj je Nacionalnog kazališta u Budimpešti.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu.
Filmske i kazališne uloge (među ostalim):
„56 drops blood“ (2007.)
„Noé bárkája“ (2006.)
„De kik azok a Lumnitzer nővérek?“ (2005.)
„Wild Pears“ (2002.)
„Salamon“ (1996.)
„Prinzenbad“ (njemačka produkcija) (1993.)
„Erosion“ (1991.)

Filmske režije:
„Nyugalom“ (2007.)
„Kire ütött ez a gyerek?“ - TV / Mađarska (2007.)
„Winne-the-Pooh - Big Reads“ / Mađarska (2005.)

Važnije uloge:
Prior Walter, „Anđeli u Americi“ Tony Kushner (2012.)
Valmont „Kvartet“ Heiner Müller (2011.)
Martin Disart, „Equus“ Peter Schaffer (2011.)
Veršinjin „Tri sestre“ A. P. Čehov (2010.)
Mackie Nož, „Opera za tri groša“ Bertolt Brecht ( 2008.)
Trigorin, „Galeb“ Čehov (2007.)
Jago, „Othello“ Shakespeare (2005.)
Robbie, „Shopping and Fucking“ Mark Ravenhill (2003.)
Lucifer, „Tragedija čovjeka“ Imre Madách (2002.)
Amadeus, „Amadeus“ Peter Shaffer (2001.)
Orin, „Elektri pristaje crnina“ O'Neill (2000.)
Arthur, „Tango“ Mrozek (1997.)
Romeo, „Romeo i Julija“ Shakespeare (1992.)
Puck, „San ivanjske noći“ Shakespeare (1991.)
Ivan, „Braća Karamazovi“ Dostojevski (1991., 1999.)
Raskoljnikov, „Zločin i kazna“ Dostojevski (1990.)
Macbeth, „Macbeth“ Shakespeare (1990.)
Richard III., „Richard III.“ Shakespeare (1989.)
Figaro, „Figarov pir“ Beaumarchais (1989.)

Režije ( kratki popis):
„Smrtni slučaj u obitelji“ William Mayer (Center for Contemporary Opera, New York, 2012.)
„Rigoletto“ Giuseppe Verdi (Kazalište Josef KajetánTyl , Plzen 2011.)
“Veslefrikk“ Knut Vaage ( Den Nye Operahouse, Norveška, 2010.)
„Mágnás Miska“ – opereta (Ljetne igre, Szeged, 2012.)
„Ja, domoljub“ John Osborne (Mađarsko narodno kazalište, 2012.)
„Hamlet“ William Shakespeare (Mađarsko narodno kazalište, 2012.)
„Čovjekova tragedija“ Imre Madách (Mađarsko narodno kazalište, 2011.)
„Sveta Ivana“ Bernard Shaw (Mađarsko narodno kazalište 2011.)
„Buđenje proljeća“ Franz Wedekind (Akademija dramskih umjetnosti, 2011.)
„Lovački prizori iz Donje Bavarske“ Martin Speer (Mađarsko narodno kazalište 2010.)
„Mađarski praznik“ Pál Závada: (Mađarsko narodno kazalište, 2010.)
„Park“ Botho Strauss (Mađarsko nacionalno kazalište, 2009.)
“Orest “Euripid (Mađarsko nacionalno kazalište, 2008.)
„Don Carlos“ Friedrich Schiller (Kazalište Bárka, 2008.)
„San ivanjske noći“ Shakespeare (Kazalište Bárka, 2008.)
„Tartuffe“ Molièrova komedija u adaptaciji Lajosa Partija Nagyja ( Nacionalno kazalište, 2006.)
„Opera za tri groša“ Bertold Brecht (Kazalište Bárka, 2006.)
„Romeo i Julija“ Shakespeare (Új kazalište, 2006.)
„Mary Stuart“ Friedrich Schiller (Pesti kazalište, 2005.)
„Csárdásfürstin“ Imre Kálmán (Segedin, Teatar na otvorenom, 2005.)
„Dvorac Modrobradog“ Béla Bartók (Opera Festival, Miskolc, 2005.)
„Le Balcon“ Péter Eötvös (Palača umjetnosti, Budimpešta, 2005.)
„Tri sestre“ Čehov ( Novo kazalište, Budimpešta, 2005.)
„Faust“ Gounod (Nacionalno kazalište Segedin, 2003.)
„Cabaret“ Masteroff-Kender-Ebb (Opereta kazalište, Budimpešta, 2002.)
„Shopping and Fucking“ Ravenhill (Komorni teatar, Budimpešta, 2002.)
„Macbeth“ Shakespeare (Komorni teatar, Budimpešta, 2001.)
„Hamlet“ Shakespeare (Nitra, Slovačka)
„Oluja“ Shakespeare (Víg kazalište, 1999.)
„Razbojnici“ Schiller (Komorni teatar,Budimpešta, 1998.)
„Mletački trgovac“ Shakespeare (Teatar Tivoli – izvedba na otvorenju teatra)
„Galeb“ Čehov (Komorni teatar, Budimpešta 1997.)

Međunarodne produkcije:
„Emmeline“ Tobias Picker (Dicapo Opera Theatre, New York, 2009.)
„The Crucible“Arthur Miller (Dicapo Opera Theatre, New York, 2008.)
„Three Sacred Stories“ Marc-Antoine Charpentier (Versailles, 2006.)
„Faust“ Gounod (koprodukcija s Opernom kućom i pjevačima iz Nice, Francuska, 2004.)
„Mletački trgovac“ Shakespeare (Portland Center Stage, Portland, SAD, 2004.)
„Hamlet“ Shakespeare (Andrei Bagar Teatar, Nitra, Slovačka 2003.)

Nagrade:
2012. Operni festival Armel 2012, William Mayer: Smrtni slučaj u obitelji
(Center for Contemporary Opera, NY - Režija: Róbert Alföldi)
Najbolja produkcija -nagrada međunarodnog žirija
Najbolja produkcija - nagrada publike ARTE
2011. Kazališni festival POSZT – nagrada stručnog žirija i nagrada publike za najbolju predstavu: Lovački prizori iz Donje Bavarske (režija: Róbert Alföldi)
Mađarsko narodno kazalište – Nagrada "Superbrand"
2010. Knut Vaage: Veslefrikk (Den Nye Operahouse) – najbolja produkcija
2009. Nagrada „Pro-Cultura“ Republike Rumunjske
2008. Najbolja predstava na Mezzo Operafestivalu
2007. Merit Neatcross, Republika Mađarska
1999. Nagrada „Ruttkai Éva“ za glumu i režiju u Vígszínház kazalištu
1998. i 1999. Najbolji redatelj na Mađarskom nacionalnom radiju
1998. Nagrada kritike i Nagrada Grada Budimpešte za najboljeg redatelja godine za predstavu „Mletački trgovac“ Shakespeare
1995. Nagrada „Jászai Mari“ i Nagrada „Pro Future“

GIORGI TSAGARELI

Student Muzičke akademije u švicarskom Baselu. Redovno koncertira kao solist i kao član različitih komornih sastava u Gruziji i izvan nje. Član je novoosnovanog gruzijsko-europskog ansambla Septeriment; jedan od zanimljivih projekata tog ansambla je Kancheliada, s glazbom Giye Kanchelija. U isto vrijeme član je Gudačkog kvarteta mladih Gruzijskih izvođača u Europi.
Kao solist surađivao je s Gruzijskom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom Basela. Jedan je od osnivača Festivala suvremene glazbe Kontrapunkt. U okviru Festivala, 2008. izveo je s Gruzijskom filharmonijom svjetsku praizvedbu Koncerta za violu Gruzijca Sulkhana Nasidzea pod dirigentskim vodstvom Nikoloza Rachvelija.
Prvi je u Tbilisiju izveo djela skladatelja kao što su Berio, Feldman, Penderetski, Ligeti, Walton i Hindemith, jednako kao što u inozemstvu premijerno izvodi djela gruzijskih skladatelja.

DUDANA MAZMANISHVILI

Već je s tri godine započela sa satima klavira, a podučavalu ju je majka Tamar Apakidze. Obrazovanje je nastavila na Hochschule u Münchenu te na Mannes School of Music u New Yorku.
U koncertnim izvedbama i recitalima djela Bacha, Beethovena, Chopina, Liszta, Prokofjeva, Schumanna i drugih, njen lirski talent i iznimna virtuoznost izazivaju oduševljenje kritike širom svijeta. Neke od njenih nagrada su ona s natjecanja Busoni u talijanskom Bolzanu, Nagrada August Everding u Münchenu, Nagrada Dorothy MacKenzie i Nagrada Nadia Reisenberg u New Yorku, koja joj je osigurala debitantski recital u newyorškom Merkin Hallu.Od novijih važnih nastupa ističe se debi u Carnegie Hallu recitalom u tamošnjem Zankel Hallu, potom nastupi u Philips Collection u Washingtonu, u Salle-Cortot u Parizu, u Gasteig Philharmonie u Münchenu s Bach Collegiumom, u berlinskom Konzerthausu te u Musikvereinu u Beču. Uvrštena je na liste "zvijezda u usponu" u International Piano Magazinu i u Musical America, najstarijem američkom časopisu za klasičnu glazbu.
Kao što je majka njegovala njen glazbeni talent, tako je otac, arhitekt, na nju prenio ljubav za vizualnu umjetnost. Svoje je akvarele i ulja nekoliko puta izlagala u Gruziji.
Živi u Berlinu i New Yorku i nedavno je imenovana savjetnicom gruzijske vlade za kulturu i odnose s javnošću u Njemačkoj.

NIKOLOZ RACHVELI

Umjetnički direktor gruzijskog Mikeladze Centra za izvedbene umjetnosti. Šef-dirigent gruzijskog Državnog filharmonijskog orkestra, skladatelj, pijanist, autor brojnih glazbenih kompozicija različitih stilova, glazbe za kazalište i film, te brojnih aranžmana na teme gruzijskih i inozemnih skladatelja. Poznat je po nezaboravnim recitalima i obljetničkim koncertima mnogih gruzijskih skladatelja u njegovim obradama i orkestracijama.
Djelo Giye Kanchelija zauzima posebno važno mjesto u njegovu kreativnom radu. Spomenut ćemo samo izvedbu pod nazivom Svi imaju sjećanje za prisjećanje s Nato Metonidze, koji je snimljen na CD-u i DVD-u; Kanchelijev Styx u scenskoj verziji, potom premijeru Kanchelijevog vokalno instrumentalnog djela Little Imber, snimljenog za britanski ECM Records. Sikorski Edition je objavio, prema Kanchelijevom djelu Amao Omi, Rachvelijevu orkestralnu verziju pod nazivom Ilori, a svjetsku praizvedbu izveli su orkestri Basela i Stuttgarta pod ravnanjem Dennisa Russella Davisa.
Autor je originalnih orkestralnih djela i dirigent u Glazbenom i dramskom teatru u Tbilisiju. Njegov recentni musical Keto i Kote postavljen na scene Tbilisija i Batumija puni kazališta do posljednjeg mjesta.
Kao dirigent i pijanist Nikoloz Rachveli surađivao je s mnogim slavnim gruzijskim i stranim solistima. Njegova je dirigentska karijera započela u 10. godini života i nastavila se kroz studentsko doba, sa službenim početkom od 2007. godine. Danas njegov repertoar obuhvaća kompozicije gruzijskih i inozemnih klasičnih i suvremenih kompozitora.
Prošle je godine nastupio s poznatim britanskim pjevačem Stingom, ravnajući Gruzijskim filharmonijskim orkestrom prigodom njegovog koncerta u gruzijskom gradu Batumi.
Napisao je glazbu za predstavu "Život lude" u koprodukciji HNK Ivana pl. Zajca i HKD Teatra Rijeka, za koju je dobio Nagradu "Veljko Maričić" za najbolju scensku glazbu na 18. međunarodnom festivalu malih scena. Istu nagradu dobio je i za glazbu u predstavi "Macbeth".

Tatjana Mandić Rigonat

Stalna redateljica Narodnog pozorišta u Beogradu. Diplomirala kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Dejana Mijača.
Kazališne režije:
"Lovely Rita" T. Brasha – SKC; "Gospođica Julija" A. Strindberga - Atelje 212; "Lolita" V. Nabokova - Bitef teatar; "Jesenja sonata" I. Bergmana - Narodno pozorište u Beogradu; "Talula" J. Stein - BELEF ; "Čovek slučajnosti" J. Reza - Narodno pozorište u Beogradu; "Sabrane priče" D. Marguliesa - Atelje 212; " Uho, grlo, nož" V. Rudan - Atelje 212 ; "Mrtve 'uše" O. Bogajeva - Narodno pozoriše u Somboru; "Terasa" J. Hristića - Jugoslovensko dramsko pozorište; "Kiseonik" I. Viripajeva - Belef / Jugoslovensko dramsko pozorište; "Hitler i Hitler" K. Kostjenka - Atelje 212; "Seksualne neuroze naših roditelja" L. Berfusa - Narodno pozorište u Beogradu ; "Svici" T. Štivičić - Atelje 212; "Čekaj me na nebu, ljubavi moja" F. Arrabala - Madlenijanum; "Zli dusi" F.M. Dostojevskog - Narodno pozorište u Beogradu.
Dramatizacije:
"Lolita", roman (zajedno s Biljanom Maksić), "Đavo je bio vruć", priče Charlesa Bukowskog; "Mrtve duše", roman N. V.Gogolja; "Zli dusi", roman F.M. Dostojevskog.
Režirala je radio-drame po vlastitim tekstovima i dramatizacijama. Autor je zbirke pjesama "Misterija sretnog kontrabasa" i "Iz života ptica".

Vedrana Rudan

Hrvatska književnica, do sada napisala osam knjiga prevedenih na deset jezika.
Knjiga „Crnci u Firenci“ nedavno je prevedena u Italiji, a dvije knjige, „Crnci u Firenci“ i „Ljubav na posljednji pogled“ u Rusiji. Roman „Dabogda te majka rodila“ preveden je na slovenski i poljski.
Uskoro u izdanju VBZ-a izlazi knjiga „Kosturi okruga Madison“, njen prvi ljubavni roman, čija se radnja događa u Rijeci.
Predstave prema njenim romanima trenutno se izvode u Budimpešti i Varšavi.
Prema knjizi „Kad je žena kurva / Kad je muškarac peder“ u dramatizaciji i režiji Marka Bulca, u ožujku 2012. u kazalištu Glej u Ljubljani, praizvedena je predstava „Kurba“.
Piše jedan od najčitanijih blogova u Hrvatskoj (11 tisuća fanova i gotovo milijun posjetitelja).

ZORAN MIHANOVIĆ

Oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović surađuje s velikim brojem hrvatskih te s nekolicinom stranih redatelja. S nekima od njih postaje i stalni član autorske ekipe. Ostvario je angažman u gotovo svim hrvatskim kazalištima te u inozemnim kazalištima u Pragu, Ljubljani, Mariboru, Celju, Ptuju, Sarajevu, Mostaru, Zenici itd.
Član je strukovne udruge ULUPUH-a. Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja poput Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade Judita, Nagrade Marul, Nagrade Festivala hrvatskih lutkarskih kazališta, Nagrade Sezam (Dubrovačke ljetne igre), godišnje Nagrade Rudolf Bunk HNK Split.

Marko Japelj

Rođen je 1961. u Mariboru. Završio je studij arhitekture u Ljubljani. Prve scenografije radio je na kazališnoj akademiji („Hedda Gabler“ i „Splav smrti“ u režiji Tomaža Pandura). Potpisuje više od stopedest scenografija za kazalište, film i televiziju u zemlji i inozemstvu (Slovenija, Hrvatska,Srbija, Crna Gora, Makedonija, Grčka, Italija, Austrija, Njemačka, Engleska). Prvu scenografiju u profesionalnom kazalištu radio je za predstavu „Šeherezada“ 1989. godine. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada od kojih ističe: nagradu na Borštnikovim srečanjima, nagradu Zlatni vijenac na MESS-u, nagradu Prešernov sklad. Od 1995. do 1997. gostujući je profesor i predstojnik Majstorske klase za kazališnu i filmsku scenografiju na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost u Beču. U kazalištu je surađivao s redateljima poput Tomaža Pandura, Paola Magellija, Vita Taufera, Janusza Kice, Eduarda Milera i Branka Brezovca.

Janusz Kica

Rođen je 1957. u Wroclavu, gdje je živio do odlaska na studij teatrologije na Jagiellonskom sveučilištu u Krakowu tijekom kojeg dolazi u kontakt s vodećim poljskim redateljima i glumcima, te s kazališnim strujanjima suvremenog europskoga avangardnog teatra. U Kölnu upisuje studij teatrologije i povijesti umjetnosti. U Njemačkoj u početku radi kao redateljski i scenografski asistent u raznim kazalištima, a od 1986. do 1989. bio je stalni asistent režije, a poslije i kućni redatelj, u Wuppertaler Bühnenu, kazalištu koje je proslavila Pina Bausch.
U Wuppertalu, jedna od njegovih prvih samostalnih predstava bila je scenska postava Theobaldt-Kiplingove Knjige o džungli, a 1990. dobio je poziv da Knjigu o džungli postavi na scenu i u Zagrebačkom kazalištu mladih. Ta predstava, koja se i danas smatra jednom od ponajboljih tog kazališta, za Kicu je bila početak kazališne ljubavi prema hrvatskom glumištu. Na Salzburger Festspieleu surađivao je s Peterom Steinom i Andrzejom Wajdom.
U Sloveniji je režirao u Mariboru, Celju, Novoj Gorici i Piranu, ali najviše u ljubljanskom SNG-u, gdje je na scenu postavio niz zapaženih predstava: Shakespeareovu Oluju, Čehovljev Višnjik, Von Horvathove Priče iz Bečke šume, Kafkin Proces, zatim Španjolski komad i Bog masakra Yasmine Reza. Za režiju Kafkine Amerike u mariborskom SNG-u dobio je nagradu na Borštnikovim srečanjima, kao i za režiju Ukroćene goropadnice u celjskom SLG-u i Sna Ivanjske noći Primorskog narodnog gledališča iz Nove Gorice, dok su na istom festivalu Calderonov Život je san ljubljanskog SNG-a i Ukroćena goropadnica kazališta iz Celja u Kicinoj režiji dobili nagradu za najbolju predstavu u cjelini.
U Hrvatskoj je Kica nakon Knjige o džungli režirao još nekoliko predstava. U riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca na scenu je postavio Raspru P. Marivauxa i opere Traviata G. Verdija i Manon Lescaut G. Puccinija, a na Dubrovačkim ljetnim igrama Shakespeareovog Julija Cezara i Kleistovog Amfitriona. Na 51. splitskom ljetu potpisuje Noći iguane Tennesseeja Williamsa, predstavu koja je dobila Nagradu hrvatskog glumišta 2005. godine. Osim Noći iguane, još su dvije njegove predstave dobile Nagradu hrvatskog glumišta: Tri mušketira ZKM-a 1995. i Amfitrion s Dubrovačkih ljetnih igara 2003, dok je Komedijina predstava Na Tri kralja dobila nagradu za najbolju predstavu na Danima satire 1999. U Hrvatskoj je, između ostalog, u posljednje vrijeme režirao Bjesove F. M. Dostojevskog u HNK-u Zagreb, Orfej silazi T. Williamsa u Teatru Gavella u Zagrebu, Moj sin samo malo sporije hoda Ivora Martinića, jednu od najnagrađivanijih predstava u povijesti hrvatskog kazališta, te Europu, predstavu u koprodukciji zagrebačkog ZKM-a sa kazalištima u Birminghamu, Dresdenu i Bydgoszczyu. U Sloveniji režira Peer Gynta H. Ibsena i Majstora i Margaritu M. Bulgakova u SNG-u Maribor, te Bog masakra Y. Reza i Tri sestre A. Čehova u SNG-u Ljubljana. U Austriji režira Lepezu Lady Windermere O. Wilea, Amadeusa P. Shaffera i Kao u nebu K. Pollaka u Theater in der Josefstadt u Beču. U Njemačkoj režira Čarobni brijeg Th. Manna i Oluju W. Shakespearea na festivalu u Bad Hersfldu. U Švicarskoj režira Dugo putovanje u noć E. O'Neilla u Teatru Biel/Solothurn, dok u Italiji na scenu postavlja Zlatnog zmaja R. Schimmelpfenniga u SSG-u u Trstu te Kći zraka H. M. Enzensbergera i Calderona u koprodukciji Mittelfesta, SSG-a u Trstu i Festivala Kopar.

Vlaho Prohaska

Rođen 21.07.1975. u Dubrovniku. Osnovno obrazovanje završio u Dubrovniku kao i srednju Pomorsku školu, smjer nautika. Istovremeno pohađa i školu za glazbenu umjetnost "Luka Sorkočević ". Potom upisuje diplomski studij na Visokoj školi za glazbenu umjetnost "Ino Mirković ", u klasi prof. Sergeja Kravchenka, a 2001. na istoj ustanovi, upisuje i poslijediplomski studij, u klasi prof. Yourya Kortchinsya.
Stručno se usavršava na Royal Conservatoryju u klasi prof. Michaela Kugela, Gent, Belgija.
Pohađa i satove kompozicije kod Dirka Brossea na istom konzervatoriju.
Radi na svom prvom albumu zabavne glazbe za koji samostalno piše glazbu, većinu tekstova i aranžmana.
Trenutno živi i radi u Rijeci kao zamjenik vođe dionica viola u HNK Ivana pl. Zajca.

Matjaž Farič

Plesač, koreograf i redatelj Matjaž Farič jedan je od ključnih kreatora slovenskoga suvremenoga plesa. Školovao se na baletnoj školi u Mariboru te na školi Palucca u Dresdenu. Godine 2010. završio je studij režije na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani. U dvadesetpetogodišnjoj karijeri, ostvario je više od trideset i pet plesnih i kazališnih predstava. Kao koreograf sudjeluje u nastajanju plesnih, opernih i kazališnih predstava u Ljubljani, Amsterdamu, Istresu, Cardiffu, Stockholmu, Trstu, Novoj Gorici, Celju, Mariboru, Villachu, Zagrebu, Beogradu i Antwerpenu. Za svoj je rad primio više nagrada u Sloveniji i inozemstvu, među njima su Zlata ptica, Župančičeva nagrada, Nagrada Prešernovega sklada, nagrada na Borštnikovom srečanju, Zlatni lovor vijenac na Messu, Prix Marulić, nagrada na Recontres chorographiques internationales de Seine-Saint-Denis, Prix d'auteur 1998 . Umjetnički je voditelj udruge Flota i festivala suvremenog plesa Front@.

Mitja Vrhovnik Smrekar

Slovenski skladatelj rođen 1966. godine u Ljubljani. Od godine 1989. sklada, u prvom redu, kazališnu i filmsku glazbu (ukupno je napisao glazbu za više od 70 predstava i više od 10 filmova). Autor je i ozbiljne glazbe (dva gudačka kvarteta,dvostruki violinski koncert Volver, oratorij Meduse, komorna opera Ime na koncu jezika...)
U posljednje vrijeme najviše surađuje s redateljima Ivicom Buljanom, Matejom Koležnik i drugima. Stalno surađuje s kazalištima: Drama SNG Ljubljana, Slovensko mladinsko gledališče Ljubljana, Miniteatar Ljubljana, Teatar ITD Zagreb. Za svoje je skladbe primio nagrade Metod Badjura, Zlata ptica i Nagradu Borštnikovog srečanja. Član je glazbene skupine Bossa de Novo, u kojoj svira udaraljke.

Barbara Podlogar

Modni dizajner i stilist, diplomirala je 2000. na Naravoslovnotehniški fakulteti u Ljubljani, na odjelu tekstila i modnog dizajna. Od 2002. dobiva status slobodnoga umjetnika. Sve do odlaska u Pariz 2009., bila je jedan od najcjenjenijih slovenskih televizijskih stilista. Tako je 2002. i 2004. dobila nagrade za najbolji TV stil. Kao kostimografkinja surađuje u četiri igrana filma i nekoliko važnijih predstava. Kao modni dizajner još je uvijek aktivna sa svojom kolekcijom odjeće. Od 2009. radila je kod jednog od najboljih svjetskih dizajnera, Azzedina Alaie u Parizu, a zatim u 10 Corso Como u Milanu.

Josip Šego

Rođen je 1974. u Sarajevu. Studij dirigiranja u Zagrebu započeo je u klasi Igora Gjadrova, a diplomirao u klasi Vjekoslava Šuteja. Tijekom studija primio je Dekanovu nagradu za izvedbu opere "The Medium" G. Carla Menottija. Od 2000. djelatnik je Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kao korepetitor, a 2002. debitira kao dirigent operom ''Capuleti e Montecchi'' V. Bellinija. Nakon niza asistentura domaćim i inozemnim dirigentima i izvedenih naslova, 2005. preuzima mjesto kućnog dirigenta. Kao stipendist CEE-Musiktheater/Deutsche Bank u Beču prisustvovao je probama mo. Riccarda Mutija za ''Čarobnu frulu'' na Salzburger Festspiele, 2005. hospitirao je na probama mo.Gustava Kuhna Wagnerovih opera za Tiroler Festspiele. Godine 2006. dobiva stipendiju Richard-Wagner-Verband iz Wuppertala.
Stalan je gost u Makedonskoj operi i baletu u Skopju. Od 2000.do 2005. dirigent je mješovitog zbora Collegium pro musica sacra, s kojim je gostovao u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj. Nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Skopskom filharmonijom, Simfonijskim puhačim orkestrom HV-a, Hrvatskim komornim orkestrom , orkestrom Opere HNK Ivana pl.Zajca u Rijeci, Karlovačkom komornim orkestrom , Zborom HRT-a , Zborom i orkestrom Instituta za crkvenu glazbu ''Albe Vidaković'', Akademskim mješovitim zborom bazilike Srca Isusova ''Palma'' i mješovitim zborom ''Lira'',
Sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, snimio je glazbu Igora Kuljerića za film "Duga mračna noć" Antuna Vrdoljaka.

Hugo Viera

Rođen je u Lisabonu. Školovao se u portugalskoj Nacionalnoj baletnoj školi i kasnije kod Roselle Hightower u Cannesu.
Postaje član portugalskog Nacionalnog baleta, a kasnije se pridružuje Baletu u Karlsruheu.
S nekoliko trupa gostuje u Portugalu, Njemačkoj, Engleskoj i Austriji. Sudjelovao je, između ostalih, u koreografijama Williama Forsythea, Itzika Galilija, Vasca Wellenkampa, Jiřija Kyliana, Olge Roriz i Nacha Duata.
Još kao plesač Hugo Viera je koreografirao nekoliko kratkih baleta što ga je ohrabrilo da nastavi karijeru kao koreograf.
Bio je finalist Međunarodnog natjecanja koreografa u Hannoveru, jednako kao i na Solo Tanz Festivalu u Stuttgartu, a sudjelovao je i na Međunarodnom festivalu umjetnosti u Macau u Kini te koreografirao djelo je za Noverre Society, večer mladih koreografa Baleta u Stuttgartu.
Do sada je postavio predstave u baletnim kazalištima u Karlsruheu, Braunschweigu, Dançarteu, Nacionalnoj baletnoj školi Portugala, Tiroler Landestheateru u Innsbrucku, ICZ u Leipzigu, Kraljevskoj švedskoj baletnoj školi, Baletu Altenburg-Gera Theatera, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu te u Palucca Schule u Dresdenu.
Godine 2010. Theater und Philharmonie Thüringen dodijelio mu je Nagradu za najbolju produkciju godine.
U riječkom HNK Ivana pl. Zajca s iznimnim je uspjehom postavio balet "Carmina Burana" 2012. godine.

Nuno Salsinha

Obrazovanje je stekao na Escola Superior de Teatro e Cinema te 1989. započeo profesionalnu karijeru kao oblikovatelj svjetla.
Od 1997. pa do njihova prestanka s radom 2006. bio je dizajner svjetla za Madredeus.
Oblikovao je svjetlo za mnoge projekte umjetnika kao što su José Peixoto, António Chainho, Rodrigo Leão, Cristina Branco, Mayra Andrade.
Radio je za plesne projekte (Companhia Dançarte, Companhia de Dança Contemporânea, Companhia de Dança de Almada, Companhia de Dança de Évora i Tok'Art) te surađivao s koreografima kao što su, među ostalima, André Mesquita, Gagik Ismailian, Paulo Ribeiro, Andrea Diegues, Sofia Belchior, Maria Franco i Peter Michel Dietz.
Na području kazališta, u suradnji s Teatrom O Bando, osmislio je svjetlo za festival Pino do Verao koji je predstavljen 2003. u Palmeli, gdje je također kreirao i svjetlosnu instalaciju u javnom prostoru.

Dinka Jeričević

Završila je Odjel za arhitekturu i unutarnje uređenje Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Školovanje je nastavila u Londonu gdje je diplomirala na Hammersmith College of Art & Building. Nakon povratka u Zagreb 1969. godine, radi kontinuirano kao scenografkinja na televiziji i filmu. Od 1992. godine stalna je scenografkinja HNK u Zagrebu, a od 2009. stalni profesor na ADU.
Autorica je više stotina televizijskih, petnaest filmskih i preko 450 kazališnih scenografija u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih strukovnih priznanja i nagrada. Nagrađivana je na Sterijinom pozorju, Gavellinim večerima, Opernom biennalu u Ljubljani, Danima satire, Marulovim danima, Pulskom filmskom festivalu. Nagradu hrvatskog glumišta dobila je za scenografije predstava Čarobna frula (1996.), Daleka zemlja, Kristofor Kolombo, Čudesni mandarin (2001.) i Građanin plemić (2010.).

KAZALIŠNA RADIONICA MALIK

Kazališna radionica Malik Rijeka je započela s radom 2000. godine., pri Domu mladih Rijeka. Kao vanjski program te ustanove, 20. lipnja 2007. postaje udrugom , te se prije svega nastavlja baviti kazališnom umjetnošću kao sredstvom u razvoju osobnosti mladih. Malik okuplja sedamdesetak djece i mladih iz osnovnih i srednjih škola grada Rijeke, a dosad je realizirao niz programa, od onih kojima je cilj prvenstveno edukativni do onih gdje je umjetnički izričaj u prvom planu. Posljednjih sedam godina Malik radi profesionalno vođene kazališne predstave u kojima glume polaznici Malika,pod mentorstvom i uz umjetničku suradnju brojnih poznatih kazališnih umjetnika iz Hrvatske i Slovenije.
Kazališna radionica Malik Rijeka član je Epicentra, Hrvatskog sabora kulture, Hrvatskog centra za dramski odgoj, te Assiteja.
Od kazališne sezone 2011./2012. HNK Ivana pl. Zajca započinje suradnju s Kazališnom radionicom Malik te planira pokrenuti program kazališta za djecu i mlade koji uključuje njihovo direktno sudjelovanje u predstavama - „Zajc i Malik: Mladi za mlade“, a predstava “Od kolijevke pa do groba” prvi je projekt tog programa.

Matko Botić

Matko Botić, teatrolog, dramaturg i glazbenik, rođen u Rijeci 1980. godine, živi i radi u Zagrebu. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a 2012. godine obranio je na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu disertaciju Hrvatska proza u novijem hrvatskom kazalištu; teorijsko-dramaturški aspekti, objavljenu 2013. pod nazivom Igranje proze, pisanje kazališta; scenske prerade hrvatske proze u novijem hrvatskom kazalištu u sklopu biblioteke Mansioni Hrvatskog centra ITI. Surađuje s brojnim redateljima na kazališnim, televizijskim, radijskim i filmskim projektima kao dramaturg i skladatelj filmske i scenske glazbe. Objavljuje teatrološke priloge i kazališne kritike, najčešće u časopisu Kazalište. Suradnik je kazališnih festivala u regiji u svojstvu selektora, gosta kritičara i voditelja okruglih stolova. Gitarist je i mandolinist riječkog sastava My Buddy Moose.

Mario Kovač

Mario Kovač diplomirao je 2002. godine na odsjeku Kazališne režije i radiofonije na Akademiji Dramske Umjetnosti u Zagrebu. Trenutačno je na završnoj godini poslijediplomskog doktorskog studija teatrologije u sklopu kojega piše doktorat “Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama” pod mentorstvom dr.sc. Sibile Petlevski na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu.
Godine 1995. osniva nezavisnu studentsku kazališnu grupu Schmrtz Teatar s kojom u malo više od pet godina rada režira, glumi, nastupa u više od 120 predstava, performansa, hepeninga, koncerata i ostalih scenskih događanja te ostvaruje brojna gostovanja po širom svijeta. Od 2001. godine radi kao profesionalni kazališni redatelj, režirao je širom Hrvatske preko četrdeset kazališnih predstava koje osvajaju nagrade na brojnim domaćim i stranim festivalima. U HNK Ivan Pl. Zajc 2001. godine režirao je dramu Radovana Ivšića “Akvarij” koja je dobila nagrade na Marulićevim danima u Splitu te Festivalu malih scena u Rijeci.
Pokretač je i osnivač nekoliko alternativnih i studentskih kazališnih festivala i susreta od kojih treba izdvojiti: FAKI (), TEST! (Teatar Studentima!), K.R.A.D.U. (Kazališna Revija Akademije Dramske Umjetnosti). Od 2008. godine je član uredništva časopisa “Kazalište”. Autor je tri knjige te je objavio čitav niz stručnih tekstova u brojnim časopisima, novinama i web portalima. Za Treći program Hrvatskog Radija režirao je desetak radio drama od kojih valja istaknuti radio dramu “Žena bomba” Ivane Sajko za čiju režiju 2004. godine dobija Nagradu hrvatskog glumišta. Od glazbeno scenskih djela režirao je mjuzikl “Za dobra stara vremena” (nominacija za nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji najbolje režije operete ili mjuzikla) te opere “Eto vas!” Frane Đurovića, “Renard” Igora Stravinskog , “Maršal” Silvija Foretića te “Maria de Buenos Aires” Astora Piazzolle.

Jurij Ferrini

41 anni. Attore e regista teatrale, frequenta dal 1991 la scuola di recitazione del Teatro Stabile di Genova dove lavora fino al 2004.
Mentre lo stabile genovese in poche stagioni fa di lui uno degli attori di riferimento per i ruoli primari (LO STORPIO DI INISHMAAN di Martin McDonagh e DER TOTMACHER di R.Karmakar-M. Farin, entrambi diretti da M.Sciaccaluga), fonda un gruppo teatrale indipendente, il progetto U.R.T., con il quale dirige ed interpreta spettacoli che suscitano l’interesse di pubblico e critica; fra questi ASPETTANDO GODOT di Samuel Beckett, LA MANDRAGOLA di Niccolò Machiavelli, SCHWEYK NELLA SECONDA GUERRA MONDIALE di B.Brecht e IVANOV di A. Cechov.
Lavora con registi di fama internazionale come Benno Besson, Alfredo Arias e Matthias Langhoff e con quest’ultimo interpreta protagonisti del calibro di Klestakhov ne L’ISPETTORE GENERALE di N.Gogol – fra l’altro rappresentato con grande successo al Festival Cechov di Mosca - e FILOTTETE di H. Muller, cura parecchie mise en espace, insegna alla scuola di recitazione che aveva frequentato e firma la regia de L’ALCHIMISTA di Ben Jonson.

Firma la regia di TUTTO PER BENE di Luigi Pirandello per la Artisti Associati di Gorizia, in cui Gianrico Tedeschi interpreta il ruolo principale, vincendo il premio Gassman come “miglior spettacolo dell’anno”.
Il 20 settembre 2003 è stato inoltre il vincitore del Premio Olimpico di Vicenza organizzato dall’ETI nella categoria “Miglior attore emergente”.
Dal 2005 ha lavorato con il Teatro stabile di Torino collaborando con importanti registi italiani come Gabriele Vacis, Beppe Rosso e Cristina Pezzoli.
Negli ultimi anni ha diretto, prodotto e interpretato molti spettacoli tra cui LA LOCANDIERA di Carlo Goldoni, RICCARDO III di William Shakespeare e ZOO DI VETRO di Tennessee Wiliams.
Ha preso parte a produzioni cinematografiche e fiction televisive.

Ima 41 godinu, glumac i kazališni redatelj, od 1991. pohađa školu glume Teatro stabile u Genovi gdje i radi do 2004. godine.
Tijekom rada u Teatro stabile u Genovi, u nekoliko sezona, postaje jedan od prepoznatljivih glumaca glavnih uloga (SAKATI IZ INISHMAANA Martina McDonagha i DER TOTMACHER R. Karmakara-M. Farina, koje režira M. Sciaccaluga), osniva neovisnu kazališnu družinu, projekt U.R.T., s kojima režira i tumači predstave koje izazivaju zanimanje publike i kritike; između ostaloga ČEKAJUĆI GODOTA Samuela Becketta, MANDRAGOLA Niccoloa Macchiavellija, ŠVEJK U DRUGOM SVJETSKOM RATU B. Brechta i IVANOV A. Čehova.
Radi s redateljima međunarodnog glasa kao što su Benno Besson, Alfredo Arias i Matthias Langhoff, a s ovim zadnjim tumači glavne likove poput Klestakova u REVIZORU N. Gogolja – prikazanom, između ostaloga, s velikim uspjehom na Čehovljevu festivalu u Moskvi - i FILOKTET H. Müllera, radi na nekoliko mise en espace, predaje u školi glume koju je pohađao te potpisuje režiju u ALKEMIČARAU Bena Johnsona.
Potpisuje režiju TUTTO PER BENE Luigija Pirandella za Udružene umjetnike iz Gorizie, u kojoj Gianrico Tedeschi glumi glavnu ulogu, dobivši nagradu Gassman za „najbolju predstavu godine“.
U rujnu 2003. godine bio je, osim toga, i dobitnik Olimpijske nagrade u Vicenzi, u organizaciji ETI-ja, u kategoriji „najistaknutiji glumac“.
Od 2005. radio je s Teatro Stabile iz Torina surađujući sa znamenitim talijanskim redateljima kao što su Gabriele Vacis, Beppe Rosso i Cristina Pezzoli.
Zadnjih godina je vodio, stvorio i tumačio mnogo predstava, između ostaloga GOSTIONIČARKU MIRANDOLINU Carla Goldonija, RICHARD III. Williama Shakespearea i STAKLENU MENAŽERIJU Tennesseeja Williamsa.
Sudjelovao je u filmskim produkcijama i televizijskim serijama.

ŽANINA MIRČEVSKA

Dramaturginja i dramska autorica. Dramaturgiju je diplomirala na Fakultetu za dramske umjetnosti u Skoplju (1991.).
Magistrirala je na Akademiji za kazalište, radio, film i TV u Ljubljani (1995.).
Bila je dramaturginja i autorica adaptacija dramskih tekstova u više od pedeset predstava koji su bili rađeni na scenama pofesionalnih kazališta u Sloveniji, Makedoniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Njemačkoj te Bosni i Hercegovini.
Autorica je nekoliko dramskih tekstova koji su bili postavljeni u Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bugarskoj, SAD-u, Rumunjskoj, Italiji, Srbiji, Rusiji, Crnoj Gori i Njemačkoj.
Među značajnijim dramskim tekstovima su: “Dies Irae”(1990.), “Tamo, gdje nisam bio” (1996.), “Esperanca” (2002.), “Werther&Werther” (2005.), “Ždrelo” (2008.), “Ždrelo”, 2009, “Kraj Atlasa” (2009.). Njeni dramski tekstovi su prevedeni i objavljeni na više stranih jezika.
Dobitnica je brojnih nagrada za dramaturgiju i dramske tekstove, među njima dobila je i specijalnu nagrada za dramaturgiju na međunarodnom kazališnom festivalu MESS’99 u Sarajevu i Grumovu nagradu za najbolji dramski tekst 2009. u Sloveniji.
Trenutno predaje kreativno pisanje na Akademiji za kazalište, radio, film i TV u Ljubljani.

BRANKO HOJNIK

Scenograf Branko Hojnik rođen je 1975. u Slovenj Gradcu. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, studirao je na Akademiji za likovnu umjetnost u u Ljubljani. Još za vrijeme studija započinje suradnju s redateljem Jernejem Lorencijem na studentskim predstavama, koja se nastavlja do danas. U ranim godinama svoga kazališnog stvaralaštva surađivao je i s redateljicom Matejom Koležnik, a danas često surađuje s redateljima Ivanom Đilas i Eduardom Milerom. Kao scenograf djeluje u gotovo svim kazalištima u Sloveniji a nekoliko je puta gostovao i u Hrvatskoj.
Najvjerojatnije su njegova izobrazba te s time i estetska usmjerenost utjecale upravo na to, da je za njegove scenografije značajna izvrsna uporaba likovnih sredstava, dok scenski prostor oblikuje glede na uzrok ili posljedicu postojanja i prestanaka postojanja dramskih osoba, okoline i vremena u kojemu djeluju.
Godine 2006. primio je Borštnikovu nagradu za nekoliko scenografija.

Eduard Miler

Kazališni redatelj i slobodni umjetnik rođen je 1950. godine u Ljubljani. Umjetničku gimnaziju i reprofotografiju završio je u Stuttgartu. Još prije akademije, u Stuttgartu je osnovao svoje kazalište Forum 3 koje je djelovalo od 1966. do 1970. godine. U tome je kazalištu radio kao umjetnički voditelj, kao redatelj i kao glumac. Pored rada u svom kazalištu, glumio je i u državnom kazalištu Staatsteatru u Stuttgartu, a radio je i kao asistent režije kod velikih njemačkih redatelja kao što su Klaus Peyman, Peter Cadek, Klaus M. Grubar, Fritz Zech i drugi.
Godine 1971. upisao je Akademiju za kazališnu umjetnost u Stuttgartu kod profesorice Gutrun Šnajder. Od 1973. do 1981. godine glumio je u različitim profesionalnim kazalištima u Njemačkoj i Austriji. Među važnije nastupe izdvajamo nastupe u Državnom kazalištu u Stuttgartu, u Gradskom kazalištu u Göttingenu i u Bielefeldenu, u Državnom kazalištu u Kölnu, u Münchenu itd.
Godine 1978. osnovao je kazalište Schaulust u Bilefeledenu. U ovom teatru bavio se vođenjem umjetničkog programa i režijom nekoliko predstava: Clowns, K. Waechter; Prinz Menozza, Lenz; Bubnjevi u noći, B. Brecht i dr.
Od 1979. do 1980. godine bio je stipendist Goethe Instituta u Berlinu. U ovom razdoblju imao je priliku surađivati s različitim kazalištima u Berlinu. Poslije studijske godine u Berlinu radi isključivo kao redatelj.
Od godine 1990. do 1994. godine bio je umjetnički direktor Slovenskog mladinskog gledališča u Ljubljani. Kao kazališni redatelj za svoj je rad dobio brojne međunarodne nagrade, među kojima izdvajamo:
Prešernova nagrada za predstavu Ella, Glej, Ljubljana i Malogradjanska svatba, SNG Drama Ljubljana, 1984.
Judita, nagrada za najbolju režiju i predstavu na Splitskom ljetu za pretdstavu Tartuffe, HNK Split, 1996.
Borštikova nagrada za režiju za pretstavu Baal, SNG Drama, Ljubljana, 1998.
MESS’99 Sarajevo, nagradu za režiju za pretstavu Baal, SNG Drama, Ljubljana, 1998.
Do sada je režirao preko osamdeset kazališnih predstava u profesionalnim kazalištima u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švedskoj, Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori.
Trenutno obavlja funkciju umjetničkog ravnatelja Slovenskog Narodnog Gledališča u Ljubljani.
Važnije režije:
G. Büchner: Woyzek, Freie Bühne Forum, Stuttgart, 1981.
Lenz: Soldaten, Landestheatre, Bruchsal, 1982.
H. Achtenbusch: Ella, Eksperimentalno gledališče Glej, Ljubljana, 1983.
C. Churchill: Fenn, Vereinigte Bühnen, Graz – festival Steirischer Herbst, 1984.
H. Müller: Kvartet, SNG Drama, Ljubljana, 1984.
B. Brecht: Malograđanska svatba, SNG Drama Ljubljana, 1985.
E. Corman: Credo, festival Steirischer Herbst, Graz, 1986.
B. Brecht: Kleinburgerhochzeit, Vereinigte Bühnen, Graz, 1986.
A. Boal: Mit der Faust ins offene Messer, Schauspielhaus Köln, 1986.
M. B. Koltès: Zahodni privez, SNG Drama, Ljubljana, 1987.
T. Mann/N. Prokić: Strah za granicu, Atelje 212, Beograd, 1987.
M. Gad: Happy Baby, festival: Steirischer Herbst, Graz, 1988.
B. Brecht: Baal, Jugoslavensko dramsko pozorište, Beograd, 1988.
An-Ski: Dibuk, Jugoslavensko dramsko pozorište, Beograd, 1989.
C. Goldoni: Trilogija o ljetovanju, Hrvatsko narodno kazalište Split, 1990.
F. Wedekind: Lulu, Slovensko narodno gledališče, Maribor, 1990.
F. Bruckner: Magic and loss, ZKM, Zagreb, 1992.
H. Achternbusch: Susn, Slovensko mladinsko gledališče, Ljubljana, 1993.
A. Strindberg: Gospodična Julija, SMG Ljubljana, 1994.
Molière:Tartuffe, Hrvatsko narodno kazalište Split, 1996.
Molière:Tartuffe, Schauspielhaus, Düsseldorf, 1997.
H. Müller: Naloga, Slovensko mladinsko gledališče Ljubljana, 1998.
B. Brecht: Baal, Slovensko narodno gledališče, Ljubljana, 1998.
H. Pinter: Vrijeme zabave, Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, 2000.
H. Müller: Filoktet,Primorsko dramsko gledališče, Nova Gorica, 2000.
W. Shakespeare:Othello, Slovensko narodno gledališče, Ljubljana, 2001.
S. Kane: 4.48 Psihozis, Slovensko mladinsko gledališče, Ljubljana, 2001.
E. Ionesco: Joneskomanija, Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, 2002.
Ö. von Horvat: Vera, ljubezen, upanje, Prešernovo gledališče, Kranj, 2002.
Jon Fosse: Jesenski sen,SNG Drama, Maribor, 2004.
H. Ibsen: Peer Gynt, Badischer Staatstheater, Karlsruhe, 2004.
W. Shakespeare: Rihard III, SNG Drama, Maribor, 2004.
Ž. Mirčevska: Werther&Werther, Prešernovo gledališče, Kranj, 2005.
H. Ibsen: Strahovi, SNG Drama, Ljubljana, 2007.
N. Erdman: Samomorilec, SSG, Trst, 2007.
B. Brecht: Malograđanska svadba, Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, 2008.
H. Ibsen: Hedda Gabler, Prešernovo gledališče, Kranj, 2008.
B. Brecht: Opera za tri groša, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, 2010.
W. Shakespeare: Mletački trgovac, SNG Drama, Ljubljana, 2011.
K. Mann – Ž. Mirčevska: Mefisto, SMG, Ljubljana, 2011.
Sofoklo: Kralj Edip, Dubrovačke ljene igre, 2011.

Etienne Frey

Švicarski plesač, koreograf i pedagog, Etienne Frey prvo završava studije klasičnog baleta u Stuttgartu i Antwerpenu nakon čega pohađa School of American Ballet pod vodstvom Georgesa Balanchinea u New Yorku. Po završetku školovanja, pleše s Kraljevskim baletom Flandrije, Baletom 20. stoljeća (Ballet du XXème Siècle) u Bruxellesu, kojeg je osnovao i vodio Maurice Béjart, i kasnije, kao solist s Toscanskim baletom (Balleto di Toscana). Godine 1984., osniva Sinopia Ensemble de Danse, trupu suvremenog plesa u Švicarskoj, za koju je kreirao više od 40 baleta, izvođenih diljem svijeta tijekom više od 18 godina.

Bio je pobjednikom brojnih poznatih plesnih i koreografskih natjecanja, među kojima su: prva nagrada na Natjecanju koreografa u Nyonu (Švicarska), Nagrada žirija i Nagrada publike na Rencontres de Vaison-la-Romain 1986., Zlatna medalja i Nagrada grada Havane na Alicia Alonso International Competition 1997., Nagrada Lotus za koreografiju 1998., Nagrada Nijinski 2001. godine.
Između ostalog, radio je “Bajaderu” za Geneva Ballet, zatim balet “Zorba” u Kongresshausu u Zurichu, “Face to Face” za United Nations Population Fund (UNFPA) u New Yorku, “Hasta la ternura siempre!” za Teatro del Espacio u Mexicu, a novu verziju Shakespeareova “Sna Ivanjske noći” za Slovačko nacionalno kazalište u siječnju 2006. i “Semeurs d'Etoiles” za fondaciju Pour l'Amour de la Danse u Lausanni u lipnju 2007. Za Dance Areu u Genevi, koreografirao je “Čarobnjaka iz Oza” 2008., potom predstavu “Sirena i mornar ” 2010. te kasnije, za Amalthea Company, “Aria da corpo” na Bach Goldbergove Varijacije i plesove iz opere “Didon and Enea” za JOC. Radi i za film i televiziju.

Etienne Frey podučava klasični i suvremeni ples u Švicarskoj, Italiji, Francuskoj i Japanu. Često surađuje s privatnim organizacijama i neprofitnim fondacijama kako bi s potrebitom djecom dijelio dobrobit plesa, prije svega u Brazilu i Južnoj Americi.

EDVIN LIVERIĆ

Attore, regista e produttore, si è laureato presso l'Accademia d'Arte Drammatica di Zagabria. Nella Stagione 1994/1995 ha fatto parte della compagnia del Teatro del Popolo di Varaždin. Dal 1995 è membro dello ZKM (Teatro dei Giovani di Zagabria). Nel periodo fra il 1998 e il 2004, avuto modo di lavorare come pedagogo presso la Cattedra per il movimento scenico dell'Accademia d'Arte Drammatica di Zagabria. È uno dei fondatori del gruppo teatrale Trafik. Dal 1998 al 2004 ha avuto l'incarico di vicedirettore artistico dell'Istituto croato per il movimento e la danza ed è stato uno dei selettori della Settimana della danza contemporanea di Zagabria. Dal 2004 è selettore e direttore artistico dello Street Art Festival di Parenzo. Viene spesso ingaggiato da vari teatri della Croazia e della Slovenia per curare il movimento scenico delle loro produzioni teatrali. È interprete di numerosi film croati e stranieri, e serie televisive. Ha firmato le regie dei seguenti spettacoli: “Scene da un matrimonio” (Teatro &TD, Zagabria), “Eva Braun”, “Giochi nel cortile” (Teatro Exit, Zagabria), “Cara Elena Sergejevna” (Teatro ŠKUC/Glej, Lubiana), “”Saluti dall'Adriatico” e “Diva” (TRAFIK, Fiume), “Difficoltà d'espressione” (Teatro ŠKUC/Glej, Lubiana), “Il grattacielo” (Teatro Cittadino di Pola).
È vincitore del premio Vladimir Nazor come membro del collettivo dello spettacolo “Imago”.

Glumac, redatelj i producent, diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. U sezoni 1994/95. bio je član ansambla HNK Varaždin. Od 1995. član je glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Radio je kao pedagog na Katedri za scenski pokret Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu od 1998. do 2004. Jedan je od osnivača kazališne skupine Trafik. Od 1998. do 2004. radio je za Hrvatski institut za pokret i ples kao zamjenik umjetničke ravnateljice i kao jedan od selektora na festivalu Tjedan suvremenog plesa. Od 2004. selektor je i umjetnički ravnatelj Street Art Festivala u Poreču. Djeluje kao suradnik za scenski pokret na mnogobrojnim kazališnim produkcijama u Hrvatskoj i Sloveniji. Igra u stranim i domaćim filmskim i televizijskim produkcijama. Režira nekoliko kazališnih predstava: ” Bračni prizori” (Teatar &TD), ” Eva Braun” i ” Igre u dvorištu” (Teatar EXIT), ” Draga Elena Sergejevna” (Teatar ŠKUC/Glej – Ljubljana), “Draga Elena Sergejevna” (Zagrebačko kazalište mladih), “Pozdrav s Jadrana” i “Diva” (TRAFIK), ” Teškoće izražavanja” (ŠKUC/Cankarjev Dom), ” Neboder” (INK Pula).
Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor kao dio kolektiva predstave ” Imago” .

IVO KNEZOVIĆ

Rođen u Imotskom, odrastao u Metkoviću. Diplomirao na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.
Djeluje kao kazališni i televizijski scenograf i oblikovatelj svjetla, te kao scenograf rock koncerata i video spotova. Član je Udruženja arhitekata Hrvatske, ULUPUH-a i Udruženja slobodnih umjetnika Hrvatske. Profesor je Scenografije na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Ostvario preko 100 scenografija za predstave kazališnih kuću u Hrvatskoj i inozemstvu kao i 30-tak scenografskih radova na glazbenim i opernim predstavama, što uključuje i šest scenografija za mjuzikle u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je Nagrade Hrvatskog Glumišta, Nagrade Rudolf Bunk, Nagrade Zlatni Smijeh i Nagrade Ljubo Babić.

MARIJANA FUMIĆ

Rođena 1973. g. u Vukovaru. Nakon mature, u GŠC u Rijeci, 1992.g. upisuje Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2002. do 2007. g. radi kao dramaturg HNK u Osijeku, a u sezoni 2005/06. i kao ravnateljica Drame. Iz tog perioda izdvajaju se projekti: „8 žena“, R. Thomasa (režija A. Bukvić); „Vodena koka“, S. I. Witkiewicza (režija D. Munitić); „Desdemona“, P. Vogel i „Događaj u mjestu Gogi“, S. Gruma (režija R. Maurin); „Lijepa Helena“, J. Offenbacha (režija D. Ruždjak Podolski), te „Cyrano de Bergerac“, E. Rostanda (režija Z. Sviben). 1996.g. nagrađena je Rektorovovom nagradom za dramu „Romeo jedne Giuliette, Giulietta jednog Romea“, dok joj je drama „Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi iliti Macbeth, najkrvaviji do sada“, u režiji A. Bukvić, praizvedena 2011.g. na Osječkom ljetu kulture.

DORA RUŽDJAK PODOLSKI

(Zagreb, 1971.), kazališna redateljica

Završila je Školu za ritmiku i ples te klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Studirala je latinski i grčki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1997. diplomirala kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Do sada je režirala preko 50 naslova, a među najdraža ostvarenja ubraja: „Madama Butterfly“ (G. Puccini), „Traviata“ (G. Verdi), „Tragedija mozgova“ (J.P.Kamov), „Chicago“ (Kander - Fosse - Ebb), „Priča o vojaku“ (Stravinski - Ramuz), „Ljepotica i zvijer“ (Woolverton - Rice - Ashman), „La Boheme“ (Puccini), „San ljetne noći“ (Shakespeare), „Čarobna frula“ (W.A.Mozart), „Slučajevi običnog ludila“ (Zelenka). Režirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, na Dubrovačkim ljetnim igrama, u Gradskom kazalištu „Komedija“, „Trešnji“, ZKM-u i brojnim drugima diljem Hrvatske. Godine 2002. postavlja operu „Nikola Šubić Zrinjski“ u Missisauga Operi u Torontu, a 2007. „Chicago“ u St.Petersburgu.
Režirala je i dodjele Novinarske rock-nagrade „Crni mačak“ (2000.) Hrvatske diskografske nagrade „Porin“, Nagrade hrvatskog glumišta, te Svečano otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara. Zajedno s redateljicom Frankom Perković osnovala je Kazališnu udrugu frustriranih redatelja (KUFER).
Autorica je i zbirke pjesama „Šetač“, za koju je nagrađena Nagradom „Goran“ za mlade pjesnike.
Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za režiju „Chicaga“ i „Ljepotice i zvijeri“ te Nagrade za režiju predstave „Postojani kositreni vojnik“ na međunarodnom Naj, naj, naj festivalu, dok su predstave „Ljubavni napitak“ i „Čarobna frula“ nagrađene Rektorovom nagradom.
Predaje glumu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Trenutno obnaša dužnost ravnateljice dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara.

Ivo Lipanović

Rođen u Dubrovniku, studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi I. Gjadrova, a usavršavao se je kod Lovre pl. Matačića. Godine 1986. pobijedio je na Natjecanju mladih dirigenata u Zagrebu te je iste godine angažiran kao zborovođa i dirigent HNK-a u Splitu. Kao operni dirigent debitirao je u Splitu u Verdijevoj „Traviati“. Nakon toga slijedila je serija opernih premijera hrvatskih i inozemnih autora. Od 1992. do 1998. bio je ravnateljem Opere HNK-a u Splitu i umjetničkim ravnateljem glazbenoga programa Splitskoga ljeta. Istodobno je nastupao u Operi HNK u Zagrebu, Operi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci te ravnao Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Varaždinskim komornim orkestrom, a na inozemnim gostovanjima surađivao je sa Simfonijskim akademskim orkestrom iz Seoula, Simfonijskim orkestrom Beneventa i MDR iz Leipziga, Filharmonijom iz Nice te orkestrima Opere u Cagliariju, veronske Arene, berlinske Njemačke opere i Simfonijskim orkestrom MDR-a iz Leipziga. Od godine 1995. sve češće nastupa u inozemstvu, a u Spoletu u Teatro Lirico Sperimentale godinama djeluje kao docent za orekstralne glazbenike i mlade pjevače s kojima postavlja mnogobrojne operne naslove i dirigira simfonijskim koncertima. U berlinskoj je Njemačkoj operi na obljetnicu Verdijeve smrti 27. siječnja 2003. s izvanrednim odjekom ravnao svečanom premijerom Verdijeva Falstaffa. Od kraja 2001. do ljeta 2003. bio je na dužnosti glavnoga glazbenoga ravnatelja Državne opere u Ankari i Festivala u Aspendosu. Dobitnik je Nagrade „Milka Trnina“ za 2003. godinu.

Paola Galassi

Nata a Milano il 2 4 1963. Studia violino presso il Conservatorio G.Verdi di Milano, e presto si avvicina al teatro e al circo.
Giovanissima partecipa ad alcune importanti produzioni teatrali del piccolo Teatro di Milano con la regia di G. Strehler ( La tempesta, Il temporale e Arlecchino servitore di due padroni) in qualità di mimo ed orchestrale.
Si diploma presso l'Accademia d'arte Drammatica del Piccolo teatro di Milano.
Durante gli anni dell'Accademia scrive un testo teatrale e ne firma la regia ( “Contatto”) con cui vince una serie di premi importanti. Grazie a questo testo e ad un po' di fortuna intraprende velocemente la carriera di regista ed autrice dedicandosi soprattutto al teatro comico.
Firma regie e collaborazioni ai testi di spettacoli di attori famosi quali Aldo Giovanni e Giacomo, Claudio Bisio, Sabina Guzzanti, Geppi Cucciari, Katia e Valeria, Enrico Bertolino, Lucia Vasini, Ale e Franz ed altri...
Per molti anni è direttrice della scuola di teatro del Teatro Stabile delle Marche.
Insegna “comunicazione e parlare in pubblico” presso l'Università Cattolica del Sacro Cuore di Milano.
E' stata chiamata come insegnante di “palcoscenico” per la trasmissione italiana “XFactor” su Rai 2. E' autrice di trasmissioni e fiction per la televisione italiana e spagnola.
Rođena je u Milanu 2. travnja 1963. Studirala je violinu na Konzervatoriju G. Verdi u Milanu, no brzo ju je privukao svijet kazališta i cirkusa.
Vrlo mlada sudjeluje u nekim važnim kazališnim produkcijama Piccolo Teatra iz Milana u režiji Giorgia Strehlera (Oluja W. Shakespearea, Nevrijeme A. Strindberga i Harlekin, sluga dvaju gospodara C. Goldonija) u svojstvu mimičarke i članice orkestra.
Diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Piccolo Teatro u Milanu.
Za vrijeme studija napisala je i režirala dramski tekst (Contatto) za što je dobila značajne nagrade. Zahvaljujući tom tekstu, uz ponešto sreće, vrlo brzo se latila karijere redateljice i autorice, posvetivši se prvenstveno komičnom kazalištu.
Potpisuje režije i suradnju na teatarskim tekstovima glasovitih autora kao što su Aldo Giovanni i Giacomo, Claudio Bisio, Sabina Guzzanti, Geppi Cucciari, Katia i Valeria, Enrico Bertolino, Lucia Vasini, Ale i Franz i drugi.
Dugo godina ravnateljica je kazališne škole pri Stalnom kazalištu (Teatro Stabile) Regije Marche.
Predaje komunikaciju i javni govor pri Katoličkom sveučilištu Svetoga Srca u Milanu.
Pozvana je kao nastavnica „pozornice“ za talijansku emisiju „XFactor“ na Rai 2.
Autorica je mnogih serijskih filmova za talijansku i španjolsku televiziju.

JURA FERINA i PAVLE MIHOLJEVIĆ

Jura Ferina i Pavle Miholjević djeluju zajedno još od kraja osamdesetih kad su osnovali grupu Svadbas. Skladali su glazbu za tridesetak filmova i kazališnih predstava i stalni su suradnici Dalibora Matanića. Ostvarili su glazbu za kazališne predstave: Groznica( Ivan Vidić), Milan Živković. &TD; Prozori spavaćih soba (R. Carver), Milan Živković, &TD; Ospice ( I.Vidić), K. Dolenčić, GDK Gavella; Bakino srce (I. Vidić), V. Stojsavljević, &TD; Kultura u predgrađu R. Perišić), M. Živković, GDK Gavella; Elektri pristaje crnina (E. O'Neil), M. Koležnik, HNK Zagreb; Leda (M. Krleža), M. Koležnik, SNG Nova Gorica; Alabama (D. Špišić), D. Harjaček, GDK Gavella; Stricek Vanja (A. P. Čehov), M. Koležnik, SNG Nova Gorica; Ženidba (Gogolj), M. Koležnik, GDK Gavella.
Filmovi: Puška za uspavljivanje, Hrvoje Hribar; Blagajnica hoće ići na more, Fine mrtve djevojke, Dalibor Matanić; Sami, Krađa, Lukas Nola; Suša, 100 minuta Slave, Dalibor Matanić; Pod vedrim nebom, Snježana Tribuson.; Ne pitaj kako, Lukas Nola; Volim te, Dalibor Matanić,; Tri ljubavne priče, Snježana Tribuson.; Kino Lika, Dalibor Matanić; Foto atelje, Lukas Nola; Tulum, Dalibor Matanić; Crnci, Zvonimir Jurić i Goran Dević; 9:06, Igor Šterk,; Observing monuments, Renata Poljak; Sretna zemlja, Goran Dević; Ništa osobno, Marko Šantić; Libertango, Sara Hribar; Majka asfalta, Dalibor Matanić; TV serija Odmori se, zaslužio si, HTV.
Dobitnici su mnogobrojnih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

Ana Savić Gecan

Rođena u Zagrebu 30.12.1969. Po završetku Tekstilno tehnološkog fakulteta počinje karijeru dizajnerice i kostimografkinje. Ističu se njezina kostimografije za filmove: Sami Lukasa Nole, 100 minuta Slave, Suša, Volim te i Majka asfalta Dalibora Matanića, te kazališne predstave: Schneewittchen After party u režiji Ivice Buljana (11. "Exodus") i Jazz, također u režiji Ivice Buljana (HNK Ivana pl. Zajca, 2004.) kao i Ena in druga Ivice Buljana (SMG, 2006.). Ističu se i njezina ostvarenja za predstave poput Lucia di Lammermoor u režiji Krešimira Dolenčića (HNK Osijek) i Majka Hrabrost također u režiji Krešimira Dolenčića (Komedija), Palčica u režiji Roberta Waltla (Žar ptica) i Mala sirena u režiji Ivice Buljana (Mini Theatre)
Godine 2010. radila je na predstavama: Garaža Ivice Buljana (ZKM), Dolina ruža (GDK "Gavella") redatelja Krešimira Dolenčića i Vampir Ivice Buljana (SMG). Iste je godine ostvarila autorski projekt Crtančica za Pučko otvoreno učilište Velika Gorica.
Članica je ULUPUH-a i ZUH-a. Ostvarila je više od sedamdeset kostimografija za film, kazalište, televiziju i video itd. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za kostimografiju.

Dalibor Matanić

Rođen 21.01.1975. u Zagrebu. Diplomirao filmsku i TV režiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Redatelj, scenarist ili koscenarist niza međunarodno nagrađivanih i u kinima dobro posjećenih dugometražnih, kratkometražnih te dokumentarnih filmova: Blagajnica hoće ići na more (2000.), Fine mrtve djevojke (2002.), Suša (2002.), Sto minuta Slave (2004.), Volim te (2005.), Kino Lika (2008.), Tulum (2009.), Majka asfalta (2010.), Mezanin (2011.). Na scenarijima surađuje s istaknutim hrvatskim piscima i dramaturzima Robertom Perišićem,
Damirom Karakašem, Tomislavom Zajecom i Matom Matišićem. Nagrađivani glumački ansambl kroz filmove spaja mlađu i stariju generaciju kao što su: Krešimir Mikić, Leona Paraminski, Marija Škaričić, Nina Violić, Zrinka Cvitešić, Jadranka Đokić, Janko Popović Volarić, Ivica Vidović, Inge Appelt, Areta Ćurković, Vili Matula, Ivo Gregurević, Olga Pakalović, Sanja Vejnović, Jasna Žalica,Franjo Dijak, Leon Lučev, Nikša Butijer, Lana Barić, Ivana Roščić, Nataša Janjić, Dora Polić, Nataša Lušetić, Judita Franković te Miki Manojlović. Član je Europske
filmske akademije. Dobitnik je nagrade za kulturu Grada Zagreba. Obožava glumce i misli da su redateljevo najveće oruđe.

Nina Mitrović

Rođena 10.06.1978. u Slavonskom Brodu. Diplomirala Dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Magistrirala Scenarij na London Film School u Londonu 2007. Autor je drama i monodrama koje uključuju: Komšiluk naglavačke (2002.), nagrađen Zlatnim smijehom na Danima satire, Familija u prahu (2003.), Kad se mi mrtvi pokoljemo (2004.), nagrađen Zlatnim smijehom na Danima satire, This bed is too short or just fragments (Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, (2004.), nagrađen Marulom na Marulićevima danima, Kolbaba i Brzojavko (2005.), Velika velika zemlja Oz (2007.), Jebote, kolko nas ima! (2008.), Javier (dio omnibusa Zagrebački pentagram, 2009.), Susret (2010.) nagrađen Marinom Držićem…
Tekstovi su joj izvođeni u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Finskoj, Slovačkoj, Makedoniji te Bosni i Hercegovini. Javno su čitani u Berlinu (Berliner Festspiele), Londonu (Soho Theatre), Sibiu (International Theatre Festival), Parizu i New Yorku (Playwright's Week festival). Autorica je radio-drama i radio-dokumentaraca predstavljenih na međunarodnim festivalima u Berlinu, Milanu i Zagrebu. Radio-dokumentarac Tko ne umre, nije čovjek osvojio je posebno priznanje žirija na festivalu Prix Italia u Milanu. Tekstovi su joj objavljivani u časopisima i antologijama. Drame su joj prevedene na engleski, njemački, francuski, finski, češki, slovački, rumunjski, makedonski i slovenski jezik.

Damir Karakaš

Rođen 1967. u Plašćici kod Brinja u Lici. Živio u Zagrebu, Splitu, Bordeauxu, Parizu. Objavio knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi (1999.), roman Kombetari (2000.), zbirku priča Kino Lika (2001.), roman Kako sam ušao u Europu (2004.), zbirku priča Eskimi (2007.), roman Sjajno mjesto za nesreću (2009.)
Po knjizi Kino Lika redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni, višestruko nagrađivani film. Dramu Skoro nikad ne zaključavamo u sklopu predstave Zagrebački pentagram, najnagrađivanijoj predstavi u 2009. u Hrvatskoj, na scenu ZeKaeMa postavio redatelj Paolo Magelli.
Crta karikature, svira harmoniku, vozi bicikl.

Glumci

Olivera Baljak
Andreja Blagojević
Alen Liverić
Jelena Lopatić
Jasmin Mekić
Dražen Mikulić
Damir Orlić
Tanja Smoje
Davor Jureško
Predrag Sikimić
Denis Brižić
Biljana Torić
Adnan Palangić
Sabina Salamon
Anastazija Balaž Lečić
Aleksandra Stojaković
Igor Kovač
Nika Mišković
Jerko Marčić
Marija Tadić

Voljen Grbac

Solist Opere HNK Ivana pl. Zajca, rođen je u Vinkovcima 1956. godine. Pjevanje studirao u Trstu i Madridu, a u Rijeci završio Ekonomski fakultet. Dramski tenor s bogatim opernim repertoarom za sobom ima tridesetak glavnih uloga, uglavnom talijanskog i hrvatskog opernog repertoara, te niz operetnih i uloga u mjuziklima. Gostovao je na pozornicama mnogih europskih zemalja od Portugala do Rusije. Aktivno koncertira njegujući osebujan repertoar opernih i operetnih arija te talijanskih i španjolskih kancona, a godišnje održava četrdesetak takvih koncerata, najčešće uz vokalnu solisticu i životnu partnericu Vivien Galletta te pijanista Vladimira Babina. Posljednjih godina intenzivno se bavi i vokalnom pedagogijom u Rijeci i Istri, te su neki od njegovih učenika postali vrlo cijenjeni interpreti na opernoj i pop sceni. Nastupa i na festivalima domaće pop glazbe na kojima je često nagrađivan. Bavi se, također, umjetničkom fotografijom, te često izlaže u zemlji i inozemstvu i objavljuje fotografije u brojnim časopisima.

Siniša Štork

Od 1987. do 1991. pohađao je Muzičku akademiju u Sarajevu, odsjek solo pjevanja, te diplomirao u klasi prof. Blanke Kurpjel - Danon i prof. Paše Gackić.
Od 1996. do 2000. pohađao je Akademie fűr Musik und Darstellende Kunst u Beču, studij opernih uloga i diplomirao u klasi prof. Kurt Malm / prof. Uwe Theimer (Gesang kod prof. Franz Donner i prof. Helene Karuso). Od 2003. godine usavršava se kod prof. Stojana Stojanova Gančeva. Značajniji operni solo nastupi su mu Dr. Grenvil u Traviati u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Oronte u Die Schule der Frauen u Salzburger Landestheateru u Salzburgu, Antonio u Le Nozze di Figaro, Maseto u Don Giovanniju i Falstaf u Die lustige Weibervon Windsor u Schönbruner Schlosstheateru u Beču, Alidoro u La Cenerentoli na Opernfestivalu u Rheinsbergu, Don Alfonso u Cosi fan tutte u Tokiju (svibanj 2000.)
U HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci otpjevao je mnoge uloge kao što su Dr. Grenvil u Traviati, Sparafucile u Rigolettu, Alvise u La Giocondi, Zuniga u Carmen, Sulejman u Nikoli Šubiću Zrinjskom, Eliakim u Juditi, Gran Sacerdote u Nabuccu, Banco u Macbethu, Angelotti u Tosci, Gazda Marko u Eri s onoga svijeta, Don Basilio u Il Barbiere di Siviglia, Biskup Raimondo u Casanovi u Istri,
Il Principe di Bouillon u Adriani Lecouvreur, Raimondo Bidebent u Luciji di Lammermoor, Il Marchese di Calatrava u La forza del destino. Solo nastupe zabilježio je na koncertima u Austriji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj. Snimio je tri solistička CD-a: Sacre Cancones (1993.), Parnasia Militia (1996.), Hrvatska duhovna glazba (2006.).

Davor Lešić

Rođen u Rijeci, pjevanje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Zdenke Žabčić-Hesky. Od 1989. stalno je zaposlen u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci kao član opernog zbora, a od 2001. kao solist Opere. Nakon niza godina nastupanja u manjim ulogama u operi, opereti i mjuziklu, u studenome 2006. s Enzom u Ponchiellijevoj Giocondi počeo je pjevati glavne. Slijedio je Turiddu u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani u Rijeci i u Zagrebu. Počela su se redati gostovanja i premijere u hrvatskim opernim kućama: u Rijeci Puccinijeva Tosca s Francescom Patané u naslovnoj ulozi. U prosincu 2007. Lešić je pjevao u Cavalleriji rusticani u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru,u veljači 2008. bio je Macduff u Verdijevu Macbethu u Rijeci, u travnju 2008. u HNK-u u Zagrebu nastupio je u prvoj hrvatskoj izvedbi opere Mirjana Josipa Mandića, u srpnju 2008. u Rijeci u Verdijevu Requiemu. U listopadu 2008. pjevao je na premijeri opere Sunčanica Borisa Papandopula. U studenome 2008. nastupio je na premijeri Puccinijeve Madame Butterfly s umjetnicom međunarodnog ugleda, Kineskinjom Hui He u naslovnoj ulozi. Godinu 2009. počeo je obnovom Macbetha i novom, šestom premijerom u dvoipolgodišnjem solističkom statusu – Verdijevom Traviatom. U sezonu 2009./2010. ušao je s položenim magisterijem na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i novom ulogom na sceni – Stefanom na praizvedbi komične opere Casanova u Istri Alfija Kabilja, a u studenome je pjevao glavnu ulogu Adela u koncertnoj izvedbi opere Adel i Mara Josipa Hatzea u produciji Hrvatske radiotelevizije. Slijedila je iznimno uspjela premijera riječkog opernog ansambla Cileine Adriane Lecouvreur i u njoj uloga Maurizija a zatim Edgardo u Donizettijevoj Luciji di Lammermoor. A na samome kraju sezone, ambijentalna Cavalleria rusticana, u kojoj je pjevao Turiddua, u sklopu Riječkih ljetnih noći, dobila je Nagradu publike i Nagradu Novog lista za najcjelovitiji događaj Festivala. Istodobno se počeo usavršavati kod slavne hrvatske mezzosopranistice Biserke Cvejić.

ANAMARIJA KNEGO

Diplomirala je solo pjevanje na muzičkoj Akademiji u Zagrebu 2006. te time stekla stručno zvanje Akademski muzičar pjevač i profesor pjevanja. Ubrzo nakon završetka studija zapošljava se u HNK Ivana pl. Zajca kao članica zbora. Kao solistica pjevala je male i srednje uloge u predstavama: La forza del destino G. Verdija, Il barbiere di Siviglia G. Rossinija, Šuma Striborova I. J .Skendera, Pčelica Maja B. Bjelinskog , The Turn of the Screw B. Brittena, Faust C. Gounoda.
Ove sezone po prvi se put, u statusu solistice Opere, predstavila velikom ulogom, ulogom Tatjane u opere Evgenij Onjegin P.I.Čajkovskog, a istu je ulogu potom pjevala u Krakowu kada je naslovnu ulogu tumačio Mariusz Kwiecien.
Godine 2014. poznata solistica Diana Haller predložila ju je za „Mladog pjevača godine“. Zahvaljujući nominaciji, u veljači 2015. održat će solistički koncert u Zagrebu u okviru ciklusa „Molto cantabile“.

MARIJANA RADIĆ

Jezičnu gimnaziju završila u Splitu, te paralelno učila pjevanje u klasi prof. Branke Ristić. Godine 2004. upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, područni odsjek Rijeka, u klasi prof. Miljenke Grđan. Tijekom studija dobitnica je državne stipendije za izvrstan uspjeh i visoki prosjek ocjena, a bilježi brojne nastupe u sklopu Muzičke akademije te brojne solističke koncerte. Godine 2007. i 2009. osvoja 2. nagradu na hrvatskim natjecanjima u organizaciji HDGPP-a u Varaždinu i Sisku. Godine 2007. debitira ulogom Berte u operi G. Rossinija Seviljski brijač u HNK Ivana pl. Zajca. Također je osvarila manje uloge u operama Ero s onoga svijetaMadama Butterfly. Godine 2008. solističkom izvedbom jednog dijela iz opere Capuletti e Montecchi nastupila je u baletnoj predstavi Ana Karenjina. Iste godine sudjelovala je na međunarodnom natjecanju u Trnavi (Slovačka) te na međunarodnom natjecanju „Ondina Otta“ u Mariboru. Diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji 2009. godine kada je ostvarila i prvu veliku solističku ulogu kao Dorina u komičnoj operi Casanova u Istri A. Kabilja. Na koncertu “Mladi izvode lied” u sklopu ciklusa Subotnje matineje u foyeru izvela je ciklus solo pjesama Ljubav i život žene R. Schumanna u povodu 200. godišnjice njegova rođenja te je nastupila kao solistica na Novogodišnjim koncertima 2010. Članica je zbora HNK Ivana pl. Zajca.

Juraj Žigman

Rođen je 13. travnja 1984. u Rijeci. U rodnom gradu završava srednju Graditeljsko-tehničku školu te školovanje nastavlja u Italiji gdje se upisuje na prestižni Instituto Europeo di Design IED u Milanu, smjer moda. Profesori brzo zapažaju njegov talent te osim što je direktno prebačen na drugu studijsku godinu, počinje raditi kod svog prof. Giorgia Corregiarrija. Od 2004. do 2006. radi kao asistent u istome studiju na raznim projektima koji nisu usko vezani uz dizajn odjeće već i industrijski dizajn, postave izložbi, dizajn accessoriesa, interijera... U istome razdoblju u suradnji sa svojim kolegom pokreće kolekciju „ZigmanCrow“ S/S 2005 i S/S 2006 koju prestavljaju na Milanskom tjednu mode pod podrškom „Camere nazionale della moda-Milano“. Godine 2006. završava studij IED te se zapošljava kao kreativni asistent u talijanskom brendu Roberto Musso. Radi na kolekcijama S/S 2006, A/W 2006/2007 i S/S 2007.
Nakon povratka u Hrvatsku, pokreće vlastiti brend „ZIGMAN“. Godine 2007. pobjeđuje na modnom natjecanju za mlade dizajnere „Fashion Incubator“ i time osigurava odlazak na “Cro à Porter“, najprestižniji modni događaj u Hrvatskoj. Prvim nastupom na istome pobuđuje ogroman interes medija i publike. Ostvaruje razne projekte koji nisu vezani samo uz modni dizajn te jača svoj položaj na hrvatskoj modnoj sceni. Danas radi u svome studiju u Kostreni. U malim i ograničenim serijama te potpuno manufakturnom izradom stvara sve traženije i prepoznatljivije kolekcije.

Ivan Josip Skender

Rođen je 1981. u Varaždinu, gdje u ranoj dobi započinje svoje glazbeno obrazovanje. Kompozicijom se počinje baviti tijekom srednje glazbene škole a 1997. upisuje studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Željka Brkanovića, kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije. Dvije godine kasnije upisuje i paralelni studij dirigiranja u klasi Vjekoslava Šuteja. Usavršavao se na seminarima i radionicama iz dirigiranja i zborskog dirigiranja (predavači Klaus Arp, Krešimir Šipuš, Saša Britvić, Bertrand de Billy) i kompozicije (Michael Jarell, Goce Kolarovski, Joszef Soproni). Skladbe su mu izvođene u Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Poljskoj, Makedoniji, SAD, Kanadi i u Meksiku. Godine 2011. napisao je svoje najopsežnije djelo, operu „Šuma Striborova“.
Dobitnik je nagrade za kompoziciju Ljetne akademije Prag-Wien-Budapest i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za izvedbu njegovog djela „Heads and Tails“ na Muzičkom biennalu u Zagrebu. Dobitnik je nagrade Ministarstva kulture RH za poticanje hrvatskog glazbenog stvaralaštva 2007. i 2008. U stalnoj je suradnji s nekoliko renomiranih stranih umjetnika, te više hrvatskih glazbenika i ansambala, a bavi se i pisanjem glazbe za kazalište. Kao dirigent dosad je imao uspješne nastupe sa zborom i orkestrom Muzičke akademije, Varaždinskim komornim orkestrom, Hrvatskim baroknim ansamblom, Hrvatskim komornim orkestrom, Karlovačkim komornim orkestrom, ansamblom „CANTUS“, Akademskim zborom „Ivan Goran Kovačić“, djevojačkim zborom „Zvjezdice“, te Akademskim zborom Bazilike Srca Isusova u Zagrebu „Palma“, čijim šefom-dirigentom postaje 2004. godine. S AZ „Palmom“ osvaja prvu nagradu na državnom natjecanju pjevačkih zborova Zagreb 2006., 2008. i 2010. te posebnu nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog autora 2008., a na međunarodnom festivalu zborova u Ohridu 2009. osvaja prvu nagradu. Kao dirigent se osobito posvetio izvedbama i praizvedbama skladbi hrvatskih suvremenih autora.
Član je Hrvatskog društva skladatelja. Zaposlen je u Operi HNK u Zagrebu kao dirigent opernog zbora, i na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu kao asistent na odjelu dirigiranja. Trenutno je na postiplomskom studiju orkestralnog dirigiranja na Universität für Musik und Darstellende Kunst u Beču u klasi maestra Uroša Lajovica.

MARJAN NEĆAK

Marjan Nećak rođen je 1976. godine u makedonskoj Bitoli, gdje je završio nižu i srednju glazbenu školu, Odsjek solo pjevanja i kontrabas. Skladanjem se bavi od najranijeg djetinjstva, i pretežito je samouk. Glazbu za kazalište sklada od 1997. godine kad je surađivao na prvoj kazališnoj predstavi. Od tada je autor glazbe za šezdesetak dramskih predstava, mjuzikle, opere, balete, igrane i kratkometražne filmove. Kao glazbeni autor surađivao je u televizijskim projektima, performansima i virtualnim izložbama.
U bitoljskom Narodnom kazalištu, među ostalim, skladao je glazbu za predstave: "Kuća" Ljudmile Razumovskaje u režiji Blagojča Božinovskog, "Antigona u New Yorku" Janusa Glovackog u režiji Duška Naumovskog, "Ljubav Perlinpina i Belise" Federica Garcíje Lorce u režiji Blagojča Božinovskog, "Kralj Ubu" Alfreda Jarryja u režiji Vladimira Milčina, "Zona sumraka" Davida Ivesa u režiji Zoje Buzalkove, "Stolice" Eugenea Ionescoa u režiji Ljube Miloševića, "Zauvijek i još jedan dan" Milorada Pavića u režiji Martina Kočovskog, "Derviš i smrt" Meše Selimovića u režiji Vladimira Milčina, "Cast" Vasilija Iljovskoga u režiji Sofije Ristevske, "Macbeth" Eugenea Ionescoa u režiji Jona Karamitrua, "Pečalbari" Antona Panova u režiji Branka Brezovca, "Timon Atenjanin" Williama Shakespearea u režiji Branka Brezovca.
Surađivao je sa skopskim Dramskim kazalištem u predstavi "Marisol" Hosea Rivere u režiji Vladimira Milčina, u Nacionalnom kazalištu Priština u predstavi "Roberto Zucco" Bernard-Marie Koltesa u režiji Vladimira Milčina, u skopskom Makedonskom narodnom teatru u predstavi "Revizor" Nikolaja Vasiljeviča Gogolja u režiji Vladimira Milčina, u skopskom Albanskom teatru u predstavi "Akvarjum"Rifeta Abazija u režiji Kuštrima Bektešija, u predstavi "Tito" Slobodana Šnajdera u režiji Martina Kočovskog, Deana Projkovskog i Deana Damjanovskog, u baletu "Veliki prozor" koreografkinje Risime Risimkine. Gostovao je u zagrebačkom kazalištu mladih u mjuziklu "Kamov smrtopis" Slobodana Šnajdera te u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u predstavi "Gospoda Glembajevi" Miroslava Krleže obje u režiji Branka Brezovca. Autor je glazbe za igrani film "Kosova desperate search" u režiji Sunaja Race i za kratki film "Etida" u režiji Darija Bardića, premijerno izvedenu Amsterdamu 2007. godine.
Kritičari se slažu da glazba Marjana Nećaka "odlično prati i često nadgrađuje redateljske vizije te da s lakoćom svladava različite žanrove".
Na makedonskom Državnom kazališnom festivalu "Vojdan Černodrinski" u Prilepu dobio je tri nagrade za najbolju kazališnu glazbu. Glazba za baletnu predstavu "Danse macabre" Staše Zurovca prva je njegova suradnja s HNK u Zagrebu. Marjan Nećak autor je glazbe za baletnu predstavu "Penelopa" i "Pjesma nad pjesmama" realiziranom u koprodukciji Baleta HNK Ivana pl. Zajca i Baletne trupe CeDeCe iz Portugala praizvedenom na festivalu Riječke ljetne noći 2008. godine.

Manuela Paladin Šabanović

Rođena je u Rijeci 1980. godine. Studirala je scenografiju pri Europskom institutu za dizajn u Rimu i modu pri Institutu Callegari u Labinu.Godine 2007. diplomirala je kiparstvo pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Do sada se kreativno izrazila u različitim umjetničkim formama, od realizacije kostima i scenografija za performanse do multimedijalne umjetnosti kroz osmišljavanje i realizaciju umjetničkih instalacija sa digitalnim i interaktivnim komponentama. Sudjeluje na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Potpisuje kostimografiju za predstavu „Euridice“ Sarah Ruhl u produkciji Talijanske drame te operetu „Pariški život“ Jacquesa Offenbacha u produkciji Opere HNK Ivana pl. Zajca.

Darko Jurković

Darko Jurković je rođen u Rijeci. Poznati je međunarodni jazz gitarist. Diplomirao je i magistrirao na austrijskoj Muzičkoj akademiji u Grazu. Dobitnik je nagrade Porin, te sedam Nagrada Status za najboljeg hrvatskog jazz gitarista. Poznat je po tome što se koristi posebnom tehnikom sviranja gitare nazvanom «two hands tapping». Odnedavna svira na dvije gitare istovremeno. Izdao je mnogobrojne nosače zvuka, a u ožujku 2010. Sipa Music iz Zagreba izdala je njegov zadnji CD pod nazivom „Alla Maniera“, distribucija Dallas Records. Dosada je napisao glazbu za predstave Talijanske drame „Zente Refada“ i „Goldoni Terminus“.

Stefano Katunar

Rođen 1984. u Rijeci. Trenutno je na poslijediplomskom studiju pri Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani, smjer kiparstvo u klasi prof. Matjaža Počivavšeka. Završio je Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci na odsjeku za kiparstvo u klasi akademskog slikara i kipara Josipa Diminića. Član je HDLU-a od 2009. godine. Izlagao je na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama. Iza njega su brojni javno izloženi radovi. Radio je, među ostalim, i event scenografije. U kazalištu Teatar &TD bio je asistent scenografa u predstavi "Vizita" 2009. godine, a iste je godine bio asistent scenografa u predstavi "Aggiungi un posto a tavola"/"Dodaj jedno mjesto za stolom" Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca.

Lawrence Kiiru

Rođen je u mjestu Gitie, Muranga u Keniji. Nakon obrazovanja u Keniji, studirao je i diplomirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ima veliko iskustvo kao redatelj u kazalištima, na filmu i televiziji. Za kazalište je režirao lutkarske predstave: "Ružno pače" i "Zid od brašna" za GKL Split; "Afrička bajka" i "Ružno pače" za ZKL; "Pustolovine jednog lavića" i "Sabor ptica" za GKL Rijeka; "Brončani kotlić", "Bozični roščić, papčić i zvončić" za GKL Osijek;"Zid od brašna" za Kazalište lutaka, Mostar. Predstava "Sabor ptica" prikazana je i nagrađena na šestom Međunarodnom festivalu kazališta lutaka u Teheranu. U Nairobiji (Kenija) u Kenijskom nacionalnom teatru, bio je koredatelj na velikoj predstavi "Cesta" (Wole Soyinka), a sam je režirao vrlo uspješnu predstavu "Sluškinje" (Jean Genet). U Hrvatskoj je dosad uspješno režirao brojne predstave: "Sizwe Bansi je mrtav"Athola Fugarda (Teatar ITD, Zagreb), "Ponoćna igra" D. Jelačića Bužimskog i "Elizabeta" Daria Foa (HNK Varaždin), "Kvartet" Ronalda Harwooda i nagrađenu "Piaf Pam Gemsa" (Gradsko kazalište Komedija Zagreb), "Kralj umire" E. Ionesca (HNK u Zagrebu, Scena Habunek), "Na čijoj strani" Ronalda Harwooda ( Kazalište Marina Držića Dubrovnik), "Klitemnestra" Marijana Matkovića (Lazareti, Dubrovnik), "Šampionski nokturno" Marijane Nole (INK Pula), "Okrutno i nježno" Martina Crimpa (INK Pula). "S ljubalju, Janis" (mjuzikl, autor: Randal Myler, ZGK Komedija).?
Također se bavio glumom pa je tako odigrao uloge u sljedećim predstavama: Kristoforo Kolumbo i Aretej (Dubrovačke ljetne igre), Nisam ja Rappaport (Teatar u gostima), Grička vještica (Kazališna družina Histrioni), Proslava (HNK u Zagrebu, scena Habunek). Lawrence Kiiru je napisao mnogobrojne scenarije i radio kao asistent režije na nekoliko filmova.

Sarah Ruhl

Američka spisateljica Sarah Ruhl rođena je u Willemitte, Illinois, godine 1974. Osobito plodna u pisanju za kazalište, najprije je otkrila sklonost prema poeziji i tek potom prema kazalištu. Kao studentica Brown Sveučilišta s dvadeset godina objavljuje prvu knjigu poezije pod naslovom Death in Another Country (Smrt u drugoj zemlji). Imala je sreću da na Sveučilištu polazi predavanja čuvene komediografkinje Paule Vogel (Pulitzerova nagrada 1997. za How I Learned to Drive – Kako sam naučila voziti). Otac Sare Ruhl umro je od raka kad je spisateljica imala samo dvadeset godina. To bolno iskustvo duboko će je obilježiti te uvjetovati i njeno pisanje za kazalište. Napisat će razne kazališne komade posvećene iskustvu bolesti i smrti, kao Melancholy Play (2002.) u kojemu žena iscrpljena od depresije završi tako da se pretvori u badem, ili Dead Man's Cellephone (2005.) gdje suprotstavlja temu sveze između mrtvih i živih, ali naročito Euridyce (2003.), komad posvećen upravo sjećanju na oca. Euridika nije jedini komad Sare Ruhl nadahnuta mitovima antičke Grčke.
Podsjećamo na kazališno djelo Demeter in the City (Demetra u gradu) s mitskim likovima Persefone i njene majke Demetre.
Sarah Ruhl dobila je dosad brojne nagrade i priznanja. Komad The Clean House (Čista kuća) osvojio je Susan Smith Blackburn nagradu u 2004. i Nagradu Pen-a, ušao je u finale Pulitzerove nagrade. Melancholy Play, Euridyce, Late: a cowboy song, Orlando, Demeter in the City dobili su nominaciju za NAACP Image Award. Jednim od posljednjih kazališnih komada – Passion Play, trilogija o neuspješnim pokušajima da se na scenu postavi crkveno prikazanje na trima mjestima u raznim povijesnim trenutcima: u Engleskoj za elizabetinskog razdoblja, u nacističkoj Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama u doba vijetnamskog rata – odnijela je pobjedu na Četvrtom forumu Nagrade Sloboda u Kennedy Centru. Kazališni komadi Sare Ruhl prevedeni su na razne jezike: njemački, ruski, španjolski, korejski. Euridika je prvi prijevod nekog teksta Sare Ruhl na talijanski jezik.

MAJA MARJANČIĆ

Plesačica i suradnica za scenski pokret Maja Marjančić rođena je 1977. Živi i radi u Zagrebu, gdje je kao izvođačica surađivala s brojnim domaćim i stranim koreografima. Asistentica je za scenski pokret na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu uz mentorstvo koreografkinje Mare Sesardić Krpan. Rad na scenskom pokretu počinje u Kazalištu slijepih i slabovidnih „Novi život“ s redateljem Ivanom Pazibatom, a suradnju proširuje i s drugim redateljima, Ozrenom Prohićem i Krešimirom Dolenčićem. Surađivala je sa Zagrebačkim plesnim ansamblom i u nizu nezavisnih produkcija. Niz godina radi kao jedna od koordinatorica edukacijskog programa Eksperimentalne slobodne scene.

KONSTANTIN PURTSELADZE

Doktorirao u 33. godini, Konstantin Purtseladze danas je jedan od najtraženijih koreografa u Gruziji, tražen za predstave koje uključuju ples ili bilo koju vrstu pokreta.
Bogatog iskustva, unatoč mladosti, tijekom relativno kratkog profesionalnog rada usko je surađivao na brojnim predstavama u teatrima kao što su: Nacionalno kazalište Shota Rustaveli, Nacionalno kazalište Kote Marjanishvili, Basement Theatre, Kazalište jednog glumca Veriko Andjaparidze, Teatar filmskih glumaca Mikhail Tumanishvili, Rusko dramsko kazalište Griboedov, Gruzijska nacionalna opera i balet i drugi. Uspješno i važno iskustvo stekao je surađujući s izvanrednim redateljima, glumcima i glazbenicima , kao što su: Robert Sturua, Mikhail Tumanishvili, Giga Lortkipanidze, Sophiko Chiaureli, Kote Makharadze, Nikita Mikhalkov, Keti Dolidze, Nino Lapiashvili, Gia Kancheli itd. Nezamjenjiv koreograf i stalni umjetnički suradnik Davida Doiashvilija u svim njegovim kazališnim i drugim projektima posljednjih deset godina. Zamjenik voditelja Odsjeka za scenski pokret i ples pri Gruzijskom nacionalnom fakultetu za kazalište i film, Purtseladze je također i glavni baletni majstor (koreograf) u državnom dramskom i glazbenom kazalištu Vaso Abashidze te Nacionalnom kazalištu Shota Rustaveli, osnivač je i umjetnički direktor Plesnog kazališta u Gruziji.
Jedna od njegovih zadnjih nezavisnih produkcija, koreodrama Salome kreirana je posebno za Državno dramsko i glazbeno kazalište Vaso Abashidze te je uspješno izvedena na gostovanju u Njemačkoj.

NIKOLOZ MEMANISHVILI

Rođen je u Tbilisiju, završio je studij kompozicije na Državnom konzervatoriju u rodnom gradu 2005. godine. U razdoblju od 1999. do 2003. studirao je komponiranje na bečkom Univerzitetu za glazbu i izvedbene umjetnosti. Autor je mnogobrojnih kompozicija različitih stilova, autor glazbe za kazalište, film, televiziju i propagandne poruke. Glazbeni je direktor različitih projekata poput opere Euridika Jacopa Perija, najstarije sačuvane operne partiture, obljetničkih koncerata gruzijskih skladatelja i izvođača. Kao desetogodišnji dječak dirigirao je gruzijskim Državnim simfonijskim orkestrom. Njegovo ime je u Zlatnoj knjizi UNESCO-ve nagrade 1995. pod nazivom Nova lica planete. Ravnao je premijerom vokalno- instrumentalnog djela Little Imber gruzijskog skladatelja Giye Kanchelija snimljenog za ECM Records 2003. godine (Velika Britanija). Godine 2004. pozvan je iz Beča u Tbilisi na mjesto glazbenog direktora državnog dramskog i glazbenog kazališta Vaso Abashidze. Godine 2005. postaje ravnateljem novoosnovanoga gruzijskog Nacionalnog glazbenog centra. U okviru tog centra Nikoloz Memanishvili osniva Festival suvremene glazbe Kontrapunkt i Festival gudačkih kvarteta String Quartet Welcomes. Od 2007. ravnatelj je Državnog simfonijskog orkestra. Tijekom prošle tri koncertne sezone pod njegovim ravnanjem Simfonijski je orkestar, među ostalim, izveo sedam simfonija različitih skladatelja.

GIORGI LAPIASHVILI

Rođen 28.01.1961., pročelnik je Odsjeka za scenografiju na Umjetničkoj akademiji u gruzijskom Tbilisiju, jedan od najistaknutijih predstavnika suvremene gruzijske umjetnosti, uspješan dizajner za film, TV i većinu profesionalnih kazališnih produkcija u Gruziji i inozemstvu (Njemačka, Poljska, Rusija, Turska, SAD).
Najistaknutije produkcije: opera A. Schnittkea Život s idiotom - redatelja Henryka Baranowskog (njemačko-ruska koprodukcija, Novosibirsk Državna opera i balet, produkcija Hahn Produktion GmbH, Njemačka, godine 2004. nagrađena najuglednijom moskovskom nagradom Golden Mask - Zlatna maska), William Shakespeare: Macbeth - redatelja Henryka Baranowskog (Katowitce - Nacionalno dramsko kazalište, Poljska), koreodrama Sedam tanga do vječnosti - koreografa Gedriusa Mastkiavichusa (Plesno kazalište Yekaterinburg, Rusija), balet prema simfoniji Casanova W.A. Mozarta, koreografa Mikhaila Lavrovskog (Atlanta Ballet, USA), opera Vesele žene windsorske Otta Nicolaija i opereta C. Zellera Prodavač ptica - redateljice Verene von Kerssenbrock (Međunarodni glazbeni festival u Chiemgau, Njemačka), međunarodna produkcija Ben Hur Live (Njemačka, Velika Britanija, SAD - svjetska premijera u Londonu, rujan 2009.), balet P. Čajkovskog Labuđe jezero - obnovila Nina Ananiashvili.
Od 2004. godine radi kao dizajner scene i kostima s Davidom Doiashvilijem na njegovim produkcijama u državnom dramskom i glazbenom kazalištu Vaso Abashidze u Tbilisiju.

DAVID DOIASHVILI

David Doiashvili (rođen 07.10.1971.) od 2005. godine ravnatelj je i umjetnički ravnatelj gruzijskog državnog dramskog i glazbenog kazališta Vaso Abashidze u Tbilisiju, a u razdoblju od 1998. do 2001. bio je kućni redatelj Nacionalnog dramskog kazališta Kote Marjanishvili u gruzijskome glavnom gradu. Kazališni i filmski institut Shota Rustaveli u Tbilisiju završio je 1992. godine, a 1994. g. pohađa u Milanu radionicu Giorgia Strehlera. Kao redatelj potpisao je ukupno 26 predstava, kako dramskih tako opernih i glazbenih (mjuzikla).
David Doiashvili svoju izvrsnost dokazuje i van matične kazališne kuće kao i van granica domovine pa je primjerice 2000. godine režirao operu Lucia di Lammermoor u Marijanskom teatru u Sankt Petersburgu, a četiri godine ranije režirao je predstavu The Crucible Arthura Millera za The West Yorkshire Playhouse u Velikoj Britaniji. Često potpisuje režije gala koncerata, TV showa poput državnog finala Eurovizijskog natjecanja 2007. godine ili posebna događanja kao što su to: Dani kulture Gruzije u Ukrajini (Kijev), Rusiji (Sankt Peterburg) i Španjolskoj (Madrid) ili kulturni događaj na najvišoj nacionalnoj razini prilikom susreta predsjednika SAD-a Georgea Busha, predsjednika Armenije i turskoga premijera.
Danas u svojoj zemlji slovi za redatelja broj jedan. Njegov je rad nagrađen profesionalnim i javnim priznanjima. Godine 1995. dobitnik je državne Nagrade Kote Marjanishvili ( za režiju predstave Kralj Lear W. Shakespearea za Nacionalno dramsko kazalište Kote Marjanishvili), 1999. dobiva državnu nagradu Sandro Akhmeteli (za predstavu Forbidden to the Public J. Mursana u produkciji Nacionalnog dramskog kazališta Kote Marjanishvili). Shakespeareovim Macbethom u produkciji gruzijskog državnog dramskog i glazbenog kazališta Vaso Abashidze osvaja devet nagrada na Međunarodnom festivalu malih scena Rijeka 2010. godine, a za istu je predstavu u svojoj domovini proglašen najboljim redateljem godine.

Antonio Staude

Antonio Staude rođen je u Heidelbergu, Njemačka, godine 1977. Pohađao je studij romanske i klasične filologije. Od 2004. surađuje s Talijanskim institutom za filozofske studije u Školi Heidelberga. Od 2007. sudjeluje u uredništvu njemačke književne revije MATRIX , Pop-Verlag, Ludwigsburg. Pisac, dramaturg, izdavački savjetnik i prevoditelj između talijanskoga i njemačkog, u području poezije, pripovjedne proze i esejistike.

Mario Fragiacomo

Tršćanski trubač i skladatelj Marco Fragiacomo glazbenu je naobrazbu stekao u skladu s uobičajenim obrazovnim kanonima tršćanske sredine svog doba. S devet godina počeo je svirati trubu zaslugom oca, nekadašnjega svirača u kapeli, da bi poslije upotpunio studij na tršćanskome Konzervatoriju Tartini.
Nastupao je od 70-tih godina najprije u Trstu, s „Trieste Jazz Ensemble“, a onda u Milanu gdje i danas živi i radi, s „Mitteleuropa Ensemble“, potvrdivši se kao jedan od najznačajnijih glasova u združivanju džeza, akademske glazbe i tradicionalne pučke glazbe istočne Europe zahvaljujući suradnji s uglednim glazbenicima i raznovrsnim osobnostima, među inima: Markus Stockhausen, Abdulah Sidran, Moni Ovadia, Fulvio Tomizza. Daniele Abbado, Enrico Baj, Luigi Donorà, Darko Jurković, Murray Lachlan Young, Bruno Chersiola. Njegovi jasni glazbeni predlošci, osim intenzivne koncertantne aktivnosti, omogućili su mu da zauzme izvoran prostor u današnjoj talijanskoj glazbenoj panorami, predstavivši se kao prilagodljiv glazbenik koji u džezu ima samo polaznu točku a ne jedini obrazac svoga oblikovanja. Tako djeluje i na polju multimedijalnosti, posebno u susretu glazbe i književnosti, između improvizacije i poezije, a među raznim ostvarenim projektima posebnu pohvalu čeka „Stihovi u džezu“, ovjenčan nagradom Targa Mazars Sveučilišta Bocconi u Milanu.

Marco Colli

Marco Colli bio je u 70-tim godinama učenik i pomoćnik redatelja Alessandra Fersena. Mnoge je godine predavao u Studio Fersen, školi scenskih umjetnosti koju je učitelj osnovao u Rimu. Potom je radio kao redatelj, scenarist i autor u filmu, kazalištu i televiziji, ostvarivši četiri dugometražna filma, mnoge dokumentarce i TV serije. Više puta je sudjelovao na velikim festivalima kao što su Venecija i Cannes, dobio je Grand Prix Annecya i Zlatnu strijelu u Tbilisiju. Surađivao s redateljima – Gianni Amelio, Luigi Filippo D'Amico, Verdone, Soavi, Gregoretti – sa scenaristima – Suso Cecchi D'Amico, Ferrini. Radio je s mnogim glumcima: Carmelo Bene, Aldo Fabrizi, Sergio Castellitto, Giuliana de Sio, Sabrina Ferilli. Pet je godina predavao kreativno pisanje na Fakultetu komunikologije Sveučilišta Urbino. U posljednjemu desetljeću povremeno se vraća kazalištu, pa je, među ostalim, ostvario za Festival Cividale predstavu Sir i crvi prema istoimenom ogledu Carla Ginsburga. Trenutno postavlja na scenu svoj tekst Životopis jednog razjarenog uma, posvećen liku mladoga filozofa Carla Michelstaedtera, u povodu stote obljetnice smrti.

ŽORŽ DRAUŠNIK

Rođen je u Zagrebu 1965. u obitelji glazbenika. Kontrabas je diplomirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Još za vrijeme studija postao je članom orkestra Opere HNK u Zagrebu, a od 1994. solist je tog orkestra. Završio je i školu za graditelja orgulja te graditelja i restauratora gudačih instrumenata. Bavi se i organizacijom izložaba, izdavaštvom i likovnom opremom knjiga. Idejni je začetnik i suosnivač likovne grupe CONTRA. Igrom slučaja, 2001. na poziv arhitekta Nenada Fabijanića počinje se baviti scenografijom, surađujući na predstavi Johannes Faust Passion Milka Šparembleka. Od tada surađuje s mnogim uglednim imenima iz te struke: Dinkom Jeričević, Gerdom Friedrichom, Hansom Georgom Schäferom, Thomasom Schulteom-Michelsom i Günterom Schneiderom-Siemssenom, a samostalne je scenografske radove ostvario u hrvatskim, slovenskim, srpskim, albanskim i portugalskim kazalištima.

Raffaele Cavara

Rođen je 1966. u Trstu, gdje je 1983. završio grafički dizajn. Od 1986. do 1998. radio je u Slovenskom stalnom gledališču u Trstu. Dvije godine radi u Teatro stabile del Friuli Venezia Giulia „Il Rossetti“. S predstavom Irma la dolce ( Slatka Irma) u režiji Antonija Calende za koju je potpisao oblikovanje svjetla biva na osmomjesečnoj turneji po Italiji. Godine 2001. vraća se u Slovensko stalno gledališče u Trstu. Godina 1990., 1995. i 2000. ostvaruje suradnju s Mittelfestom iz Cividalea, a 2001. s Biennalom u Veneciji. Potpisuje više od stotinu oblikovanja svjetla za Slovensko stalno gledališče.
U riječkom HNK Ivana pl. Zajca potpisao je oblikovanje svjetla za sedam predstava, šest u režiji Damira Zlatara Freya. Dvije su izvedene u sklopu festivala „Riječke ljetne noći“: Tosca (2008.) i Gospođica Julija (2008.) a ostale su na kazališnoj pozornici: Krvavi svatovi (2004.), Delitto sull'isola delle capre / Zločin na kozjem otoku (2005.) u produkciji Talijanske drame, Tosca (2007.), Dama s kamelijama (2008.), te Opća bolnica (2009.) u režiji Matjaža Latina.

Aleksandar Popovski

Rođen je 1969. godine u Skopju, gdje je i studirao na tamošnjem Univerzitetu “Sv. Kiril i Metodij” te stekao diplomu iz kazališne i filmske režije. Profesori su mu bili Stole Popov i Slobodan Unkovski, obojica cijenjeni i međunarodno priznati makedonski redatelji.
Njegov se redateljski debut zbio u kazalištu 1992. godine kada je režirao dramu makedonskog autora Deana Dukovskog. Režio je i tekstove autora kao što su Lorca, Harms, Dean Dukovski (ponovno), Koltès, Stefanovski, Kosi, Vencelj. Potom je režirao i i tekstove Dukovskog, Brama Stockera, Biljane Srbljanović, McDonougha, Molièrea, Elene Pega, Slavka Grooma u kazalištima u Makedoniji, Danskoj, Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Italiji, Švedskoj, Grčkoj…

Elena Brumini

Kontakt: Omladinska 10, Rijeka
Visina: 156 cm
E-mail: elkabru@gmail.com
Glas: mezzosoprano
Tel: 091 502 4609
Jezici: talijanski, engleski

Školovanje:
2004. diplomira na The Bernstein School of Musical Theatre ( BSMT), Bologna – Italia
1996. započinje plesno školovanje u Rijeci, nastavlja u Zagrebu u plesnom studiu Action i u Srednjoj školi suvremenog plesa Ane Maletić.

Plesne tehnike:
Klasičan balet, jazz dance, step, suvremeni ( Graham, Cunningam, Horton, release), cheerleading, funky , elementi gimnastike.
Gluma:
Gianna Depoli, Loriano Della Rocca, Francesca Ballico, Alessandra Frabetti, Serena Sinigaglia
Pjevanje:
Shawna Farrell, Candace Smith, Faye Nepon, Nathan Martin

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka:
2010. Opera za tri groša; uloga: Polly; režija: Eduard Miler
2010. Sve o ženama; režija: Neva Rošić
2010. Škrtac; uloga: Simon; režija: Oliver Frljić
2010..Somewhere city; uloga: Mlada Indijanka Lenape iz New Yorka; režija:Paola Galassi
2009. Brutta; uloga: Brutta; režija: Toni Cafiero
2009.Dodaj jedno mjesto za stolom; uloga: Clementina; režija: Žak Branko Valenta
2009.Amy’s view; uloga: Amy; režija: Neva Rošić
2009. Kuća cvijeća koje leti; uloga:Dori; režija: Lorenzo Loris
2008. Večeras improviziramo; uloga: Totina
2008. Laku noć Desdemona, dobro jutro Julija; uloga:studentica, oficir, Julija; režija: Serena Sinigaglia
2008.Riva i druzi; uloga: Tea; režija: Larry Zappia
2008.Nunsense; uloga:Sestra Robert Anne; režija:Mojca Horvat
2008.Bonaventura, veterinario per forza; uloge: pas, foka, princ, pomočnik ; režija:Giorgio Amodeo
2007.Goldoni Terminus; uloga:Camilla; režija: Toni Caffiero
2007.Liolà; uloga: Nela; režija: Nino Mangano
2006.Ovaj krevet je pre kratak; uloga: Irena; režija: Dario Harjaček
2006.Madame Sans-Gene; uloge: Mignon, Grofica Esterhazy, Elisa Bonaparte; Alessandra Scaramuzza; režija
2005. Zločin na kozjem otoku; uloga: Silvija; režija: Damir Zlatar Frey

Ostale uloge:
2004 - Jesus Christ Superstar, ansambl; režija: Shawna Farrell; produkcija: Stardust Production

BSMT Iskustvo:
2004. Grand Hotel / uloga: Flaemmschen
2004. Children of Eden / Yonah
2003. Sweeney Todd / Mrs Lovett / režija: Alessandra Frabetti
2003. Oklahoma/ Ado Annie
2002. Jesus Christ Superstar / ansambl
2001. Kiss of the Spider Woman/ ansambl
2001. Nine / ansambl

Ostalo iskustvo:
2010. scenski pokret za “Sve o ženama”
2009. asistent koreografa Žaka Valente za “Dodaj jedno mjesto za stolom”
2006. režiser i koreograf mjuzikla “Pravo na slatko”
2004/05. asistent za tehniku Graham na BSMT
od 2002. podučava jazz dance i musical na BSMT te na radionicama i seminarima

Nagrade:
2008. Nagrada “Zlata Nikolić” HNK Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu žensku ulogu u dramskom programu u sezoni 2007./2008. za ulogu Sestre Robert Anne u predstavi “Nunsense” Dana Goggina.
2006. Nagrada “Veljko Maričić” za najbolju mladu glumicu na Međunardnom festivalu Malih Scena
2001. 1. mjesto na Show Dance natjecanju u kategoriji parovi

Jelena Lopatić

Jelena Lopatić
Rastočine3
51000 Rijeka
mail: malajele@gmail.com
mob: 00385/98 626183

datum i mjesto rođenja : 10.11.1980. Rijeka, HR
boja kose/očiju : crvenkastosmeđa/smeđe
visina/težina : 160cm/50kg
strani jezici : engleski, talijanski
hobi,vještine : suvremeni ples, osnove stepa, treking,bicikl, automobil

Akademska glumica
Diplomirala na ADU,Sveučilište u Zagrebu,2006.
Nastavnik-vanjski suradnik na odsjeku za scenski pokret ADU rujan 2006.-srpanj2008.
Samostalni umjetnik pri HZSU 1.1.2008.-30.6.2009.
Član ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl.Zajca od 1.7.2009.

Tijekom i nakon studija surađivala s mnogim kazališnim kućama i skupinama

Istaknutije uloge :

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka:

„Turbofolk “ ; režija : Oliver Frljić, uloga: Jelena
„ Crnac“; režija: Tomi Janežić, uloga: Ona
„Škrtac“, autor : Moliere; režija Oliver Frljić,uloga: Pudlica
„Med+pepeo/Iznad ponora“,autor : Francois-Michel Pesenti, režija Francois-Michel Pesenti, uloga: Kor
„Opća bolnica“,autor : Hristo Bojčev; režija: Matjaž Latin; uloga Pepeljuga
„Lizistrata“,autor :Aristofan; režija Robert Alfoldi; uloga: Lizistrata
„Da je proklet Kam“,autor J.Polić Kamov-Lary Zappia; režija Lary Zappia uloga:Zora
„Opera za tri groša“,autor:Bertol Brech; režija:Eduard Miller; uloga-Jimmy II,Prosjak, Policajac

Kazališta:

„ Zapadni kolodvor “ Teatar Exit, režija: Ksenija Zec, uloga : Mala
„ Expozicija “ Bacači sjenki, režija : Boris Bakal, uloga: autor i izvođač
„ Odmor od povijesti “ Bacači sjenki, režija : Boris Bakal, uloga: autor i izvođač
„ Metak za sve “ HKD Teatar, režija : Nemanja Ranković, uloga : Oko

Filmovi:
„ Snivaj zlato moje “, igrani cjelovečernji, redatelj: Neven Hitrec ,produkcija- HRT, Interfilm; 2005.
   uloga : Veronika;
„ Što je muškarac bez brkova “, igrani cjelovečernji, redatelj : Hrvoje Hribar , produkcija – FIZ PRODUCTION d.o.o.,HRT, Hrvatski filmski savez, Vizije SFT d.o.o.; 2005.
   uloga : Julija
„ Čovjek ispod stola “, igrani cjelovečernji, redatelj : Neven Hitrec, produkcija- HRT u suradnji s Inerfilm/Blitz ; 2009.
   uloga : Lidija
„ Otpadnici “, kratki igrani, redatelj : Petar Orešković, produkcija- Nukleus&ADU,2009.
   uloga : Ona

Nagrade :

Posebno priznanje HNK Ivana pl. Zajca za najbolji glumački par sezone 2007./2008.- Jelena Lopatić i Alen Liverić za uloge Jelene i Alena u predstavi “ Turbofolk “

Nagrada Hnk Ivan pl. Zajc “Zlata Nikolić”- najbolja ženska uloga u sezoni 2008./2009.- Jelena Lopatić kao “Ona” u predstavi “ Crnac “

14. JPF, Međunarodni festival bez prijevoda (13.-20. travnja 2010.) u Užicama, - „Turbofolk“ –Specijalna nagrada Ardalion.
Nagrada Ardalion za najboljeg mladoga glumca -Jeleni Lopatić za ulogu u „Turbofolku“,
Nagrada „Avdo Mujčinović“ koju dodjeljuje list „Politika“ za najboljeg mladog glumca/glumicu

20. Marulićevi dani, Split – Nagrada Marul za najbolje glumačko ostvarenje – Jelena Lopatić za ulogu “Ona” u predstavi “ Crnac “ HNK Ivana pl. Zajca

Teatar Fest “Petar Kočiš” 2010. Banja Luka- Nagrada za najboljeg glumca-glumicu Jelena Lopatić za “Turbofolk”

Mark Boldin

Plesač, koreograf, glumac i pedagog, rođen je 1967. u Pemburyju (Velika Britanija). Plesao je u raznim europskim kompanijama i kazališnim kućama, do 2003. godine kao solist baleta HNK-a u Zagrebu. Nastupa kao slobodni umjetnik i autor je nekoliko cjelovečernjih i kratkih baleta, suvremenog izraza. Njegova djela su prikazivana na scenama i festivalima diljem Hrvatske kao i na brojnim festivalima u inozemstvu. Sudjeluje kao asistent i suradnik za scenski pokret u mnogim dramskim i opernim produkcijama, te djeluje kao plesni pedagog. Povremeno radi i kao odgajatelj mladih u Heidelbergu u Njemačkoj. Suosnivač je Atelier Choregraphique u Zagrebu.

MAX RICHTER

Rođen u Njemačkoj 1966., ovaj skladatelj i pijanist od djetinjstva živi u Velikoj Britaniji. Kompoziciju i klavir učio je na University of Edinburgh, Royal Academy of Music te s avavangardnim talijanskim skladateljem Lucianom Beriom u Firenzi. Po završetku studija Richter osniva suvremeni klasični ansambl „Piano Circus“ (grupu od šest pijanista okupljenih 1989. zbog izvedbe „Six Pianos“ Steva Reicha) , s kojim ostaje deset godina izvodeći djela autora kao što su Arvo Pärt, Brian Eno, Philip Glass, Julia Wolfe i Steve Reich.
Miješajući utjecaje klasične, elektronske i rock glazbe u stil koji naziva „postklasičnim“, Richter ignorira i ukida granice. Još u tinejdžerskim godinama slušao je klasičnu glazbu, ali i moderne skladatelje uključujući i Philipa Glassa, čija je glazba najviše utjecala na Richtera, kao i glazba grupa Clash, Beatles ili Pink Floyd.
Njegove kompozicije „On the Nature of Daylight“ i „Horizon Variations“ 2006. korištene su u filmu „Stranger than Fiction“.
A 2007. godine surađivao je kao autor glazbe na animiranom dokumentarcu „Waltz with Bashir“ Arija Folmana (Udruženje američkih filmskih kritičara proglasilo ga je najboljim ostvarenjem u 2008.), što mu je donijelo nominaciju za nagradu "European Film Award". Tijekom 2009. skladao je glazbu za film „Die Fremde“ Fea Aladaga te za film Reanata De Marie „La Prima Linea“.
Svoj prvi album „Memoryhouse“, vrlo ambicioznu fuziju moderne klasične i elektronske glazbe te zvukova iz prirode snimio je s BBC Philharmonic Orchestra. U rujnu 2008. izdao je svoj četvrti solo album, zapravo eksperimentalnu kolekciju minijatura za mobilne telefone.
„The Blue Notebooks“, svoj drugi album izdao je 2007. godine s nevelikom jezgrom glazbenika, koji je kritika iznimno hvalila, a glazbu, za razliku od očekivanog teško prihvatljivog eksperimentalnog stila, okarakterizirala kao melodičnu i vrlo prihvatljivu. O skladbi „On the Nature of Daylight“ u kojoj dominiraju gudači „Stylus Magazine“ piše: „Dijelovi melankolične „On the Nature of Daylight“ himnični su i pomalo opori dok lirična violina u misli priziva sladak zvuk Alexandera Balanescua.“

Pripremila M. Jerneić

PATRICK DELCROIX

Koreograf Patrick Delcroix školovao se u Centre International de Danse Rosella Hightower u Cannesu i u Ecole de Danse Colette Soriano u francuskom Orthezu.
Godine 1982. pridružuje se Iwanson Dance Company u Münchenu prije nego što je prihvatio angažman u Scapino Ballettu u Amsterdamu i nizozemskom Dans Theatre 1 gdje je pod vodstvom Jiříja Kyliána od 1986. do 2003. godine postao vodeći plesač. Tijekom tih sedamnaest godina u NDT-u surađivao je s proslavljenim imenima plesnog svijeta kao što su William Forsythe, Mats Ek, Ohad Naharin, Edouard Lock, Nacho Duato, Hans van Manen i, naravno, s Jiříjem Kyliánom s kojim je kreirao više od petnaest baleta.
Patrick Delcroix svoju je koreografsku karijeru započeo predstavljanjem na NDT-ovoj godišnjoj koreografskoj radionici 1988. godine.
Nakon toga ga je Jiří Kylián poticao i ohrabrivao da nastavi istraživati na tom polju, uz to ga pozivajući na stvaranje brojnih djela za sva tri sektora Nederlands Dans Theatera.
Do danas Patrick Delcroix je napravio preko 30 baleta u 20 kazališnih kuća diljem svijeta, uključujući: Basel Ballet, Ballet du Capitole, Cape Town City Ballet, Wienerstaatsoper Ballet, Cia. Cisne Negro de Sao Paolo, Ballet Jazz de Montreal, Introdans, Introdans Ensemble for the Youth, Prague Chamber Ballet, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka, Junior Ballet Genève, It Danza, Djazzex, Artscape, New English Contemporary Ballet, Tanz Theater Braunschweig, Companhia Portuguesa de Bailado Contemporâneo, Tanz Luzerner Theater, Dancers of the Royal Ballet, Royal Conservatory Den Haag, Royal Conservatory Antwerp, Nationale Balletacademie Amsterdam i ArtEz Arnhem.
Često je angažiran na postavljanju koreografija Jiříja Kyliána za baletne kuće kao što su: Royal Danish Ballet, Boston Ballet, Bern Ballet, Národní Divadlo Praha, Kobe Ballet, Georgian National Ballet, Ballet de l'Opera du Rhin i Paris Opera Ballet.
Godine 2001. Patricka Delcroixa francuska Vlada odlikovala je ordenom Viteza za zasluge u umjetnosti ("Chevalier dans l'Ordre des Arts et des Lettres").

Bjanka Adžić Ursulov

Tijekom 40-godišnje karijere radila je u svim vodećim kazališnim kućama bivše Jugoslavije kao i u kazalištima Italije, Francuske, Austrije, Velike Britanije i Njemačke. Dizajnirala je kostime za 160 kazališnih produkcija u drami i operi te za devet filmova i dva televizijska filma, kao i scenografiju za 40 predstava. Završila je Likovnu akademiju u Beogradu. Od 1982. sudjeluje u slovenskom filmu, a od 1985. i slovenskom kazalištu. Od 1990. slovenska je državljanka. Profesorica je kostimografije na Akademiji vizualnih umjetnosti u Ljubljani.
Njeni nezaboravni radovi uključuju: Shakespeaerovu „Oluju“ za Shakespeare's Globe (2000.), Novogodišnji koncert u bečkoj Operi s Bečkom filharmonijom (2001.), „Le Petite Psaume du Matin“ Josefa Nadja za venecijanski Biennale (2001.). A radovi su joj predstavljeni na brojnim festivalima i institucijama: Cologne's Opera and Dance Forum; the Centre Chorégraphique National d'Orléans; Comédie de Saint-Étienne; the Théâtre de la Ville in Paris; the Festival d'Avignon i Théâtre Vidy-Lausanne.
Između 2000. i 2006. surađivala je s Jochenom Ulrichom u Tiroler Landestheateru u Innsbrucku, a od 2006. s njime radi u Landestheateru u Linzu (predstave: Kafka, „Amerika“; Musset, „Lorenzaccio“ i Beethoven „Fidelio“ ).
Dobitnica je mnogobrojnih nagrada i priznanja među kojima se ističu: Nagrada za najbolju kostimografiju na slovenskom Filmskom festivalu (1987.), nominacija Theaterheute magazina kao jednog od top 10 dizajnera u Europi (1994.), Prešernova nagrada (1997.), nagrada „Zlatna Afrodita“ Međunarodnog filmskog festivala na Cipru .
U riječkom HNK Ivana pl. Zajca potpisala je kostimografiju za „Dumanske tišine“ Slobodana Šnajdera u režiji Zlatka Svibena 1987. te za Gogoljevu „Ženidbu“ u režiji Jerneja Lorencija 2001. godine.

David Lang

DAVID LANG

Skladatelj čija se glazba stilski kreće od minimalizma do izrazito dramatične glazbe. Strogi i složeni oblikovni sistemi čine osnovu njegova djela, koje obuhvaća širok raspon glazbenih gesti, referenci i raspoloženja, često zadržavajući elemente konceptualizma. U njoj se prepoznaje i modernizam i minimalizam i rock, a možda bi se najbolje mogla opisati kao postminimalizam. David Lang surađivao je na puno scenskih djela, uključujući četiri opere i jedan oratorij.
Rođen u Los Angelesu 1957. godine, kompoziciju je studirao na Stanford University u Californiji, na University of Iowa i na Yaleu u New Havenu. Učio je i na Tanglewood Music Centeru u Lenoxu, Massachusetts. Radio je kao stalni skladatelj American Conservatory Theatera u San Franciscu 1992. godine.
Njegova je glazba izvođena širom SAD-a i Europe na brojnim festivalima kao što su BBC Proms, Münchenski biennale ili Settembre Musica.
Langova glazba korištena je u plesnim produkcijama La La La Human Steps i njihova osnivača i koreografa Edouarda Locka, Nederlands Dans Theatera, Royal Balleta te projektima slavnih američkih plesačica i koreografkinja Twyle Tharp i Susan Marshall, za što je dobio nagradu The New York Dance and Performance Award 1999. godine.

Nagrađen je Pulitzerom za glazbu 2008. godine za djelo „The Little Match Girl Passion“ (Pasija/Muka djevojčice sa šibicama), temeljeno na priči Hansa Christiana Andersena. Djelo je skladano za samo četiri glasa i nekoliko perkusionističkih instrumenata, a paizvedeno je u Carnegie Hallu u listopadu 2007. godine. Tom prigodom Lang je kazao kako je radio prema Andersenovoj priči zbog suprotnih aspekata njena sadržaja.
„Gorka sadašnjost djevojčice zaključana je zajedno s njenim lijepim sjećanjima iz prošlosti. Njeno siromaštvo uvijek je obliveno njenim nadanjem. Riječ je o gotovo naivnoj ravnoteži između patnje i nade.“
Langa je intrigirala i religijska alegorija koju je pronašao ispod površine priče, a inspiraciju je pronašao u svom omiljenom skladatelju Johannu Sebastianu Bachu.
„Moje djelo za polazište uzima Andersenovu priču, a u obliku Bachove Muke po Mateju“, kaže Lang. Tim Page, bivši glazbeni kritičar „Washington Posta“ i član žirija za dodjelu nagrade Pulitzer izjavio je da ne može biti zadovoljniji pobjednikom nego što jest: „ S dužnim poštovanjem prema stotinama različitih djela što sam ih preslušao kao član ocjenjivačkog suda, mislim da nikada prije nisam bio toliko dirnut jednom novom i nepoznatom kompozicijom kao djelom Davida Langa „The Little Match Girl Passion“, koje je posve različito od sve glazbe koju znam.“
Lang, poznat i po svom radu s eksperimentalnom grupom „Bang on a Can“ (čiji je suosnivač), kaže da radi na otvaranju prostora koji će pokazati smisao i značaj inovacije: „Bang on a Can“ je bio utopijski dom za ljude koji su pokušavali stvarati ono što nije bilo pogodno za bilo koji drugi prostor glazbenog svijeta. A mi radimo upravo to od 1987. godine.“

Hristo Bojčev

1950. - Rođen u sjevernoj Bugarskoj, u vrijeme Istočnoga bloka i vladavine komunizma.

1974. - Diplomirao na Strojarskom fakultetu.

1976. -1985. - Radi kao tehnički direktor i direktor tvornice.

Na pitanje je li u kazališni svijet donio nešto od tvorničkog iskustva, Bojčev odgovara: “Potrošio sam deset godina na tehničko obrazovanje, nisam imao vremena čitati.”

1984. - Sindikat za tvorničke radnike organizira posjet kazalištu. Taj je posjet Bojčeva duboko dojmio: "Bilo je to moje prvo kazališno iskustvo i to u 34. godini. Nikada prije nisam ušao u kazalište niti sam imao pojma što se tamo zapravo događa. Gledali smo predstavu nekog bugarskog klasika koja me potpuno fascinirala i znao samo: to je to! Time ću se ja baviti! Kako je to bilo vrijeme bugarskog komunizma nije se moglo tek tako seliti iz grada u grad. Sofije sam se mogao dokopati samo tako da upišem fakultet pa sam to i napravio. Upisao sam Nacionalnu akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost."
Piše svoju prvu dramu Ta stvar koju mu postavljaju na scenu.

1989. - Završava Akademiju. Proglašen je dramskim piscem godine. U tom trenutku, četrdesetak bugarskih kazališta izvodi njegove komade.
“Ne pišem brzo. Da bih mogao napisati dobru dramu, moram imati jaku ideju, univerzalnu ideju koja nadilazi nacionalne okvire. Takve ideje dolaze rijetko i teško. Da bih napisao dobru dramu, potrebno je filozofsko otkriće. Onima koji pišu dvije i više drama godišnje, one nalikuju na latinoameričke serijale, sapunice. Treba izgraditi točan kazališni izraz. Ja uspijevam napisati prosječno jednu dramu svake dvije godine, i to je spor proces. To je kao graditi kuću, krećem od temelja i postupno gradim strukturu.”

1990. - Premijera filma baziranog na njegovoj drami Ta stvar. Na TV počinje seriju satiričnih emisija.

1996. - Dobiva državnu potporu za snimanje filma po scenariju na temelju dramskog teksta Pukovnik Ptica.
Autor je i gost u vlastitim TV showovima.
Kandidira se za predsjednika Bugarske.
Dobiva 2 posto glasova. Kao nezavisni kandidat, ulazi u drugi krug izbora.
"Odlučio sam javno napraviti politički teatar, ali s publikom od osam milijuna glasača! Kada sam govorio o pravim tajnama i ozbiljnim stvarima, uglavnom sam govorio gluposti. Znam da je narod gledao te nastupe predsjedničkih kandidata čekajući da se mi pojavimo; tamo postoji pravilo da se svakog dana predizborne kampanje izvlači žrijeb kojim će se redoslijedom pojavljivati kandidati na televiziji. Mnoge kolege kandidati, suparnici iz kampanje, često su bili vrlo razočarani kad bi se desilo da prvog izvuku mene, jer ljudi poslije toga naprosto isključe TV. Kada bih bio izvučen posljednji, svi bi se konkurenti radovali jer će ljudi pričekati da čuju i ostale. Zabavljao sam se u toj kampanji.”

1997. - Dobiva nagradu British Council International Playwriting Award. Između nekoliko stotina radova prispjelih iz cijelog svijeta, nagradu odnosi Pukovnik Ptica. Nagradu mu uručuje Harold Pinter.
“Likovi uvijek nose dio autora, oni su uvijek dio njegove osobnosti. I ja sam dio njih – išao sam u psihijatrijsku kliniku, čitao puno psihijatrijske literature. Uostalom, služio sam vojsku, bio sam na Balkanu, još uvijek sudbinu svojih likova osjećam na svojoj koži.”

1998., 1999., 2000. itd. nižu se festivali (Avignon, Bonner Biennale, nagrade, ugovori za filmove itd.)
“Kad sam u Kanadi, ne osjećam se balkanskim autorom. Kad sam u Bugarskoj, ne osjećam se svjetskim autorom. Jer, pišem o čovjeku koji je jedan te isti svugdje u svijetu.”
Hristo Bojčev je autor desetak dramskih tekstova koji se danas igraju u četrdesetak zemalja Europe, Amerike, Azije i Australije. U Hrvatskoj su postavljeni Pukovnik Ptica, Hanibal Podzemni, Orkestar Titanik, i sada Opća bolnica.
“Kazalište je za mene jedino mjesto pod suncem u kojemu svijet može biti savršen, iako ne i istinit. Mada ni tamo on nije takav, jer mu inače nitko ne bi vjerovao. Upravo suprotno - na sceni je najviše konflikata. Iako tamo - u kazalištu - pobjeđuje dobro.”
Živi u Bugarskoj, današnjoj članici Europske unije. Nekoliko puta pokušava promijeniti adresu no o tome kaže: “Pa pokušavao sam u Parizu više puta, ali nikad nisam izdržao više od mjesec dana. Očigledno je razlog u meni, a ne u Parizu.”

Pripremila M.Lupi

Raffaele Cavarra

Rođen je 1966. u Trstu, gdje je 1983. godine završio smjer grafičkog dizajna.
Od 1986. do 1998. godine radio je u Slovenskom stalnom gledališču u Trstu.
Dvije godine, 1999. i 2000., radi u Teatro stabile del Friuli Venezia Giulia „Il Rossetti“.
S predstavom Irma la dolce u režiji Antonija Calende za koju je potpisao oblikovanje svjetla biva na osmomjesečnoj turneji po Italiji. Godine 2001. vraća se u Slovensko stalno gledališče u Trstu.
Godine 1990., 1995. i 2000. ostvaruje suradnju s Mittelfestom di Cividale, a 2001. s Biennalom u Veneciji.
Poptisuje više stotinu oblikovanja svjetla za Slovensko stalno gledališče.
U riječkom HNK Ivana pl. Zajca potpisao je do sada oblikovanje svjetla za sedam predstava od kojih šest u režiji Damira Zlatara Freya. Dvije od njih izvedene su u sklopu festivala „Riječke ljetne noći“: Tosca (2008.) i Gospođica Julija (2008.) a ostale su izvedene na velikoj pozornici: Krvavi svatovi (2004.), Zločin na kozjem otoku (2005.), Tosca (2007.), Dama s kamelijama (2008.). Oblikovao je svjetlo i za predstavu Opća bolnica (2009.).

Sebastijan Duh

Rođen je 1975. u Mariboru. Već se za vrijeme studija jazz klavira na austrijskom konzervatoriju „Anton Bruckner“ u Linzu bavio glazbom za kazalište.
Do sada je skladao glazbu za više od 30 dramskih predstava u Sloveniji i Hrvatskoj. Između ostalog, sklada i glazbu za igrani i dokumentarni film. Tako je 1998. godine primio hrvatsku glazbenu nagradu Porin za glazbu u filmu Mondo Bobo u kategoriji „najbolja originalna vokalna ili instrumentalna skladba za kazalište, film i/ili televiziju“.
Svirao je s poznatim hrvatskim i inozemnim glazbenicima i skupinama poput: Dado Topić, Cubismo, Zoran Predin, Zlatko Kavčič, Antonio Sanchez, Lester Bowie, Victor Wooten, Pandit Suresh Talwalkar, Reggie Workman, Frank Lacey, David Sanchez, Sammy Figueroa.
Trenutno se najviše bavi skladanjem glazbe za kazalište te sviranjem jazz glazbe u različitim sastavima.

Ljerka Hribar

Rođena je 1978. u Rijeci. Diplomirala je na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji (Odsjek kazališne scenografije) 2001. Sudjelovala je na workshopu Emilija Garcije Wehbija „Philoctetes Project: Lemnos in Vienna“ na Wiener Festwochen u Beču 2002. Iste godine je završila radionicu za scenografiju i dizajn svjetla međunarodne akademije MAPA (Amsterdam) u Berlinu. Bila je članica tehničkog tima beogradskog BITEF-a 2003. i 2004.
U sklopu poslijediplomskog studija na Odsjeku za scenski dizajn Univerziteta umjetnosti u Beogradu, studijski boravi jedan semestar na Sveučilištu Standford (Kalifornija, SAD) na katedri za oblikovanje svjetla 2006. godine.
Ostvarila je više od trideset scenografija u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, HKD Teatru, HNK Osijek, Teatru &td, Gradskom kazalištu Komedija Zagreb, BITEF teatru, Beogradskom dramskom pozorištu, Ateljeu 212, Narodnom pozorištu i SKC-u Beograd; Srpskom narodnom pozorištu i Pozorištu mladih u Novom Sadu; Kruševačkom pozorištu i National Theatre Tirana.
Osim scenografijom, bavi se i dizajnom plakata, knjiga, kostima, svjetla kao i festivalskih nagrada.

Sandra Dekanić

Rođena je u Rijeci gdje je diplomirala Likovnu umjetnost na Filozofskom fakultetu. Završila je specijalizacije iz Modnog dizajna te Modelizma visoke mode. Od 2002. suradnica je HNK Ivana pl. Zajca kao kostimografkinja i asistentica kostimografa, a 2007. postaje zaposlenik riječkog Kazališta.
Za matičnu kuću potpisala je oko petnaest kostimografija za dramu, operu i balet: Franco Vegliani i Gianfranco Sodomaco, Prossso a Volosco/Suđenje Voloskom u režiji Nina Mangana; Edurado De Filippo, Filumena Marturano u režiji Jagoša Markovića; Slobodan Novak, Mirisi,zlato i tamjan i Mate Matišić, Ničiji sin u režiji Vinka Brešana; William Shakespeare, Ukroćenagoropadnica i Jelena J-Zlo Tondini, Ljepotica i zvijer u režiji Vite Taufera; William Shakespeare, Macbeth i Boris Papandopulo, Sunčanica u režiji Ozrena Prohića; Tatjana Gromača, Crnac u režiji Tomija Janežiča; David Hare, Amy's View / Differenti opinioni u režiji Neve Rošić; J. B. P. Molière Škrtac u režiji Olivera Frljića. Godine 2008. nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju kostimografiju za predstavu Ukroćena goropadnica W. Shakespearea u režiji Vite Taufera.

Matjaž Latin

Rođen 1970. u Mariboru. Studirao je kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režijom se počeo baviti još u Dramskome studiju u Mariboru 1989. godine. Režirao je u gotovo svim slovenskim kazalištima, a puno je režirao i u Hrvatskoj. Nakon brojnih suradnji izdvajaju se režije u: Drami SNG Maribor - prema D. Harmsu Logika beskonačnoga života, E. Albee Zoološka priča, M. Ravenhill Shopping & Fucking, A. T. Linhart TaveselidanaliMatičekse ženi, D. Ives Sve u pravo vrijeme; MGL Ljubljana - N. Koljada MurlinMurlo, D. Fo Smiješni misterij; Mestnome gledališču Ptuj -T. Dorst Zavoj, M. Jesih Triko, A. Shaffer Njuškalo, S. Berkoff Qvetch, M. Panych Bdijenje, P. Vogel Mama nije samo jedna; PG Kranj - rokgre Blok; KGB u Mariboru - rokgre Kleščar; SNG Drami Ljubljana - B. Srbljanović Porodičnepriče, H. Kureishi Prigrad, S. Delaney Okus meda; SNG Nova Gorica - Z. Hočevar ‘mteubu, N. Koljada Kokoš, H. Bojčev Orkestar Titanik, A. Skubic Beskonačno brojani dani; SLG Celje - L. Bärfuss Seksualne neuroze naših roditelja, B. O'Connor Zastave; HNK Ivana pl. Zajca Rijeka (scena Zajc off ) - G. Manfridi Bludi (Zozos) i H. Bojčev Opća bolnica.
Nakon monodrame Kleščar, snimio je film istoga naslova, dok je u popularnome Porno filmu u režiji Damjana Kozoleta nastupio u ulozi redatelja Čarlija, a glumio je i u filmovima Reality Dafne Jemeršič te L... kot ljubezen Janje Glogovac.

Martino Šesnić

Figlio d'arte, nato a Fiume nel 1989, si è diplomato in scenografia presso la Scuola di Arti applicate di Fiume (lavoro finale, scenografia per Sogno di una notte di mezza estate – regia di M. Lukanović). Fin dai suoi quattrodici anni fa l'assistente a teatro. Lavora a spettacoli amatoriali come autore delle scene e delle luci. Nel 2007 firma le video proiezioni nello spettacolo del Teatro ZKM di Zagabria Koko u Parizu (Koko a Parigi) – regia di Ivica Boban. Ha lavorato sia come autore che come assistente, con vari registi quali Oliver Frljić (L'Avaro di Moliere ) e Krešimir Dolenčić (Festival estivo di Dubrovnik: Ondine e Arkulin), La Lapide di Conghiglie.
Attualmente studia scenografia all'Accademia di Belle Arti di Venezia.

Sin kazalištaraca, rođen je u Rijeci 1989. g. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci, smjer Scenografija s maturalnim radom: scenografija za predstavu San ljetne noći u režiji M. Lukanovića. Od svoje četrnaeste godine radi ako asistent u teatru i sudjeluje na amaterskim predstavama kao autor scenografije i svjetla. Godine 2007. potpisuje videoprojekcije za predstavu Koko u Parizu u režiji Ivice Boban u ZKM-u u Zagrebu. Radio je kao autor i kao asistent s redateljima poput Olivera Frljića (Moliere, Skup) i Krešimira Dolenčića (Dubrovačke ljetne igre: Ondine , Arkulin), Ploča od školjaka.
Trenutno studira scenografiju na Likovnoj akademiji u Veneciji.

Alan Vukelić

È nato il 28 gennaio 1977 a Fiume dove compie gli studi primari e si diploma in elettrotecnica. Le sue prime esperienze teatrali risalgono ai tempi delle superiori quando si unisce alla Scena Aperta Belvedere, associazione teatrale che ha lasciato un segno nel mondo del teatro indipendente fiumano degli anni Novanta. Nel 1995 segue il seminario di scenografia, video e proiezioni della MAPA (Moving Academy for Performing Arts) di Amsterdam. Sarà proprio attraverso le produzione di quest'accademia che avrà modo di fare le sue prime esperienze professionali : sarà assistente del direttore tecnico nei progetti della MAPA realizzati a Berlino, 1999 e 2000. Nel 2003 terrà un corso di luci e tecnica teatrale per i partecipanti del laboratorio della MAPA “Moving bodies” tenutosi a Ocrida, in Macedonia. Dal 1995 ad oggi ha avuto modo di fimare la regia delle luci di una sessantina di spettacoli tra i quali ricordiamo: Pensa con la tua testa, Ri Teatar, Kurzscluss, Prostor plus, Cambimaneti, ZKM e BADco, Zoe, Laoratorio teatrali Malik, Aggiungi un posto a tavola, Dramma Italiano- TNC “Ivan de Zajc”, La lega del tempo, TNC Ivan de Zajc, BADco, Drugo More. Dal 2008 è membro dell'Associazione degli artisiti di arti applicate della Croazia.ULUPUH e dal 2009 è membro dell'Associazione degli artisiti indipendenti (HZSU). Vive e lavora a Fiume.

Rođen je 28.01.1977. u Rijeci gdje završava osnovnu i srednju elektrotehničku školu.
Prva iskustva u kazališnom radu stječe još za vrijeme srednjoškolskih dana na Otvorenoj sceni Belveder, udruzi za scenske djelatnosti koja je obilježila nezavisno kazališno djelovanje 90-ih u Rijeci.Godine1995. završava seminar za scenografiju-svjetlo-projekcije u organizaciji MAPA-e Amsterdam (Moving Academy for Performing Arts) gdje stječe i svoja prva profesinalna iskustva pa nastavlja suradnju kao asistent tehničkom direktoru u Berlinu 1999. i 2000., a 2003. u Ohridu, Makedonija u okviru radionice „Moving bodies“ polaznicima predaje oblikovanje svjetla i kazališnu tehniku. Od 1995. do danas oblikovao je svjetlo za više od 60 predstava.
Neke od predstava na kojima je radio: Misli glavom, Ri Teatar; Kurzschluss, Prostor plus; Promjene, ZKM i BADco, Zagreb; Zoe, Kazališna radionica Malik; Aggiungi un posto a tavola, Talijanska drama HNK Ivana pl.Zajca; Liga vremena, HNK Ivan pl.Zajc, BADco i Drugo more. Od 2008. član je ULUPUH-a, a od 2009. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Rijeci.

Anton Toni Plešić

Attore impegnato in pianta stabile con il Dramma Italiano dal 1985, da diverso tempo, pur mancando raramente agli appuntamenti con il palcoscenico in qualità di interprete, Plešić disegna e realizza numerose scenografie e costumi per il Dramma Italiano e spesso si cimenta anche nell'ideazione di maschere e pupazzi. In altre occasioni la sua esperienza e il gusto lo portano a fungere da coordinatore degli allestimenti risultando prezioso collaboratore di colleghi scenografi e costumisti.
Ad oggi ha lavorato in più occasioni con Nino Mangano, Mario Moretti, Pierluca Donin, Francesco Randazzo, Damir Zlatar Frey, Neva Rošić, Paolo Magelli e altri. Ricordiamo in particolare i costumi e le scene ideati da lui per gli spettacoli Dramma Italiano/Kuća cvijeća koje leti di Edoardo Erba, regia di Lorenzo Loris e Bonaventura vetarinario per forza, di Sergio Tofano, regia di Giorgio Amodeo.

Stalni glumac Talijanske drame od 1985. godine već duže vrijeme, iako rijetko izostaje sa scene, osmišljava i realizira brojne scenografije i kostime za predstave Talijanske drame, a nerijetko realizira i maske i lutke. U ostalim prilikama zbog svog je kazališnog iskustva i istančanoga ukusa postao koordinatorom scenskih radova te dragocjenim suradnikom kolega scenografa i kostimografa.
Do danas je više puta radio s redateljima kao što su Nino Mangano, Mario Moretti, Pierluca Donino, Francesco Randazzo, Damir Zlatar Frey, Neva Rošić, Paolo Magelli i drugi. Spomenimo, između ostalih, kostime i scene koje je osmislio za predstave Dramma Italiano / Kuća cvijeća koje leti Edoarda Erbe u režiji Lorenza Lorisa i Bonaventura veterinar na silu Sergia Tofana u režiji Giorgia Amodea.

Toni Cafiero

Toni Cafiero

Fa parte di quei artisti italiani che trovano regolarmante spazio in prestigiose istituzioni culturali europee dove abbiamo modo di seguirlo, ma che in italia si fa fatica a vedere e l'osservazione la faccio finire qua per non aprire un capitolo molto vecchio sui compatrioti che ci illuminano... da lontano.
Nato in Svezia cresciuto a Venezia ma formatosi alla scuola Jaques Lecoq di Parigi, segue i corsi di Scenografia all`Accademia delle Belle Arti di Bologna e dopo una breve carriera da attore si dedica alla regia stabilendosi in Francia.
Ha lavorato come regista di prosa in vari Paesi, su drammaturgie classiche e nuova drammaturgia contemporanea e visti gli inizi non poteva che essere così.
È invitato a collaborare in vari teatri europei: Francia (Centre Dramatique National de Montpellier, Scene National de Toulouse, Perpignan, Lattes, Narbonne, LePhenix de Valencienne,etc.), Spagna (Mercat de Las Flors, ed imprese private), Austria (WUK Dramatikerszene di Vienna), Stati Uniti (La Mama di New York), Algeria (Teatro Nazionale di Algeri), Marocco Teatro Nazionale di Rabat e Casablanca e in vari Festivals: Avignon, Biennale di Venezia, Printemps de Comediens,Grec Festival di Barcellona,Almagro di Madrid, Les Estivales di Bruxelles.
Negli ultimi anni si sono intensificate e premiate le sue produzioni d'opera (Barbiere di Siviglia , Pulcinella, Flauto magico, Orfeo ed Euridice).
Intensa l'attività di pedagogia in varie scuole europee ed italiane, (RESAD di Madrid, Istituto dell`Teatro di Barcellona. Conservatoire di Nantes , Montpellier,Ecole National de Chaillot di Parigi, New York University, Accademia di Udine, Scuola di Torino).
(di Jose' Minervini, Corriere della Sera)

Cafiero pripada onim talijanskim umjetnicima koji redovito nalaze prostor u uglednim europskim kulturnim ustanovama kamo ga obično slijedimo, ali u Italiji se jedva primjećuju i ovdje završavam s primjedbom, kako ne bih otvorio jako staru priču o sunarodnjacima koji se daju rasvijetlili… iz daleka.
Rođen u Švedskoj, odrastao u Veneciji, no formiran u školi Jacques Lecoq u Parizu, pohađao je tečajeve scenografije u Akademiji lijepih umjetnosti u Bologni i poslije kratke glumačke karijere posvećuje se režiji i nastanjuje u Francuskoj.
Radio je kao dramski redatelj u raznim zemljama, na klasičnim i novim suvremenim dramskim tekstovima, a kad se sagledaju njegovi početci nije ni moglo biti drukčije.
Surađivao je s raznim europskim kazalištima: u Francuskoj (Centre Dramatique National de Montpellier, Scène National de Toulouse, Perpignan, Lattes, Narbonne, Le Phenix de Valencienne, i dr.), Španjolskoj (Mercat de Las Flors i privatna kazališta), Austriji (WUK Dramatikerszene u Beču), Sjedinjenim Američkim Državama (njujorška La Mama), Alžiru (Alžirsko Nacionalno kazalište), Maroku (Nacionalna kazališta u Rabatu i Casablanki) i na raznim festivalima: Avignon, Biennale di Venezia, Printemps de Comédiens, Grčki festival u Barceloni, Almagro u Madridu, Les Estivales u Bruxellesu.
Posljednjih godina intenzivno režira operne produkcije koje su nagrađivane: (Seviljski brijač, Pulcinella, Čarobna frula, Orfej i Euridika).
Razvio je pedagošku aktivnost u raznim europskim i talijanskim školama (RESAD u Madridu, Kazališni institut u Barceloni, Konzervatorij u Nantesu, Montpellieru, Nacionalnoj školi Chaillot u Parizu, na Sveučilištu New York, Akademiji u Udinama, Školi u Torinu).
(José Minervini, Corriere della Sera)

Sergi Belbel

Sergi Belbel (Terrassa 1963).

Attualmente direttore del Teatre Nacional de Catalunya (Teatro Nazionale di Catalogna). È l'autore spagnolo più rappresentato. I suoi testi sono tradotti e rappresentati regolarmente in inglese, francese, tedesco, russo, polacco, giapponese.
Laureatosi in filologia catalana a Barcellona, si forma dal punto di vista teatrale nel Teatro dell' Università Autonoma di Barcellona. Nel 1985 riceve il premio Marqués de Bradomín per la sua piece Caleidoscopios y faros de hoy (Caleidoscopi e fari di oggi) che va in scena l'anno successivo. A partire da questo momento Belbel diventa rapidamente il giovane commediografo emergente di maggior valore in Spagna. La sua attività teatrale si amplia dalla scrittura alla regia e, a partire dal 1988, è professore dell'Institut del Teatre de Barcelona (Istituto del Teatro di Barcellona). Nel 1996 ottiene il Premio Nazionale di Letteratura nella sezione della drammaturgia per la sua opera Morir (Morire). Nel 1997, dalla sua opera Carícies (Carezze) viene tratto un film omonimo, diretto dal regista catalano Ventura Pons.
È traduttore per le opere classiche di Racine, Corneille ma anche moderne Koltes, Lagarce, Sarah Kane, Martin Mc Donagh.
Alcune opere di Sergi Belbel:
Caleidoscopios y faros de hoy (1986)
Minim-mal show (1987)
Ópera (1988)
Elsa Schneider (1989)
En companyia d'abisme (1989)
Talém (1990)
Caríçies (1991)
Después de la Lluvia (1993)
El temps de Plank (1999)
Forasters (2005)
A la Toscana (2007)

Trenutno je ravnatelj Katalonskog nacionalnog kazališta (Teatre Nacional de Catalunya).
Najviše je izvođen španjolski autor. Njegovi komadi prevedeni su na engleski, francuski, njemački, ruski, poljski i japanski i redovito izvođeni.
Nakon što je diplomirao katalonsku filologiju u Barceloni, glede kazališta formirao se u teatru Autonomnog sveučilišta u Barceloni. Godine 1985. dobio je nagradu Marqués de Bradomin za komad Caleidoscopos y faros de hoy (Kaleidoskopi i svjetionici danas). Otada Belbel ubrzo postaje najbolji mladi komediograf u Španjolskoj. Njegova kazališna djelatnost proteže se od pisanja do režije, a od 1988. profesor je u Institutu Teatre de Barcelona. Godine 1996. dobitnik je Nacionalne nagrade za književnost u području dramaturgije za djelo Morir (Umrijeti). Prema njegovu djelu Caricies (Milovanja) snimljen je 1997. istoimeni film, u režiji katalonskoga redatelja Ventura Ponsa.
Preveo je djela klasičnih pisaca – Racine, Corneille – ali i modernih (Koltes, Lagarce, Sarah Kane, Martin Mc Donagh).
Neka djela Sergia Belbela:
Caleidospios y faros de hoy (1986.)
Minim-mal show (1987.)
Opera (1988.)
Elsa Schneider (1989.)
En companyia d'abisme (1989.)
Taém (1990.)
Cariçies (1991.)
Despues de la Lluvia (1993.)
El temps de Plank (1999.)
Forasters (2005.)
A la Toscana (2007.)

Boris Blidar

Šef rasvjete u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca od 1993. godine. Radio je na realizaciji dizajna svjetla brojnih dramskih, opernih i baletnih predstava surađujući s Petrom Selemom, Zlatkom Kauzlarićem Atačem, Vesnom Butorac, Ninom Manganom, Francescom Macedoniom, Francescom Randazzom, Tomijem Janežičem, Diegom de Breom, Dinom Mustafićem, Oliverom Frljićem i mnogim drugima.

Žak Valenta

Rođen je 13. prosinca 1966. godine u Umagu. Studirao je ples, mimu i fizičko kazalište. Diplomirao na School of Physical theatre u Londonu, a usavršavao kroz programe Mime school u Amsterdamu, te Moving Acadamey for Performing arts u Berlinu. Djeluje kao plesač, performer, koreograf, redatelj i kazališni pedagog.
Jadan je od osnivača kazališne skupine TRAFIK iz Rijeke za koju nastupa i koreografira u predstavama: Hodač, Beaufortova ljestvica, Europa pleše, Kinopredstava, Pozdrav s Jadrana, Utjelovljenje.
Kao izvođač surađivao s: Karina Holla Company (Hacking hole sin frozen soul),Griff theatre (Metafoe) /NL/ , Postheatre (Skine site) /D/, Plesni centar TALA (Muškarci u suknjama, Super something), Exit teatar (Imago,Žudnja, Kinopredstava), HNK Ivana pl. Zajca (Smrt Vronskog), Plesni teatar Ljubljana (Bassa Continua), Companie de Opera Seca (Man nowhere ) /B/ , Avanty displey /UK/ i dr.
Koreografirao i režirao u predstavama : HNK Ivana pl. Zjaca Rijeka (Leda, Ukroćena goropadica, Njujorški maraton, Mali glas, Liola, Dodaj jedno mjesto za stolom), DK Gavella Zagreb (Zlatno tele, Majstor i Margarita), Kazalište Marina Držića Dubrovnik (Ženidba) HNK Zagreb (Pustolov pred vratima) Gradsko kazalište lutaka Rijeka (Moje tijelo,Crvenkapica), Hrvatska kazališna kuća Zadar ( Skup); Studio INTAKT Ljubljana (Probijanje tankih zidova) , Plesni teatar Ljubljana (Bassa Continua) , Prostor + Rijeka (Olakšanje, DDR Dobrodošli u Rijeku ,Trsatske stube, Arhiv) i drugdje.
Nastupao i na filmu i videu (Rusko meso, Žene mušketiri, Kafka, Apokalipso).
Kao pedagog podučavao na Umetniškoj gimnaziji u Ljubljani, AGFRT-u u Ljubljani, Spiralle Modern dance programu u Beču, School of physical theatre u Londonu, Prostoru + u Rijeci, MAPA-i u Berlinu, SKUC-u Zagreb, Plesnom centru TALA Zagreb, Hrvatskoj kazališnoj kući Zadar, Studiju ZARO u Puli i drugdje.
Kao koreograf surađivao s riječkim zborom Putokazi za koje je također režirao nekoliko videospotova.
Dugogodišnji suradnik Hrvatskog instituta za pokret i ples te inicijator i organizator Tjedna suvremenog plesa u Rijeci.
Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika , Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Hrvatskog društva plesnih umjetnika i Europske federacije mime.
Za predstavu Imago u režiji Nataše Lušetić dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za kazališnu umjetnost . Na Naj naj festivalu dobio nagradu za najbolju neverbalnu predstavu za djecu Moje tijelo u produkciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka.

Anastazija Balaž Lečić

Rođena:12. 02. 1979. u Rijeci

ZNANJE JEZIKA: talijanski, engleski, (francuski-pasivno)
PJEVAČKI GLAS: mezzosopran - alt
VISINA: 170 cm

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJE:
Osnovna i srednja talijanska škola u Rijeci. Članica Otvorene scene Belveder.
2000. god. upisuje glumu pri Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (klasa prof. Aleksandra Jevđevića i doc. Senada Bašića). Diplomirala je 2006.god. u klasi prof. Admira Glamočaka.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
Slobodan Novak, Mirisi,zlato i tamjan, režija Vinko Brešan, uloga Dagmar
William Shakespeare, Othello, režija Diego de Brea, uloga Bianca
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, režija Damir Zlatar Frey, uloga Sluškinja
Dan Goggin, Nunsense, režija Mojca Horvat, uloga Sestra Mary Leo
William Shakespeare, Ukroćena goropadnica, režija Vito Taufer, uloga Bianca
O. Frljić, Turbo folk, redatelj Oliver Frljić, više uloga
A. Strinberg, Gospođica Julija, redatelj Damir Zlatar Frey, uloga: Kristina
A. Dumas, Dama s kamelijama, režija D. Z. Frey, uloga: Olympe
J. Tondini, Ljepotica i zvijer, redatelj Vito Taufer, uloga: Ljepotica
T. Gromača, Crnac, režija Tomi Janežič, uloge: Djevica Marija, Partizanka, Stara rođaka I, Krila čardaka, Nana, Dijete s rijeke, Čovjek u kavezu I, Zli ljudi, Drugi ljudi iz grada, Susjeda iza zavjese, Studentica III, Socijalna radnica, Starica, Zlatna ribica II, Ubijeni ljudi, Žena I, Rođakinja izbjeglica II, Učenik VII, Golub III
T. Williams, Tramvaj zvan žudnja, režija Dino Mustafić, uloga: Eunice

Uloge pri Akademiji:
- Kažeš anđeo, Miljenko Jergović
- Čudo u Šarganu, Ljubomir Simić, uloga skitnice
- Elektra, Euripid, uloga Klitemnestre
- Fedra, Jean Racine, uloga Fedre
- Art, Yasmina Reza, uloga Marte
- Laku noć Otelo, kolektivna diplomska predstava
- Rashomon, Ryunosuke Akutagawa, mentor Haris Pašović, uloga Tajomaru, Masago, Takejiro
- Minsko polje, kratki igrani film, diplomski rad redatelja Alena Drljevića

U Gradskom kazalištu lutaka Rijeka:
- Božić dobroga srca, Vjeko Alilović, režija Serđo Dlačić, uloga Ane

TV:
- Crna hronika, tv serija, Federalna televizija BiH i Mebius film, uloga Mire

HOBI: ples, pjevanje, thai-bo.

KONTAKT:
mob. 095 908 19 70
anastazija1@email.t-com.hr

Tanja Smoje

Rođena: 08.04.1978. u Rijeci

ZNANJE JEZIKA: engleski
PJEVAČKI GLAS: mezzosopran - alt
VISINA: 180 cm

ŠKOLOVANJE:
Srednja jezična gimnazija u Rijeci.
Filozofski fakultet u Rijeci; odsjek Hrvatski jezik i književnost
2000. god. upisuje glumu pri Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (odsjek: gluma u klasi prof. Aleksandra Jevđevića i Senada Bašića). Diplomirala glumu 2005.

ULOGE
U Hrvatskoj drami:
Peter Shaffer, "Amadeus", režija Tomi Janežič, uloga: Teresa Salieri
Odon Von Horvath, "Kazimir i Karolina", režija Paolo Magelli, uloga: Mršava dama
Mate Matišić, "Ničiji sin", režija Vinko Brešan, uloga: Pacijent
Slobodan Novak, "Mirisi, zlato i tamjan", režija Vinko Brešan,uloga Lotta
Miroslav Krleža, "Glembajevi", adaptacija i režija Branko Brezovac, uloga: Angelika, Canjegova
Anonimni autor iz 17. st., "Lukrecija o'bimo rekli Požeruh", , režija: Jagoš Marković, uloga: Lukrecija
Robert Lepage i Marie Bressard , "Poligraf", režija Dino Mustafić, uloga: Lucie
William Shakespeare, "Othello", režija Diego de Brea, uloga: Emilija
F. G. Lorca, "Krvavi svatovi", režija Damir Zlatar Frey, uloga:Luna
William Shakespeare, "Ukroćena goropadnica", režija Vito Taufer, uloga: Katarina
O. Frljić, "Turbo folk", redatelj Oliver Frljić, više uloga
A. Strinberg, "Gospođica Julija", redatelj Damir Zlatar Frey, uloga: Julija
A. Dumas, "Dama s kamelijama", režija D. Z. Frey, uloga: Marguerite Gautier
J. Tondini, "Ljepotica i zvijer", redatelj Vito Taufer, uloga: I. sestra
T. Gromača, "Crnac", režija Tomi Janežič, uloge: Majka, Partizanka, Drugi ljudi iz grada, Studentica I, Stara majka, Djevojka iz gimnazije, Susjed VII, Učenik II, Golub I
T. Williams, "Tramvaj zvan žudnja", režija Dino Mustafić, uloga: Meksikanka
Zappia hommage Kamov, "Da je proklet Kam", režija: Lary Zappia, uloga: Milka Polić
Moliere, "Škrtac", režija Oliver Frljić, uloga: Elise
Harbon i Pesanti, "Med + pepeo / iznad ponora", redatelj: Francois-Michel Pesanti
D. Harms, "Cirkus Destetika", režija: Aleksandar Popovski, uloga: Plesačica na žici
R. Akutagawa, "Život lude", režija David Doiashvili, uloga: O-toshi
Nećak-Zurovac, "Diskretni šarm buržoazije", koreografija i režija: Staša Zurovac, uloga: Konobarica
D. Karakaš, "Sjajno mjesto za nesreću", režija Dalibor Matanić, uloga: Morana
D. Ugrešić; "Baba Jaga je snijela jaje", režija Ivica Buljan, uloga: Rosie
A.P. Čehov, "Tri sestre", režija: Eduard Miler, uloga: Olga
Ljermontov, "Maskarada", režija: Vito Taufer, Uloga: Dama
V. Rudan, "Dabogda te majka rodila", režija: Tatjana Rigonat, uloga: Rođena
C. Goldoni, "Mirandolina", režija Jug Radivojević, uloga:Ortensia
Beaumarchais, "Figarov pir", režija Robert Alfoldi, uloga: grofica Rozina

Udruga za scenske umjetnosti PROSTOR+ Rijeka:
„DDR“, kazališni projekt na specifičnoj lokaciji, režija: Žak Valenta, uloga: koautor, izvođač

HKD TEATAR Rijeka:
„Ujak Vanja“, A.P. Čehova, režija Lary Zappia, uloga: Sofija Aleksandrovna (Sonja)

Za vrijeme studiranja na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu ostvaruje uloge u sljedećim kazališnim i filmskim projektima:
„Samoubice“, autor i režiser: Gojko Bijelac, Otvorena scena Obala, uloga: Magdalena
„Top girls“, Caryl Churchill, režija: Alma Bečirović, Mala scena Narodno pozorište Sarajevo, uloga: Papa Joana i Louise
„Pobuna u Narodnom pozorištu“, autor i režiser: Haris Pašović, Narodno pozorište Sarajevo, uloga: Sanja Kranjčević
„Return-The Sarajevo project“, režija: Daryl Cloran, Tarragon theatre Toronto, Canada, uloga: Lejla
„Događaji koji su promijenili svijet – Atentat u Sarajevu“, dokumentarno igrani film Richarda Bonda, uloga: Sofija

KONTAKT:
098/457672

JASMIN MEKIĆ

Rođen: 09. veljače 1980. u Tuzli, BiH
VISINA: 1.86
ZNANJE JEZIKA: engleski

OBRAZOVANJE:
Osnovna škola - OŠ «Jala», Tuzla
Srednja škola - Deptford hihg school, New Jersey, SAD
Univerzitet u Tuzli - Akedemija dramskih umjetnosti

STRUČNO USAVRŠAVANJE:
iz područja Glume za film i TV naCalifornia State University Long Beach, 2007 California, SAD
- Demonstrator iz predmeta gluma 2002.-2003.
- Asistent na Akademiji dramskih umjetnosti iz predmeta Gluma od ožujka 2003.
- Viši asistent na Akademiji dramskih umjetnosti iz predmeta Gluma od studenog 2007.
- Član ansambla HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Republika Hrvatska od listopada 2008.

ULOGE
U HRVATSKOJ DRAMI:
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj Vito Taufer, uloga: Tranio
O. Frljić, Turbo folk, redatelj Oliver Frljić, više uloga
A. Strinberg, Gospođica Julija, redatelj Damir Zlatar Frey, uloga: Jean
A. Dumas, Dama s kamelijama, redatelj Damir Zlatar Frey, uloga: Armand Duval
J.Tondini, Ljepotica i zvijer, redatelj Vito Taufer, uloga: DJ Jameka (udvarač)
T. Gromača, Crnac, redatelj Tomi Janežič, uloge: Krava, Pačić, Drugi prijatelj, Drkica III, Isus Krist, Škrti rođak, Neprijatelj, Radnik I, Očev otac, Deda, Dijete s rijeke, Policajac I, Zli ljudi, Čovjek u ratu II, Strogi general, Pijani student, Prodavač u komisionu, Sin bogate gospođe, Mladić, Ubijeni ljudi, Čovjek iz zemlje u kojoj nema rata, Učenik III, Ravnatelj škole
T. Williams;, Tramvaj zvan žudnja, redatelj D. Mustafić, uloga: Mladić

Ostalo:
Svi moji sinovi , Arthur Miller, (ispitna predstava), uloga: Chris
Urnebesna tragedija, Dušan Kovačević, uloga: Milan
Derviš i smrt Meša Selimović, režija Vlado Kerošević, uloga: Hasan
Život je lijep , grupa autora, više uloga
Ifigenija u Aulidi, Euripid, režija Zijad Gračić, uloga: rob
Čarobno magarence, Erik Vos, režija Vlado Kerošević, uloga: dječak Miki
Marija se bori sa anđelima, Pavel Kohout (ispitna predstava), uloga: andjeo
Prosijačka opera, Bertold Breht , režija Branko Šimić, uloga: Mackie nož
Anđeo na mom ramenu, Stephen Levi, (diplomska predstava), uloga: Paul Devlin
Veliki vezir , Derviš Sušić , 2004, režija Vlado Kerošević, uloga: Sultan Murat III.
Adam Geist, Dea Loher, režija Dino Mustafić, uloga: skinhead
Prikazanje, Dževad Karahasan, režija Vlado Kerošević, uloga: fra Matija Divković
Čarobnjak iz Oza, Frank Baum, režija Jasmin Mekić, uloga: Čarobnjak
Plava boja snijega, Grigor Vitez, režija Damir Altumbabi, uloga: kralj Karaslav

FILM:
Remake, redatelj D. Mustafić, uloga četnik Miki

TV:
TV serija Viza za budućnost, uloga: poštar, režija Sulejman Kupusović
TV serija Crna hronika, ulog: mafijaš Asko, režija Faruk Sokolović
Kratki dokumentarni film Osam dijagnoza, Tuzla, režirao i glumio
Kratki dokumentarni film u produkciji TV kuće Televizija Kanton, Tuzla
Kratki dokumentarni film Odbrana Tuzle u produkciji FTV kuće, uloga naratora, režija Ahmed Imamović

KONTAKT
tel: 00387 / 61 898-209 i 00385 / 91 949-7694
e- mail: jasmin.mekic@gmail.com
web page: www.jasminmekic.com

Nikša Bareza

Nikša Bareza dugogodišnji je (od 1992) šef-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. Najprije je učio kod Milana Sachsa, Hermanna Scherchena i Herberta von Karajana, a zatim je godinama surađivao s velikim dirigentima kao što su Lovro pl. Matačić, Ferdinand Leitner, Otmar Suitner i Nikolaus Harnoncourt te sa skladateljskim klasicima 20. stoljeća kakvi su Benjamin Britten, Carl Orff, Oliver Messiaen, Luigi Dallapiccola, Goffredo Petrassi, Dmitrij Šostakovič ili Luigi Nono. Najprije dirigent i ravnatelj Zagrebačke opere, poslije je bio stalnim dirigentom opera u Zürichu, Petrogradu i Grazu u kojemu je bio i šef-dirigent tamošnje Filharmonije. Sada je stalan dirigent Hamburške opere i milanske Scale gdje se istaknuo nizom uspjelih predstava. Redovito gostuje u vodećim europskim opernim kućama (Pariz, Beč, Berlin, München, Frankfurt, Dresden, Leipzig, Prag, Bologna, Firenca, Parma, Oslo itd.). Od godine 2001. do 2007. bio je šef-dirigent Opere i Filharmonije Robert Schumann u Chemnitzu te nekoliko sezona i glazbenim ravnateljem toga grada, s ansamblima kojega i dalje surađuje. Nakon uspjelih naslova s tamošnjom Operom (obnova Wagnerova „Lohengrina“ i „Nibelunškoga prstena“) i Filharmonijom (s djelima Beethovena, Brucknera, Stravinskoga, Šostakoviča i Maleca) te zapažene izvedbe „Madama Butterfly“ u milanskoj Scali, Bareza je obnovio tri Puccinijeve jednočinke u berlinskoj Njemačkoj državnoj operi, ravnao premijerom Wagnerovih „Nurnberških majstora pjevača“ u Halleu te imao seriju predstava Puccinijeve „Tosce“ u Bavarskoj državnoj operi u Munchenu. Početkom srpnja prošle godine osobitno se istaknuo opernim gala koncertom u Berlinu (s uglednim solistima, zborom Berlinske državne opere i Filharmonijom Robert Schumann iz Chemnitza) pod naslovom Bayreuth u Berlinu. Nikša Bareza ujedno je redovit gost i drugih inozemnih koncertnih pozornica na kojima se, u suradnji s vodećim europskim orkestrima (Salzburg, Munchen, Frankfurt na Majni, Dusseldorf, Rotterdam, Milano i dr.), osobito zalaže za suvremenu glazbu, a poglavito posvećuje pozornost hrvatskoj glazbenoj baštini i novim ostvarajima domaćih skladatelja. Tako je (pra)izveo i (za radio i televiziju) snimio mnogo antologijskih ostvaraja Blagoja Berse, Jakova Gotovca, Ivana Brkanovića, Mila Copre, Borisa Papandopula, Stjepana Šuleka, Milka Kelemena, Ive Maleca, Stanka Horvata, Rubena Radice, Dubravka Detonija, Marka Ruždjaka, Frane Paraća i drugih. U njegovu diskografskom opusu osobito se ističu snimke Wagnerova „Nibelunškoga prstena“ i opere „Il Campiello“ Ermana Wolf-Ferrarija (u izvedbi ansambla tršćanske Opere Verdi), za što je osvojio platinsku diskografsku medalju u Parizu. U hrvatskoj je diskografiji među mnogobrojnim Berezinim postignućima osobito zapažena kompaktna ploča „Alpske simfonije“ Richarda Straussa u izvedbi Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije. Glazbena kritika u svakoj prigodi ističe inzvarednu predanost Berezina pristupa glazbenome djelu, njegovo veliko iskustvo, istančan osjećaj za stil te rafiniranu interpretaciju svake pojedinosti, a posebice se osvrće na njegovo sjajno poznavanje Wagnerove glazbe.

GALIANO PAHOR

GALIANO PAHOR

Rođen 17.10.1955.

VISINA: 190 cm

PJEVAČKI GLAS: bariton

ZNANJE JEZIKA: talijanski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA

Glumačke škole Istituto di studi per lo spettacolo u Rimu.

1976. godine postaje članom glumačkog ansambla Talijanske drame gdje ostaje deset godina.

Godine 1986. prelazi u ansambl Hrvatske drame. Od 2003. godine obnaša funkciju v.d. ravnatelja Hrvatske drame.

ULOGE

Uloge u Talijanskoj drami:

M. Dursi, Bertoldo a corte, režija G. Maffioli, uloga: Capetan Spaventa;

A. Damiani, Il cammino della liberta’, režija G. Maffioli, uloga: Augusto Ferri;

G. Lauf, Il ratto delle Sabine, režija A. Gagnarli, uloga: Il signor

F. G. Lorca, La calzolaia fantastica, režija G. Maffioli, uloga: Ragazzo

E. De Filippo, Questi fantasmi, režija S. dalla Porta Xidias, uloga: Un Facchin:

L. Pirandello, Pensaci, Giacomino, režija N. Scaglia,uloga: Giacomino Delisi,

Ö. Von Horváth, Hotel Belvedere, režijaG. Maffioli, uloga: Karl

M. Držić, L’avaro, režija G. Maffioli, uloga: Don Marino/ Camillo

N. R. Nash, Il Mago della Pioggia, režija A. Frezzi, uloga: Il Gindice Thomas

I. Jurković, Picola Contrada, režija I. Jurković, uloga: Gušte Sandolini

N. Machiavelli, La mandragola, G. Maffioli, uloga: Ligurio

E. Labiche, Un cappello di paglia di Firenze, režija S. dalla P. Xidias, uloga: Emil Tavernier

P. A C. Baumarchais, Le nozze di figaro, režija N. Mangano, uloga: Figaro

D. Fo, Mistero Buffo, režija G. Mafioli

V. Havel, Udienza, režija V. Soldatović, uloga: Vancek

F. Hadžić Matrimonio politico, režija N. Mangano, uloga: Kiki

K. Sternheim Le mutandine, režija N. Mangano, uloga: Beniamino Mandelstarn

R. L. Đukić Black-out, režija A. Štimac, uloga: Vladimir

E. Ionesco, La cantatrice calva, režija M. Licalsi, uloga: Il capitano

B. Thomas La zia di Charley, režija A. Štimac, uloga: Lord Frencourt Babberley

C. Goldoni I rusteghi, režija G. Maffioli, uloga: Simon

G. Feydeau Sarto per signora, režija A. Gagnarli, uloga: Aubin

B. Slade Tra un anno, lo stesso giorno,režija Z. Ilijić, uloga: George

A. Camus Il malinteso, režija N. Mangano, uloga: Jan

L. Pirandello Sei personaggi in cerca d’autore, režija N. Mangano, uloga: Il Direttore-capoconico

F. G. Lorca Cristobal y perlimplino, režija N. Mangano, uloga: Don Cristobal

C. Goldoni Le Baruffe chiozzotte, režija G. Ferrari, uloga: Isidoro

I. Zajc, Voranc, režija N. Paunovski, uloga: Voranc

M. Frayn Rumori fuori scena, režija P. Falace, uloga: Gally

Ruzante, La Vaccaria, redatelj G. de Bosio, uloga: Notaio

Uloge u Hrvatskoj drami:

A. Christie, Mišolovka, režija N. Urošević, uloga: Christopher Wren;

M. Ilić, Valcer poručnika Nidrigena, režija Lj. Georgievski, uloga: Bertold von Rot;

G. Büchner, Leonce i Lena, režija R. Vojvodić, uloga: Valerio;

M. Krleža, Adam i Eva, režija M. Međimorec, uloga: Prvi Helen;

D. Jovanović, Viktor ili dan mladosti, režija M. Međimorec, uloga: Viktor;

N. V. Gogolj, Revizor, režija V. Taufer, uloga: Bopčinski;

F. Dürrenmatt, Posjet stare dame, režija Lj. Georgievski, uloga:Butler;

M. Matišić Legenda o svetom Muhli, režija M. Carić, uloga: Bogoslav;

R. de Obaldia, Zabulon, V. Vukmirović, uloga: Gontran;

I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, redatelj Z. Sviben, uloga: Luko Lukeša;

W. Shakespeare Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Moho;

I.Kušan "Vaudeville", režija V. Vukmirović, uloga: Drago Pesak;

N.Fabrio- D. Gašparović, Vježbanje života, režija G.Paro, uloga: Fumulo;

G. Feydeau Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Petypon;

A. P. Čehov, Višnjik, režija N. Mangano, uloga: Lopahin;

M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Luda / Herkules;

M. C. Nehajev - D. Gašparović, Vuci, režija Ž. Mesarić, uloge: Henry Thode, Stranac, Adriani, Petar

Berislavić, Dvorski meštar, Gostioničar, Konjanik, Pavao Oberštajn, Nadaždi;

M. C. Nehajev - D. Gašparović Spes mea in deo est, režija Ž. Mesarić, uloga: Thode

D.Gašparović, Milutin Barač - život za rafinaeriju, režija V.Vukmirović, uloga: Milutin Barač

T.S. Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga: Prvi napastvovatelj;

M. Grgić, Mali trg, režija I. Kunčević, uloga: Viktor;

J. Nestroy, San o sreći, režija L. Katunarić, uloge: Crljen, Siniša, Lisac;

Nepoz. franc.pisac, Meštar Pathelin, redatelj Z. Bourek, uloga : Meštar;

F. Vodarić, Muka - Passio, redatelj R. Marčić, uloga: Pilat;

N. Fabrio-I. Boban, Smrt Vronskog, režija I. Boban, uloga: Starac;

Ö. Von Horváth "Priče iz Bečke šume", režija Z. Sviben, uloga: Konferansje;

T. Stoppard, Arkadija, režija L. Zappia, uloga: Bernard Nightingale;

D. Lukić, Plastične kamelije, režija N. Delmestre, uloga: Renato;

R. Marinković, Glorija, režija Lj. Georgievski, uloga: Rikardo Kozlović;

E.Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Fadinard;

G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Carlos Homenidas de Histangua;

C. Goldoni, Oštarica, režija M. Carić, uloga: Paron Frane Depikoložvane;

N. V. Gogolj, Ženidba, režija J. Lorenci, uloga: Kačkarjov

P. Calderón, Život je san, režija Z. Sviben, uloga: Astolfo;

P. C. de Marivaux, Raspra, režija J. Kica, uloga: Knez;

N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Goran;

Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Admiral

H. Pinter, Prijevara, redatelj M. Lukanović, uloga: Robert
B. M. Koltès, Marš, redatelj I. Buljan

O. von Horvath, Kazimir i Karolina, redatelj P. Magelli, uloga: Schürzinger

Uloge u Operi:

I.Tijardović, Mala Floramye, redatelj M.Štambuk, uloga: Šjor Bepo Pegula;

M.Grgić-A.Kabiljo, Jalta, Jalta, uloga: Griša, ruski sobar;

H. Meilhac-L.Halevy, Pariški život, uglazbio J. Offenbach, režija V. Švacov, uloga: Bobine;

C. Porter, Kiss me Kate, režija L. Katunarić, uloga: Fred Graham/ Petruccio;

Pozorište na Terazijama, Beograd

M.Cervantes, Čovjek iz Manche, uloga: Don Quijote;
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Griša

OSTALI ANGAŽMANI

Mala scena Trsat

J. Boko, Kazališni sat, kolektivna režija, uloge: Kostimograf, scenograf, inspicijent, šaptač

HKD

S. Becket, U očekivanju Godota, režija L. Zappia, uloga: Pozzo

V. Stojsavljević, Umjetnička akcija, režija V. Stojsavljević, uloga: Baltazar;

Gostuje u ZAGREBAČKIM KAZALIŠTIMA:

Dramsko kazalište Gavella

M-Držić Dundo Maroje, režija K. Dolenčić, uloga:Ugo Tudešak;

ZeKaeM

Princ Zerbin, režija O. Prohić, uloga: Polikomikus;

S. Šnajder, Kamov smrtopis, redatelj B. Brezovac, uloga: Maestro Protić

S. Šnajder, Peto evanđelje, redatelj B. Brezovac, uloga: Ilija Jakovljević

ITD

L. Paljetak Poslije Hamleta, režija K. Dolenčić, uloga: Fortinbras

L. Nola Ptice II, režija L. Nola, uloga: Renato

Teatar Garage

A. P. Čehov Višnjik, režija P. Magelli, uloga: Gajev

Gradsko kazalište Komedija

V. Stulli Katina Gvardijanka, režija M. Carić, uloga: Poldo

Istarsko narodno kazalište u Puli

M. Gavran Kreontova Antigona, režija R. Raponja, uloga: Kreont

Pulisej, režija R. Raponja, uloga: Ciceron

Od 1996. u Teatru Porta Romana, Milano igra u predstavi

R. Sarti, I me ciamava per nome 47.787.R. Sarti, uloge: više uloga

1998. sudjeluje kao hrvatski glumac u projektu hrvatsko-makedonsko-slovenske produkcije:

Cezar, režija B. Brezovec, uloga: Brut

Prisutan je i u hrvatskoj kinematografiji u FILMOVIMA:

Povratak, režija A. Vrdoljak, uloga: Talijanski vojnik

Luka, režija Ž. Radić, uloga: Direktor

Život sa stricem, režija K.Papić, uloga: Doktor

Sedma kronika, režija B. Gamulin, uloga: Velečasni

Rusko meso, režija L.Nola, uloga: Šef mafije

Transatlantik, režija M. Juran, uloga: Talijanski imigrant u Americi

Konjanik, režija B. Ivanda, uloga: Alipaša Travnički

Posljednja volja, režija Z. Sudar, uloga: Recepcioner Gale

Serafin, režija V. Ruić, uloga: Škrtić, šef štedionice

Družba Isusova, redatelj Silvije Petranović

U TV dramama

Kova je naša, režija M. Babić, uloga: Rudar

Grga gre va Pazin, režija V. Fulgozi,

M. Budak, Tišina snima se, režija D. Marušić, uloga: Snimatelj

i TV serijalima

Kapelski kresovi, režija I. Hietrich, uloga: Talijanski vojnik

Olujne tišine, režija D. Marušić, uloga: inspektorKoler

Novo doba, režija H. Hribar, uloga: Cvitan

Vaši i naši, režija Z. Sudar, uloga: Flavio

U francuskoj koprodukciji

Arsen Lupen, uloga: Tjelohranitelj

Američkoj koprodukciji

Captain’s America, uloga: General Pestalozzi.

Anđeo čuvar, režija G. Paskaljević, uloga: Šef policije

Bal na vodi, uloga: Šef policije

13. jul, režija Đukanović- Šaranović, uloga: Talijanski kapetan

Zlatni vrč, redatelj Zoran Sudar, uloga Adrian

Od 1994. sudjeluje na brojnim FESTIVALIMA: Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, Ohridskom ljetu, Koparskom ljetu, Pulskom ljetu.

Dubrovačke ljetne igre:

L. Pirandello, Henric IV, režija N. Delmestre, uloga: Belcredi

Columbo, režija G. Paro, uloga: Konferansije

NAGRADE

1985. Nagrada Kazališne zajednice Rijeka za najuspješnijeg glumca u 1984.godini,

Nagrada za mušku ulogu na Marulovim danima u Splitu za ulogu Fumula u Vježbanju života,

Nagrada za mušku ulogu na Marulovim danima u Splitu za ulogu Herkulesa u Kraljevu, 1993., Nagrada za glumačku interpretaciju na Danima humora u Puli za ulogu Petipona u Dami iz Maxima,

Nagrada Grada Rijeke za ulogu Henrya Thodea u drami Vuci,

Nagrada Orlando na 45. Dubrovačkom ljetnom festivalu za ulogu Fortinbrasa u predstavi Poslije Hamleta,

1998. Nagrada Zlatni smijeh na Danima satire u Zagrebu za ulogu Polda u Katini Gvardijanki i, za istu ulogu, nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju mušku ulogu u 1998. godini,
2001. odlukom Predsjednika Republike odlikovan Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Hrvatske i dobrobit njenih građana
2004. Nagrada "Raniero Brumini" za najbolje ostvarenu mušku ulogu, za ulogu Roberta u predstavi "Prijevara" Harolda Pintera u sezoni 2003./2004.

2006. Nagrada Hrvatskog glumišta za najbolju glavnu mušku ulogu u mjuziklu, za ulogu Griše - ruskog sobara u mjuziklu “Jalta Jalta”, u režiji Boyka Bogdanova.

PREOKUPACIJE I HOBI

Održavanje i hranjenje Markovih (sin) ribica u akvariju

Skupljanje umjetničkih slika

Šetnje planinama Europe

KONTAKT

098 327 778

IVANA SAVIĆ

IVANA SAVIĆ

Rođena 29. 10. 1950.
VISINA: 176 cm
PJEVAČKI GLAS: mezzo sopran
ZNANJE JEZIKA: engleski, njemački

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Diplomirala je glumu u Dramskom studiju u Banja Luci (Odsjek Beogradske akademije) 1973. godine, a hrvatskosrpski jezik i književnost na tamnošnjoj pedagoškoj akademiji 1978.
U angažmanu u Hrvatskoj drami je od 1976. godine.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
J.Sterija Popović, Pokondirena tikva, režija dejan Mijač, uloga: Ančica;
S.Radonjić Ras, Na rubu, režija B.Eraković, uloga: Dubravka;
Petrović Pecija, Pljusak, režija V.Vukmirović, uloga: Stana;
R.Marinković, Glorija, režija V. Vukmirović, uloga: u Koru žena;
C. Goldoni, Lepeza ili žventula, režija V. Soldatović, uloga: Gospođa Candida;
Ž. Čingo, Paskvelija, režija Lj. Georgievski, uloga: Evdokija;
M.Držić, Skup, režija V. Vukmirović, uloga Gruba;
O.Wilde, Idealan muž, režija R.Z.Dorić, uloga: Grofica od Basildona;
W.Shakespeare, Hamlet, režija F. Macedonio, uloga: Lucianus;
M. Ogrizović, Hasanaginica, režija G.Mirković, uloga: Hasanaginica/ Robinjica;
F. Hadžić, Zmija, režija V. Vukmirović, uloga: Linda;
B.Nušić, Protekcija, režija Z. Dorić, uloga: Julka;
Ödon von Hovath, Don Juan se vraća iz rata, režija V.Vukmirović, uloge: Subreta na fronti, II dizajnerka, četvrta dama, zubarica, djevojka sa snjegovićem;
B.Nušić, Dr., režija R.Z.Dorić, uloga: Sojka;
M.Ilić, San zimske noći, režija G. Mirković, uloga: Ljubica;
I.Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, režija Z. Sviben, uloga: Beba;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija V. Gerić, uloga: Antoniette;
T. Partljič, Moj tata socijalistički kulak, režija V. Vukmirović, uloga Učiteljica;
J.P.Kamov, Salon sa slikama obitelji Polić, režija V. Vukmirović, uloga: Milka;
R. Šeligo, Slovenska sauna, režija J. Pipan, uloga: Veronika;
F. Hadžić, Orhideja, režija V. Perković, uloga: Katica;
D. Jovanović, Viktor ili dan mladosti, režija M. Međimorec, uloga: Liza;
I.Kušan, Vaudeville, režija V. Vukmirović, uloga: Ružica;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Gospođa Hautignol;
N. Fabrio-D. Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloge: Aktivistkinja / Majka / Sluškinja;
L. Paljetak, Uzbuna, režija T. Durbešić, uloga: Helena;
T.S.Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga u Zboru canterburyjskih žena;
Ö. Von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Emma / Susjeda / Helena / Animir
dama;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Gospođa Biba;
D. Gervais, Duhi, režija M. Carić, uloga: Amalija;
E. Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Bobinova majka;
H. Ibsen, Kad se mi mrtvi probudimo, režija N. Delmestre, uloga: Opatica;
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Angelika – Rupertova

U Operi
I.Tijardović, Mala Floramye, režija M.Štambuk, uloga:Miss Evelyin Beauty-flower

U Indiji, Prashanti Nilayam, svakog ljeta ili Božića aktivno sudjeluje kao pjevač na koncertima ili priprema s djecom iz cijelog svijeta predstave.

PREOKUPACIJE I HOBI
Osim glume bavi se pedagoškim radom te piše poeziju, za koju je više puta nagrađena.
Također je napisala knjigu o svom učitelju Satya Sai Babi s pozicija njene temeljne religije odnsono katoličanstva. Knjiga je pred tiskanjem.

KONTAKT
051 262 619 i 091 592 23 55

ELVIA NACINOVICH

ELVIA NACINOVICH

NATA / ROĐENA: 28. 4. 1953.

ALTEZZA / VISINA: 164 cm

VOCE / PJEVAČKI GLAS: alt

CONOSCENZE LINGUISTICHE/ZNANJE JEZIKA: italiano/talijanski

STUDI / Školovanje i USAVRŠAVANJE

Talijanska gimnazija, Accademia regionale dArte drammatica Trieste

RAPPORTO PROFESSIONE / PROFESIONALNI ANGAŽMAN

Membro del Dramma Italiano dal 1973./

Stalni član Talijanske drame od 1973.

RUOLI / ULOGE

Dramma Italiano/ Talijanska drama:

L. Pirandello L’uomo, la bestia e la virtù, regia /režija G. Maffioli

C. Goldoni Il feudatario, regia/režija G. Maffioli, ruolo/uloga: Rosaura

Ruzante La Fiorina, regia/režija G. Maffioli, ruolo/uloga: Fiorina

Moliere Sganarello medico per forza, regia/režija S. Dalla Porta Xidias

B. Nušić Il defunto, regia/režija N. Scaglia, uloga: Vukica

G. Keiser Il soldato Tanaka, regia/režija F. Macedonio, uloga: Yoshiko

G. Gallina La famegia del santolo, regia/režija G. Maffioli, uloga: Giacomina

B. Petrali Zibaldone, regia/režija N. Scaglia

Moliere, George Dandin, regia/režija F. Macedonio, uloga: Angelique

A. Cechov Cechoviana, regia/režija G. Maffioli

E. Labiche Delitto alla rue Lourcine, regia/režija S. Dalla Porta Xidias

M. Krleža I signori Glembay, regia/režija J. Babić, uloga: sestra Angelika

A. Bisson Le sorprese del divorzio, regia/režija S. Dalla Porta Xidias

M. Dursi Bertoldo a corte, regia/režija G. Maffioli, uloga: Dama

D. Cannan Gerani per la guerra ovvero Il Capitano Carvallo, regia/režija S. Dalla Porta Xidias, uloga: Smilia Darde

Damiani-Maffioli Il cammino della libertà, regia/režija G. Maffioli

G. Lauf Il ratto delle Sabine, regia/režija A. Gagnarli

F. G. Lorca La calzolaia fantastica, regia/režija G. Maffioli, uloga: Calzolaia

E. De Filippo questi fantasmi, regia/režija S. Dalla Porta Xidias, uloga: Elena

L. Pirandello Pensaci, Giacomino!, regia/režija N. Scaglia

M. Držić Lavaro, regia/režija G. Maffioli, uloga: Brusca (Gruba)

O. Von Horvath Hotel Belvedere, regia/režija G. Maffioli

I. Jurković Piccola contrada, regia/režija I. Jurković, uloga: Bibi Cvancika

N. Machiavelli La mandragola, regia/režija G. Maffioli

E. Labiche Un cappello di paglia di Firenze, regia/režija S. Dalla Porta Xidias

P. Budak Una madasa intrigada, regia/režija A. Štimac, uloga: teta Roža

C. Goldoni La locandiera, regia/režija G. Maffioli, uloga: Ortensia

V. Škvarkin Un figlio illegittimo, regia/režija N. Scaglia

D. Gervais Malegnasi spiriti, regia/režija A. Štimac, uloga: Dona de mondo

O. Ramous Qui come dappertutto, regia/režija F. Macedonio

B. Thomas La zia di Charly, regia/režija A. Štimac

C. Goldoni I rusteghi, regia/režija G. Maffioli, uloga: Felice

G. Feydeau Sarto per signora, regia/režija A. Gagnarli, uloga: sig. Molineaux

E. Ionesco La cantatrice calva, regia/režija M. Licalsi, uloga: sig. Martin

P. Beaumarchais Le nozze di Figaro, regia/režija N. Mangano

D. Maraini Mela, regia/režija V. Soldatović, uloga: Rosaria

N. Coward Spirito allegro, regia/režija F. Però, uloga: Elvira

R. Rascel Il giorno della tartaruga, regia/režija A. Marti, uloga: Maria

C. Terron Eva e il verbo, regia/režija A. Marti, uloga: Eva

L. Pirandello Sei personaggi in cerca dautore, regia/režija N. Mangano

A. De Benedetti Non ti conosco più, regia/režija M. Navone

M. Grgić Svegliati Caterina, regia/režija P. Falace, uloga: Elvira

F. Garcia Lorca Cristobal y Perlimplino, regia/režija N. Mangano, uloga: Madre di Rosita i Marcolfa

G. Buchner Voyzeck, regia/režija N. Mangano, uloga: Maria

G. Feydeau La purga di bebè , regia/režija P. Picchetti, uloga: Giulia

F. Macedonio Leggenda di carnevale, regia/režija F. Macedonio

S. Garbato Don Giovanni dei teatri, regia/režija G. Ferrari, uloga: Elvira

P. Chiara Trigamo o la spartizione, regia/režija M. Ursić

V. Stojanović Chi non muore non ha dignità, regia/režija Lj. Georgijevski, uloga: bolnicarka

M. Frisch La grande rabbia di P. Hotz, regia/režija N. Mangano, uloga: Dorli

L. Pirandello La morsa, regia/režija N. Mangano, uloga: signora Giulia

Plauto Casina, regia/režija B. Kobal, uloga: Cleostrata

D. Fo Settimo: ruba un po meno, regia/režija M. Ursić, uloga: moglie del generale

M. Gavran Antigone di Creonte, regia/režija Lj. Georgijevski, uloga: Antigone

S. Velitti Colorato dombra, regia/režija S. Velitti, uloga: Virginia

Ruzante Lanconitana, regia/režija G. Ferrari, uloga: Ginevra anconitana

Campanile Linventore del cavallo, regia/režija N. Mangano

Lj. Georgijevski Medea apatrida, regia/režija Lj. Georgijevski, uloga: Medea

M. Bulgakov Cuore di cane, regia/režija N. Mangano, uloga: il diavolo

L. Groto Il thesoro, regia/režija G. Ferrari, uloga: Donnola

C. Goldoni Sior Todero brontolon, regia/režija G. Ferrari, uloga: Marcolina

Moliere Il malato immaginario, regia/režija F. Randazzo, uloga: Beline

I. Calvino Prezzemolella, regia/režija C. Pontesilli

H. von Kleist La brocca rotta, regia/režija N. Mangano, uloga: Marta

D. Starnone Sotto banco, regia/režija R. Della Casa, uloga: prof. Bolobicchio

N. Fabrio Vježbanje Života, regia/režija G. Paro, uloga: Elettra

R. Pillot Ah questi bambini doggi!, regia/režija E. Nacinovich

Poeti istriani Voci dIstria, regia/režija N. Mangano

Ferrari-Gašparović Mediterranea, regia/režija G. Ferrari

F. Vegliani La frontiera, regia/režija N. Mangano

W. Allen Provaci ancora Sam, regia/režija R. Della Casa

E. Nacinovich ...e poi la luna ci ha messo lo zampino, regia/režija E. Nacinovich, uloga: Luna

D. Maraini Maria Stuarda, regia/režija N. Mangano, uloga: Elisabetta

C. Goldoni Il Campiello, regia/režija F. Macedonio, uloga: donna Catte

L. Pirandello Il berretto a sonagli, regia/režija F. Randazzo, uloga: Beatrice

Carpinteri-Faraguna Delikatessen, regia/režija G. Saletta, uloga: Stefania

B. Maier Lassente, regia/režija F. Macedonio, uloga: Maitresse, cartomante

E. Nacinovich Rumori in soffitta, regia/režija E. Nacinovich, uloga: Sorcino

G. Rota Sposite e te vedarà, regia/režija M. Brandolin, uloga: Lina

R. Rimini Un bel dì vedremo, regia/režija P. Selem, uloga: Elvira

Marchig-Nacinovich Il guardiano di porci, regia/režija E. Nacinovich

Brecht-Viviani Da Piedigrotta a Mahagonny, regia/režija M. Moretti, uloga: Evelin

D. Fo La colpa è sempre del diavolo, regia/režija B. Jerković, uloga: Amalasunta

M. Gavran Shakespeare e Elisabetta (seconda edizione), regia/režija N. Mangano, uloga: Elisabetta

F. Randazzo Per il bene di tutti, regia/režija F. Randazzo, uloga: Zug

A. Damiani Album di famiglia, regia/režija N. Mangano, uloga: Anny

A. Bassetti Venditori danime, regia/režija A. Bassetti, uloga: la donna

T. di Lampedusa Il gattopardo, regia/režija A. Savelli, uloga: Maria Stella

De Filippo Farse, regia/režija N. Mangano, uloga:

C. Goldoni Le baruffe chiozzotte, regia/režija P. Donin, uloga: Donna Libera

L. Pirandello Così è(se vi pare),regia/režija N. Mangano, uloga: la signora Frola

F. Randazzo, Kren, lisola dei maiali, regia G. Liotta, uloga: Rebecca

ALTRI IMPEGNI E RAPPORTI DI LAVORO/ OSTALI ANGAŽMANI

Dramma Croato/Hrvatska drama:

A. Vampilov, Lov na divlje patke, regia /režija V. Vukmirović, uloga:Vera

Pezzi teatrali per la TV / Snimila je za televiziju dramske predstave:

La Fiorina, Questi fantasmi, Contrada Pimpilinčić, Sior Todero brontolon, Maria Stuarda.

Ulogu Katarine u TV drami Ketarina druga Feđe Šehovića u režiji Danijela Marušića

Ulogu majke u TV drami La bambola di pezza i ulogu Fiorette u TV seriji Becchi, battibecchi e rebecchini (TV Kopar) za koju je i napisala tekst.

Ha scritto e diretto/ Napisala i režirala:

...e poi la luna ci ha messo lo zampino (Potom je mjesec umješao prste)

Rumori in soffitta (Šumovi na tavanu)

Ha curato e diretto/ Obradila i režirala:

R. Pillot Ah ta djeca danas

Andersen-Marchig Il guardiano di porci

Ha tradotto dal croato all italiano/ Prevela s hrvatskog na talijanski:

M. Držić Skup

M. Gavran Kreontova Antigona

P. Budak Klupko

M. Grgić Probudi se Kato

I. Jurković Kontrada Pimpilinčić

R. Pillot Ah ta dijeca danas

PREMI / NAGRADE

Premio "Mediteran" (Novi list) come migliore attrice nel duplice ruolo di Elisabetta e Kennedy nella Maria Stuarda al Festival delle piccole scene del 1997. /

Nagrada "Mediteran" Novoga lista najboljoj glumici za dvostruku ulogu Elisabette i Kennedy u predstavi Maria Stuarda na Hrvatskom festivalu malih scena 1997.

Premio "Zlata Nikolić" - migliore attrice della stagione 2002/2003 nel ruolo di signora Frola nella messa in scena Così è(se vi pare) di Luigi Pirandello /

Nagrada "Zlata Nikolić" HNK Ivana pl. Zajca za najbolju glumicu u sezoni 2002./2003. za ulogu gospođe Frola u predstavi Tako je (ako vam se čini) Luigija Pirandella

HOBBY/HOBI

Lettura / Čitanje

CONTATTO / KONTAKT

051672063

GSM: 0917614734

SAŠA ANOČIĆ

SAŠA ANOČIĆ

Usporeni Slavonac. Diplomirao glumu na ADU u Zagrebu, dislocirani studij u Osijeku. Od 1995. do 2001. u angažmanu HNK Osijek. Sada je član ZKM-a. U matičnim i inim kućama ostvario niz zanimljivih uloga. Povremeno zapliva u redateljske vode. Režirao predstave: Rikavela - Đakovo, Kralj Ubu - STUC Osijek, Godina dobre berbe - STUC Osijek, Badnjak u garaži - Dječje kazalište u Osijeku, IDE DADA - Dječje kazalište u Osijeku, Alaska Jack - HNK Osijek i NUS Barutana, Noževi u kokošima - Teatar Exit i NUS Barutana.

ROMEO DRUCKER

ROMEO DRUCKER

Violinist Romeo Drucker je rođen 1956 u Rijeci.Njegov prvi nastavnik violine u muzičkoj školi »Ivan Matetić Ronjgov« bio je prof. Ivan Penel koji ga je u glazbenoj naobrazbi vodio sve do završetka srednje škole. Studij je nastavio i diplomirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi prof. Dejana Bravničara. Još kao student postao je članom orkestra Slovenske filharmonije gdje je djelovao punih 20 godina (1974 – 1993) od toga 17 godina kao vođa drugih violina.
Od 1983 godine je suosnivač i član gudačkog kvarteta Tartini s kojim redovito nastupa na domaćoj i međunarodnoj sceni. Kao član kvarteta Tartini, u sastavu orkestra Slovenske filharmonije ili kao solist te komorni glazbenik u različitim sastavima tokom proteklih trideset godina koncertirao je u glazbenim centrima i eminentnim svjetskim dvoranama kao što su: Barcelona (Teatro Liceu), Venezia (Teatro la Fenice), Berlin (Konzerthaus), Buenos Aires (Teatro Colon), Beč (Konzerthaus, Gesellschaft der Musikfreunde), Genova (Teatro Carlo Felice), Leipzig (Gewandhaus), Madrid (Teatro Real), Milano (Sala Verdi), Moskva ( Kongresna dvorana u Kremlju ), Paris ( Musee des Invalides ), München ( Residenz, Herkules Saal ), Salzburg (Festspielhaus, Gotischer Saal – Mozart Serenaden , Ženeva (Grand Theatre ), Prag (Rudolfinum), St. Petersburg (Filharmonija), Wiesbaden (Kurhaus), New York (Carnegie Hall) i u mnogim drugim....
Od 1993 godine ima status slobodnog umjetnika te nastupa solistički, u duu sa suprugom - pijanisticom Aleksandrom Alavanja Drucker, u komornim sastavima ( Gudački kvartet Tartini, Collegium musicum Maribor, Ensemble Wien – Ljubljana ) a povremeno je sudjelovao kao koncermajstor komornog ansambla Slovenicum i komornog orkestra Friuli Venezia Giulia. Kao solist je nastupao sa orkestrom Slovenske filharmonije, komornim ansamblom Slovenicum, orkestrom Camerata Carinthia, orkestrom opere NK Ivan pl. Zajc i dr....
Snimao je za različite radio i televizijske kuće (RTV Slovenija, Stradivarius – Milano, Thymallus – Milano, TV Suisse Romande, ORF Austrija, Deutschland Radio Berlin, Euroradio). Kao član kvarteta Tartini snimio je seriju CD ploča sa djelima Dvořáka (Američki kvartet), Ravela
(Kvartet F dur), Mozarta (Integralna snimka svih kvarteta sa flautom sa prvim flautistom orkestra Scala di Milano Davidom Formisanom), Schuberta (Smrt i djevojka), Chaussona (Koncert za violinu, klavir i gudački kvartet sa Francom Gullijem i Enricom Cavallo ) te seriju ploča sa djelima slovenskih skladatelja.
U svojoj karijeri Romeo Drucker je kao orkestralni umjetnik sarađivao sa mnogim dirigentima od kojih vrijedi spomenuti imena kao što su: Kiril Kondrašin, Moshe Atzmon, Stanislav Wislocki, Carlos Kleiber, Zubin Mehta, Lovro von Maračić, Neeme Järvi, Nikolaj Aleksejev, Wolf Dieter Hauschild, Hartmut Haenchen i Milan Horvat.
Na mnogim koncertima je kao komorni glazbenik nastupio sa poznatim solistima među kojima su: flautistica Irena Grafenauer, harfistica Maria Graf, klarinetist Mate Bekavac, hornist Radovan Vlatković, pijanist Lovro Pogorelić, kontrabasist Gary Karr, violist Bruno Giuranna, čelist Rocco Filippini, hornist Peter Damm, flautist Davide Formisano, violončelistica Monika Leskovar, violinist Wolfgang Sengstschmid, pijanist Daniel Goldstein, violinist Franco Gulli, pijanistica Enrica Cavallo, oboist Albrecht Meyer, violinist Arvid Engegard, pijanist Konstantin Bogino, gitarist Alirio Diaz, gitaristica Maria Livia Sao Marcos, violist Harald Schoneweg, pijanistica Jasminka Stančul, pijanist Anthony Spiri i mnogi drugi...
Romeo Drucker je dobitnik dviju studentskih Prešernovih nagrada – Akademije za glasbo (1980) i Univerziteta u Ljubljani (1981), te nagrade Prešernove zaklade (2001) za najviša umjetnička dostignuća na području glazbene kulture. U povodu proslave 300 godišnjice Academiae Philharmonicorum Labacensum dodijeljena mu je plaketa za posebne zasluge na području glazbene kulture
Od sezone 2004/2005 je angažiran kao koncertmajstor orkestra Opere HNK Ivan pl. Zajc i orkestra Riječke Filharmonije. Romeo Drucker svira na instrumentu kojeg je 1850 godine izradio francuski majstor – graditelj violina Jean Joseph Honore Derazay.

drucker@tartiniquartet.com
www.tartiniquartet.com

ALEN LIVERIĆ

Rođen je 1967. godine u Rijeci.
VISINA: 186 cm
PJEVAČKI GLAS: bariton
ZNANJE JEZIKA engleski






ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
1986. upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, dislocirani studij Rijeka.
Od 1990. godine je stalni član ansambla Hrvatske drame.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
N.V.Gogolj, Revizor, redatelj V.Taufer, uloga: Sluga, Pugovicin;
W. Shakespeare, Kralj Lear, redatelj V. Taufer, uloga: Oswald;
N.Fabrio-D.Gašparović, Vježbanje života, redatelj G.Paro, uloga: Amadeo, Lučki činovnik;
G.Feydeau, Dama iz Maxima, redatelj R. Marčić, uloga: Vojvoda;
V. Havel, Iskušenje, redatelj Lj. Georgievski, uloga: Plesač;
M. Krleža, Kraljevo, redatelj V. Taufer, uloga: Građanin;
H. Gardner, Nisam ja Rappaport, redatelj R. Bašić, uloga: Gilley;
C.Nehajev-D.Gašparović, Vuci, redatelj Ž. Mesarić, uloga: Evanjelist;
M.Grgić, Mali trg, redatelj I. Kunčević, uloga: Hrušt;
M.Grgić: Božo, Božena, redatelj R.Marčić, uloga: Božena;
Gašparović, Život za rafineriju, redatelj V. Vukmirović, uloga: Gig;
F.Arabal, Piknik na bojišnici, redatelj Ž. Mesarić, uloga: Zepo;
F.Vodarić, Muka-pasio, redatelj R.Marčić, uloga: Djaval;
T.S. Eliot, Umorstvo u katedrali, redatelj Z. Sviben, uloga: Četvrti vitez;
N.Fabrio-I.Boban, Smrt Vronskog, redatelj I. Boban, uloga: Svetovid, Korsunski, Pjesnik, Četnik;
P.Budak, Klupko, redatelj Ž. Orešković, uloga: Ilija;
O. von Horváth, Priče iz Bečke šume, redatelj Z. Sviben, uloga: Alfred;
T. Stoppard, Arkadija, redatelj L.Zappia, uloga: Septimus Hodge;
D.Lukić, Plastične kamelije, redateljica N. Delmestre, uloga: Toni;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, redatelj M. Juran, uloga: Sranko Vraz;M.C.Nehajev-D.Gašparović, Spes mea in deo est, redatelj Ž. Mesarić, uloga: Evanjelist;
D.Gervais, Duhi, redatelj M. Carić, uloga: Ive;
H.Ibsen, Kad se mi mrtvi probudimo, redateljica N.Delmestre, uloga: Ulfheim;
C.Marivaux, Raspra, redatelj J.Kica, uloga: Mesrou;
J. Ford, Šteta što je kurva, redateljica N. Kleflin, uloga: Vasques;
A. B. Ruzzante, Muškardin, režija D. Mojaš, uloga: Menato;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Krešo;
F. M. Dostojevski, Zločin i kazna, redatelj T. Janežič, uloga: Razumihin, Dmitrij Prokofjič;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac H) Brettschneider, Časnik pri novačenju, Natporučnik Lukaš;
E. De Filippo, Filumena Marturano, redatelj J. Marković, uloga: Domenico Soriano
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloga: Klaudije
H. Pinter, Prijevara, redatelj M. Lukanović, uloga: Jerry
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Leonardo
A. P. Čehov, Galeb, redatelj J. Marković, uloga: Konstantin Gavrilovič Trepljov
G. Manfridi, Bludi (Zozos), redatelj M. Latin, uloga: Tobia
J. Cartwright, Uspon i pad Malog Glasa, redateljica M. Koležnik, uloga: Ray Say
P. Shaffer, Amadeus, redatelj T. Janežič, uloga: Wolfgang Amadeus Mozart
Z. Motokiyo, Vjetar u borovima (multimedijalna koreodrama), redatelj: N. Glavan, koreograf: M. Yamamoto; uloga: Redovnik
O. von Horvath, Kazimir i Karolina, redatelj P. Magelli, uloga: Merkl Franz
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Leone Glembay
W. Shakespeare, Othello, redatelj D. De Brea, uloga: Othello
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Petruccio
O. Frljić, Turbo-folk, redatelj O. Frljić, uloga: Alen
J. Tondini, Ljepotica i zvijer, redatelj V. Taufer, uloga: Zvijer
Anonimus iz 17. st., Lukrecija o'bimo rekli Požeruh, redatelj J. Marković, uloga: Požeruh
T. Williams, Tramvaj zvan žudnja, redatelj D. Mustafić, uloga: Stanley Kowalski

U GKL RIJEKA
Mačak u čizmama, Dererum natura

U HKD teatru:
E.Albee,Tko se boji Virginije Wolf, režija L. Zappia, uloga: Nick;
Petero lezbijske braće, Sekretarice, redatelj L. Zappia, uloga: Buzz Benekee;
Beckett: U očekivanju Godota, redatelj L.Zappia, uloga: Vladimir;

U HNK VARAŽDIN
Moliere, Tartuffe, režija P.Veček, uloga: Tartuffe;

Mala scena HNK Varaždin
Okom oko oka, uloga: Felix;

FILM:
Karneval, anđeo i prah, redatelj A. Vrdoljak
Transatlantic, redatelj M. Juran
Duga mračna noć, redatelj A. Vrdoljak
Ničiji sin, redatelj A. A. Ostojić

TV serije:
Hitna 94

NAGRADE
1996. Nagrada za najboljeg mladog glumca, te Nagrada "Mediteran" Novog lista za ulogu Vladimira (U očekivanju Godota) na Hrvatskom festivalu malih scena u Rijeci.
2001. Nagrada za najbolju kreaciju i animaciju na 18. SLUK-u za ulogu Felixa u predstavi Okom oko oka Lutkarske scene HNK Varaždin
2001. Nagrada “Fabijan Šovagović” na 8. festivalu glumca u Vinkovcima za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Felixa (Okom oko oka, Lutkarske scene HNK Varaždin)
2001. Nagrada pet zvijezdica na Međunarodnom festivalu u Mariboru za najbolju predstavu Okom oko oka
Za istu predstavu nagrađen je i na festivalima u Pakistanu, Turskoj i u Londonu.
2003. Dani satire u Zagrebu- Glumačka nagrada Zlatni smijeh za ulogu Kreše u predstavi Komšiluk naglavačke N. Nuić
2004. Marulićevi dani u Splitu- Nagrada "Marul" za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Domenica Soriana u predstavi Filumena Marturano E. De Filippa
2004. Dani satire u Zagrebu - glumačka nagrada Zlatni smijeh za ulogu Domenica Soriana u predstavi Filumena Marturano E. De Filippa
2005. Nagrada Primorsko-goranske županije za unapređivanje kvalitete kulturnog stvaralaštva, za ulogu u predstavi "Filumena Marturano"
2006. Nagrada grada Rijeke za ulogu Wolfganga Amadeusa Mozarta u predstavi „Amadeus“ P. Shaffera
2006. Nagrada "Raniero Brumini" HNK Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu mušku ulogu u sezoni 2005./2006. za ulogu Wolfganga Amadeusa Mozarta u predstavi „Amadeus“ P. Shaffera
2008. Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu na 55. festivalu igranog filma u Puli za ulogu Ivana u filmu „Ničiji sin“ redatelja Arsena Antona Ostojića
2008. Nagrada "Raniero Brumini" HNK Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu mušku ulogu u sezoni 2007./2008. za ulogu Petruccia u predstavi „Ukroćena goropadnica“ W. Shakespearea
2008. Posebno priznanje „Dr. Đuro Rošić“ za najbolji glumački par sezone 2007./2008. Jeleni Lopatić i Alenu Liveriću za uloge Jelene i Alena u predstavi „Turbo-folk“ O. Frljića

KONTAKT
091 504 33 52
alen.liveric@ri.hinet.hr

Ivan Leo Lemo

Rođen u Splitu. Diplomirao kazališnu režiju i radiofoniju s dekanovom nagradom na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Trenutno student poslijediplomskih kulturalnih studija na Filozofskom faultetu u Zagrebu.
Nakon “Krila žudnje” P. Handkea, svoje prve predstave, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1997., u HNK u Splitu režira naslove: “Bijelo” D. Mihanovića, “Marlene Dietrich”( I.L. Lemo, V. Broz, A. Tonković), “Plinska boca”( I.L. Lemo, V. Broz, A. Tonković), “Mala Floramye”, I. Tijardovića i “Poslije kiše” S. Belbela; u Gradskom kazalištu mladih u Splitu: “Maskerata” M. Krleže, “Plave ovce” O. Sviličića i “Carevo novo ruho” (A. Tonković Dolenčiċ po H. C. Andersenu); u zagrebačkom DK Gavella: “Paraziti” M. von Mayenburga i “Opasne veze” C. Hamptona, u Hrvatskoj kazališnoj kući Zadar: “Hollywood” A. Tonković Dolenčić, “Tko se boji Virginije Woolf” E. Albeeja i “Priče iz 1001 noći”( I. L. Lemo po motivima arapskih priča); u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku: “Teštamenat”, V. Kljakovića i “Mali princ” A. de Saint Expéryja; u Teatru &TD Zagreb: “Trainspotting” I. Welsha i “Alice” (po motivima) L. Carrolla; u HNK u Osijeku: “Kurve” F. Šehovića i “Traviatu” G. Verdija; u HNK u Zagrebu “Gola Europa” M. Valenta, u Kazalištu Žar ptica Zagreb “Ezop cabaret” A. Tonković Dolenčić, u Teataru Rugantino, Zagreb “Sex za početnike” grupe autora, dok “Give me a break!” Plesnog studija “Liberdance” potpisuje kao koredatelj s R. Pavlićem. Režirao je i izvan Hrvatske: “Faust” J. W.Goetha kao koredatelj s koreografom H. Musialom (Weimar, Njemačka), “Važno je zvati se Ernest” O. Wildea (Naroden teatar, Štip, Makedonija), “Tramvaj zvani žudnja” T. Williamsa (Narodno pozorište Subotica).Ovo mu je prva suradnja s riječkim HNK Ivana pl. Zajca.
Živi u Zagrebu. Inspiraciju pronalazi u Vedama.

Zdenko Botić

Rođen 9. 9. 1946. u Zenici.
VISINA: 175 cm
PJEVAČKI GLAS: tenor
ZNANJE JEZIKA: francuski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Diplomirao na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

PROFESIONALNI ANGAŽMAN
Početke veže uz Pionirsko pozorište u Zenici, a sudjeluje i u radu Narodnog pozorišta u Zenici. Stalni član Hrvatske drame od 1972.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
J. Anouilh, Pokus ili kažnjena ljubav, režija G. Paro i S. Majnarić, uloga: Damiens;
J. B. P. Moliére, Učene žene, režija P. Veček, uloga: Vadius; Bilježnik;
F. Hadžić, Hitler u partizanima, V. Vukmirović, uloga: Mrvica;
D. Gervais, Duhi, režija V. Vukmirović, uloga: Frane;
Z. Kompanjet, Šete bandjere, režija F. Macedonio, uloga: Beamo;
J. M. Simmel, Školski drug, režija A. Štimac, uloga: Gesselseder;
N. Nalješković, Sluškinje, režija V. Vukmirović, uloga: Radonja;
M. Grgić, Džimi odlazi, režija V. Vukmirović, uloga: Džimi;
F. M. Dostojevski, Selo Stepančikovo, režija B. Jerković, uloga: Sergej Aleksandrovič;
M. Krleža, Galicija, režija V. Vukmirović, uloga: zastavnik Šimunić;
I. Siljan, Vragu na putu, režija V. Vukmirović, uloga: Marko;
D. Fo, Ne plaćamo, ne plaćamo!, režija V. Vukmirović, uloge: Brigadir karabinjera, Policijski vodnik, Grobar, Starac;
K. Barker, Pandža, režija P. Šarčević, uloga Noel Biledew;
P. Petrović Pecija, Pljusak, režija V. Vukmirović, uloga: Stojan;
R. Marinković, Glorija, režija V. Vukmirović, uloga: Toni;
B. Nušić, Protekcija, režija R. Z. Dorić, uloga: Mladen Đurić;
W. Shakespeare, Život i smrt kralja Johna, režija P. Šarčević, uloga: Filip Bastard;
V. Vampilov, Lov na patke, režija V. Vukmirović, uloga: Zilov;
G. Feydeau, Mačak u vreći, režija P. Šarčević, uloga: Lenoix de Vouy;
Ž. Čingo, Paskvelija, režija Lj. Georgievski, uloga: Tacko Nastejčin;
M. Držić, Skup, režija V. Vukmirović, uloga: Munuo;
O. Wilde, Idealan muž, režija R. Z. Dorić, uloga Lord Goring;
W. Shakespeare, Hamlet, F. Macedonio, uloga: Hamlet;
M. Ogrizović, Hasanaginica, režija G. Mirković, uloga: Beg Pintorović;
I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, režija Z. Sviben, uloga: Jovan Lasica;
M. Ilić, Valcer poručnika Nidrigena, režija Lj. Georgievski, uloga: Konrad Lipke;
J. Anouilh, Colombe, režija V. Vukmirović, uloga: Julien;
J. P. Kamov, Salon sa slikama obitelji Polić, režija V. Vukmirović, uloga: Alter-ego;
D. Gervais, Duhi, režija B. Brezovac, uloga: Joseph, Sirius / Kaherdina;
I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša donja režija B. Mićunović, uloga: Andre Škunca;
M. Krleža, Adam i Eva, režija M. Međimorec, uloga Čovjek, Adam;
G. Büchner, Leonce i Lena, režija R. Vojvodić, uloga: Svećenik;
M. Matašić, Legenda o svtom Muhli, režija M. Carić, uloga: Tvrtko Trpimirović;
N. V. Gogolj, Revizor, režija V. Taufer, uloga: Stjepan Iljič Uhovjortov;
F. Dürrenmmatt, Posjet stare dame, režija Lj. Georgievski, uloga: Policajac / Učitelj;
J. B. P. Moliére, Tartuffe, režija D. Munitić, uloga: Cleante;
W. Shakespeare, Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Francuski kralj;
N. Fabrio - D. Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga: Vjenceslav Despot;
P. Čehov, Višnjik, režija N. Mangano, uloga: Jepihodov;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Sauvarel;
V. Havel, Iskušenje, režija Lj. Georgievski, uloga: Dr. Kotrly;
M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Građanin;
M. C. Nehajev - D. Gašparović, Vuci, režija Ž. Mesarić, uloga: Jožefić;
T. S. Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga: Drugi napastvovatelj;
J. Nestroy, San o sreći, režija L. Katunarić, uloga: Gazda, Pomada, Nestroy;
W. Shakespeare, Na tri kralja, režija V: Gerić, uloga: Luda Feste;
C. Goldoni, Lukava udovica, režija L. Zappia, uloga: Pantalone dé Bisognosi;
N. Fabrio - I. Boban, Smrt Vronskog, režija I. Boban, uloge: Nikolajič, Srpski pjesnik,
Sveučilišni profesor, Podoficir, Gardist, Čovjek u podrumu;
P. Budak, Klupko, režija Ž. Orešković, uloga: Josina;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Čarobnjak;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Dr. Ljudevit Gaj;
D. Gervais, Duhi, režija M. Carić, Uloga: Gobo;
L. Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, režija I. Kunčević, uloga: Paolino;
M. Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga: Vitez Oliver Urban;
E. Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Tardiveau;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Etienne;
C. Goldoni, Oštarica, režija M. Carić, uloga: Antun Svinjarević;
R. Ivšić, Akvarij, režija M. Kovač, uloga: Pukovnik Nik;
J. Ford, Šteta što je kurva, režija N. Kleflin, uloga: Florio;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Iny;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Đuka;
F. M. Dostojevski, Zločin i kazna, redatelj T. Janežič, uloga: Porfirij Petrovič, istražni sudac;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac A) 1. sudac, Franjo Josip, Pukovnik Kraus, Poručnik Dub;
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Pietro Terzy
E. De Filippo, Filumena Marturano, redatelj J. Marković, uloga: Alfredo Amoroso
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloga: Polonije
F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Max
A. P. Čehov, Galeb, redatelj J. Marković, uloga: Petar Nikolajevič Sorin
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Tunina
G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloga: Mićo Bilopivac
P. Shaffer, Amadeus, redatelj T. Janežič, uloga: Leopold Mozart
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Tom
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Simo
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Franz Ferdinand Glembay
W. Shakespeare, Othello, redatelj D. De Brea, uloga: Brabanzio
I. Prtenjača, Nedjeljni ručak, redatelj: T. Pavković, uloga: Dinko
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Battista
T. Gromača, Crnac, redatelj T. Janežič, uloge: Čardak, Jedan prijatelj, Neprijatelj, Bratić, Čovjek koji je popravljao televizore, Traktorista, Ljubavnik, Drugi ljudi iz grada, Susjed iza zavjese, Stari pijanac, Inspektor, Rođak general, Susjed IV, „Mali“ iz zemlje u kojoj nema rata, Putnik, Vozač autobusa, Učenik I, Drugi profesor, Pedagog

u Operi:
C. Porter, Kiss me Kate, režija L. Katunarić, uloga: Ralph, inspicijent;
J. Straus, Šišmiš, režija I. Krajač, uloga: Frosch, tamničar;
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Američki general

OSTALI ANGAŽMANI
HKD teatru - Rijeka:
E. Ionesco, Ćelava pjevačica, režija L. Zappia, uloga: Gospodin Martin;
R. Harwood, Garderobijer, režija L. Zappia, uloga: Garderobijer;
S. Beckett, U očekivanju Godota, režija L. Zappia, uloga: Poco;

Otvorena scena BELVEDER - Rijeka:
C. Goldoni, Kafeterija, režija B. Jerković

Neformalna grupa - Rijeka:
J. Boko, Kazališni sat, kolektivna režija, uloga: Glumac;

TV SERIJE:
Kapelski kresovi, Zagrebačke priče

FILM:
Luka, Crvena prašina
Režira nekoliko predstava u PIONIRSKOM KAZALIŠTU Rijeka (Zeko, zriko i janje, Pozdravi nekog, Dva vedra vode)
Direktor Pionirskog kazališta u Rijeci od 1982. - 85.

NAGRADE
1976. Nagrada Večernjeg lista za najpopularnijeg glumca godine
2001. Nagrada Fabijan Šovagović na 8. FESTIVALU GLUMCA za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Antuna Svinjarevića u predstavi Carla Goldonija Oštarica
2003. Godišnja Nagrada grada Rijeke za izuzetna glumačka ostvarenja u predstavama Akvarij i Zločin i kazna
2003. Nagrada "Raniero Brumini" za najbolju mušku dramsku ulogu HNK Ivana pl. Zajca u sezoni 2002./2003. za ulogu istražitelja Porfirija Petroviča u predstavi Zločin i kazna F. M. Dostojevskog, te za ulogu Đuke u predstavi Komšiluk naglavačke Nine Nuić
2003. Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju dramsku sporednu mušku ulogu za ulogu Đuke u predstavi Komšiluk naglavačke N. Nuić

PREOKUPACIJE I HOBI
Voli patiti

KONTAKT
GSM: 091 5922547

DAVOR JUREŠKO

Rođen 24. 9. 1957. Neviđane
VISINA: 180 cm
PJEVAČKI GLAS: bariton

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Prve glumačke korake ostvaruje u Banja Luci 1979., gdje je u angažmanu sedam mjeseci, a nakon toga dolazi u stalni angažman u Rijeku u ansambl Hrvatske drame gdje je i danas.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
M. Držić, Skup, redatelj V. Vukmirović, uloga: Oblizalo;
O.Wilde, Idealan muž, režija R.Z. Dorić, uloga: Mason;
F. Hadžić, Političko vjenčanje, redatelj V.Vukmirović, uloga: Kiki ;
B. Dimitrijević, Poseta morske tetke ili tragedija genija, redatelj Z. Sviben, uloga: Dete;
S. Shepard, Pokopano dijete, redatelj V. Vukmirović, uloga: Vince;
B. Nušić, Dr., redatelj R. Z. Dorić, uloga: Milorad;
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj F. Macedonio, uloga: Rosencrautz;
F. Hadžić, Zmija, redatelj V. Vukmirović, uloga: Sin druga Mudroša;
I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, redatelj Z. Sviben, uloga: Prvi grobar;
Ljubovnici, režija Ž. Orešković, uloga: Fabricio Pisoglavić;
M. Ilić, San zimske noći, redatelj G. Mirković, uloga: Srećko ;
G. Stefanovski, HI-FI, režija V. Vukmirović, uloga: Matej;
C. Vermorel, Lenjin, Staljin, Trocki, redatelj R: Dorić, uloga: Aleksej Kolesov;
J.B.P.Moliére, Tartuffe, redatelj D. Munitić, uloga: Dannis;
G. Feydeau, Buba u uhu, redatelj V. Gerić, uloga: Etienne;
M. Ilić, Valcer poručnika Nidrigena, redatelj Lj. Georgievski, uloga: Sebastijan;
T. Partljič, Moj tata, socijalistički kulak, redatelj V. Vukmirović, uloga: Edo;
S. Kokovkin, Balerina, redatelj M. Kurić, uloga: Rostik ;
M. Krleža, Gospoda Glembajevi, redatelj Ž. Orešković, uloga: Ulanski;
V. Štulić, Kate Kapuralica, redatelj R. Dorić, uloga: Luko;
J. Anouilh, Colombe, redatelj V. Vukmirović, uloga: Arnaud;
R. Šeligo, Slovenska sauna, redatelj J. Pipan, uloga: Muto;
S. Šnajder, Dumanske tišine, redatelj Z. Sviben, uloga: Dživo;
D. Gervais, Duhi, redatelj B. Brezovec, uloga: Vaska;
G. BÜCHNER, Leonce i Lena, redatelj R. Vojvodić, uloga: Leonce;
N.V. Gogolj, Revizor, redatelj V. Taufer, uloga: Sluga;
M. Matišić, Legenda o svetom Muhli, redatelj M. Carić, uloga: Ferdinand Krvopija;
W. Shakespeare, Kralj Lear, redatelj V. Taufer, uloga: Edgar;
N. Fabrio-D. Gašparović, Vježbanje života, redatelj G. Paro, uloga: Jakov Despot;
A. P. Čehov, Višnjik, redatelj N. Mangano, uloga: Jaša;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, redatelj R. Marčić, uloga: Corignon;
M. Krleža, Kraljevo, redatelj V. Taufer, uloga: Građanin;
M.C.Nehajev-D.Gašparović, Vuci, redatelj Ž. Mesarić, uloga: Knez Krsto Frankopan;
T.S.Eliot, Umorstvo u katedrali, redatelj Z. Sviben, uloga: Treći vitez;
D. Gašparović, Život za rafineriju, redatelj V. Vukmirović, uloga: Etienne;
Nepoz. franc. pisac, Meštar Pathelin, redatelj Z. Bourek, uloga: Suknar;
F. Vodarić, Muka - Passio, redatelj R. Marčić, uloga: Centurion;
C. Porter, Kiss me Kate, redatelj L. Katunarić, uloga: Tex;
W. Shakespeare, Na tri kralja, redatelj V. Gerić, uloga: Antonio;
C. Goldoni, Lukava udovica, redatelj L. Zappia, uloga: Harlekin;
N.Fabrio-I.Boban, Smrt Vronskog, redatelj I. Boban, uloga: Petricki;
M.C.Nehajev-D.Gašparović, Spes mea in deo est, redatelj Ž. Mesarić, uloga: Knez Krsto Frankopan;
P. Budak, Klupko, redatelj Ž. Orešković, uloga: Mijat;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Oskar;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Dr. Ante Kuzmanić;
D.Gervais, Duhi, režija M. Carić, uloga: Nadalo;
L. Pirandello, Čovijek, zvijer i krepost, režija I. Kunčević, uloga: Kapetan Perella;
L. Kaštelan, Posljednja karika, režija N. Delmestre, uloga: Bakin muž;
M. Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga: Aurel;
E. Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Beauperthuis;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Camille Chandebise;
I. Vidić, Velika Tilda, režija N. Delmestre, uloga: Načelnik;
C. Goldoni, Oštarica, režija M. Carić, uloga: Kapetan Lujo Bona;
P. Calderón, Život je san, režija Z. Sviben, uloga : Clarin;
R. Ivšić, Akvarij, režija M. Kovač, uloga: Vodnik;
J.Ford, Šteta što je kurva, režija N. Kleflin, uloga: Donado;
A.B. Ruzzante, Muškardin, režija D. Mojaš, uloga: Ruzante;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Gal;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Stari;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloga: Josef Švejk
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Paolo Scarpa
F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Tonči
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Poštar
G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloga: Vlado Piplić
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Puba
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Krsta Lisac

U Operi :
M.Grgić-A.Kabiljo, Jalta, Jalta, uloga: Američki general;
I.Tijardović, Mala Floramye, režija M.Štambuk, uloga: Saveznički oficir;
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Samuel


OSTALI ANGAŽMANI
HKD teatar Rijeka:
R. Marinković, Glorija, redatelj L. Zappia, uloga: Don Florijo
I.Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, redatelj L. Zappia, uloga: Bukara

Dvije sezone 1987/88 i 1988/89 je u angažmanu u Dubrovniku gdje ostvaruje uloge:
D. Kovačević, Klaustrofobična komedija, u režiji Z. Svibena, uloga: pjesnik Teo;
Pinter, Lift za kuhinju, redatelj M.Carić, uloga: Ben;
G.Feydeau Tri jednočinke, redatelj Ž. Mesarić, uloge: Babica, Žena koju boli zub;
Otvaranje ljetnih igara u Dubrovniku 1988.
Hrvatski preporod, redatelj Ž. Mesarić, uloga: S. Vraz;
Agamemnon, redatelj M.Carić, uloga: Glasnik

Zadarsko ljeto 1995/96/97
A.Ruzzante, Muškardin, režija M. Sršen, uloga: Muškardin;
C. Goldoni, Caffeterija, režija Z. Mužić, uloga: Grof ;

Kotor Art, Budva fest 1987.
W. Shakespeare, Magbeht, režija Z. Sviben, uloga: Ross , Lenox i Donald Beid;

Snima filmove i serije:
Ucjena, redatelj V. Fulgozzi, uloga: Mladi milicioner;
Preko Učke, redatelj V. Fulgozzi, uloga: Ivo;
Crveni i crni, redatelj M. Mikuljan, uloga:Sicilijanac;
Talijanska serija Garibaldi, uloga: Agent;
Američka serija, Pijesak vremena, uloga: Vođa bande;
Istarski konzul, režija D. Volarić, uloga: Sluga;
Luka, režija T. Radić, uloga: Kamiondžija;
Transantlantik, režija M. Juran, uloga: Barmen;
Slovenski film
Sve je pod kontrolom, režija M. Pevec, uloga: vodnik Hadžibegić;
Karmen, redatelj M. Pevec, uloga : Portir;
Serafin, svjetioničarev sin, režija V. Ruić, uloga: Kozlović;

NAGRADE
1993. Marulićevi dani u Splitu, nagrada za najbolju mušku ulogu u predstavi M.C.Nehajev – D.Gašparović Vuci za ulogu Kneza Krste Frankopana;
2002. Nagrada "Raniero Brumini" za najbolje ostvarenu mušku ulogu u riječkom dramskom programu u sezoni 2001./ 2002. za ulogu kmeta Ruzantea u predstavi Muškardin A. B. Ruzzantea
2003. Marulićevi dani u Splitu - Marul za najbolju mušku epizodnu ulogu za ulogu Don Florija u Gloriji R. Marinkovića u produkciji riječkog HKD teatra

PREOKUPACIJE I HOBI
Kulinarstvo

KONTAKT
051 344 010
091 760 57 96

MARIN LUKANOVIĆ

Rođen u Rijeci 16. 10.1979. Od 2000. i studija filmologije u Bologni aktivno radi na filmu u Italiji i Hrvatskoj kako asistent ili pomoćnik režije na dugometražnim igranim i dokumentarnim filmovima. Film Moram spavat' anđele Dejana Aćimovića na kojem je bio pomoćnik režije nagrađen je 2007. godine s 4 Arene. Od 2001. stalni je član umjetničkog i organizacijskog tima Kazališta Ulysses, od 2003. autor ili koautor videa i asistent režije u produkcijama HNK Ivana pl. Zajca, HNK Zagreb, HNK Osijek, Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika,
Tranzicijsko-fikcijskog kazališta i Prostora plus iz Rijeke te SNG Maribor.
U HNK Ivana pl. Zajca 2004. režira Pinterovu Prijevaru.
Kratkim filmom Standardna priča 2005. godine osvaja nagradu na Pulskom filmskom festivalu. Godine 2008. režirao je dokumentarni film Rikard Benčić, naprimjer, u koautorstvu s Nadijom Mustapić. Film je dio Zbirke Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka. Član je HDDU-a i ULUPUH-a.

Tatjana Gromača

Tatjana Gromača (punim imenom Tatjana Gromača Vadanjel), rođena u Sisku, 1971. godine. Osnovna škola i gimnazija u rodnom gradu. Od 1990. do 2000. godine živi u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu godine 1995. diplomira komparativnu književnost i filozofiju. Nekoliko godina radi u prosvjeti, paralelno piše i objavjuje publicističke i literarne radove u kulturnim i književnim časopisima.
Godine 2000. seli u Istru, gdje i danas živi, na relacijama od središnje Istre do Pule. Iste godine počinje raditi za legendarni splitski tjednik “Feral Tribune”, gdje piše autorske reportaže, književne oglede, tekstove iz kulture. Sredinom 2008. godine počinje raditi za riječki “Novi list”.
Do sada objavila: - “Nešto nije u redu?”, poezija, Meandar,Zagreb, 2000.
- “Crnac”, roman, Zagreb, 2004.
- “Bijele vrane”, reportažni zapisi, Profil, Zagreb, 2005.
Knjige su joj prevođene na njemački, slovenski, češki i poljski jezik, a pojedini tekstovi – poezija, proza i eseji, na gotovo sve europske jezike, od grčkog i turskog, mađarskog, francuskog, talijanskog, engleskog i ruskog, do švedskog i esperanta.
Nagrade i priznanja: Nagradna stipendija berlinske Akademije umjetnosti za prvu knjigu, godine 2000., Nagradna stipendija Austrijskog kulturnog centra i nezavisnih nakladnika Hrvatske, godine 2004., i počasna plaketa Sveučilišne biblioteke u Varšavi, godine 2006., obje za roman “Crnac”.
Posebna izdanja: Zvučni zapis romana “Crnac” na CD-u, (MKC Split, 2006. godine), esej o istarskom gradiću Raša u knjizi „Last & Lost“, (Surhkamp Verlag, Frankfurt), koja je 2006. godine objavljena u Njemačkoj, a potom je tiskano francusko i poljsko izdanje.
Tatjana Gromača bila je gošćom brojnih uglednih europskih književnih susreta i razgovora, poput onoga u Vilenici u Sloveniji, u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju, na festivalu Kosmopolis i na „Barcelona poetry“ festivalu, u Stockholmu, Istambulu, Solunu, Beču, Ljubljani, Sarajevu, Zagrebu, u južnoj Francuskoj… itd.

Lary Zappia

Skladatelj, aranžer i producent; glazbom se profesionalno bavi od 1978., djelujući u različitim glazbenim skupinama i pravcima. Autor je više od 150 zabavno-glazbenih skladbi, preko 500 aranžmana i produkcija, te tridesetak glazbi za kazališne predstave. Zahvaljujući svojoj stilskoj raznovrsnosti i širini, uz skladbe za druge izvođače, dosad su mu objavljena i četiri samostalna nosača zvuka, od kojih dva isključivo sa scenskom glazbom. Dobitnik je niza strukovnih, festivalskih i kazališnih nagrada i priznanja. Živi i djeluje u Rijeci.

OLGA ŠOBER

Olga Šober je rođena u Sarajevu (BiH) gdje uči pjevanje kod prof. Petra Lukača. Nakon završene srednje škole u klasi prof. Blanke Danon Kurpjel odlazi u Zagreb gdje diplomira pjevanje na Muzičkoj akademiji u klasi prof. Zlatka Šira. U Beču, na Hochschule für Musik und daarstellende kunst (u klasi velikog svjetskog tenora, Kammersängera Antuna Dermote) je specijalizirala i diplomirala “Lied und Oratorium” a magistrirala je na beogradskom Fakultetu muzičkih umetnosti u klasi prof. Radmile Bakočević. Djelovala je kao prvakinja Opere u Hrvatskom narodnom kazalištu iz Osijeka a od 1988. godine prvakinja je Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka. Gostovala je na svim opernim pozornicama i scenama u domovini (Zagreb, Split, Osijek i Rijeka) te na ljetnim festivalima (Dubrovnik, Split, Pula, Rijeka, Opatija …) kao i u mnogim gradovima bivše države (Ljubljana, Sarajevo, Beograd, Novi Sad…).
                Kao samostalna umjetnica bilježi značajne nastupe i u inozemstvu: Italija, Austrija, Njemačka, Luksemburg, Norveška, Mađarska, Republika Češka, Litva, Bugarska, Ukrajina, Tatarska Republika, Gruzija, Tajvan, SAD, Japan… koncertirajući i pjevajući glavne uloge svog lirsko-koloraturnog faha.
Gilda u Verdijevoj operi “Rigoletto”, Violetta u “La Traviata”; Lucia di Lammermoore u istoimenoj Donizettijevoj operi, Kraljica noću u Mozartovoj “Čarobnoj fruli”; Jelena u Zajčevoj operi “Nikola Šubić Zrinski”; Margareta u operi “Faust”, Michaela u “Carmen” samo su neke u nizu mnogobrojnih uloga za koje je dobila sva značajna priznanja među kojima se ističu: Rektorska nagrada najboljem studentu Muzičke akademije u Zagrebu - Nagrada “Pavao Markovac”; Priznanje Vjesnikove kritike “Darko Lukić”; potom Šaljapinova medalja sveruskog opernog festivala u Kazanju (Tatarska republika): Nagrada Anala u Osijeku za najbolju glavnu žensku ulogu; Nagrada Grada Rijeke 1994. “za izuzetne interpretacije opernih uloga i ukupni stvaralački rad”, Nagrada Milka Trnina “za vrhunske domete u 1996. godini”, Nagrada Hrvatskog glumišta 1997 “za najbolje umjetničko ostvarenje u kategoriji opera, opereta i balet za 1997”.
Za osobite zasluge u kulturi 1998. godine je odlikovana Redom Danice hrvatske sa likom Marka Marulića.
Uz opernu glazbu njeguje i bogatu solističku koncertnu aktivnost a nastupa uz najpoznatije komorne sastave i zborove u zemlji i inozemstvu (Bečki komorni orkestar, Milanski simfonijski orkestar, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebački solisti, Dubrovački simfonijski orkestar, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Collegium Musicum Slavnonicum, Collegium Musicum Fluminense, Collegium pro musica sacra, Riječki oratorijski zbor Ivan Matetić Ronjogov…)
Snima na razne nosače zvuka a snimila je ekraniziranu operu «Nikola Šubić Zrinjski».
Olga Šober se bavi i pedagoškim radom. Kao profesorica pjevanja radila je u varaždinskoj i osječkoj srednjoj glazbenoj školi a kao docentica na Visokoj školi za glazbu «Ino Mirković» u Lovranu.
Članica je stručnog ocjenjivačkog suda na natjecanju opernih pjevača u Alcamo (Italija) kao i glazbenih natjecanja u zemlji.

REPERTOAR

Gaetano Donizetti
Lucia di Lammermoor  Lucia
L'elisir d'amore  Adina
Don Pasquale  Norina
Rita  Rita

Wolfgang Amadeus Mozart
Le Nozze di Figaro  Susanna
Die Zauberflöte  Kraljica noći
La finta giardiniera  Serpetta

Gioachino Rossini
Il Barbiere di Siviglia  Rosina
Mosé  Anaide
Il Signor Bruschino  Sofia
Il Turco in Italia  Fiorilla

Giacomo Puccini
La Bohéme  Musetta

Giuseppe Verdi
La Traviata  Violetta Valery
Rigoletto  Gilda
Falstaff  Alice
Un Ballo in maschera  Oscar

Claudio Monteverdi
Il Rittorno d'Ulisse in patria Hera

Christoph Willibald Gluck
Orfeo ed Euridice  Amor


Georges Bizet
Carmen  Michaela, Frasquita

Charles Gounod
Faust  Margareta

Richard Wagner
Das Rheingold  Woglinde

Jules Massenet
Manon  Manon

Ivo Tijardović
Mala Floramye  Floramye

Ivan pl. Zajc
Nikola Šubić Zrinski
Lizinka  Lizinka
Ban Leget  Banica

Vatroslav Lisinski
Porin  Zorka

Boris Papandopulo
Kentervilski duh Elinor

Johann Strauss
Die Fledermaus  Adele

Vito Taufer

Rođen je 1959. godine u Ljubljani. Režiju je diplomirao na Akademiji za gledališče, radio film in televizijo u Ljubljani. Od 1989. je zaposlen kao kućni redatelj Slovenskog mladinskog gledališča u kojemu je i ranije ostvario nekoliko predstava. Taufer je surađivao s brojnim teatrima diljem bivše države te je za svoj rad primio veliki broj međunarodnih priznanja.
Njegove su predstave danas stalnim mjestom slovenskih i međunarodnih festivala u Europi i svijetu. Mladog su Taufera svojedobno proglašavali „Malim princom jugoslovenskoga teatra“, dok je u svojim srednjim godinama Taufer i dalje održao status jednog od najzanimljivijih
redatelja u regiji. U svoje predstave Taufer uvodi pop ikonografiju, tehniku paralelne dramaturgije i druge novitete s kojim je bitno označio kazališnu produkciju osamdesetih i devedesetih godina. Režirao je sedamdesetak predstava, ostvario nekoliko scenografija i kostimografija te bio glazbenik u nekim od svojih predstava. Među brojnim režijama
ističu se:
N.Williams-V.Taufer: Klasni neprijatelj (1982.) V.Taufer: Ja nisam ja (1983.)
V. Taufer-L. Caroll Alisa u zemlji čudesa (1986), E. Filipčič Atlantida (1988)
Veno Taufer Odisej i sin ali Svet in dom (1990), E. Filipčič Psiha (1993.),
autorski projekt Silence Silence Silence (1996.), A. Lindgren – A. Rozman Doukštumf Pika (1998.), W. Shakespeare- A. Rozman Roza San Ivanjske noći (1999.), A. Jarry Ubu (2002.), Rokgre Othella (2005.) - sve u Slovenskom Mladinskom gledališču Ljubljana;
P. Weiss: Noč gostov, EG Glej, Ljubljana, (1985.)
W. Shakespeare: Hamlet, Narodno pozorište Subotica, (1986.)
L. de Vega: La discreta enamorada, MGL, Ljubljana, (1988.)
W. Gombrowicz: Ivona, princeza Burgundije, HNK Split, (1989.)
D. Zajc: Medeja, Dramski teater Skopje, (1989.)
G. Rossini: Seviljski brijač, SNG Opera, Ljubljana (1990.)
Veno Taufer: Odisej i sin ili Svijet i dom, ZKM, Zagreb,(1990.)
W. A. Mozart: Cosi fan tutte, SNG Opera Ljubljana, (1991.)
W. Shakespeare: Timon Atenski, SNG Drama Ljubljana,(1992.)
E. Ionesco: Ćelava pjevačica, Delirij u dvoje, PDG Gorica,(1995.)
G. Feydeau: Buba u uhu,, SNG Drama, Ljubljana, (1997.)
S. Beckett: Kraj igre, PDG Nova Gorica, (1999.)
A. T. Linhart: Ta veseli dan ali Matiček se ženi, SNG Drama, Ljubljana, (1999.)
J. B. P. Molière: Škrtac, PG Kranj, (1999.)
W. Shakespeare: Hamlet, PDG Nova Gorica, (2000.)
C. Goldoni: Ribarske svađe, PDG Nova Gorica, (2001.)
A. T. Linhart: Ta veseli dan ali Matiček se ženi, LGL, Ljubljana (2002.)
J.B.P. Molière: Don Juan PDG Nova Gorica, (2003.)
S. Beckett: U očekivanju Godota, koprodukcija PDG Nova Gorica in PPF, (2003.)
W. Gombrowicz: Ivona, princeza Burgundije, PG Kranj, (2003.)
W. Walton: Medved i F. Poulenc: Tejrezijeve dojke, SNG Opera in balet Ljubljana, (2004.)
B. Johnson: Volpone, SNG Nova Gorica, (2004.)
Sofokles: Kralj Edip, Gledališče Koper, (2005.)
Euripid Bakhantke, SNG Nova Gorica i SSG Trst (2006.),
S. Prokofjev Zaljubljen u tri naranče, CD Ljubljana (2006.)
J. B. P. Molière Plemeniti meščan, SNG Drama Maribor (2007.)
M.Revenhill: Kok ti men zdej dol visiš, SMG Ljubljana (2007.)
E.Ionesco: Nosorogi SNG Maribor ( 2007.)
I.Mlakar: Duohtar pod mus SNG Nova Gorica (2007.)
Q.Tarantino: Stekli psi SNG Nova Gorica (2008.)
Film „LAJF“ (2008.)
U HNK Ivana pl. Zajca ostvario je dvije kultne predstave :
Gogoljevog Revizora (1988.) te Krležino Kraljevo (1991.) U Rijeci je također postavio Shakespearova Kralja Leara (1989.).

IRENA SUŠAC

IRENA SUŠAC

Rođena je 1960. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala dizajn odjeće. Od 1985., od kada se bavi kostimografijom, napravila je više od 150 kostimografija u svim kazališnim kućama u Hrvatskoj, te u Sarajevu i u Mariboru. Surađivala je s mnogim redateljima (P. Selem, P. Šarčević, N. Delmestre, K. Dolenčić, J. Juvančić, M. Carić, Ž. Mesarić...) i scenografima (Z. K. Atač, D. Jeričević, D. Laginja...). Sudjelovala je na svjetskoj izložbi kostimografije i scenografije Praški quadrienale 1996. i 2000. Za svoj rad nagrađena je brojnim nagradama, među kojima su Tirena (Dubrovnik, 1996.), Marul (Split, 1997.), Nagrada hrvatskog glumišta (Zagreb, 1998.) i Zlatni smijeh (Zagreb, 2000.).
S redateljem Ozrenom Prohićem surađuje već godinama, a od zajedničkih projekata izdvaja:
Proces F. Kafke, Posljednji ljetni cvijet L. Paljetka, Braća Karamazovi F. M. Dostojevskog, Dum Marinovi sni M. Držića te opere: Turčin u Italiji G. Rossinija, Orfej u podzemlju G. Offenbacha te Rigoletto i Attila G. Verdija.

TOMI JANEŽIĆ

Tomi Janežič predaje glumu i praktičnu režiju na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani (Slovenija). Predavao je također u okviru grupe za scenski dizajn na interdisciplinarnim doktorskim studijima Univerziteta umjetnosti u Beogradu (Srbija), na Akademiji umjetnosti u okviru Sveučilišta u Osijeku (Hrvatska), na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima Akademije umjetnosti u Novom Sadu (Srbija), na Univerzitetu u Kopru (Slovenija) i na brojnim seminarima i radionicama s područja glumačke igre u više zemalja. Kao kazališni redatelj u posljednjih deset godina režirao je u nacionalnim, gradskim i drugim kazalištima i nezavisnim produkcijama u većini država na prostoru bivše SFRJ,a njegove predstave gostuju po čitavoj Europi.Od 1996. umejtnički je voditelj, a od 2004. i direktor Studija za istraživanje umjetnosti glume (Studio za raziskavo umetnosti igre) u Ljubljani, u okviru kojeg se - uz suradnju sličnih organizacija i stručnjaka iz inozemstva – bavi istraživanjima na području glumačke igre, između ostalog od 2005. međunarodnim istraživačkim programom Potencijali glume, a od 2008. međunarodnim programom Umjetničke rezidencije i edukacije za mlade glumce. Riječima prof. Ognjenke Miličević “jedan od rijetkih istraživača glumačke igre danas u Europi”, “izvanredan interpret metode Stanislavskog” (Jana Pavlič), redatelj “jednog od najboljih Čehova koje sam u životu vidio”, “jedan od onih koji je nesumnjivo našao to za čim tragaju generacije i generacije svjetskih redatelja” (Jovan Ćirilov), pedagog “najbolje treniranih glumaca u metodi, njihov talent i želja po učenju podsjetile su me na Actors studio od godine 1968. do Strasbergove smrti”, “jedan od najkreativnijih ljudi koje sam imao sreću upoznati” (Ed Kovens), autor “savršene predstave”, “slovenski Peter Brook” (Goran Cvetković), redatelj predstave s “najvećom odličnošću umjetnosti glume”, koja “uistinu pomiče parametre naše emocionalne i intelektualne stvarnosti” (Nataša Govedić), “uistinu suvremeni kazališni Mozart” (prof. dr. Darko Gašparović). Diplomirao (1998.) i magistrirao (2001.) je na ljubljanskoj Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju kazališnu režiju, dodatno se educirao u Sloveniji i u svijetu, prije svega na području različitih glumačkih tehnika, trenutno se educira u okviru Međunarodne psihodramske edukacije u Zagrebu. Od 2003. do 2007. radio je kao slobodni umjetnik, a od 2007. zaposlen je na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani. Za svoj rad primio je više – uglavnom međunarodnih - nagrada i priznanja. Njegove posljednje režije: W. Shakespeare: ”Kralj Lear“ (Atelje 212, Beograd, Srbija i Crna Gora, 2005.); M. Maeterlinck: ”Slepci“ (Makedonski narodni teatar, Skopje, Makedonija, 2005); ”Brez besed“ – (“Ko sem odhajal, sem se spomnil tiste scene iz Bergmana“) Studio za raziskavo umetnosti igre u koprodukciji s Eksperimentalnim gledališčem Glej (Ljubljana, Slovenija) i međunarodnoj koprodukciji s CSS Udine (Italija), Ljubljana, Slovenija, Videm, Italija, 2005.); Peter Shaffer: ”Amadeus“ (Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka, 2006.); Milena Marković: ”Nahod Simeon“ (Srpsko narodno pozorište i Sterijino pozorje, Novi Sad, Srbija, 2006.); ”Igralska študija 29.7.1993" – delo v nastajanju u okviru projekta ”Igranja, prosim!“ (Acting Please!) (Studio za raziskavo umetnosti igre i Gledališče Glej, Ljubljana, 2006.) ; Ljubomir Simović: ”Putujuće pozorište Šopalović“ (Atelje 212, Beograd, Srbija, 2007.); W. Shakespeare: ”Kralj Lear“ (Gledališče Koper, PG Kranj, Slovenija, 2008.); ”John-Ivan-Janez“ (Fičo balet, Studio za raziskavo umetnosti igre, Gledališče Glej, Slovenija, New Dance Alliance, New York, ZDA, Moskva ballet, Rusija, 2008.); Milena Marković: ”Šuma blista“ (Atelje 212, Beograd, Srbija, 2008.); ”Romeo in publika“ (En Knap Group, Ljubljana, Slovenija, 2008.); M. Bulgakov: ”Moliere“ (Slovensko narodno gledališče Drama, Ljubljana, Slovenija, 2009.) – u pripremi.

MISLAV ČAVAJDA

Rođen 1980. u Zagrebu. Glumom se počinje baviti sa 6 godina u Dramskom studiju, u klasi Zvjezdane Ladike, gdje ostaje 13 godina. Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu upisuje 2000. godine.
Bio je član ansambla Hrvatske drame od 2006. godine.

ULOGE

U Hrvatskoj drami:
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Pacijent II

OSTALI ANGAŽMANI

Teatar &TD, Zagreb:
B. Senker, Top, redatelj R. Raponja

Teatar &TD-Eurokaz:
D. Zajc, Grmače, redatelj N. Goršič
W& T, redatelj B. Brezovec

ZKM:
I.Vidić, Veliki bijeli zec, redatelj I. Kunčević

Kerempuh, Zagreb:
F. Hadžić, Afera, redatelj R. Raponja

HNK Osijek:
F. Molnar, Đavo, redatelj T. Baliko

Klub kulture Agram, Zagreb:
M. Torjanac, Škola za prave frajere, redatelj M. Torjanac

ANĐELKA RUŠIN

ANĐELKA RUŠIN

Solistica je Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, gdje je tijekom dosadašnjeg djelovanja ostvarila niz zapaženih mezzosopranskih uloga među kojima se ističu kreacije Adalgise (Norma), Azzucene (Trubadur), Ulrice (Krabuljni ples) te Carmen i Orfeja.
Od 1984. godine koncertia s pijanisticom Ninom Kovačić, nastupajući u Istri, Hrvatskom primorju i kvarnerskim otocima, posebno njegujući rijetko izvođena i nepoznata djela domaćih skladatelja. Njihovi nastupi izazivaju pozornost slušateljstva i glazbene kritike. Pored nekoliko televizijskih emisija, mezzosopranistica Anđelka Rušin i pijanistica Nina Kovačić snimile su CD pod nazivom Dva stoljeća hrvatske glazbe u Rijeci.

Olga Kaminska

Olga Kaminska

Rodena u gradu Ternopilj (Ukraina). Diplomirala na Glazbenoj akademiji P.I.Čajkovskog u Kyjivu i to solo pjevanje i glazbenu režiju.Nakon diplomiranja radila u Akademskom teatru Operete u Kyjivu(Ukraine), gdje tumaćila preko dvadeset glavnih uloga u klasičnom operetnom repertoaru.Ukrajinska televizija producirala je dva glazbena filma „Pjeva Olga Kaminska“ i „U ritmu valcera“. Ima velik broj zapisa na ukrajinskim radijima. Osim   radu u kazalištu operete(g. Kyiv), radila u koncertnoj agenciji „Ukrkoncert“ i „Kyivkoncert“ ...predavala pjevanje u Universitetu Kulture.
Često gostovala diljem Ukrajine ali i u inozemstvu u Rusiji,Poljskoj,Mongoliji,Bugarskoj,Francuskoj,Njemačkoj,Sloveniji,Jugoslavije,Kanadi,SAD-u i drugdje, i to s programima operne,operetne,narodne i popularne glazbe.
Godine 1994 sudjelovala na Festivalu operete u Pollenzi(Italija),gdje osvojila nagradu “Pollenza 25 Stagione operettistica”za ulogu Ganne Glavari u Leharovoj “Veseloj udovici”.
Predsednik Ukrajine dodjelio Olge Kaminskoj posebnu Nagradu za njezin dotadašnji umjetnićki rad i tom prigodom stekla visoki status “Narodne umjetnice Ukrajine”. Na poziv Hrvatskog narodnog kazalista Ivana pl.Zajca Rijeka od 2001 godine angazirana u Operi Kazalista u svojstvu operne solistice, a od mjesaca veljace 2007 u radnom odnosu na poslovima Prvakinje Opere. U HNK Ivana pl.Zajca Rijeka izvodila niz uloga kako u opernim tako i u operetnim predstavama:
Rozalinda u Strausovom “Sismisu”-2001
Amelija u Verdijevom “Krabuljnom plesu”-2002,2004
Violetta u Verdijevoj ”La Traviatta”-2003(rezija Aldo Masella)
Abigaila u Verdijevom ”Nabucco”-2003,2005- “Nabucco” (u Rijeci i u Sarajevo, Mostaru)
Micaela u Bizetovoj”Carmen”-2004
Leonora u Verdijevom “Il Travatore” -2005
Fiordiligi u “Cosi fan tutte” W.A.Mozart -2005
Godine 2005- “9 Simfonija” Bethovena-2005 (Tvornica Torpedo, Rijecka Filharmonia)
Godine 2006. dobila nagradu “Stefanija Lenkovic”za najbolje ostvarenu interpretaciju u ulozi Gioconda”u istoimenoj operi A.Ponchiellija
Godine 2006-K. Orf “Carmina burana”( Torpedo,Rijecki ljetne noci2006)
Godine 2007 –Tosca u Puccinjevoj “Tosca”
Godine 2008-Lady Macbet u Verdijevom “Macbethu”
Godine 2008,2009 -“ Tosca” Puccini na 3 lokacije
Godine 2008 - “Reqiem” G. Verdi
Godine 2009-“La Traviata” –nova režija
Godine 2010- “9 Simfonija” Bethovena-Riva,Rijecki Ljetne noci 2010)
Godine 2011- “La foza del Destino” G. Verdi
Godine 2011- “Pagliacci” Leoncavallo
Godine 2011- opereta “Parizki zivot “ J. Offenbaha
Godine 2012 - opera G. Puccini “Manon Lescaut”
2 opere hrvatskoga skladatelja Ivana pl. Zajca -“Zlatka’(2002,uloga Mare) i “Nikola Zrinskij”(2005,uloga Eve)
Godine 2013 – O-FEST-2013 (Festival opere,operete I mjuzikla), Kyiv(Ukraine)
Godine 2013 – 14 Festival Zlatni Lav (Umag, Croatia)
2010. g.- Presjednica Ukrajinskog Kulturno-prosvjetog društva “Dnjipro”-Rijeka ( sudjelovala kao pjevaćica I režiser, organizirala koncerte ukrajinskoj glazbe u Rijeci-“Ne Zaboravi”(2010), “Riječi ljubavi””(2011, “Glazbeni oberih”(2012), i concert u Umagu (2013).

LOVRO POGORELIĆ

LOVRO POGORELIĆ

Lovro Pogorelić pijanist rođen 1970. godine, dobiva prvu glazbenu poduku od oca Ivana, akademskog glazbenika. Od dvanaeste godine radi s ruskim pijanistom i pedagogom Konstantinom Boginoom. U trinaestoj održava svoj prvi recital s djelima Schumanna, Chopina, Liszta i Rahmanjinova, a dvije godine kasnije nastupa prvi put kao solist, u klavirskom koncertu R. Schumanna.

Diplomirao je 1992. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesorice Zvjezdane Bašić. Godinu 1993. provodi u Parizu, kao štićenik francuske fondacije Crédit National, održava niz koncerata i snima CD (Musorgski: “Slike s izložbe”/Prokofjev: Sedma sonata; diskografska kuća Lyrinx). Njegov sljedeći snimak je DVD sa petim koncertom Beethovena (Odense Symphony Orchestra pod ravnanjem Edwarda Serova, produkcija kuće Denon). Pored brojnih koncerata u Hrvatskoj, nastupao je u Francuskoj (Palais des Festivals, Cannes), Švicarskoj (Kongreshaus, Zürich), Velikoj Britaniji (Queen Elizabeth Hall, London), Austriji, Njemačkoj, Italiji, Čehoslovačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj (Tivoli i Radiohaus, Kopenhagen), Bugarskoj (Bulgaria Hall, Sofia), Kanadi (Walter Hall, Toronto; Montreal), Japanu (Suntory Hall, Tokyo; Kyoto) i SAD-u (Lincoln Centre, Alice Tully Hall, New York), kao i u Sloveniji i Bosni i Hercegovini, s orkestrima: Zagrebačka filharmonija, Slovačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT, Simfonijski orkestar Danskog radija, Simfonijski orkestar Nizozemskog radija, St. John’s Orchestra London, Orchestre Symphonique et Lirique de Nancy, Orchestre Cannes Provence Côte d’Azur i Simfonijskim orkestrom Odense. U njegovom repertoaru posebno mjesto zauzima trostruki ciklus djela ruskih skladatelja (Rahmanjinov, Skrjabin, Prokofjev), te skladbe Chopina. U prosincu 2002. godine gostovao je u ciklusu London Arts Festival s recitalom pod nazivom "Pijanist", promovirajući muziku Szpilmanna, kompozitora i pijanista, heroja filma Romana Polanskog.

Poučava klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i u okviru Ljetne glazbene škole “Lovro Pogorelić ” u Kopru/Piranu. Utemeljitelj je i umjetnički direktor Festivala "Paško ljeto".

U svibnju ove godine izašao je njegov najnoviji CD s djelima F. Liszta snimljen za parišku kuću "Intrada". Francuski muzički kanal Mezzo snimio je dokumentarni film o ostvarenju ovog zvučnog zapisa koji je popraćen sjajnim kritikama.

KATARINA RADOŠEVIĆ GALIĆ

KATARINA RADOŠEVIĆ GALIĆ

Rođena u Zagrebu 25. svibnja 1973. godine. Završila Osnovnu školu za balet i ritmiku kod profesorice Dubravke Zajec i Srednju školu za primijenjene umjetnosti i dizajn, Odjel arhitekture, 1992. Diplomirala na Tekstilno tehnološkom fakultetu, Odjel dizajn tekstila i odjeće, 1997. Za vrijeme studija sudjelovala na SMIRNOFF-u 1996., na 31. Zagrebačkom salonu te kao asistent kostimografa u predstavi Volpone iliti lisac u kazalištu Gavella.
Kao asistent kostimografa radila na mnogim predstavama u Zagrebu (HNK, Histrioni, Trešnja, Mala scena, Gavella, Studio za suvremeni ples) i HNK u Osijeku te u HTV-ovom projektu Pjesme i plesovi smrti.
Samostalno potpisuje kostimografije u predstavama: Otmica (&TD Zagreb,1998.), Medium [Kerempuh (Muz. akademija) Zagreb,1999.], Dekameron (Lapsus Teatar, Zagreb, 1999.),
Operna večer (Muz. akademija, &TD, Zagreb, 2000.), Carmen (HNK Zagreb,1999.), Galeb i Prosidba (ADU Zagreb,1999.), Please wake he up ( HNK Zagreb, 2000.), Croaten Lager (Gavella, Zagreb, 2002.), Bogovi su ljuti (HNK Zagreb, 2002.).
Živi i radi u Zagrebu.

BILJANA LOVRE TORIĆ

BILJANA LOVRE TORIĆ

Rođena 3. 8.1963.
VISINA: 165 cm
PJEVAČKI GLAS: alt
ZNANJE JEZIKA: engleski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Akademija dramskih umjetnosti u Novom Sadu 1986.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
R.Šeligo, Slovenska sauna, redatelj J.Pipan, uloga: Anuška;
F.Hadžić, Orhideja, redatelj V.Perković, uloga: Ružica;
D.Gervais, Duhi, redatelj B.Brezovac, uloga: Azija;
I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, redatelj B.Mićunović, uloga: Anđa;
M.Krleža, Adam i Eva, redatelj V.Vukmirović, uloga: Gospođa u crnini;
L.Pirandello, Liolà, redatelj J.Juvančić, uloga: Nela;
M.Matišić, Legenda o svetom Muhli, redatelj M.Carić, uloga: Monika;
F.Dürrenmatt, Posjet stare dame, redatelj Lj. Georgievski, uloga: Druga žena;
I.Kušan, Vaudeville, režija V.Vukmirović, uloga: Katica;
N.Fabrio-D.Gašparović, Vježbanje života, redatelj G.Paro, uloga: Djevojka;
G.Feydeau, Dama iz Maxima, redatelj R.Marčić, uloga: Gospođa Claux;
M.Krleža, Kraljevo, redatelj V.Taufer, uloga: Građanka;
C.Nehajev-D.Gašparović, Vuci, redatelj Ž. Mesarić, uloga: Katarina;
J.Nestroy, San o sreći, redatelj L.Katunarić, uloga: Sandica, Nera;
M.Grgić, Mali trg, redatelj I.Kunčević, uloga: Prostitutka;
H.Gardner, Nisam ja Rappaport, redatelj R.Bašić, uloga: Laurie;
C.Goldoni, Lukava udovica, redatelj L.Zappia, uloga: Eleonora;
T.S.Eliot, Umorstvo u katedrali, redatelj Z.Sviben, uloga u Zboru canterburyjskih žena;
N.Fabrio-I.Boban, Smrt Vronskog, redateljica I.Boban, uloga: Dama, Majka, Žena u podrumu, Hendikepirani;
P.Budak, Klupko, redatelj Ž.Orešković, uloga: Vranjica;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, redatelj Z. Sviben, uloga: Tetka, Animir dama;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, redatelj M. Juran, uloga: Josipa pl. Vancaš;
M.Krleža, Leda, redatelj Z.Sviben, uloga: Prva dama;
G.Feydeau, Buba u uhu, redatelj I.Kunčević, uloga: Olympe Ferraillon;
I.Vidić, Velika Tilda, redateljica N. Delmestre, uloga: Greta;
Scensko čitanje s pokretom Čitajte Kamova, redateljica K.Šimunić, uloga: Paprika;
R.Ivšić, Akvarij, redatelj M.Kovač, uloga: Stražar;
A.B. Ruzzante, Muškardin, režija D. Mojaš, uloga: Susjeda;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Felicija;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Ana;
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Susjeda
A. P. Čehov, Galeb, redatelj J. Marković, uloga: Maša
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Draga
J. Cartwright, Uspon i pad Malog Glasa, redateljica M. Koležnik, uloga: Sadie
G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloga: Maca Bilopivac
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Sestra
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Pacijent
P. Shaffer, Amadeus, redatelj T. Janežič, uloga: Elli
O. von Horvath, Kazimir i Karolina, redatelj P. Magelli, uloga: Elli
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Angelika – Alis/Ludviga
T. Gromača, Crnac, redatelj T. Janežič, uloge: Partizanka, Stara žena, Druga tetka, Stara rođaka II, Pokojna sestra, Čovjek u kavezu IV, Zli ljudi, Drugi ljudi iz grada, Starica pijanica, Službenica, Ubijeni ljudi, Susjed II, Žena III, Rođakinja izbjeglica IV, Žena u autobusu, Medicinska sestra II, Učenik IV, Golub IV

U Operi:
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Maki

OSTALI ANGAŽMANI
Angažmani u alternativnim grupama (Palach-Mali princ; Otvorena scena Belveder – Deset Božjih zapovijedi;), čitanje poezije na promocijama knjiga.

PREOKUPACIJE I HOBI
Planinarenje

KONTAKT
098 164 7847

KRISTINA KOLAR

Prema sudu glazbene kritike sopranistica Kristina Kolar jedna je od eminentnih predstavnika mlađe generacije hrvatskih opernih pjevača.
Srednju Glazbenu školu (solo pjevanje) završila je u Rijeci 1997. godine.u klasi prof. Margarete Togunjac. Tijekom školovanja sudjeluje na natjecanjima gdje postiže zapažene rezultate. 1997. na natjecanju neklasičnih komornih sastava u Križevcima osvaja 1. mjesto, a iste godine u Sisku osvaja 1. mjesto na natjecanju u solo pjevanju.
Godine 1998. upisala je studij solo pjevanja na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ljiljane Molnar-Talajić. Diplomirala je 2002. u klasi prof. Zdenke Žabčić-Hesky ,te je zbog odličnog uspjeha predložena za rektorovu nagradu.
Usavršavala se na "Accademia Lirica del Rotary Internacional" u Milanu, u klasi dirigenta Giuseppea Montanarija, tada umjetničkog direktora Teatra alla Scala. U sklopu Milanske Akademije ostvarila je niz uspješnih koncerata uz korepetitore Teatra alla Scala, Paola Spadara i Roberta Negrija, sa kojima i danas surađuje.Također se usavršavala u Trstu kod basa Alessandra Svaba.
Od 1996. godine zaposlena je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje i živi. Kao solistica ostvarila je uloge u nizu glazbeno-scenskih djela repertoara riječke Opere poput Carmen ( Carmen),La Gioconda (Laura ),Cosi fan tutte ( Dorabella),Nabucco (Fenena), Šišmiš (Prinz Orlovsky), Cavalleria rusticana (Santuzza) ,Adrianna Lecuvrieur (Principessa),La forza del destino (Preziosilla )…
Nastupila na brojnim koncertima u izvedbama misa i requiema s djelima Pergolesija, Verdija, Mozarta, Beethovena, K.Kolba i dr.
Stalni je član ansambla Vox caelestis,koji se bavi izvođenjem sakralne glazbe.
Nastupala je kao solistica i na brojnim koncertima u Rijeci, od kojih se mogu izdvojiti sudjelovanje u izvedbama skladbi G.B.Pergolesija (Stabat Mater; dirigentica Nada Matošević), L. Van Beethovena (Misa u C-duru, dir. Davorin Hauptfeld), o. K.Kolba (Misa u B-duru, dir. D. Hauptfeld), W.A.Mozarta (Misa u C-duru, dir. D.Hauptfeld), G.Rossinija (Piccola messa solenne, dir. Miroslav Homen.
Od 2001. godine sudjeluje u projektima Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u Zagrebu. U okviru navedenog bila je solistica u izvedbama Mozartova Requiema (dirigent Pavle Dešpalj), koncerta Verdi Gala (dir. Ivan Repušić, umjetničko vodstvo Vjekoslav Šutej),koncert u povodu obilježavanja godišnjice rođenja Brune Bjelinskog,Dir.Alan Bjelinski uz Zagrebačku Filharmoniju,Božićni koncert A.Ristori:Missa per il Santissimo Natale (HRT-Dir.Pavle Dešpalj ),Sfumato plus u Bajsiću –M.Haydn-(Requiem –T.Bilić )...
Sudjelovala je u izvedbi djela “Kindertoten lieder“, Gustava Mahlera u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu (uz Zagrebačku filharmoniju, dir. Tomislav Fačini),te „Lieder eines fahrenden gesselen“ uz Riječku Filharmoniju dir.Nada Matošević. Također, pjevala je jednu od glavnih uloga u operi Životinjska farma Igora Kuljerića, koja je praizvedena 2003. na Muzičkom biennalu u Zagrebu (uz zbor i orkestar HRT, dirigent Tonči Bilić).
Snimila je tri nosača zvuka: "Sakralna glazba riječkih skladatelja","Hrvatska solo popijevka" i "Hrvatska duhovna glazba".

Uloge:

G. Verdi:
"Trubadur" (Ines),
"Rigoletto" (Giovanna),
"Falstaff" (Meg),
„La Traviata “ ( Flora )
"Nabucco" (Fenena)
„ La Forza del destino“ ( Preziosilla )

I. pl. Zajc:
"Amelija" (Teresa),
"Lizinka" (Miss Jackson),
"Prvi grijeh" (Svijetli Genij),
"Momci na brod" (Bibiana),
"Zlatka" (Vračara)

J. Strauss:
"Šišmiš" (Princ Orlofsky)

G. Puccini:
"Gianni Schicchi" (Ciesca),
"Madam Butterfly" (Suzuki)
P. Mascagni:
"Cavalleria rusticana" (Santuzza)

G. Rossini:
"Il signor Bruschino" (Marianna),
"Il Turco in Italia" (Zaida)
„Il Barbiere di Seviglia“ (Berta)

A. Ponchielli:
"La Gioconda" (Laura)

W. A. Mozart:
"Cosi fan tutte" (Dorabella)

G. Bizet:
"Carmen" (Carmen)

B. Bjelinski:
"Pčelica Maja" (Vrana, stonoga, muha, vretenac, žuna)

A.Kabiljo :
“ Casanova u Istri“ ( Krčmarica Kata )

ALEX ĐAKOVIĆ

ALEX ĐAKOVIĆ

Rođen 25. kolovoza 1971. u Rijeci

VISINA: 1,86

GLAS: bariton

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJE

Po struci građevinski tehničar. Glumom se bavi od srednje škole. Prvo glumio u raznim amaterskim, a od 1997. isključivo u profesionalnim kazalištima.

PROFESIONALNI ANGAŽMAN

Stalni član Hrvatske drame od 2004. godine.

ULOGE

U Hrvatskoj drami:

N. Fabrio-I. Boban, Smrt Vronskog, redateljica: I. Boban, uloga: gardist

L. Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, redatelj: I. Kunčević, uloga: Nelli

N. V. Gogolj, Ženidba, redatelj: J.Lorenci, uloge: Stjepan, Dunjaška

Marivaux, Raspra, redatelj: J. Kica, uloga: Meslis

N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj: S. Anočić, uloga: Miljac

J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj: S. Moša, uloga: Glumac E (Spiker, 1. luđak, Asistent, Bosanac, Plesač)

Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj: L. Zappia, uloga: Josip Kraljić

E. De Filippo, Filumena Marturano, redatelj: J. Marković, uloga: Riccardo

W. Shakespeare, Hamlet, redatelj: K. Dolenčić, uloga: Rosencrantz

F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Brat

S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Prvi ministrant

G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloge: Jerko, Ivan, Viktor

P. Shaffer, Amadeus, redatelj T. Janežič, uloga: "Venticelli", "Povjetarac", donositelj vijesti i glasina

N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Novinar

M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Inspektor

O. von Horvath, Kazimir i Karolina, redatelj P. Magelli, uloge: Konobar, Izvikivač

U Operi:

G. Rossini, Turčin u Italiji, redatelj: Ozren Prohić, uloga: Pjesnikov alter ego
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Petronius

OSTALI ANGAŽMANI

U Gradskom kazalištu lutaka Rijeka (surađuje od 1994.) :

Vojnik koji je dobro išao

Nadpostolar Martin

Vele barufe

Crvenkapica

Zaljubljeni August

Alisa u zemlji čudesa

Sebični div

Jedan je od suosnivača TRAFIK-a (Tranzicijsko fikcijsko kazalište) iz Rijeke, s kojim je ostvario zapaženu ulogu u predstavi Hodač koja je sudjelovala na brojnim domaćim i inozemnim festivalima.

Osnivač je i umjetnički voditelj kazališta "SEDAM" u Rijeci.

KONTAKT

GSM: 091 530 36 90

e mail: alex_djakovic@yahoo.com

DRAŽEN MIKULIĆ

Rođen 11. 6. 1964 u Drinovcima.
VISINA: 186 cm
ZNANJE JEZIKA: engleski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomirao 1990. Od 1991, s prekidom od dvije godine (1994.-96.), radi u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
N.V.Gogolj, Revizor, redatelj V.Taufer, uloga: Svistunov;
M. Matišić, Legenda o svetom Muhli, redatelj M.Carić, uloga: Jozo;
F. Dürrenmatt, Posjet stare dame, redatelj Lj. Georgievski, uloga: Helmesberger;
W. Shakespeare, Kralj Lear, redatelj V. Taufer, uloga: Vojvoda Albany;
N. Fabrio - D.Gašparović, Vježbanje života, redatelj G.Paro, uloga: Mattia Medanich, Oreste;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, redatelj R.Marčić, uloga: Marrolier;
V. Havel, Iskušenje, redatelj Lj. Georgievski, uloga: Dr.Neuwirth;
M. Krleža, Kraljevo, redatelj V.Taufer, uloga: Građanin;
H.Gardner, Nisam ja Rappaport, redatelj R.Bašić, uloga: Gilley;
C. Nehajev - D.Gašparović, Vuci, redatelj Ž. Mesarić, uloga: Burgio;
T. S. Eliot, Umorstvo u katedrali, redatelj Z.Sviben, uloga: Glasnik;
N. Fabrio - I.Boban, Smrt Vronskog, redateljica I.Boban, uloga: Srpski dobrovoljac, Četnik, Vodnik, Hendikepirani;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, redatelj Z. Sviben, uloga: Erik;
T. Stoppard, Arkadija, redatelj L.Zappia, uloga: Ezra Chater;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, redatelj M. Juran, uloga: Policajac/Kolporter;
D.Gervais, Duhi, redatelj M. Carić, uloga: Romić;
L.Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, redatelj I.Kunčević, uloga: Giglio;
E. Lebiche, Slamnati šešir, režija S. Banović, uloga: Achille de Rosalba;
G.Feydeau, Buba u uhu, redatelj I.Kunčević, uloga: Rugby;
I.Vidić, Velika Tilda, redateljica N. Delmestre, uloga: Fuchsschwanz;
N.V.Gogolj, Ženidba, redatelj J.Lorenci, uloga: Ževakin;
R.Ivšić, Akvarij, redatelj M.Kovač, uloga: Uho u kožnatom kaputu;
J.Ford, Šteta što je kurva, režija N. Kleflin, uloga: Grimaldi;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Karlo
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Žiga;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac I) Gost, 2. luđak, Ministar rata, Hodounjski;
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Frane, glas i duh Gervaisov
G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloga: Narcis Pivčević
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Pacijent I
R. Lapage i M. Brassard, Poligraf, redatelj D. Mustafić, uloga: David
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Sluga
O. Frljić, Turbofolk, redatelj O. Frljić, uloga: više uloga
J. Tondini, Ljepotica i zvijer, redatelj V. Taufer, uloga: Odvjetnik

OSTALI ANGAŽMANI
Scena Kazališne akademije ARKA
P. Shafer, Javno oko, režija V. Vrhovnik, uloga: Muž;

HKD TEATAR Rijeka:
I. B. Singer, Tajbele i njen demon, redatelj I. Savin
A. Tomić-J. Kovačić(inspirirano T. Williamsom), Menažerija, redateljica A. Tomić

Od 1990.-92. u Kazalištu lutaka Rijeka:
Iz Istarske škrinjice, redatelj Edi Majaron
Mačak u čizmama, redatelj Edi Majaron
Kraljevna i prosjak, redatelj Edi Majaron
Bajka o zmaju

Istarsko narodno kazalište 1996.-97.
Darko Lukić, Suze Kristove, redatelj Robert Raponja, uloga Ivana Evanđeliste;
T.Williams, Staklena menažerija, redatelj Božidar Smiljanić, uloga Toma;
Valigaštar, redatelj Robert Raponja

HTV Zagreb 2001. Policijske priče, redateljica Jasmina Božinovski Živalj

FILM:
Tu, redatelj Zrinko Ogresta

NAGRADE
2003. Dani satire u Zagrebu - Zlatni smijeh "Mladen Crnobrnja Gumbek"- glavna nagrada za mušku ulogu za ulogu Žige u predstavi Komšiluk naglavačke N. Nuić

PREOKUPACIJE I HOBI
Podizanje sina Leona kao samohrani otac. Fitness.

KONTAKT
Tel. 051 545 078 , Mob. 091 512 86 00

NINO MANGANO

NINO MANGANO

redatelj

Režirao je više od 70 predstava s raznim trupama i kazalištima. Gotovo dvadeset godina surađuje s Talijanskom dramom HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, za koju je, među ostalima, postavio Beaumarchaisove, Sternheimove, Camusove, Lorcine, Frischove, Büchnerove, Bulgakovljeve, Kleistove tekstove te tekst Mira Gavrana, doprinijevši renomeu trupe, i kao redatelj i kao umjetnički savjetnik. Ionescov komad Delirio a due / Mahnitanje u dvoje režirao je u dvije verzije: na talijanskom, a potom i na hrvatskom jeziku.
Na sarajevskom MES-u 1986. godine dobio je nagradu za najbolju režiju za Šest lica traže autora, a dva puta je, 1987. i 1992. godine, osvojio Zlatnu kartu AGIS – a (Biglietto d’ oro dell’ AGIS), te zajedno s Talijanskom dramom i Nagradu IDI 1990. Iste je godine sudjelovao u Parizu na susretu “Talijanska drama danas”, te u Portugalu, u Oportu 1993., gdje je za T.E.P. postavio slavljeničku priredbu povodom Goldonijeve 200. obljetnice. Stalni je suradnik za kazališna pitanja tršćanskog Università popolare, predaje Povijest kazališta na Accademia di belle arti u Veneciji, a od veljače 1994. član je talijanskog Nacionalnog vijeća za spektakle, te od iste godine predaje scensku umjetnost na Pedagoškom fakultetu u Puli.
Rad na Rossinijevom Il Signor Bruschinu njegova je prva operna režija. Za režiju Verdijeva Krabuljnog plesa 2001. godine bio je nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta.

MIROSLAV HOMEN

MIROSLAV HOMEN

Rođen je u Dubrovniku 1940. godine. Muzičku akademiju, odsjek za kompoziciju i dirigiranje, završio je u Sarajevu 1966. Iste je godine postao dirigent sarajevske Opere i baleta. Od 1971. godine bio je honorarni suradnik Muzičke akademije za predmete zbor i zborno pjevanje, a od 1986. izvanredni je profesor za studij opernih uloga i korepeticiju opere. Bio je redovni gost dirigent Sarajevske filharmonije i Orkestra RTV Sarajevo. Od 1988. do 1990. godine bio je direktor sarajevske Opere i Sarajevske filharmonije. Trideset je godina bio dirigent studentskog zbora “Slobodan Princip Seljo” iz Sarajeva s kojim je osvajao prve nagrade na međunarodnim natjecanjima u Italiji i Engleskoj. Kao gost dirigent nastupio je u svim kazališnim kućama bivše Jugoslavije i u mnogim europskim zemljama, a danas nastupa na pozornicama Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
Godine 1992., za vrijeme ratnog vihora, dolazi u Rijeku, u Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca gdje pruzima posao dirigenta. Bio je ravnatelj Opere (1993./ 94.), a šef dirigent je do danas.
Već 1998. godine, nakon završetka rata, postavlja prvu poratnu opernu premijeru u Sarajevu, Puccinijevu Toscu, potom 1999. i Verdijeva Trubadura, a 2000. praizvedbu prve bosanske opere Hasanaginica Asima Horozića te u ožujku 2001. Verdijev Krabuljni ples.
Osim dirigiranjem kontinuirano se bavi i simfonijskom djelatnošću.
Godine 1998. primio je Nagradu Milka Trnina za ravnanje operema Rigoletto G. Verdija i Madame Butterfly G. Puccinija, obje u izvedbi Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.

Mateja Koležnik

MATEJA KOLEŽNIK

Režiju je studirala na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani. Surađuje s vodećim slovenskim dramskim teatrima u kojima je njezin rad prepoznatljiv i po režijama suvremenih europskih i svjetskih dramskih tekstova, od kojih su većina bila slovenske praizvedbe.

Među režijama izdvajaju se: Tri visoke žene (E. Albee), Kako sam naučila voziti (P. Vogel), Ljepotica iz Leeneanea i Kripl iz Inismanna (M. McDonagh), Antigona u New Yorku (J. Glowacki) - 2001. U SNG Drami u Ljubljani režirala je i Tko se boji Virginije Woolf E. Albeea te Molièreovu Školu za žene (2003).

U sezoni 2003./2004. režirala je Stvar je u obliku Neila LaButea, Push-up 1-3 Rolanda Schimmelpfenniga te Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera.

Dobitnica je nagrade za najveća dostignuća na području kulture u Sloveniji - Prešernove nagrade - za režiju predstave Noževi u kokošima D. Harrowera i Proslave T. Vintenberga i M. Rukova (obje u produkciji SNG Drame iz Ljubljane). Predstava Noževi u kokošima u njezinoj režiji dobitnica je i Borštnikove nagrade za najbolju predstavu, što joj je donijelo status jednog od najzanimljivijih slovenskih redatelja mlađe generacije. Na 8. susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ u Čakovcu nagrađena je nagradom za najbolju režiju za predstavu Jasena Boke Kako je Tonkica kupovala kruh.

GIORGIO SURIAN

Rođen u Rijeci 1954. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao pjevanje na Akademiji za glasbo u Ljubljani i Conservatoriu di musica "C. Pollini" u Padovi (Italija), a usavršavao se u Milanu na "Centro di Perfezionamento per Cantanti Lirici", u Teatru alla Scala i Visokoj školi za glazbenu umjetnost u Lovranu gdje je stekao zvanje magistra glazbene umjetnosti. Već kao dvadesetčetverogodišnji bas debitirao je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci kao Sulejman u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca nakon čega je slijedio meteorski uspon u njegovoj karijeri koja ga je dovela na sam vrh glazbene scene.
Od 1979. godine djeluje kao slobodni umjetnik, te pjeva pod dirigentskom palicom najvećih umjetnika današnjice (Claudio Abbado, Carlos Kleiber, Riccardo Mutti, Herbert von Karajan, Seigi Osawa, Lovro von Matačić, Lorin Maazel i mnogi drugi) i nastupa uz operne zvijezde (Placido Domingo, Jose Carreras, Luciano Pavarotti, Nikolaj Giaurov, Sherill Milnes, Mirella Freni, Joan Sutherland, Piero Capucilli, Montserat Caballe...). U svojoj bogatoj pjevačkoj karijeri koju resi bogatstvo boja i veliki raspon glasa, pjevao je preko stotinu basovskih i bas-baritonskih uloga, te snimio petnaest nosača zvuka za velike diskografske kuće (Decca, His Master's Voice...), od kojih se ističu La forza del destino, Wilhelm Tell, La Gioconda, La donna del Lago, Rigoletto, Viaggio a Reims te deset video opera.
Giorgio Surian počeo je učiti pjevanje kod gospode Nade Auer i Carmen Vilović u Rijeci, a nastavio sa velikanima poput Gianpiera Malaspine, Antonia Beltramija, Tulia Pendolie, Edoarda Lantredija, Cloda Thiolasa, što je rezultiralo nastupima diljem svijeta na opernim pozornicama najvećih teatara (Teatro alla Scala - Milano, La Fenice -Venecija, Teatro del Opera -Rim, Covent Garden - London, Wiener Staads Opera - Beč, L'Opera - Pariz, Metropoliten Opera - New York...).
U domovini je pjevao u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, HNK Zagreb, na Festivalu Dubrovnik, a za svekoliki doprinos glazbenom stvaralaštvu 1996. godine dobio je i odličje Zvijezde Danice s likom Marka Marulića

NEVA ROŠIĆ

Svojim radom i djelovanjem u nacionalnom glumištu, Neva Rošić potvrdila se kao jedna od najznačajnijih hrvatskih glumica našeg vremena. Rođena je 23. lipnja, 1935. godine na Sušaku. Još kao učenica sudjelovala je u radu riječkog Dječjeg kazališta (1947.) te nastupala na pozornici riječkog teatra kao članica Dramskog tečaja pri Narodnom kazalištu (1949.) čiji je prvi intendant bio njezin otac, dr. Đuro Rošić. Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu upisala je 1953. a završila 1957. godine. Aktivno i profesionalno kazališno djelovanje Neva Rošić započinje u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište Gavella) 1956.

Već je sam siloviti početak (1958.) s glavnom ulogom u Matkovićevom Vašaru snova najavio, a Rosaura iz Goldonijeve Lukave udovice (1962.) potvrdila glumačku osobnost vrhunskih kvaliteta, za što je mlada umjetnica dobila i priznanja – Sterijinu nagradu i Nagradu grada Zagreba. Godine 1968. prelazi u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u kojem djeluje dvadeset i jednu sezonu te ostvaruje većinu svojih velikih interpretacija. Od 1958. nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje tijekom dvadeset i devet festivalskih sezona tvori jednu od bitnih okosnica dramskog ansambla. Uz stalni angažman u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu povremeno je nastupala u Varaždinu, Rijeci, zagrebačkom Teatru &TD i na Maloj sceni.

Teatrografski podaci govore da je u pedeset godina djelovanja Neva Rošić interpretirala sedamdesetak uloga u najraznovrsnijem dramskom repertoaru. Na filmu i TV-u zapažena je po dvadesetak iznimnih ostvarenja, a osobito se još uvijek ističe radiofonskom interpretacijom drame u stihovima kao i hrvatske te strane lirike. Za dosadašnje umjetničko djelovanje Neva Rošić višestruko je nagrađivana. Ističemo dvije Nagrade grada Zagreba, dvije Sterijine nagrade, Nagradu Dubravko Dujšin, dvije Nagrade Vladimir Nazor (od kojih i ona za životno djelo), Zlatni vijenac na sarajevskom MESS-u te nagradu za najbolju žensku ulogu na Festivalu Marulovi dani.

Započevši najprirodnijim glumačkim putem - interpretacijom mladih djevojaka, Marija u Budakovom Svjetioniku, 1956., Nina u Matkovićevu Vašaru snova i Držićeva Tirena 1958., Neva Rošić stjecala je potrebno scensko samopouzdanje, ali i osjećaj za profiliranje likova, što je posebice došlo do izražaja u Greenovim Zatvorenim sobama (1959.), Goldonijevoj Lukavoj udovici (1961.), Ibsenovim Sablastima (1963.) te Pinterovu Ljubavniku (1964.). U nepune tri godine (1967.-1970.), Neva je interpretirala prvu glumicu u Hamletu, potom Porciju u Shakespeareovu Juliju Cezaru, lady Macbeth i Liviju-Klaru u Areteju.

Jedan od vrhunaca glumačkog puta Neve Rošić je njezina interpretacija triju junakinja iz glembajevskog ciklusa (barunica Castelli, Laura, Klara). Ova trijada predstavlja bitni stožer novije hrvatske drame i rijetko koja ga je glumica oblikovala na pozornici s toliko profinjenog i produhovljenog psihološkog nijansiranja kao što je to učinila ova iznimna umjetnica. Uostalom, stručna je teatrološka literatura ovu činjenicu često isticala kao jednu od najvećih vrednota suvremene nacionalne glume. Zanimljiva karakterološka oblikovanja gradila je Neva Rošić i na drugim svjetskim klasicima (Dostojevski, Čehov, Bulgakov), ali i na suvremenim piscima (Dürrenmatt, Bergman, Shaffer, Fabrio, Santanelli i dr.), pokazujući uz već tada jasno prepoznatljive crte tragičkih obilježja i smisao za duhovitu karikaturalnost u oblikovanju lika, novu i zanimljivu značajku njezine glumačke osobnosti.

Glumački i umjetnički portret Neve Rošić ne bi bio cjelovit kad bi iz njega izostao pedagoški dio. Od 1978. kao vanjski honorarni suradnik, a od 1989., kao redoviti profesor, Neva Rošić predavala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od Sofokla i Shakespearea preko Ibsena i Čehova do Begovića, Krleže, Becketta i Pintera, Neva Rošić je s generacijama studenata prolazila svjetskom i hrvatskom dramskom književnošću, tražeći u njezinim najboljim stranicama trajno pedagoško nadahnuće za svoju metodu poučavanja, istodobno i bitno inspirativno ishodište mladih umjetnika od kojih su mnogi danas nositelji zrelih tumačenja i poletnih inovacija u suvremenom hrvatskom glumištu.

NENNI DELMESTRE

NENNI DELMESTRE

Rođena je u Splitu gdje živi do svoje osamnaeste godine kada dobiva američku stipendiju i odlazi na studij. Na Međunarodnom sveučilištu Floride, Miami, USA, diplomira tehnologiju komunikacija 1981., a kazališnu režiju diplomira 1984. godine s najvišim ocjenama i odličjima dekana. Od tada kontinuirano režira u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz režiju prevodi dramske tekstove s engleskog i španjolskog jezika (Lud od ljubavi, Agneza božja, Odsviraj to ponovo Sam, Zločini srca, Smrt i djevojka, Tri visoke žene, Čitač, Staklena menažerija, King Kong Palace, Otrov kazališta). Objavljuje eseje o kazalištu u zemlji i inozemstvu. Od 1997. kućni je redatelj splitskog HNK.
Njene predstave dobile su dvadesetak nacionalnih i međunarodnih nagrada, među kojima izdvajamo: nagradu za najbolju režiju i najbolju predstavu na Marulićevim danima 1991. za predstavu Pustolov pred vratima, za režiju predstave Saloma nagrada Judita za najuspješnijeg umjetnika u dramskom programu 39. splitskog ljeta, predstava Zona sumraka nagrađena je kao najbolja predstava na Međunarodnom festivalu ONA & ITD.

Režirane predstave:
1986. Laku noć mama, Marsha Norman, Teatrin na Prokurativi, Split
1987. Više od ljubavi, Sam Shepard, HNK Split
1988. Palikuće, Max Frisch, HNK Split
1989. Šimun Cirenac, Ivan Bakmaz, Splitsko ljeto
1990. Pustolov pred vratima, Milan Begović, HNK Split
1991 Woyczek, Georg Buchner, Teatro Nacional Juvenil, Maracaibo, Venezuela
1992 Tit Andronik, William Shakespeare, Teatar ITD Zagreb
1993. Krvava svadba , Garcia Lorca, Teatro Bellas Artes, Maracaibo, Venezuela
Saloma , Miroslav Krleža, 39. Splitsko ljeto, Split
Smrt i djevojka, Ariel Dorfman, Kazalište Marina Držića, Dubrovnik
1994. Edip, Sofoklo, HNK Split
1995. Zona sumraka , R.Serling- D.Lukić, Slovensko narodno gledališče, Maribor
Tri visoke žene, Edward Albee, Kazalište Marina Držica, Dubrovnik
Mala Floramye, Ivo Tijardović, HNK Split
1996. Hedda Gabler, Henrik Ibsen, HNK Zagreb
Mamino srce, Janko Polić Kamov, HNK Split
1997. Plastične kamelije, Darko Lukić, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka
Staklena menažerija, Tennessee Williams, Kazalište Marina Držića, Dubrovnik
1998. Solumov kraj, Pavo Marinkov Marinković, HNK Split
Posljednja karika, Lada Kaštelan, HNK Ivana pl, Zajca, Rijeka
King Kong Palace, M. A. de la Parra, SNG Maribor
1999. Vera Baxter, Marguerite Duras, 45. Splitsko ljeto, Split
Čitač, Ariel Dorfman, Kazalište Marina Držića, Dubrovnik

Autorska ekipa Nenni Delmestre sastavljena je od njenih stalnih suradnika: scenografa Dalibora Laginje, kostimografkinja Danice Dedijer i Irene Sušac, glazbene suradnice Line Vengoechee, oblikovatelja svjetla Zorana Mihanovića, s kojima je napravila veliki broj uspješnih i nagrađivanih predstava. Njima se pridružuju dramaturginja Magdalena Lupi i koreografkinja Edita Pustišek.

ZRINKA KOLAK FABIJAN

ZRINKA KOLAK FABIJAN

Rođena u Vukovaru 31.3.1949. godine.

VISINA: 166 cm

PJEVAČKI GLAS: alt

ZNANJE JEZIKA: ruski i pasivno engleski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA

Glumu je studirala u Zagrebu na Akademiji kazališnih i filmskih umjetnosti. Od 1972. je članica ansambla Hrvatske drame u riječkom kazalištu.

ULOGE

u Hrvatskoj drami:

Anouilh, Pokus ili kažnjena ljubav, režija G.Paro i S. Majnarić, uloga: Hortenzia;

C.Goldoni, Vele barufe uloga: Orveta;

P.Zindel, Djelovanje gama zraka na sablasne nevene, režija V.Vukmirović, uloga: Junice;

G.Feydeau, Buba u uhu, režija V. Gerić, uloga: Luciene;

M.Držić, Dundo Maroje, režija M.Fotez, uloga: Pere;

B. Nušić, Sumnjivo lice, režija V. Starčić, uloga: Marica;

Nepoznati kotorski pisac, Lukrecija iliti ždero, režija V.Vukmirović, uloga: Lukrecija;

J.B.P.Moliére,Učene žene, režija P.Veček, uloga: Armenele;

M. Krleža, Leda, režija A. Štimac, uloga: Druga dama;

F.Hadžić, Hitler u partizanima, režija V.Vukmirović, uloga: Janja;

D. Gervais, Duhi, režija V. Vukmirović, uloga: Sonja;

N. Nalješković, Sluškinje, režija V. Vukmirović, uloga: Mare;

Z. Kompanjet, Šete bandjere, režija F. Macedonio, uloga: Anka;

I. Siljan, Vragu na putu, režija V. Vukmirović, uloga: Fumica;

J.S. Popović, Pokondirena tikva, režija D. Mijač, uloga: Evica;

I. Petrović Pecija, Pljusak, režija V. Vukmirović, uloga: Mara;

R. Marinković, Glorija, režija V. Vukmirović, uloga: Žena;

B. Nušić, Protekcija, režija R. Z. Dorić, uloga: Julka;

C. Goldoni, Lepeza ili žventula, režija V. Soldatović, uloga: Giannina;

B. Dimitrijević, Poseta morske tetke ili tragedija genija, režija Z. Sviben, uloga: Živka;

S. Shepard, Pokopano dijete, režija V. Vukmirović, uloga: Shelly;

B. Nušić, Dr., režija R.Z.Dorić, uloga: Slavka;

F. Hadžić, Zmija, režija V. Vukmirović, uloga: Tajnica advokata;

Ö. von Horvát, Don Juan se vraća iz rata, režija V. Vukmirović, uloga: Starija kći;

I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, režija Z.Sviben, uloga: Beba;

Nepoznati autor, Ljubovnici, režija Ž. Orešković, uloga: Vesela;

M. Ilić, San zimske noć, režija G. Mirković , uloga: Krasna;

A. Christie, Mišolovka, režija N. Urošević, uloga: Gospođica Casewell;

G. Feydeau, Buba u uhu, režija V. Gerić, uloga: Lucienne Homenides;

T. Partljič, Moj tata, socijalistički kulak, režija V. Vukmirović, uloga: Mama, Mimika Malek;

J. Genet, Sluškinje, režija V. Perković, uloga: Solange;

R. D. Mac Donald, Sasatanak na vrhu, režija N. Eterović, uloga: Clara Petacci;

R. Šeligo, Slovenska sauna, režija J. Pipan, uloga: Eva Grintovec;

F. Hadžić, Orhideja, režija V. Perković, uloga: Zora Komercijalist;

D. Gervais, Duhi, režija B. Brezovac, uloga: Australija, suseda;

Razni autori, Istarska korablja ;

G. BÜCKNER, Leonce i Lena, režija R. Vojvodić, uloga: Učiteljica;

D. Jovanović, Viktor ili Dan mladosti, režija M. Međimorec, uloga: Tereza Grom;

M. Krleža, Adam i Eva, režija V. Vukmirović, uloga: Žena, Eva;

M.Matišić, Legenda o svetom Muhli, režija M. Carić, uloga: Lucija Krvopija;

N.V.Gogolj, Revizor, režija V. Taufer, uloga: Koropkinova žena;

W.Shakespeare, Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Goneril;

N.Fabrio-D.Gašparović, Vježbanje života, režija VG.Paro, uloga: Antonija Despot;

G.Feydeau, Dama iz Maxima, režija R.Marčić, uloga: Gospođa Petypon;

M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Građanka;

T.S.Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga: Četvrti napastvovatelj;

D. Gašparović, Milutin Barač - Život za rafineriju, režija V. Vukmirović, uloga: Ludovica;

J. Nestroy, San o sreći, režija L. Katunarić, uloga: Bilježnik;

N.Fabrio-I.Boban, Smrt Vronskog, režija I.Boban, uloga: Morija, boginja smrti;

P.Budak, Klupko, režija Ž.Orešković, uloga: Antuša;

Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Majka;

D.Lukić, Plastične kamelije, režija N.Delmestre, uloga: Greta Garbo;

D.Gervais, Duhi, režija M.Carić, uloga: Karmela;

L.Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, režija I.Kunčević, uloga: Gazdarica Rosaria;

E.Labiche, Slamnati talijanski šešir , režija S.Banović, uloga: Barunica Champigny;

I.Vidić, Velika Tilda, režija N.Delmestre, uloga: Tilda;

C.Goldoni, Oštarica, režija M.Carić, uloga: Ortensia,

Dramsko čitanje s pokretom, Čitajte Kamova, režija K.Šimunić, uloga: Majka i Flores;

Marivaux, Raspra, režija J.Kica, uloga: Carise;

N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Juliška;

J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumica A) Gospođa Müllerova, Bordelmadam, Šefica glumačke trupe;

F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Ljubica

OSTALI ANGAŽMANI

Snimila je nekoliko TV serija (Libar Marka Uvodića,Velo misto, Čovik i po), TV drama i filmova (Ptice, Allegro con brio, Je l’ jasno prijatelju, Maršal)

Uloge u HKD teatru:

R. Harwood, Garderobijer, režija L. Zappia,

T. Kushner, Anđeli u Americi, režija L. Zappia

E.Ionesco, Ćelava pjevačica, režija Larry Zappia, uloga: Gđa. Smith

Petero lezbijske braće, Sekretarice, režija Larry Zappia;

NAGRADE

1975. Nagrada UDUH-a za ulogu Janje u predstavi Hitler u partizanima F. Hadžića

1976. Diploma za popularnost Večernjeg lista u sezoni 1975./76.

1985. Nagrada UDUH-a za ulogu Solange u Sluškinjama, J. Geneta.

1989. Nagrada Kazališne zajednice za umjetnička ostvarenja u 1989.

2000. Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje u drami za glavnu žensku ulogu za ulogu Tilde u predstavi Velika Tilda Ivana Vidića

2003. Dani satire u Zagrebu - Glumačka nagrada Zlatni smijeh za ulogu Juliške u predstavi Komšiluk naglavačke N. Nuić

PREOKUPACIJE I HOBI

Šivanje, čitanje, gljivarstvo

KONTAKT

GSM: 098 900 79 36

BRANIMIR RIZONIKO

BRANIMIR RIZONIKO

BRANIMIR RIZONIKO, oboa riječki je glazbeni umjetnik koji već po završetku Muzičke akademije u Zagrebu započinje svoj dugogodišnji rad u riječkom kazalištu svirajući tako već 25 godina prvu obou opernog orkestra HNK I. pl. Zajca. Uz kazališni angažman sudjeluje i u koncertima Riječke filharmonije te je član komornih ansambala «Riječki puhaći trio», «Collegium musicum fluminense» i «Riječkog komornog orkestra» s kojima bilježi brojne uspješne nastupe diljem Hrvatske i u inozemstvu.S ansamblom za staru glazbu «Collegium musicum fluminense» je snimio dva nosača zvuka (CD) svirajući pri tom baroknu obou. Također nastupa i na engleskom rogu. Dugi niz godina se bavio i pedagoškim radom predajući klasičnu obou na glazbenoj školi «I. Matetić-Ronjgov» u Rijeci.

LEONORA SURIAN

Diplomirala je glumu na Nacionalnoj Akademiji dramskih umjetnosti Silvio D’Amico u Rimu 2003 g. Iste je godine primljena u stalni angažman u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje je ostvarila niz značajnih uloga u dramskim predstavama hrvatske i talijanske drame, te se iskazala kao sjajna glazbenica u raznim mjuziklima. Šira publika ju je upoznala u jednoj od glavnih uloga u hrvatskoj telenoveli Sve će biti dobro.
Od rujna 2014. ravnateljica je Talijanske drame u HNK "Ivan pl. Zajc". Talijanska drama je jedini profesionalni talijanski ansambl, koji uspješno djeluje izvan Italije od 1946 g.

PJEVAČKI GLAS: sopran
ZNANJE JEZIKA: talijanski i engleski
ZANIMANJE: glumica i glazbenica
NOMINIRANA ZA NAGRADU HRVATSKOG GLUMIŠTA ZA ULOGU NINE FILIPOVNE U JALTI, JALTI, GRGIĆ/KABILJO, 2006. I 2012. GODINE.

Diplomata all’Accademia Nazionale d'Arte Drammatica Silvio D'Amico a Roma nell’anno 2003, è stata presa come attrice al Teatro Stabile di Fiume Ivan de Zajc, ove, da allora ad oggi, ha realizzato una serie di ruoli importanti nei spettacoli del dramma italiano e croato, nonché in diversi musical, ove ha dimostrato di essere un’artista a tutto tondo ed un’ottima cantante.
Il pubblico più ampio l’ha conosciuta in uno dei ruoli principali della telenovela croata Sve će biti dobro.
Da settembre 2014 è direttrice del Dramma Italiano di Fiume, unica compagnia di prosa di lingua italiana del Teatro Nazionale Croato Ivan de Zajc (HNK Ivan pl. Zajc), di cui fanno anche parte il Dramma Croato, l'Opera e il Balletto.
TIMBRO VOCALE: Soprano
LINGUE: Italiano e Inglese
PROFESSIONE: Attrice e cantante
NOMINATA COME MIGLIOR ATTRICE AL PREMIO DELLA SCENA CROATA HRVATSKO GLUMIŠTE, PER IL RUOLO DI NINA FILIPOVNA NEGLI ANNI 2006 E 2012.


SNIMLJENI NOSAČI ZVUKA / CD

2008. Moj mali svijet, Aquarius records
2010. Bijeli Božić/Bianco Natale, Aquarius records
2015. Nanita, uspavanke za djecu, Aquarius records

TELEVIZIJA / TELEVISIONE

2004. Vila Marija, uloga: Milena
2008-2009. Sve će biti dobro, uloga: Mila Radić
2010. Dolina sunca

KAZALIŠTE / TEATRO

Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca / Dramma Croato - Teatro Nazionale Croato Ivan de Zajc

Filumena Marturano, E. De Filippo– režija/regia J. Marković, uloga/ruolo: Diana
Hamlet/Amleto, W. Shakespeare – režija/regia K. Dolenčić, uloga/ruolo: Ofelija
Krvavi svatovi/ Nozze di sangue, F. G. Lorca– režija/regia D. Z. Frey, uloga/ruolo: Zaručnica
Galeb/Gabbiano, A. P. Čehov– režija/regia J. Marković, uloga: Nina Zarječna
Marš, M. Költes – režija/regia I. Buljan, uloga/ruolo: Zaručnica
Magarac, G. Feydeau – režija/regia L. Keseg, uloga/ruolo: Maggy
Ničiji sin, M. Matišić – režija/regia V. Brešan, uloga/ruolo: Antonija
Gospoda Glembajevi, M. Krleža – režija/regia B. Brezovec, uloga/ruolo: Angelica – mama Danielli Glembay
Nunsense, Dan Goggi – režija/regia Mojca Horvat, uloge/ruoli: Sestra Mary, Amnezija i Sestra Mary Hubert
Ukroćena goropadnica/La bisbetica domata, W. Shakespeare– režija/regia Vito Taufer, uloga/ruolo: udovica
Med i pepeo- iznad ponora- po motivima Eshila, Sofokla i Euripida– režija/regia Francois- Michel Pesenti

Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca / Dramma Italiano - Teatro Nazionale Croato Ivan de Zajc

La Vaccaria, Ruzzante - režija/regia G. De Bosio, uloga/ruolo: Fiorinetta
Goldoni Terminus, T. Stivičić, Zink, E. Erba; koprodukcija kazališta iz Rijeke, Lisabona i Sardinije – režija/regia T. Cafiero, uloga/ruolo: Rosaura
Michelstaedter, režija/regia M.Colli, uloga/ruolo: Argia
Spavaće sobe/Camere da letto- režija/regia Paola Galassi, uloga/ruolo: Jan
Antigona - režija/regia Ozren Prohić
Umišljena bolesnica/ La finta ammalata- režija/regia Saša Broz, uloga/ruolo Rosaure
I botoni de la montura/Puci z monture Carpinteri e Faraguna, režija/regia G.Amodeo, uloga/ruolo zaručnica (2014.)
Le fatiche di Pseudolus/Pseudolusove muke, T.M.Plaut, režija/regia G.B.Storti, uloga/ruolo autora/autore (2014.)
E se invece di Pinocchio../A kada bi umjesto Pinokija.. E.Nacinovich, režija/regia E.Nacinovich, uloga/ruolo Plavojke/Turchina (2015.)
El dia que me quieras spettacolo concerto sul tango- glazbeno scenska predstava o tangu AAVV, Dramma Italiano/Talijanska Drama uloga/ruolo žena/donna

Opera HNK Ivana pl. Zajca/Opera - Teatro Nazionale Croato Ivan de Zajc

Jalta, Jalta, I. Grgić-A. Kabiljo – režija/regia B. Bogdanov, uloga/ruolo: Nina Filipovna
Nunsense - režija/regia Mojca Horvat, uloga/ruolo: Sestra Mary Amnezija i Sestra Hubert
Guslač na krovu/Il violinista sul tetto- režija/regia Ozren Prohić, uloga/ruolo: Hodel i Tzeitel

Ostala kazališta / Altri teatri

Mačka na vrućem limenom krovu/La gatta sul tetto che scotta, T. Williams – režij/regia L. Zappia, uloga/ruolo: Margaret-HKD teatar
Tonček i Točkica – režija/regia Jasminko Balenović, uloga/ruolo: debela Berta- INK Pula
Saloma – režija/regia D.Zlatar Frey, uloga/ruolo: Herodijade- INK Pula
Il paese del sorriso (Zemlja smiješka) F.Lehar, režija/regia Damiano Michieletto, uloga Lore- Teatro Verdi, Trst
Jalta, Jalta- režija/regia Mojca Horvat, adaptacija Leonora Surian, uloga/ruolo: Nina Filipovna, Vatroslav Lisinski, Zagreb

web: www.leonorasurian.com

ANA KVRGIĆ

ANA KVRGIĆ

Rođena i školovana u Zagrebu.

VISINA: 169 cm

PJEVAČKI GLAS: sopran

ZNANJE JEZIKA engleski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA

Diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1999. godine. U stalnom radnom odnosu od 1996. u HNK-u Ivana pl. Zajca Rijeka.

ULOGE

u Hrvatskoj drami:

Igrala u predstavama u Hrvatskoj drami:

N. Fabrio, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga Sv. Eufemija i Emilija;

P. Budak, Klupko, režija Ž. Orešković, uloga Jeke;

D. Gervais, Duhi, režija M. Carić, uloga Mare;

L. Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, režija I. Kunčević, uloga gospođe Perella;

E. Lebiche, Slamnati šešir, režija S. Banović, uloga Virginie;

M. Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga Druge dame;

D. Lukić, Plastične kamelije, režija Nenni Delmestre, uloga Marie Duplessis;

I. Vidić, Velika Tilda, režija Nenni Delmestre, uloga Beate;

Čitajte Kamova, Katja Šimunić, uloga Djevojke i Sestre;

M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga Građanke;

G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga Antoanette;

T. Stoppard, Arkadija, režija L. Zappia, uloga Thomasina Coverly i Chloë Coverly;

P. C. de Chamblain de Marivaux, Raspra, režija J. Kica, uloga Dine;

R. Ivšić, Akvarij, režija M. Kovač, uloga Latice;

B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga Mirte

N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Jelena;

J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumica B) 1. gospođica, Mlada dama, 1. prostitutka, 1. glumica, 1. anđeo;

Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Lucija

F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Sneki

U predstavama HKD teatra:

Petero lezbijske braće, Sekretarice, režija L. Zappia, uloga Patty;

V. Stojsavljević, Umjetnička akcija, režija V.Stojsavljević, uloga Marte;

Harwood, Garderobijer, režija L. Zappia, uloga Irene;

Euripid, Ifigenija u Aulidi, režija L.Zappia, uloga Hakiđanke;

S. Stephenson, Pet vrsta tišine, režija L.Zappia, uloga Susan

Glumačka družina Histrioni, M.J.Zagorka, Grička vještica, redatelj Z.Vitez, uloga Grofice Malakoczy

Dubrovački ljetne igre, M. Držić, Hekuba, redateljica I. Boban, uloga u Horu grčkih žena

FILM:

Sedma kronika, redatelj B.Gamulin

Je l’ jasno prijatelju, redatelj D.Ačimović

Novogodišnja pljačka, redatelj D. Žarković

NAGRADE

1996. Sabrija Biser mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike (Tomasine Coverly u Arkadiji T. Stopparda), na Danima satire u Zagrebu.

1997. Nagrada za najbolju mladu glumicu za ulogu Patty Johnson u predstavi Sekretarice Petero lezbijske braće, HKD Teatra Rijeka, na Festivalu malih scena u Rijeci.

2000. Nominacija za godišnju nagradu hrvatskog glumišta za epizodnu ulogu Beate u Velikoj Tildi I. Vidića

2002. Nagrada "Veljko Maričić" za najbolju epizodnu ulogu za ulogu Latice u predstavi Akvarij R. Ivšića, na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci

PREOKUPACIJE I HOBI

Fitness, balet, šetnja uz more, vrtlarstvo, klizanje, plivanje, skijanje, sanjkanje, obilasci dućana, kupovanje cipela, ribolov.

KONTAKT

Tel. 01 309 1187

Mob. 091 533 66 06

SOFIA AHMED

SOFIA AHMED

mezzosopran

Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Nade Puttar-Gold. Usavršavala se na Hochschule für Musik und darstellende kunst u Beču u klasi u prof. Leopolda Spitzera. Usavršavanje nastavlja kod Stojana Stojanova Gančeva.

Solistica je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Gostuje u opernim kućama u Hrvatskoj (Rijeka, Osijek), Sloveniji (Ljubljana, Maribor) i Makedoniji (Skoplje).

Nastupala je na više koncerata u Austriji, Italiji i Sloveniji.

Često izvodi suvremenu glazbu (opere suvremenih autora, kao i komorna djela), najčešće praizvedbe. Snimila je više djela suvremenih autora.

Nastupala je uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT-a, Hrvatski komorni orkestar.

Sudjelovala je na uglednim festivalima: Muzički biennale Zagreb, Tribina glazbenog stvaralaštva u Puli, Majske operne večeri u Skoplju, Gostičevi dani i Festival u Grossettu.

Izvela je široki raspon opernih uloga, među kojima su: Abigaille, Sour Angelica, Eboli, Fenena, Rosina, Santuzza...

SABINA SALAMON

Rođena 29. 3. 1966. u Rijeci
VISINA: 172 cm
ZNANJE JEZIKA: talijanski (služi se engleskim i francuskim)

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Srednja glazbena škola – Rijeka, odsjek violina,
Akademija dramskih umjetnosti, Zagreb, klasa prof. Durbešića
Stručni seminari: Strasberg – Stanislavski (Grožnjan)
Osnove tehnike Le cock (ADU)
U HNK Ivana pl. Zajca angažirana od 1991 s pauzom od 1993. do 1997.
Stalni suradnik HKD teatra od njegova osnutka 1993.
Član je Upravnog odbora Festivala malih scena – Rijeka.
T. Gromača, Crnac, redatelj T. Janežič, uloge: Partizanka, Sestra iz Amerike, Prva tetka, Čovjek u kavezu III, Zli ljudi, Drugi ljudi iz grada, Medicinska sestra I, Zlatna ribica I, Ubijeni ljudi, Susjed I, Žena IV,Rođakinja izbjeglica III, TV voditeljica, Učenik VI, Profesorica likovnog

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
G. BÜCHNER, Leonce i Lena, režija R. Vojvodić, uloga: Lena;
N.Fabrio- D. Gašparović, Vježbanje života, režija G.Paro, uloga: Mafalda;
G. Feydeau Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Gospođa Ponant;
V. Havel, Iskušenje, režija Lj. Georgievski, uloga: Dr. Lovrencova;
M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Građanka;
N.Fabrio. I.Boban, Smrt Vronskog, režija I. Boban, uloge:Kity/Majka/Žena u podrumu/Hendikepirana;
Ö von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, ulga: Milostiva gospođa;
L. Kaštelan, Posljednja karika, režija N. Delmestre, uloga: Baka;
M.Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga: Fanny;
E.Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Modistica Clara;
G.Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Eugenie;
J.P.Kamov - K.Šimunić, Čitajte Kamova, režija K.Šimunić, uloga:Lijepa kuma – Čitateljica;
R. Ivšić, Akvarij, režija M. Kovač, uloga: Stražar;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloge: Ivana, Samanta Guzina;
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Marija
F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Kaliopa
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Luna / Smrt
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Dagmar, Šveđanka
G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloga: Barbara
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Kurva
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Pacijent
O. von Horvath, Kazimir i Karolina, redatelj P. Magelli, uloga: Marija
T. Gromača, Crnac, redatelj T. Janežič, uloge: Partizanka, Sestra iz Amerike, Prva tetka, Čovjek u kavezu III, Zli ljudi, Drugi ljudi iz grada, Medicinska sestra I, Zlatna ribica I, Ubijeni ljudi, Susjed I, Žena IV,Rođakinja izbjeglica III, TV voditeljica, Učenik VI, Profesorica likovnog

U HKD teatru
E. Albee, Tko se boji Virginije Woolf, režija L. Zappia, uloga Honey;
D. Mamet, Seksualne perverzije, režija R. Raponja, uloga: Deborah Solomon;
R. Harwood, Garderobijer, režija L. Zappia, uloga: Irena;
J. Reza, Razgovori nakon pogreba, režija V. Vrhovnik, uloga: Edith;
S. Stephenson, Pet vrsta tišine, režija L. Zappia, uloga: Janet;

FILM
Život sa stricem, režija K. Papić, uloga: Visoka djevojka;

PREOKUPACIJE I HOBI
Književnost (poezija), psihologija, glazba, TAI – CHI

KONTAKT
091 526 3614

DANICA DEDIJER

DANICA DEDIJER

Rođena u Beogradu, kći diplomata, pohađala je osnovnu školu u Milanu a srednju u Rimu i Addis Abebi. Nakon završenog studija filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1975. kao kostimograf surađuje u brojnim dramskim, baletnim i opernim predstavama u kazališnim središtima Hrvatske i bivše Jugoslavije. Godine 2004. realizirala je kostime za dosad najveći kazališni projekt na svijetu: pekinšku Aida. Iste godine je dizajnirala kostime za Kate Kapuralicu u izvođenju Perth Theatre Company, Australia.

Dobitnica je značajnih nagrada i priznanja kao što su dvije nagrade Gavellinih večeri, Sterijina nagrada za kostimografiju, Nagrada Udruženja kritičara Hrvatske.

Danica Dedijer po prvi put surađuje s Talijanskom dramom.

ANDREJA BLAGOJEVIĆ

Rođena 15. 1. 1967.
VISINA: 167 cm
PJEVAČKI GLAS: alt
ZNANJE JEZIKA: talijanski, engleski i pasivno znanje francuskog

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, dislocirani studij Rijeka.
PROFESIONALNI ANGAŽMAN
Stalna članica Hrvatske drame od 1988.
ULOGE
u Hrvatskoj drami:
L. Pirandello, Liolà, režija J. Juvančić, uloga: Ciuzza;
N. Fabrio - D. Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga: Emilija, sv. Eufrosina;
P. Čehov, Višnjik, režija N. Mangano, uloga: Anja;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Clementine;
V. Havel, Iskušenje, režija Lj. Georgievski, uloga: Petruška;
M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Građanka;
H. Gardner, Nisam ja Rappaport, režija R. Bašić, uloga Laurie;
M. C. Nehajev - D.Gašparović, Vuci, režija Ž. Mesarić, uloga: Katarina;
M. Grgić, Mali trg, režija I. Kunčević, uloga: Novinarka;
W. Shakespeare, Na tri kralja, režija V. Taufer, uloga: Marija;
C. Goldoni, Lukava udovica, režija L. Zappia, uloga Marionette;
P. Budak, Klupko, režija Ž. Orešković, uloga: Vranjiva;
D. Lukić, Plastične kamelije, režija N. Delmestre, uloga: Klara;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Josipa pl. Vancaš;
L. Kaštelan, Posljednja karika, režija N. Delmestre, uloga Majka;
E. Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Anaïs;
I. Vidić, Velika Tilda, režija N. Delmestre, uloga: Lucija;
C. Goldoni, Oštarica, režija M. Carić, uloga: Dejanira;
E. Ionesco, Mahnitanje u dvoje, režija N. Mangano, uloga: Ona;
H. Ibsen, Kad se mi mrtvi probudimo, režija N. Delmestre, uloga: Maja Rubek;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Barunica;
J. Ford, Šteta što je kurva, režija N. Kleflin, uloga: Hippolita;
A:B. Ruzzante, Muškardin, režija D. Mojaš, uloga: Betia;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Emey;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloge: Dana, Gara;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumica C) 2. gospođica, Kákonyijeva sluškinja, 2. prostitutka, 2. glumica, 2. anđeo;
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Patricijka
H. Pinter, Prijevara, redatelj M. Lukanović, uloga: Emma
F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Sunčica
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Leonardova žena
G. Manfridi, Bludi (Zozos), redatelj M. Latin, uloga: Beatrice
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Lucija
P. Shaffer, Amadeus, redatelj T. Janežič, uloga: "Venticelli", "Povjetarac", donositelj vijesti i glasina
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Sheila
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloge: Simina žena, Pacijent
D. Goggin, Nunsense, redateljica i koreografkinja M. Horvat, uloge: Sestra Mary Regina, Sestra Robert Ann
O. Frljić, Turbofolk, redatelj O. Frljić, uloga: više uloga

u Talijanskoj drami:
F. Randazzo, Per il bene di tutti, režija F. Randazzo, uloga: Lus;
M. Gavran, Shakespeare i Elizabetta, režija N. Mangano, uloga Jane;
M. Držić, Padron Maroje ovvero i Ragusei al giubileo, režija N. Mangano; uloga: Laura;
M. Krleža, Michelangelo Buonarroti, režija G. Pedullà, uloga: Beatrice Laura/ Vittoria Colonna/ Druga žena u gostioni;
F. Vegliani, Processo a Volosca, redatelj N. Mangano, uloga: Giovanna
Ruzante, La Vaccaria, redatelj G. de Bosio, uloga: Rospina
U. Betti, Delitto all'isola delle capre/Zločin na kozjem otoku, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Agata

OSTALI ANGAŽMANI
HKD teatar - Rijeka:
T. Kushner, Anđeli u Americi, režija L. Zappia, uloga: Anđeo/ Bolničarka/
D. Mamet, Seksualne perverzije, režija R. Raponja, uloga: Paula;
R. Marinković, Glorija, redatelj L. Zappia, uloga: Gloria
I.Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, redatelj L. Zappia, uloga: Anđa
T. Williams, Mačka na vrućem limenom krovu, redatelj L. Zappia, uloga: Mae
Čehov: Ujak Vanja, redatelj L. Zappia
A. Tomić-J. Kovačić(inspirirano T. Williamsom), Menažerija, redateljica A. Tomić

Scena Kazališne akademije ARKA
P. Shafer, Javno oko, režija V. Vrhovnik, uloga: Žena;

TEATRO STABILE - Trieste:
R. Cavosi, Maresciallo Buterfly, redatelj A. Calenda, uloga: Irina;
G. de Chiara, Un capriccio, režija N. Mangano, jedna od glavnih uloga;

FILM:
Fiabe metropolitane, redatelj Egidio Eronico, film omnibus, glavna uloga u jednoj od epizoda;
Mare largo, redatelj Ferdinando Vicentini Orgnani, jedna od glavnih uloga;

NAGRADE
1995. Nagrada za sporednu ulogu na FESTIVALU MALIH SCENA u Rijeci u predstavi Anđeli u Americi
2002. Nagrada “Zlata Nikolić” u sezoni 2001./2002. za glumačka ostvarenja u predstavama: Muškardin (uloga: Betia), Šteta što je kurva (uloga: Hippolita) i Kad se mi mrtvi probudimo (uloga: Maja Rubek)
2006. Nagrada "Fabijan Šovagović" za najbolju žensku ulogu na 13. festivalu glumca, za ulogu Agate u predstavi "Zločin na kozjem otoku" U. Bettija
2006. Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju dramsku glavnu žensku ulogu za ulogu Agate u predstavi “Zločin na kozjem otoku” Uga Bettija
2006. Nagrada "Zlata Nikolić" HNK Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu dramsku žensku ulogu u sezoni 2005./2006. za ulogu Agate u predstavi u predstavi “Zločin na kozjem otoku” U. Bettija

PREOKUPACIJE I HOBI
Sport, free climbing (sportsko penjanje), klavir

KONTAKT
GSM: 091 1333889

MILKO ŠPAREMBLEK

MILKO ŠPAREMBLEK

Milko Šparemblek pripada generaciji svjetski poznatih umjetnika koji su svojim radom mijenjali mišljenja o plesu našeg doba.

Rođen je 1. prosinca 1928. godine u Prevaljama, Ravne na Koroškem u Sloveniji. Školovao se u Zagrebu, gdje na Filozofskom fakultetu studira komparativnu književnost, učeći istodobno klasični balet kod proslavljenih hrvatskih plesača i baletnih pedagoga Ane Roje i Oskara Harmoša. Iako se u baletu, prema vlastitim riječima, našao „slučajno statirajući u predstavama“, zauvijek je ostao „opčinjen i fasciniran umjetnošću koja pokretom izražava riječima neizrecivo.“

Godine 1948. postaje član Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Uskoro kao prvak istog ansambla s izvanrednim uspjehom pleše glavne uloge u klasičnom, suvremenom i nacionalnom repertoaru. U Pariz odlazi 1953. godine, i tu se usavršava u klasičnom baletu kod Olge Preobraženske, A. Iliča i Sergeja Perretija. Eksponiran je član renomiranih plesnih trupa Janine Charrat, Milorada Miškovića. Ljudmile Čerine i Mauricea Béjarta, Kod znamenitih plesača Marthe Graham i Joséa Limona (New York) izučava suvremene plesne tehnike.

Uz mnogobrojne antologijske plesne kreacije izvedene na svim značajnijim baletnim podijima svijeta, Milko Šparemblek djeluje kao baletni majstor u Ballet du XXe Siecle Mauricea Béjarta (Bruxelles), tri godine bio je direktor Baleta Metropolitan opere u New Yorku, četiri godine direktor Gulbenkian Baleta, tri godine direktor Balleta de Lyon, a od 1992. do 1994. godine vodio je Balet HNK u Zagrebu.

Koreografijom se bavi od 1955. godine, te je na scenu postavio više od 150 baleta, opera, drama i ostvario televizijskih emisija i umjetničkih filmova. Priznanja i međunarodni ugled stekao je kao suradnik niza baletnih i opernih kuća. Šparemblekova su djela postavljena u Parizu, Bruxellesu, Veroni, Lisabonu, Londonu, Ateni, New Yorku, Rio de Janeiru i drugdje.

Za svoj rad puno je puta nagrađivan u zemlji i inozemstvu, između ostaloga dobio je dvije Nagrade grada Zagreba, Nagradu Josip Slavenski, Nagradu osječkog Annala, dvije Nagrade hrvatskog glumišta, Nagradu hrvatskoga glumišta za životno djelo, Nagradu Tito Strozzi, Nagradu Marul, Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Prešernovu nagradu, Prix Italia, Nagradu kanadskih kazališnih kritičara, Nagradu kazališnih kritičara Portugala, pet nagrada na ljubljanskom Baletnom biennalu, bio nominiran za newyoršku nagradu Rose Emery i dr.

Oblikujući prostor plesnim pokretom Milko Šparemblek stvorio je djela prepoznatljiva kao kazalište baleta. Može se reći da njegovo kazalište izrasta na zasadama neoklasike i pokreta bliskom béjartovskom senzibilitetu, no, ono je uvijek posve osobito kontekstualizirano, specifično smješteno u odnos prema glazbi, priči i motivaciji plesača, ostajući profinjeno prepoznatljivo kao promišljeno, plemenito i snažno šparemblekovsko plesno kazalište.

Alan Bjelinski

Rođen je u Zagrebu 1964. u obitelji istaknutih hrvatskih glazbenika. Diplomirao je dirigiranje kod prof. Igora Gjadrova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Poslijediplomski studij završio je u klasi maestra Pavla Dešpalja u Zagrebu. Kao stipendist Fonda za usavršavanje mladih dirigenata "Lovro Matačić", školovao se u Salzburgu na Mozarteumu kod Michaela Gielena. Dirigirao je Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom i zborom Hrvatske radiotelevizije, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom BYU (Utah,SAD), Udinskim filharmonijskim orkestrom. Bio je zaposlen kao stalni dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. Aktivan je kao skladatelj komorne glazbe, te glazbe za film, kazalište, video i TV.

MIRELLA TOIĆ

Mirella Toić je umjetnica s međunarodnom reputacijom. Za njom je niz sjajno realiziranih scenskih likova, brojni koncerti, nagrade i uspješan pedagoški rad.
Rođena je u Rijeci 1953. godine. Solo pjevanje učila je kod istaknute umjetnice Carmen Vilović, da bi potom diplomirala na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi prof. Ondine Otto-Klasinc. Zvanje magistra solo pjevanja, stekla je na Univerzitetu muzičkih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Biserke Cvejić, a potom se usavršavala u Beču u klasi prof. Olivere Miljaković, te na majstorskim tečajevima pri UNESCO-u (ITI) u Amsterdamu, kao i u klasi prof. Criste Ludwig u Austriji.
Ulogom Giorgette u Puccinijevpj operi "II Tabarro", debitirala je na sceni Mariborske opere 1977. godine, iste godine dobiva treću nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih opernih pjevača u Puli (predsjednica žirija Giulietta Simionatto), te postaje solisticom mariborske Opere, gdje nastupa u ulogama Tosce, Michaele ("Carmen") i Grofice ("Figarov pir"). Već sljedeće godine, u Ateni, osvaja srebernu medalju na Međunarodnom natjecanju mladih opemih pjevača Maria Callas (predsjednik žirija Titto Gobi), slijede Plaketa za mlade operne nade na skopskim Majskim svečanostima, prva nagrada na natjecanju "Opera i belcanto" međunarodnog žirija TV Belgije (Oostende, 1980.), te nagrada na osječkom Analu opere i baleta, za izvedbu Fiordiligi ("Cosi fan tutte", 1981.).
U angažman opernih kuća njemačkih kazališta Vereinghte Städtische Bühnen Krefeld und Mönchengladbach stupa 1985. godine i ostaje do 1988., kada postaje solistica i prvakinja opere HNK Ivana pl. Zajca, u rodnoj Rijeci gdje djeluje i danas.
Tijekom karijere ostvarila je najveći broj uloga u Verdijevim operama - Leonora u "Trubaduru", Leonora u "Moći sudbine", Amelia u "Krabuljnom plesu", Amelia u "Simone Boccanegra", Traviata, Aida, Giseida u "Lombardijicima", Desdemona u "Othelu",Elizabeta u "Don Carlosu" ; zatim Puccinijeve heroine - Tosca, Mimi u "La Boheme", Liu u "Turandot", Cio-Cio-San u "Madamme Butterfly"; u Mozartovim operama bila je grofica, Fiordiligi, Donna Anna; u Rossinijevom "Mojsiju" pjevala je Sinaide, bila je Bellinijeva Norma, Offenbachova Giulietta u "Hoffinanovim pričama", Santuzza u Mascagnijevoj "Cavalleriji rusticani" a posebno je zapažena u tumačenju likova domaće opeme literature - Eva, Jelena, Margita i Amelia u operama Ivana pl. Zajca, Marija u Brkanovićevom "Zlatu Zadra", Sunčanica kod Papandopula, Inmerganda u "Porinu" Lisinskog. Bila je i Parasija u Korsakowa, Rosalinda u Straussa, Marica u "Prodanoj nevjesti" Smetane, a pored velikih opemih rola pridodan je niz koncerata u zemlji i inozemstvu. Bila je solistica pri izvedbama Bachova Magnificata, Beethovenove Devete simfonije, Handelova "Mesije", Mahlerove Druge simfonije, Verdijeva Requiema i Papandopulove Hrvatske mise. Nastupala je na ljetnim festivalima u Dubrovniku, Splitu, Opatiji, Rijeci, Puli, Krku, Zagrebu i Sofiji.
Pri izdavačkoj kući ORFEJ, snimila je nosač zvuka s opernim arijama i duetima s prvakom splitske Opere Ratomirom Kliškićem.
Uz aktivnu solističku karijeru, Mirella Toić se posljednjih devet godina bavi i pedagoškim radom. Bila je docent solo pjevanja na Pazinskom kolegiju, profesor solo pjevanja na Glazbenoj školi Ivana Matečića Ronjgova u Rijeci, a utemeljila je i Opemi studio kojim predstavlja javnosti mlade operne pjevače.
Mirella Toić dobitnica je Nagrade grada Rijeke 1992. godine, Nagrade Milka Tmina (1992.) i Nagrade hrvatskog glumišta (1996.) za lik Norme u istoimenoj Bellinijevpj operi. Godine 1996. primila je Odlikovanje za zasluge u kulturi, red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Upravo je primila i prestižnu, godišnju nagradu "Vladimir Nazor" za ulogu Elizabete u Verdijevu "Don Carlosu" i ulogu Amelije u "Krabuljnom plesu", a obje uloge ostvarene su u godini Verdijeve obljetnice u riječkoj Operi. Članica je udruženja glazbenih umjetnika Hrvatske od 1979. godine.

ZORAN MIHANOVIĆ

ZORAN MIHANOVIĆ

Redovni je profesor Scenskog pokreta na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Rođen je u Sarajevu gdje je na Univerzitetu završio glumu i komparativnu književnost. Potom je kao stipendist francuske vlade završio i glasovitu školu Jacquesa Lecoqa u Parizu.
Tijekom karijere glumio je u kazalištima Sarajeva, Beograda i Splita, radio kao suradnik za scenski pokret u gotovo dvjesto predstava u kazalištima bivše Jugoslavije, režirao te kao pedagog gost predavao u Sarajevu, Novom Sadu, Prištini i na Cetinju.
Dobitnik je prve Sterijine nagrade za scenski pokret i drugih kazališnih nagrada.
Kao suradnik za scenski pokret radio je više opernih predstava u Operi SNP u Novom Sadu, gdje je režirao Pergolesijevu "Služavku gospodaricu".
U Hrvatskoj drami riječkog HNK Ivana pl. Zajca surađivao na predstavama Predstava "Hamleta u selu Mrduša Donja" (1987.), "Leonce i Lena" (1987.) te "Adam i Eva" (1988.).

LEO KULAŠ

Rođen je 1960. u Metkoviću. Diplomirao je na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Beogradu 1984., smjer slikarstvo - kostimografija. Profesionalno se počeo baviti kostimografijom 1982. kao suradnik Paola Magellija. Suradnik je redatelja Tomaža Pandura, Eduarda Milera, Ernsta M. Bindera, Laryja Zappije s kojima radi predstave u Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj ... Osim za dramske predstave, potpisuje i mnoge kostimografije za opere i balete, a radi i za film i TV. Osmislio kostimografiju za stotinjak različitih projekata na području cijele bivše Jugoslavije. Dobitnik je velikog broja priznanja i nagrada za svoj rad. Kao slobodni umjetnik živi u Ljubljani.

JASNA FRANKIĆ BRKLJAČIĆ

Rođena u Zagrebu. Diplomirala na Školi za suvremeni ples "A. Maletić". Koreografijom se profesionalno bavi od 1980., a od 1992. djeluje kao samostalni umjetnik pri ZUH-u. Članica nekadašnjih plesnih ansambala KASP i Gesta, pokretač i voditeljica Škole za ritmiku i ples u Osijeku pri Muzičkoj školi "Franjo Kuhač", umjetničkog događanja "Art ljeto Zadar 90", projekta "Fuštan", te umjetničke organizacije Plesni solisti, koja joj je i danas matična organizacija za samostalne projekte.
Djeluje u Hrvatskoj, Makedoniji, Norveškoj te sudjeluje na brojnim festivalima u Europi i Brazilu s predstavama Branka Brezovca čija je stalna suradnica od 1992. Suradnica je Ozrena Prohića u pet projekata Opere HNK-a Split.

NENAD VUKELIĆ

VISINA:188cm
PJEVAČKI GLAS: bas
ZNANJE JEZIKA: pasivno talijanski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Završena Riječka gimnazija.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
M. Krleža, Galicija, režija V. Vukmirović, uloga: Kadet Janković;
W. Shakespeare, Život i smrt kralja Johna, režija P. Šarčević, uloga: Lord Bigot;
A. V. Vampilov, Lov na patke, režija V. Vukmirović, uloga: Kuzakov;
Ž. Čingo, Paskvelija, režija Lj. Georgievski, uloga: Kiril Zenko;
M. Držić, Skup, režija V. Vukmirović, uloga: Kamilo;
O. Wilde, Idealan muž, režija R. Z. Dorić, uloga: Harold;
W. Shakespeare, Hamlet, režija F. Macedonio, uloga: Francisco / Guildenstern;
M. Ilić, San zimske noći, režija G. Mirković, uloga: Šaban;
G. Stefanovski, HI-FI, režija V. Vukmirović, uloga Amerikanac;
C. Vermorel, Lenjin, Staljin, Trocki, režija R. Dorić, uloga: Jegor Nečajev;
I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, režija Z. Sviben, uloga: Drugi grobar;
M. Ilić, Valcer poručnika Nidrigena, režija Lj. Georgievski, uloga: Vithold;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija V. Gerić, uloga Rugby;
J. B. P. Moliére, Tartuffe, režija D. Munitić, uloga: Redarstveni podoficir;
K. Stulli (Štulić), Kate Kapuralica, režija R. Dorić, uloga: Battina;
J. Anouilh, Colombe, režija V. Vukmirović, uloga: Frizer;
D. Gervais, Duhi, režija B. Brezovec, uloga: Jack;
G. Buchner, Leonce i Lena, režija R. Vojvodić, uloga: Drugi policajac/ Drugi sluga;
M. Krleža, Adam I Eva, režija V. Vukmirović, uloga: Prvi general/ Poncije Anrelijski;
D. Jovanović, Viktor ili Dan mladosti, režija M. Međimorec, uloga: Liječnik;
N. V. Gogolj, Revizor, režija V. Taufer, uloga: Gibner;
I. Kušan, Stolice, režija J. Juvančić, uloga: Govornik;
F. Dürrenmatt, Posjet stare dame, režija Lj. Georgievski, uloga: Liječnik;
W. Shakespeare, Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Burgundijski vojvoda;
N. Fabrio-D. Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga: Liječnik/Putnik;
A. P. Čehov, Višnjik, režija N. Mangano, uloga: Šef stanice;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Varlin;
M. Krleža, s, režija V. Taufer, uloga: Građanin;
M. C. Nehajev - D. Gašparović, Vuci, režija Ž. Mesarić, uloga: Ričan / Ivan Kaštelanović;
M. Grgić, Mali trg, režija I. Kunčević, uloga: George;
D. Gašparović, Milutin Barač- Život za rafineriju, režija V. Vukmirović, uloga: Liječnik;
J. Nestroy, San o sreći, režija L. Katunarić, uloga: Štef;
Nepoz. francuski pisac, Meštar Pathelin, režija Z. Bourek, uloga: Thibant Aignelet;
F. Vodarić, Muka- Pasio, režija R. Marčić, uloga: Židov;
W. Shakespeare, Na tri kralja, režija V. Gerić, uloga: Curio;
N. Fabrio - I. Boban, Smrt Vronskog, režija I. Boban, uloga: Dobrovoljac/Četnik/Hendikepirani;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Sobar/Gorila;
D. Gervais, Duhi, režija M. Carić, uloga: Suseda;
E. Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Narednik;
C. Goldoni, Oštarica, režija M. Carić, uloga: Franić;
P. Calderon, Život je san, režija Z. Sviben, uloga: Prvi vojnik;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Juin;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Moma;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac F) Palivec, 2. psihijatar, Svećenik, Vanjek;
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloga: Prolog
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Pogrebnik
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Pacijent
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Franc Gelmbay
I. Prtenjača, Nedjeljni ručak, redatelj: T. Pavković, uloga: Policajac
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Učitelj
T. Williams, Tramvaj zvan žudnja, redatelj D. Mustafić, uloga: Liječnik

U Operi:
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Ruski general

OSTALI ANGAŽMANI
GKL, Rijeka
A. Dumas, Tri mušketira, režija Ž. Prijić, uloga: D’Artagnan;

PREOKUPACIJE I HOBI
Kompjutorska obrada zvuka

KONTAKT
098 19 488 37

Igor Vlajnić

Igor Vlajnić rođen je 1984. godine u Osijeku. Studij dirigiranja završava 2004. godine na Visokoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković“ u Lovranu u klasi maestra Miroslava Homena. Baveći se i pedagoškim radom, započinje dirigentsku karijeru sudjelujući u raznim projektima kao korepetitor, asistent te dirigent. Godine 2006. postaje dirigent i zborovođa opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci gdje radi i danas. Osim u Rijeci, gostuje i u opernim kućama u Osijeku i Sarajevu (BiH). Od 2005. godine član je asocijacije „Melody as a dialog among civilisation“ pri UNESCO-u u Parizu s kojom ostvaruje cijeli niz koncerata u Francuskoj, SAD-u, Nigeriji, Kubi i Kini. Godine 2008. dobiva medalju „Mladi Mozart“ za ukupni doprinos promicanju dijaloga među narodima te postaje ambasador navedene asocijacije.
Nastupao je s raznim ansamblima, zborovima i orkestrima od kojih valja izdvojiti orkestar i zbor opere HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, orkestar opere HNK u Osijeku, Riječku filharmoniju, Prašku filharmoniju, Kubansku nacionalnu filharmoniju, orkestar St. Luke's iz New Yorka, Szenshen orkestar i Hangzhou filharmoniju iz Kine, narodni orkestar iz Nigerije te orkestar tradicionalnih instrumenata „Melody“ asocijacije iz Pariza. Dirigirao je prigodom važnih događaja i obljetnica kao što su 60. Obljetnica UNESCO-a, UNESCO-va proslava međunarodnog dana žena 2006., 60. Obljetnica prvog leta u svemir, 16. Azijske igre u Guangzhou (Kina) te otvorenje Festivala za zaštitu vode u Hangzhou (Kina). Osim u Hrvatskoj nastupao je u Srbiji, Sloveniji, Italiji, BiH, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Izraelu, Kini, Bugarskoj, Makedoniji, Portugalu, Španjolskoj, Poljskoj, Češkoj, SAD-u, Nigeriji i Kubi.
Operni repertoar uključuje opere: „Nikola Šubić Zrinjski“ Ivana pl. Zajca, „Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca, „Traviata“ i „Aida“ G. Verdija, „Lucia di Lamermoor“ G. Donizettija, „L'italiana in Algeri“ G.Rossinija, „Čarobna frula“ W.A.Mozarta, „I Pagliacci“ R.Leoncavalla, „Casanova u Istri“ Alfija Kabilja, „Pčelica Maja“ B.Bjelinskog te „Šuma Striborova“ I. J. Skendera. Osim opere glazbeno je vodio i drame „Amadeus“ i „Gospoda Glembajevi“, operetu „Pariški život“ J. Offenbacha, mjuzikle „Guslač na krovu“ i „Nunsense“, „Operu za tri groša“, te kantate „Carmina burana“ i „Okovani Galileo“. Od baletnog repertoara ističu se „Orašar“ P. I. Čajkovskog, „Penelopa“, „Pjesma nad pjesmama“, „Diskretni šarm buržoazije“, „La Valse“, „Astro balet“ A. Kaisera i drugi.
Osim navedenog uspješno ostvaruje nastupe sa profesionalnim i amaterskim zborovima od kojih se ističu koncerti sa zborom opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci te mješovitim pjevačkim zborovima „Zvijezda Danica“ iz Kraljevice te „Jeka Primorja“ iz Rijeke s kojim 2013. godine osvaja zapaženi rezultat na međunarodnom natjecanju zborova u Bugarskoj. Od 2005. godine djeluje i kao orguljaš Svetišta Majke Božje Trsatske, a usavršavanje nastavlja i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na odsjeku za solo pjevanje.

BRUNO NACINOVICH

BRUNO NACINOVICH

Nato / Rođen: 22-10-1959 / 22.listopada1959.

ALTEZZA / VISINA: 175 cm

TONALITÁ /PJEVAČKI GLAS: tenore / tenor

CONOSCENZE LINGUISTICHE / ZNANJE JEZIKA: italiano, inglese, sloveno/ talijanski, engleski i slovenski

STUDI / Školovanje I USAVRŠAVANJE

Scuola media superiore Italiana di Fiume, Scuala media superiore di musica /

Talijanska gimnazija, Srednja muzička škola

RAPPORTO PROFESSIONE / PROFESIONALNI ANGAŽMAN

Membro del Dramma Italiano dal 1979/

Stalni član Talijanske drame od 1979.

RUOLI/ULOGE

P. Budak Una madasa intrigada, regia/režija A. Štimac, ruolo/uloga: Ilija

C. Goldoni La locandiera, regia/režija G. Maffioli, ruolo/uloga: servitore

V. Škvarkin Un figlio illegittimo, regia/režija N. Scaglia

D. Gevais Malegnasi spiriti, regia/režija A. Štimac, ruolo/uloga: Toni

O. Ramous Qui come dappertutto, regia/režija F. Macedonio, ruolo/uloga: violinista

B. Thomas La zia di Charly, regia/režija A. Štimac, ruolo/uloga: Charly

C. Goldoni I rusteghi, regia/režija G. Maffioli, ruolo/uloga: cantastorie

G. Feydeauh Sarto per signora, regia/režija A. Gagnarli, ruolo/uloga: domestico

P. Beaumarchais Le nozze di Figaro, regia/režija N. Mangano

M. De Ghelderode Escurial, regia/režija V. Soldatović, ruolo/uloga: buffone

N. Coward Spirito allegro, regia/režija F. Però

R. Rascel Il giorno della tartaruga, regia/režija A. Marti

L. Pirandello Sei personaggi in cerca dautore, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: figlio

A. De Benedetti Non ti conosco più, regia/režija M. Navone

M. Grgić Svegliati Caterina, regia/režija P. Falace

F. Garcia Lorca Cristobal y Perlimplino, regia/režija N. Mangano

I. Zajc, Voranc, regia/režija N. Panovski, ruolo/uloga: Jernej

M. Frayn Rumori fuori scena, regia/ režija P. Falace, ruolo/uloga: regista

G. Buchner Voyzeck, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: Tambur maggiore

F. Macedonio Leggenda di carnevale, regia/ režija F. Macedonio

S. Garbato Don Giovanni dei teatri, regia/režija G. Ferrari, ruolo/uloga: Don Giovanni

P. Chiara Trigamo o la spartizione, regia/režija M. Ursić, ruolo/uloga: Paolino

V. Stojanović Chi non muore non ha dignità, regia/režija Lj. Georgijevski, ruolo/uloga: il medico

C. Goldoni La finta ammalata, regia/režija F. Macedonio, ruolo/uloga: medico

M. Frisch La grande rabbia di P. Hotz, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: Wilfrid

L. Pirandello La morsa, regia/režija N. Mangano

Plauto Casina, regia/ režija B. Kobal

D. Fo Settimo: Ruba un po meno, regia/ režija M. Ursić, ruolo/uloga: commissario

S. Velitti Colorato dombra, regia/ režija S. Velitti, ruolo/uloga: ispettore

Ruzante Lanconitana, regia/ režija G. Ferrari, ruolo/uloga: Tancredi

Campanile Linventore del cavallo, regia/režija N. Mangano

Lj. Georgijevski Medea apatrida, regia/režija Lj. Georgijevski, ruolo/uloga: Giasone

M. Bulgakov Cuore di cane, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: il cane

L. Groto Il thesoro, regia/režija G. Ferrari

C. Goldoni Sior Todero brontolon, regia/režija G. Ferrari, ruolo/uloga: Pellegrin

Moliere Il malato immaginario, regia/režija F. Randazzo, ruolo/uloga: dottor Purgone

I. Calvino Prezzemolella, regia/režija C. Pontesilli

H. von Kleist La brocca rotta, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: Roberto

D. Starnone Sotto banco, regia/režija R. Della Casa, ruolo/uloga: prof. Fiorin

N. Fabrio Vježbanje Života, regia/režija G. Paro, ruolo/uloga: Creonte

R. Pillot Ah questi bambini doggi, regia/režija E. Nacinovich

Ferrari-Gašparović Mediterranea, regia/režija G. Ferrari, ruolo/ uloga: musicista

F. Vegliani La frontiera, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: Lorenzo Contin

W. Allen Provaci ancora Sam, režija R. Della Casa, ruolo/uloga: Sam

D. Maraini Maria Stuarda, regia/ režija N. Mangano, ruolo/uloga: Lord Licester

B. Vian Generali a merenda, regia/režija F. Randazzo, ruolo/uloga: ge, Dufour Du-du-du

C. Goldoni Il Campiello, regia/režija F. Macedonio, ruolo/uloga: il cavaliere

M. Gavran Shakespeare e Elisabetta, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: Shakespeare

L. Pirandello Il berretto a sonagli, regia/režija F. Randazzo, ruolo/ uloga: Fiorica

Carpinteri-Faraguna Delikatessen, regia/režija G. Saletta, ruolo/uloga: Bepi

G. de Chiara Uomo in mare, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: ing. Moretti

B. Maier Lassente, regia/režija F. Macedonio, ruolo/uloga: giudice

E. Nacinovich Rumori in soffitta, regia/režija E. Nacinovich

T. Mann Mario e il mago, regia/režija M. Moretti, ruolo/uloga: Guiscardo

G. Rota Sposite e te vedarà, regia/režija M. Brandolin, ruolo/uloga: Gino

R. Rimini Un bel dì vedremo, regia/režija P. Selem, ruolo/uloga: Sharpless

Marchig-Nacinovich Il guardiano di porci, regia/režija E. Nacinovich, ruolo/uloga: primo ministro

Brecht-Viviani Da Piedigrotta a Mahagonny, regia/režija M. Moretti, ruolo/uloga: B. Brecht

D. Fo La colpa è sempre del diavolo, regia/ režija B. Jerković, ruolo/uloga: il principe

M. Gavran Shakespeare e Elisabetta (seconda edizione), regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: Shakespeare

F. Randazzo Per il bene di tutti, regia/režija F. Randazzo, ruolo/uloga: Zum

A. Damiani Album di famiglia, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: il musicista

A. Bassetti Venditori danime, regia/režija A. Bassetti, ruolo/uloga: il giovane

T. di Lampedusa Il gattopardo, regia/režija A. Savelli, ruolo/uloga: Don Calogero

De Filippo Farse, regia/režija N. Mangano

C. Goldoni Le baruffe chiozzotte, regia/režija P. Donin, ruolo/uloga: Fortunato

L. Pirandello Così è (se vi pare), regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: il consigliere Agazzi

F. Vegliani, Processo a Volosca, regia/režija N. Mangano, ruolo/uloga: Alfredo/ Ottavio

E. Erba Maratona di New York, regia/režija N. Rošić, ruolo/uloga: Steve

ALTRI IMPEGNI E RAPPORTI DI LAVORO/ OSTALI ANGAŽMANI

Composto musiche originali per:/

Napisao originalnu glazbu za:

La zia di Charly

I rusteghi

Il giorno della tartaruga

Svegliati Caterina

Anconitana

Sior Todero brontolon

Sotto banco

Ah questi bambini doggi

Mediterranea

...e poi la luna ci ha messo lo zampino

Sposite e te vedarà

Un bel dì vedremo

Il guardiano di porci

Album di famiglia

Farse

Otelo sa Suska

Vrijeme za komediju

Bajke bajke

Tajkuni

Partecipato ai Festival di Spalato 86, Mesam 86 in qualità di cantate./

Nastupao na festivalima Split ’86 i Mesam ’86 kao pjevač.

Per la TV ha scritto e partecipato a Becchi, battibecchi e rebecchini (produzione TV Kopar)./

Za televiziju napisao i nastupao na Becchi, battibecchi e rebecchini u produkciji TV Kopar.

Spettacoli teatrali per la TV:/

Snimio je za televiziju dramske predstave:

Sior Todero brontolon, Maria Stuarda, Vježbanje života

FILM

Riva i druzi

Luka

Sands of time

Porcus

Il rumore di un treno

PREMI / NAGRADE

Spalato 86 Prima premio debuttanti/

Split 86 prva nagrada debitanta

HOBBY/PREOKUPACIJE I HOBI

Musica e pesca/

Muzika i ribolov

CONTATTO/KONTAKT

051672063

GSM: 0917614734

INGRID HALLER

INGRID HALLER

Ingrid Haller, sopran, rođena je i živi u Rijeci. Glazbom se bavi od svoje najranije dobi. Završila je osnovnu (klavir) i srednju glazbenu školu I.M. Ronjgov (teoretski smjer i pjevanje). Diplomirala je s najvišim ocjenama Glazbenu kulturu na Filozofskom fakultetu u Puli i Pjevanje na MA Zagreb u klasi prof. Žabčić na područnom odsjeku Rijeka. Usavršavala se u baroknoj glazbi, koncertnom i opernom repertoaru ( Varaždin, Beč, Trst). Nastupa redovito solistički, uz komorne ansamble Collegium musicum Fluminense, Riječki komorni orkestar, u Trio da Chiesa, kvartetu Vox caelestis te uz zagrebački Kvartet Cadenza. Nastupala je diljem Hrvatske i u inozemstvu (Italija, Austrija, Njemačka, Češka). Bila je također članica opernog ansambla HNK I. pl Zajca gdje je ostvarila 20tak opernih i operetnih uloga te je i dobila specijalno priznanje "Štefanija Lenković". Od nagrada osvojila je 1. nagradu na državnom natjecanju HDGPP-a još za vrijeme studija, Dekanovu nagradu i nagradu "Marija Borčić" za najboljeg diplomanta. Osvaja također 2. nagradu na natjecanju "Istria Nobilissima" te je finalistica međunarodnog opernog natjecanja u Alcamu (Sicilija). Danas je profesorica pjevanja na srednjoj glazbenoj školi I. M. Ronjgov, asistentica na područnom odsjeku Rijeka MA Zagreb (pjevanje i komorna glazba), vodi komorni zbor mladih Schola Cantorum te je zborovođa i orguljšica u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Rijeci.

LUCIO SLAMA

LUCIO SLAMA

Rođen u Rijeci 16.06.1964.

VISINA: 193

PJEVAČKI GLAS: bariton

ZNANJE JEZIKA: talijanski,hrvatski,engleski,slovenski,

PROFESIONALNI ANGAŽMAN : od 1989 u stalnom radnom odnosu u Dramma Italiano/tal.drama

predstave u kojima sudjeluje :

Autor, predstava, redatelj

C.Goldoni, La finta ammalata, F.Macedonio

Fabrio-Gasparović, Vježbanje života, G.Paro

T.M.Plauto, Casina, B.Kobal

S.Velitti, Colorato d'ombra, S.Velitti

M.Frisch, La grande rabbia di Philipp Hotz, N.Mangano

D.Fo, Settimo ruba un po'meno, M.Ursic

F.G.Lorca, Cristobal y Pierlimplino, N.Mangano

Ruzante, Anconitana, G.Ferrari

Campanile-Mangano, L'inventore del cavallo, N.Mangano

M.Bulgakov, Cuore di cane, N.Mangano

Moliere, Il Malato immaginario, F.Randazzo

H.von Kleist, La brocca rotta, N.Mangano

D.Starnone,k Sottobanco, R.della Casa

Ferrari-Gasparović, Mediterranea, G.Ferrari

G.de Chiara, La frontiera, N.Mangano

W.Allen, Provaci ancora sam, N.Mangano

B.Vian, Generali a merenda, F.Randazzo

C.Goldoni, Il Campiello, F.Macedonio

Carpinteri-Faraguna, Delicatessen, G.Saletta

G.de Chiara, Uomo in mare, N.Mangano

T.Mann, Mario e il mago, M.Moretti

G Rota, Sposite e ti vedara, M.Brandolin

R.Rimini, Un bel di' vedremo, P.Selem

D.Fo, La colpa e' sempre del diavolo, B.Jerkovic

M.Držić, Paron Maroje o I ragusei al giubileo, ,N.Mangano

A.Bassetti, Venditori di anime, A Bassetti

P.de Filippo, Farse, N.Mangano

C.Goldoni, Le baruffe chiozzotte, P.Donin

Pirandello, Cosi e' se vi pare, N.Mangano

F.Randazzo, Kren, G.Liotta

F.Vegliani, Processo a Volosca, N.Mangano

Ruzante, La Vaccaria, de Bosio

Le 1001 notte, G.Amodeo

T.mac Nally, Maria Callas master class, L.Zappia

dječje predstave

Andersen-Kosutta, La regina delle nevi, M Uršić

Calvino-Pontesilli, Prezzemolella, Pontesilli

R.Pillot, Ah questi bambini, E.Nacinovich

E.Nacinovich, ....e poi la luna, E.Nacinovich

L.Marchig, Il guardiano dei porci, E.Nacinovich

u Hrvatskoj drami

I.Vidić, Velika Tilda, N.Delmestre

C.della Barca, Život je san, Z.Sviben

Doživljaji vojnika Švejka

ostalo

izbor glazbe za predstavu Delirio a due E.Ionesco, režija N.Mangano

ostali angažmani

O.S.Belveder

A,Jarry, Kralj Ubu, B.Jeković

B.Ličanin, München-Rijeka, B.Ličanin

Scenska radionica Porat

Margareta, I.Silov

Scena D.N.D Rijeka

Andreas-Cytil, Zimska bajka, režija,scena,kostimi L.Slama

Film

Luka, T.Radić

Sands of time, G.Nelson

Felix, B.Šprajc

IL piu'crudele dei giorni, F.Vicentini-Orgnani

La Femme Musketeer, S.Boyum

Villa Liberta/ en italienische raisen, K.Knoesel

za televiziju snimio

Vježbanje života,Sior Todero brontolon

Hobi i preokupacije

ronjenje (ass.instructor),mali nogomet,motociklizam

Kontakt

051/300 033
098/9189555

Mojca Horvat

Bavila se s gimnastikom, ritmikom, baletom i sportskim plesom (državna prvakinja u LA, standard i kombinaciji ). Godine 1983. dobila je američku stipendiju i studirala jazz, step i mjuzikl na Broadwayu. Radi za film, televiziju, operu, protokol... Potpisala je više od 60 koreografija za dramske predstave.
Od 1989. godine vodi vlastiti plesni studio. Njena je plesna grupa ostvarila brojne titule svjetskih ili europskih prvaka. Posljednjih se godina rada posvećuje prije svega koreografiji i režiji glazbeno-scenskih djela. Predaje master class u Njemačkoj, SAD-u, Češkoj, Slovačkoj, Austriji, Madžarskoj, Rusiji i Italiji. Već treću godinu priprema i vodi tjednu emisiju Čez Broadway (Po Broadwayu) na Radio Slovenija I. Svjetsko ju je plesno udruženje IDO (International Dance Organisation) 2001. godine proglasilo Koreografom godine.
Značajnija glazbeno-scenska djela:Splitski akvarel ( HNK Split ); Kiss Me Kate, Karolina Riječka, Jalta, Jalta ( HNK Ivana pl. Zajca Rijeka ); Chicago, Cabaret ( SLG Celje ); Little Shop Of Horrors ( PDG Koper ); Finix ( Raimundtheater Dunaj ); Hoffmannove priče, Terezijeve dojke, Turčin u Italiji, Zaljubljen u tri naranče, Noć u Veneciji (SNG opera balet Ljubljana); Snjeguljica-opera ( Festival Ljubljana ); Nunsense I i II, Briljantin (Šentjakobsko gledališče Ljubljana ); Arabella (Cafe teater ); Rocky Horror Show (Cankarjev dom, Ljubljana); Čisto čezz I i II (Glazbeno kazalište Gabriel, Klagenfurt); Snobi (Teater Komedija, Ljubljana); Ognjemet (SNG Maribor)
Film: Poletje v Školjki I i II, Kavarna Astoria, Na lepom plavom Dunavu itd.
Mjuzikli za djecu:
Totalka odštekan dan, Bučka na Broadwayu, Ameriška pravljica, Kekec, Sneguljčica, Koko-medija zmešnjav, Pedenjped, Juri Muri v Afriki (Cankarjev Dom Ljubljana ); Mi se ne damo (PG Kranj); Vitez na obisku (SLG Celje); Zvezdno gledališče, Jupije, Mestna pravljica (TVS); Butalci, Pipi Duga Čarapa, Mi djeca sa kolodvora Zoo (Mojca Dance, Ljubljana); Zmaj Jovini Pangalozi (Pozorište Boško Buha, Beograd)

DAMIR ZLATAR FREY

Redatelj, koreograf i dramski pisac, kostimograf i scenograf, utemeljitelj i ravnatelj kazališta i festivala.
Među mnogobrojnim vrijednim predstavama koje je ostvario u hrvatskim, slovenskim, bosanskim, srpskim i talijanskim kazalištima izdvajaju se njegova uprizorenja tekstova Slavka Gruma („Događaj u gradu Gogi“), Ivana Cankara („Lijepa Vida“), Oscara Wildea („Saloma“), Slavenke Drakulić („Božanska glad“), Uga Bettija („Zločin na kozjem otoku“), Federica Garcije Lorce („Krvava svatovi“), De Sadea i Jeana Geneta („Balkon“, „Sluškinje“, „Strogi nadzor“). Drama „Krv i košute“ praizvedena je 1989. u Mariboru, a doživjela je premijere i u Ljubljani te Puli.
Dobitnik je više vrijednih priznanja, među kojima se ističu: odličje Predsjednika Republike Hrvatske za doprinos u kulturi Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Marulova nagrada, Nagrada hrvatskoga glumišta, Prešernova nagrada, Župančičeva nagrada, Nagrada grada Ljubljane te Borštnikova nagrada, koju je dobio u više navrata.
Godine 1986. utemeljio je znamenitu ljubljansku Koreodramu, kazalište koje je ostavilo duboka traga u slovenskome glumištu, ali i širem kulturnom prostoru.
Šesnaest godina poslije, 2000., pokreće i Međunarodni festival komornoga kazališta Zlatni lav u Umagu, koji svake godine pod drugom skupnom egidom okuplja umjetnike iz zemalja središnje i južne Europe.
U riječkom HNK Ivana pl. Zajca do sada je režirao predstave: koreodramu „Krvavi svatovi“ F. G. Lorce i „Dama s kamelijama“ A. Dumasa u izvedbi ansambla Hrvatske drame, višestruko nagrađivanu „Delitto all'isola delle capre/Zločin na kozjem otoku“ Uga Bettija u izvedbi ansambla Talijanske drame, operu „Tosca“ Giacoma Puccinija (za scenografiju ove predstave dobio je Nagradu hrvatskog glumišta), koju je nakon izvedbi na kazališnoj pozornici, za Riječke ljetne noći 2008. režirao kao operni spektakl na tri riječke kulturno-povijesne lokacije u realnom vremenu. U sklopu programa istog Festivala režirao je Strindbergovu „Gospođicu Juliju“.

IRENA SUŠAC

IRENA SUŠAC

Rođena je 1960. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala dizajn odjeće. Od 1985., od kada se bavi kostimografijom, napravila je više od 150 kostimografija u svim kazališnim kućama u Hrvatskoj, te u Sarajevu i u Mariboru. Surađivala je s mnogim redateljima (P. Selem, P. Šarčević, N. Delmestre, K. Dolenčić, J. Juvančić, M. Carić, Ž. Mesarić...) i scenografima (Z. K. Atač, D. Jeričević, D. Laginja...). Sudjelovala je na svjetskoj izložbi kostimografije i scenografije Praški quadrienale 1996. i 2000. Za svoj rad nagrađena je brojnim nagradama, među kojima su Tirena (Dubrovnik, 1996.), Marul (Split, 1997.), Nagrada hrvatskog glumišta (Zagreb, 1998.) i Zlatni smijeh (Zagreb, 2000.).
S redateljem Ozrenom Prohićem surađuje već godinama, a od zajedničkih projekata izdvaja:
Proces F. Kafke, Posljednji ljetni cvijet L. Paljetka, Braća Karamazovi F. M. Dostojevskog, Dum Marinovi sni M. Držića te opere: Turčin u Italiji G. Rossinija, Orfej u podzemlju G. Offenbacha te Rigoletto i Attila G. Verdija.

Magdalena Lupi

Rođena je 1968. godine. Dramaturgiju je diplomirala na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani. Od 1993. godine zaposlena je kao dramaturginja Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta «Ivana pl. Zajca» u Rijeci.
Kao dramaturginja, autorica dramatizacija i autorica surađivala je s kazališnim i filmskim institucijama kao i vaninstitucionalnim kazalištima: DK Gavella, ZeKaeM, Llinkt!, Zagreb Film, Teatar Exit - Zagreb, Škuc Gledališče, Gledališče Glej i Cankarjev dom, Festival suvremenih umjetnosti „Mesto žensk“ - Ljubljana, Slovensko Stalno Gledališče - Trst, Gradskim kazalištem lutaka Rijeka i Split, Dječjim kazalištem u Osijeku itd.)
Bila je dugogodišnja umjetnička voditeljica te ujedno suosnivačica nezavisne kazališne grupe TRAFIK iz Rijeke koja se bavi istraživanjem rubova izvedbenih formi. U TRAFIK-u ostvaruje brojne autorske predstave te mnoga gostovanja na hrvatskim i inozemnim festivalima.
Objavljuje eseje i kazališne studije.
Živi i radi u Rijeci.

Za svoj je rad primila nagrade:
- za najbolju predstavu na 25. salonu mladih u Zagrebu 1998. - predstava Hodač
- za dramaturgiju predstave Hodač na Festivalu hrvatske drame “Marulićevi dani” u Splitu 1999. te na Festivalu malih scena u Rijeci 2000.
- za najbolju dramatizaciju za predstavu Bistri vitez Don Quijote od Manche M. Cervantesa, SLUK Osijek 1999.
- povelju za promicanje hrvatske književne baštine na kazališnoj sceni za predstavu Albus kralj V. Nazora za koju potpisuje dramatizaciju i režiju, SLUK, Osijek 2001.
- nagradu Zlatna Žar Ptica dodijeljenu Gradskom kazalištu lutaka Rijeka za promicanje neverbalnog izraza u kazalištu za djecu i mlade u predstavi Moje tijelo, autora Žaka Valenta i Magdalene Lupi te redatelja Žaka Valente, Naj, naj festival, Zagreb, 2009.

JAGOŠ MARKOVIĆ

Rođen je u Podgorici 1966.godine. Diplomirao je kazališnu režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1987. u klasi Borjane Prodanović i Svetozara Rapajića.

Najznačajnije među četrdesetak njegovih dosadašnjih režija su: Romeo i Julija, San Ivanjske noći i Na Tri kralja W. Shakespearea, Tartuffe i Učene žene J.B.P. Molièrea, Euripidova Hekuba, Elektra Euripid-Kiš, Adam i Eva M. Krleže, Kate Kapuralica V. Stullija, Skup M. Držića, Lorcin Dom Bernarde Albe, Simovićeva Hasanaginica, Decameron-Dan ranije Boccaccio-Glovacki, Ionescova Ćelava pjevačica, Govornica prema vlastitom tekstu (koji se danas izvodi i u inozemstvu), Čarobnjak iz Oza L.F. Bauma, Tri mušketira A. Dumasa te Kiplingova Knjiga o džungli. Osim dramskih, režirao je opernu predstavu Pepeljuga G. Rossinija.

Dobitnik je svih najviših strukovnih nagrada i priznanja u svojoj zemlji, a nerijetko je nagrađivan i nagradama publike. U izuzetno dugačkom nizu su i Nagrada Ministarstva kulture Crne Gore za doprinos kulturi, Nagrada Ministarstva kulture Srbije, Sterijina nagrada, Nagrada grada Beograda, Nagrada "Bojan Stupica", dvije nagrade za najbolju režiju na Festivalu djeteta u Kotoru, četiri uzastopne nagrade za najbolju režiju na Festivalu komedije u Jagodini, Nagrada "Davidof" za suvremeni scenski izraz, dvije godišnje nagrade Jugoslavenskog dramskog pozorišta... Za najboljeg je redatelja godine prema anketi kazališnih kritičara izabran 1996. godine, a 2002. također je proglašen redateljem godine i to prema izboru televizijskih gledatelja.

Među najnagrađivanijim njegovim predstavama mediteranskih tema su one nastale prema tekstovima hrvatske dramske baštine. Kate Kapuralica dobila je ukupno 35 nagrada, dok je Skup, nakon brojnih drugih nagrada, oduševio publiku na ovogodišenjem Festivalu malih scena u Rijeci i dobio većinu nagrada.

RUBEN DALIBALTAYAN

RUBEN DALIBALTAYAN

Rođen je u Erevanu, glavnom gradu Armenije. Počevši vrlo rano s glazbenim obrazovanjem, svoj je prvi solistički koncert održao sa samo deset godina. Nakon diplome Glazbene škole za talentiranu djecu, obrazovanje nastavlja na Državnom konzervatoriju u Erevanu. Nakon dvije nacionalne pijanističke nagrade odlazi u Moskvu, gdje završava postdiplomski studij na Državnom konzervatoriju.

Tijekom školovanja, dobiva brojne nagrade na prestižnim međunarodnim pijanističkim natjecanjima (Armenija, Italija, Kina, Hrvatska). Važnu točku u njegovu razvoju predstavlja i pohađanje tečajeva legendarnog pijanista Alexisa Weissenberga u Engelbergu, Švicarska. Maestro je visoko ocijenio njegov talenat, pa mu je dodijelio Internacionalnu nagradu "Alexis Weissenberg".

Koncertirao je u Armeniji, Rusiji, Moldaviji, Italiji, Portugalu, Švicarskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sloveniji, a kao solist nastupao je i s nacionalnim simfonijskim orkestrima Armenije, Moldavije, Bosne, Kine i Hrvatske. Posebno se ističe njegova suradnja s hrvatskim dirigentima Pavlom Dešpaljem i Vjekoslavom Šutejem u izvedbi koncerata Čajkovskog i Hačaturjana.

Paralelno s pijanističkom karijerom, bavi se i pedagoškim radom. Godine 2005. postaje profesor na riječkom odsjeku Glazbene akademije Zagreb.

Njegov repertoar uključuje glazbu od barokne do suvremene. Posebnu pažnju posvećuje djelu Franza Liszta, ali i ostalim romantičarskim skladateljima. Osim solo koncerata, izvodi i recitale u klavirskom duu sa suprugom Juliom Gubaidullinom.

Sergej Kiselev

Rođen je u Sankt Petersburgu (Rusija) 1960. godine.
Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu 1977., a nakon toga upisao je Akademiju kulture "N.K. Krupskoj" koju završava s najvišim ocjenama 1979. Iste godine upisuje Akademiju teatra, glazbe i kinematografije koju pak završava 1984.
Godine 1990. odlazi na natječaj pjevača u Beč gdje i pobjeđuje.
Godine 1991. pobjeđuje i na natječaju "P. I. Čajkovski" u Sankt Petersburgu.
Godine 1986. zapošljava se u Kazalištu operete u Sankt Petersburgu, a 1990. kao solist u Komornoj filharmoniji te 1992. postaje i solist Smolnog sabora.
Godine 1993. radi kao solist Mariinskoga teatra Kirovski i Teatra opere i baleta "Imini Musorgskog".
Nastupao je i u inozemstvu na koncertima u Japanu, Francuskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Italiji, Finskoj i Norveškoj a surađivao je s istaknutim glazbenicima: J. Temirkanovim, V. Georgijevim, M. Rostropovičem, G. Višnjevskim.
Godine 1998. dolazi u Hrvatsku od kada je angažiran u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, ali često biva angažiran i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i Osijeku.
U Rijeci i u drugim gradovima nastupao je u ulogama: Almaviva (Seviljski brijač), Evgenij Onjegin, Nemorino (Ljubavni napitak), Alfredo ( La Traviata), Zinadij Borisovič (Lady Machbeth), Aleksij (Lizinka), Duca di Mantova (Rigoletto).
Nastupa često i na koncertnim podijima: Requiem (Mozart), Petite Messe solennelle (Rossini)...
U rujnu 2000. nastupao je na Milenijskom koncertu pri Ujedinjenim narodima u New Yorku.
Dobitnik je Nagrade "Milan Pihler" za najbolje ostvarenu mušku ulogu u opernom programu HNK Ivana
pl. Zajca u sezonama 2000./2001. i 20001./ 2002. za ulogu Nemorina u operi Ljubavni napitak Gaetana Donizettija

DARKO LUKIĆ

DARKO LUKIĆ
Redoviti je profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a predaje i na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.Kao predavač gostuje na sveučilištima izvan Hrvatske (Austrija, Argentina, BiH,Brazil,Bugarska, Italija,Rumunjska, SAD, Srbija,Velika Britanija, Venezuela). Objavljuje teatrološke knjige (Uvod u antropologiju izvedbe, Kazalište u svom okruženju 1 i 2, Kazalište, kultura, tranzicija, Drama ratne traume, Produkcija i marketing scenskih umjentosti, Misliti igru?) , prozu (Gonetanje zrcala, Noći punog mjeseca, Uzaludnosti, Bijeg od budućnosti), a dramski su mu tekstovi, libreta, scenske adaptacije i dramatizacije izvođeni u Hrvatskoj, SAD, Argentini, Rumunjskoj, Venezueli, Njemačkoj, Španjolskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Poljskoj. Dramatizirao je prozna djela poput romana “Gospođa Bovary” Flauberta, “Grad i psi” Vargasa Llose, “Orlando” Virginie Woolf, “Tvrđava” Meše Selimoviča i “Elijahova stolica” Igora Štiksa. Prevodi dramske tekstove s engleskog i španjolskog. Autor je baletnih libreta i dramaturg plesnih predstava, između ostalih i Simfonija tužnih pjesama (Staatsoper Unter den Linden, Berlin, 2010, u koreografiji Ronalda Savkovića) Hiša 22 (Plesni teater Igen, Slovenija, praizvedba New York 2007.) Caligula(Baletna Trupa Croatia, Zagreb, HNK Varaždin, 2006), Hamlet (Baletna Trupa Croatia, Zagreb, 2005.) i Peer Gynt (HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, 2002.)

ROBERTO HALLER

ROBERTO HALLER

ROBERTO HALLER, zborovođa i umjetnički voditelj rođen je u Rijeci gdje već od završetka školovanja umjetnički djeluje u prvom redu kao pijanista, a također nastupa na čembalu i orguljama te se bavi i komponiranjem. Završio je klavir na Tršćanskom konzervatoriju u klasi prof. Baldinija, čembalo je usavršavao kod prof. i dirigenta Laurenca Cummingsa, a kompoziciju je učio kod Josipa Kaplana. Već desetak godina je korepetitor solista i zbora HNK I. pl. Zajca, a od nedavno vodi operni zbor. Stalni je član komornih ansambala : «Riječki klavirski duo», «Vox caelestis», «Collegium musicum fluminense» i «Riječki komorni orkestar», s kojima je snimio 4 nosača zvuka i za koje često i sklada dobivajući pritom priznanja i nagrade. Posljednje praizvedeno djelo je «Gloria» (za sole, zbor, orkestar i orgulje) koje je Operni ansambl kazališta izveo s velikom uspjehom u katedrali sv. Vida u lipnju ove godine.Sudjelovao je također u televizijskim emisijama ozbiljne glazbe, a uz brojne nastupe u našoj zemlji i inozemstvu bavi se još i pedagoškim radom predajući klavir u Centro studi di musica classica u Zajednici Talijana u Rijeci.

ADNAN PALANGIĆ

Rođen 4. 6. 1949. Bar, Crna Gora
VISINA: 185cm
PJEVAČKI GLAS: bas-bariton
ZNANJE JEZIKA: engleski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Dramski studio
Studijsko putovanje u SAD ( 3 mjeseca)
Studijsko putovanje u Poljsku (2 mjeseca)
1969. angažiran u Crnogorskom narodnom pozorištu; nakon toga u Narodnom pozorištu u Zenici, kao gost angažiran u sarajevskim teatrima
1985. osnovao svoj teatar Bistva nova
Snimio preko 30 TV i filmskih naslova, od toga blizu 20 velikh i većih uloga.
Nastupio na Kanskom festivalu s TV filmom Nevjeste dolaze, u režiji E. Kusturice.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
N.Fabrio-I.Boban, Smrt Vronskog, režija I. Boban, uloga: Karenjin;
P.Budak, Klupko, režija Ž.Orešković, uloga: Jursan;
M.Cihlar Nehajev-D.Gašparović, Spes mea in deo est, režija Ž. Mesarić, uloga: knez Bernardin Frankopan;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, redatelj Z. Sviben, uloga: Kavalerijski kapetan;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, redatelj M. Juran, uloga: I.pl Kukuljević Sakcinski/Fran Kurelac;
M.Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga: Klanfar;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Augustin Ferraillon;
P. Calderón, Život je san, režija Z. Sviben, uloga: Clotaldo;
R. Ivšić, Akvarij, režija M. Kovač, uloga: General Gala;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac J) 1. psihijatar, Lajtnant, Satnik Sagner
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloga: Glumac Kralj
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Otac
A. P. Čehov, Galeb, redatelj J. Marković, uloga: Ilija Afanasjevič Šamrajev
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Don Vikica
W. Shakespeare, Othello, redatelj D. De Brea, uloga: Mletački dužd
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Vincenzio
A. Dumas, Dama s kamelijama, režija D. Z. Frey, uloga: Georges Duval (glas)

U Operi:
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Engleski general

PREOKUPACIJE I HOBI
Automobili i wisky
Kako zaraditi prvi milijun dolara.

KONTAKT
091 54 77 220

LUKA PEROŠ

LUKA PEROŠ

VISINA: 192 cm
PJEVAČKI GLAS: bariton
ZNANJE JEZIKA: engleski, njemački, francuski, talijanski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Završio Američku školu Abu Dhabi (Ujedinjeni Arapski Emirati). Godine 1997./1998. studirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a glumu diplomirao na Emerson Collegeu u Bostonu (SAD) 2000. godine.
Član ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca od 2004. godine.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloga: Horacije
F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Pops
F.G.Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Zaručnik

FILM I TV:
Kanjon opasnih igara, redatelj V. Tadej, uloga: Zlatan
Tri muškarca Melite Žganjer, redateljica S. Tribuson, uloga: Capt. Jones
Četverored, redatelj J. Sedlar, uloga:Vareille
La Femme Musketeer, redatelj S. Boyum, uloga: Funeral Musketeer

PREOKUPACIJE I HOBI
Glazba: klavir, električni bas, razne udaraljke, DJ za različitu glazbu
Sport: nogomet, košarka, skijanje, odbojka, tenis, hokej (oba), plivanje, gimnastika...

DAVOR MOJAŠ

DAVOR MOJAŠ

Rođen je u Dubrovniku 1952. godine. Svoj redateljski opus vezuje gotovo isključivo za Teatar Lero u Dubrovniku u kojem je ostvario pedesetak predstava i dvadesetak autorskih projekata . Na scenu je postavljao djela Brechta, Rozewicza, Witkievicza, Ivšića, Terentjeva, Jarryja, Vojnovića, Držića, Šklovskog, Čehova, Šehovića, lonesca, Majakovskog, Harmsa, Vvedenskog i drugih autora a od 1990. do 1998. godine ciklus vlastitih autorskih projekata (Stanje Lune, Možda vjetar?, Valcer, Tango, Uzdah Marije Orsle, itd.). Predstave su mu izvođene na Dubrovačkim ljetnim igrama, Dubrovačkim danima mladog teatra, Splitskom ljetu, EUROKAZ-u, PUF-u, Karanteni, i drugim hrvatskim festivalima te na brojnim nastupima u inzemstvu: Londonu, Beču, Bologni, Manchesteru, Coventryju, Liverpoolu, Sarajevu, Glasgowu, Krakowu, Cambridgeu, Kielcu, Ljubljani, Sarajevu, Solunu, Skopju ...
Ostvario je autorski ciklus od pet predstava s kazalištem Kuntrata iz Sv. Filipa i Jakova. Režirao je u Kazalištu Marina Držića, pisao je scenarije i režirao brojna prigodna umjetnička događanja. Objavio je nekoliko dramskih tekstova a drame su mu izvođene u Dramskom programu Hrvatskog radija. Objavio je pet knjiga proze, dvije grafičko-književne mape te brojne druge književne, esejističke i feljtonske prinose u gotovo svim hrvatskim časopisima. Zastupljen je u nekoliko pjesničkih i literarnih antologija a proza mu je prevođena na strane jezike. Stalno je uposlen kao novinar Hrvatskog radija Radio Dubrovnika gdje je od 2000. godine odgovornim urednikom. Ovo mu je prva redateljska suradnja s HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

ANTON NANUT

Umjetnički put slovenskog dirigenta Antona Nanuta započeo je već u njegovim ranim studentskim godinama. Muški zbor "Vinko Vodopivec" je pod njegovim temperamentnim vodstvom razvio kvalitetu usporedivu s najboljim tadašnjim sastavima te vrste u Europi. Njegova (studentska) interpretacija Schubertove Nedovršene simfonije koja mi je ostala u sjećanju, obećavala je karijeru koja se potom zaista i dogodila.
Maestro Anton Nanut rodio se u Kanalu ob Soči 1932. godine. Studirao je na Akademiji za glazbu u Ljubljani i diplomirao u klasi profesora Danila Švare. Svoju međunarodnu karijeru započeo je u Dubrovniku, gdje je 1958. godine postao dirigent i umjetnički vođa dubrovačkog Gradskog orkestra. Već u prvom razdoblju gostovao je u Londonu, Pragu i Varšavi, a s dubrovačkim Gradskim orkestrom se izuzetno uspješno predstavio u Mađarskoj, Italiji i Austriji.
Postao je zatim šef-dirigent Slovenske filharmonije i 1972. godine profesorom dirigiranja na Akademiji za glazbu u Ljubljani. S orkestrom Slovenske filharmonije je gostovao u Italiji, Austriji, Belgiji, Njemačkoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu i Sjedinjenim Američkim Državama. Od 198l. godine pa do umirovljenja bio je šef-dirigent i umjetnički vođa Simfoničara RTV Slovenije. S tim je orkestrom otpočeo pionirski rad digitalnih snimanja za kompaktne ploče snimivši ih približno 200, većinom pod imenom izdavačke kuće Stradivari Classics, koje su obišle gotovo cijeli svijet. Sa Simfoničarima RTV Slovenije maestro Nanut gostovao je u SAD-u i brojnim europskim državama. U New Yorku je nastupio u glasovitoj koncertnoj dvorani Carnegie Hall. Anton Nanut je bio i dugogodišnji umjetnički vođa Slovenskog okteta. U tom razdoblju je taj sastav obišao svijet i utvrdio svoju međunarodnu reputaciju. Od 1996. godine Anton Nanut je umjetnički direktor i dirigent Udinske filharmonije. Maestro Anton Nanut primio je više slovenskih i inozemnih priznanja i odlikovanja: nagradu Milke Trnine, nagradu "Slobodne Dalmacije" za Mozartov Requiem, Župančičevu nagradu, nagradu Prešernovog sklada, nagradu Grada Dubrovnika, nagradu Zlatna lira, nagradu Franc Bevk, medalju Carnegie Hall-a, Smetaninu medalju, Zlatnu medalju Milana, te odlikovanja Predsjednika Republike Hrvatske (Red Danice hrvatske), i Predsjednika Republike Slovenije. Vodio je znamenite orkestre: Stadtskapelle Dresden, Berlinski radijski simfonijski orkestar, Lenjingradsku filharmoniju, Bečki simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Argentine, Nacionalni filharmonijski orkestar Mađarske, Simfonijski orkestar RAI -Milano, Frankfurtsku filharmoniju, Filharmonijski orkestar Mexico City-ja i mnoge druge, ukupno više od 200 orkestara. Utemeljio je međunarodni festival Kogojevi dnevi, čiji je umjetnički vođa.
Zapisano je bilo: "Maestro Anton Nanut je dirigent koji iznenađuje svojom eruptivnom muzikalnošću, iznimnom kreativnošću koja dolazi do izraza kako kod komornih sastava tako i kod velikog orkestarskog aparata. Uvijek je bio izuzetno otvoren za novo u glazbenoj umjetnosti i zato je njegov dirigentski udio izuzetno bogat upravo na području glazbenog stvaralaštva. Cijelo vrijeme svoje uspješne karijere poticao je nastajanje novih glazbenih djela i u njegovoj umjetničkoj sposobnosti i predvidljivosti su njegove neprocjenjive zasluge.
Njegovo je umjetničko djelo uvijek bilo u središtu pozornosti." Pavel Mihelčič

EDUARD ČERNI

EDUARD ČERNI

Rođen 22. 2. 1948. u Zenici
VISINA: 186 cm
PJEVAČKI GLAS: bariton
ZNANJE JEZIKA: njemački i talijanski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
F.M.Dostojevski, Selo Stepančikovo, režija B. Jerković, uloga: Obnoskin;
M. Krleža, Galicija, režija V. Vukmirović, uloga: Kadet Horvat;
J.Sterija Popović, Pokondirena tikva, režija D. Mijač, uloga: Vasilije;
S. Radonjić Ras, Na rubu, režija , B. Eraković, uloga: Čovjek s puškom;
I.Petrović Pecija: Pljusak, režija V. Vukmirović, uloga: Nikola;
Nušić, Protekcija, režija R.Zlatan Dorić, uloga:Svetislav;
W. Shakespeare, Život i smrt kralja Johna, režija P.Šarčević, uloga: Artur;
Goldoni, Lepeza ili žventula, režija V. Soldatović, uloga: Coronato;
A.V. Vampilov, Lov na patke, režija V. Vukmirović, uloga: Šajapin;
G.Feydeau, Mačak u veći, režija P. Šarčević, uloga: Dufausset;
Ž. Čingo, Paskvelija, režija Lj. Georgievski, uloga: Vecale Nikodinoski;
M. Držić, Skup, režija V. Vukmirović, uloga: Drijemalo;
O. Wilde, Idealan muž, režija R. Zlatan Dorić, uloga: Viconde de Nanjac;
B. Dimitrijević, Poseta morske tetke tj. tragedija genija, režija Z. Sviben, uloga: Isidor;
W. Shakespeare, Hamlet, režija F. Macedonio, uloga: Leart;
M. Ogrizović, Hasanaginica, režija G. Mirković, uloga: Imotski kadija;
B. Nušić, Dr., režija R. Z. Dorić, uloga: Velimir Pavlović;
G. Stefanovski, HI-FI, režija V. Vukmirović, uloga: Rus;
Nepoznati autor, Ljubovnici, režija Ž. Orešković, uloga: Intrigalo;
M. Ilić, San zimske noći, režija G. Mirković, uloga: Gliša;
A. Christie, Mišolovka, režija N. Urošević, uloga: Giles Ralston;
C. Vermorel, Lenji, Staljin, Trocki, režija R.Z.Dorić, uloga: Trocki;
F. Hadžić, Zmija, režija V. Vukmirović, uloga: Mladi zavodnik;
I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, režija Z. Sviben, uloga: Mušica;
M. Ilić, Valcer poručnika Nidrigena, režija Lj. Georgievski, uloga:Kuiper;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija V. Gerić, uloga: Camille;
T. Partljič, Moj tata, socijalistički kulak, režija V. Vukmirović, uloga: Drug iz sreza;
M. Krleža, Gospoda Glembajevi, režija Ž. Orešković, uloga: Alojzije Silberbrandt;
Salon sa slikama obitelji Polić, režija V. Vukmirović, uloga: Vladimir;
J.B.P. Moliére, Tartuffe, režija D. Munitić, uloga: Valere;
V.Štulić, Kate Kapuralica, R. Dorić, uloga: Korčulanin;
R.D.Mac Donald, Sastanak na vrhu, režija N. Eterović, uloga: Vojnik;
R.Šeligo, Slovenska sauna, režija J. Pipan, uloga: Dorn;
D. Gervais, Duhi, režija B. Brezovec, uloga: Jimmy;
G. Büchner, Leonce i Lena, režija R. Vojvodić, uloga: I policajac i I sluga;
M. Krleža, Adam i Eva, režija V. Vukmirović, uloga:Pierrot;
N. V. Gogolj, Revizor, režija V.Taufer, uloga: Dobčinski;
F. Dürrenmatt, Posjet stare dame, režija Lj. Georgievski, uloga: Hofbauer;
W. Shakespeare, Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Curan;
I. Kušan, Vaudeville, režija V. Vukmirović, uloga: Božo Petrunić;
N. Fabrio – D. Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga: Jožić Despot;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Maričić, uloga: Chamerot;
M. Krleža, s, režija V. Taufer, uloga: Građanin;
M.C.Nerhajev- D. Gašparović, Vuci, režija Ž. Mesarić, uloga: Prebjeg iz Jajca, Pavao Kerečenj, Rainer;
M.C.Nerhajev- D. Gašparović, Spes mea in deo est, režija Ž. Mesarić, uloga: Prebjeg iz Jajca;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Ispovjednik;
T. Stoppard, Arkadija, režija L. Zappia, uloga: Jellaby;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Don Raffaello;
L. Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, režija I. Kunčević, uloga: Mornar;
M. Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga: Gospodin;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Baptistin;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Folijant
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Dr. Altman
W. Shakespeare, Othello, redatelj D. De Brea, uloga: Senator

U Operi :
M.Grgić-A.Kabiljo, Jalta, Jalta, uloga: Lari, američki sobar;
I.Tijardović, Mala Floramye, režija M.Štambuk, uloga: Šjor Dane;
A.J. Lerner – F. Loewe, My fair lady, redatelj i koreograf Norman Dixon, uloga: Zoltan Karpaty ;

PREOKUPACIJE I HOBI
Čitanje

KONTAKT
051 513 846

BOSNIMIR LIČANIN

BOSNIMIR LIČANIN

Rođen 8. 3. 1944.

VISINA: 183 cm

PJEVAČKI GLAS: tenor bariton

ZNANJE JEZIKA: njemački, talijanski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA

Prirodoslovno matematički fakultet

Od 1982. je stalni član ansambla Hrvatske drame Narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka.

ULOGE

u ansamblu Hrvatske drame:

W. Shakespeare, Hamlet, režija F. Macedonio, uloga: Svećenik Hamlet;

F. Hadžić, Zmija, režija V. Vukmirović, uloga: Maskirani klijent;

Nepoznati autor, Ljubovnici, režija Ž. Orešković, uloga: Dotur Prokupio;

B. Nušić, Dr., režija R. Z. Dorić, uloga: Života Cvijović;

M. Ilić, San zimske noći, režija G. Mirković, uloga: Spaho;

I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, režija Z. Sviben, uloga: Kozlina;

G. Stefanovski, HI - FI, režija V. Vukmirović, uloga: Arapin;

A. Christie, Mišolovka, režija N. Urošević, uloga: Poručnik Trotter;

C. Vermorel, Lenjin, Staljin, Trocki, režija R. Z. Dorić, uloga: Josip V. Staljin;

G. Feydeau, Buba u uhu, režija V. Gerić, uloga: Tournel;

M. Ilić, Valcer poručnika Nidrigena, režija Lj. Georgievski, uloga: Rupet;

T. Partljič, Moj tata, socijalistički kulak, režija V. Vukmirović, uloga: Medved;

V. Stulli, Kate Kapuralica, režija R. Z. Dorić, uloga: Tikvulin;

J. Anouilh, Colombe, režija V. Vukmirović, uloga: Du Bartas;

Salon sa slikama obitelji Polić, režija V. Vukmirović, uloga: Nikola Polić;

R. Šeligo, Slovenska sauna, režija J. Pipan, uloga: Gartner;

D. Gervais - R. Ivšić, Duhi, režija B. Brezovec, uloga: Babaja;

S. Šnajder, Dumanske tišine, režija Z. Sviben, uloga: Gozze;

I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, režija B. Mićunović, uloga: Mate Bukarica;

M. Krleža, Adam i Eva, režija V.Vukmirović, uloga: Johanaan;

D. Jovanović, Viktor ili Dan Mladosti, režija M. Međimorec, uloga: Karelj Koželj;

N.V. Gogolj, Revizor, režija V. Taufer, uloga: Zemljanika;

M. Matišić, Legenda o Svetom Muhli, uloga: Kazimir Krvopija;

W: Shakespeare, Kralj Lear, režija V.Taufer, uloga: Grof Gloucester;

I. Kušan, Vaudeville, režija V.Vukmirović, uloga: Berislav;

N. Fabrio-D.Gašparović, Vježbanje života, režija G.Paro, uloga: Gašpar Kombol; Bračanin, Milutin Barač, Frano Supilo;

A.P.Čehov, Višnjik, režija N.Mangano, uloga: Simeonov-Piščik;

G.Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Vidauban;

M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Građanin;

C.Nehahev-D.Gašparović, Vuci, režija Ž.Mesarić, uloga: Matej Lang, Šime Erdodi;

T.S.Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga: Prvi vitez;

M. Grgić, Mali trg režija I.Kunčević, uloga: Čangija;

D.Gašparović, Milutin Barač - život za rafineriju, režija V.Vukmirović, uloga: Milutin Barač;

J.Nestroy, San o sreći režija Leo Ktunarić, uloga: Gajski, Mecena;

F.Arabal, Piknik na bojišnici, režija Ž. Mesarić, uloga: Gospodin Tepan;

N.Fabrio-I.Boban, Smrt Vronskog, režija I.Boban, uloga: Stjepan Arkadjič Oblonski;

P.Budak, Klupko, režija Ž.Orešković, uloga: Markina;

Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Mister;

N.Fabrio-D.Gašparović, Vježbanje života, režija G.Paro, uloga: Bračanin (obnova)

T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M.Juran, uloga: Dr.Kapetan Crespi;

M.Krleža, Leda, režija Z. Sviben, uloga: General direktor;

I.Vidić, Velika Tilda, režija N. Delmestre, uloga: Gost veseljak;

B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Britva;

N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Huklija;

F. M. Dostojevski, Zločin i kazna, redatelj T. Janežič, uloga: Barut, Ilja Petrovič, poručnik;

J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac G) Profesor, 3. psihijatar, Feldkurat Otto Katz, Stražmeštar, Baloun;

E. De Filippo, Filumena Marturano, redatelj J. Marković, uloga: Nocella

F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Glava

U Operi HNK

I.Tijardović, Mala Floramye, uloga: Pukovnik de Quimperrville

M.Grgić-A.Kabiljo, Jalta, Jalta, uloga: Ruski general;

U Talijanskoj drami

A. Damiani, Album di famiglia, režija N. Mangano, uloga:Un Barbone;

OSTALI ANGAŽMANI

1959. Agnezin muž (M. Begović: PUSTOLOV PRED VRATIMA)

1960. Gašpar Alapić (B. Kreft: SELJAČKA BUNA)

1961. Birel Erčibal (L. Verneuil: ROĐAK IZ VARŠAVE), Bosanska Gradiška

1962. Dr. Morž (M. Bor: ODRPANCI), Bosanska Dubica

Akademsko pozorište "Branko Krsmanović"

1964. I. građanin (E. Švarc - D. Tatić: ZMAJ)

1966. Šimun g. Vujić: HAJDE DA SE IGRAMO JOAKIMA VUJIĆA)

1968. Mališa (M. Đukić: STRIP - TEASE KOD DŽAKERA)

1968. Gradonačelnik (E. Švarc - M. Pavićević ZMAJ)

1969. Bruton (M. Pavićević ALERGIJA)

1970. Pjesnik (Z. Šarić - M. Pavićević: TAUCII LJEPOTE JEDNOG STVARANJA)

1970. Brammer (S. Grohovljak: KMLJ W.)

Narodno pozorište Bosanska Krajina

1971. Vuk, Peti Zmijanjac, Pokojnilc, Pehlivan (P. Kočić KRAJIŠKE LEGENDE)

1971. Silberbrant (M. Krleža: GOSPODA GLEMBAJEVI)

1972. Tigar (B: Ćopić: GEUVI BARUT)

1972. Rabat (M. Oljača: NOĆ OGLEĐEVSKA)

1972. Boben (E. Labiche: SLAMNI ŠEŠIR)

1973. Bojan (J. Spremo: VUČICA)

1973. XXX (Predstava KARIJATIDE)

1973. Mefistofel (P. Valery: MOJ FAUST)

1973. Inspektor g. Anouilh: PEĆINA)

1974. Hrvoje Vukčić (M. Jančić TVRTKO, BOSANSKI KRALJ)

1974. Japanac (F. Hadžić DOBRO JUTRO, LOPOVI)

1974. XXX (E. Švarc: ZMAJ)

1974. Viktor (Hikmet: KRAVA)

1974. Nepoznati (M. Krleža: MICHELANGELO BUONAROTTI)

1974. Prozorov (A. Čehov: TRI SESTRE)

1975. Prolog, Kovač (V.Majakovski: MISTERIJA BUF)

1975. Hasanaga (M. Ogrizović HASANAGINICA)

1975. Leonat (W. Shakespeare: SIMBELIN)

1975. XXX (S. Mrožek: EMIGRANTI)

1976. Nikoletina Bursać (B. Ćopić KRAJIŠKE LEGENDE)

1976. Škrgo (D. Mažar: VODE SE POVLAČE)

1976. Meandžić (M. Crnjamki: TESLA)

1976. Frnac Benot (I. Cankar: KRAEJ BETAJNOVE)

1977. Lans (W. Shakespeare: DVA VITEZA IZ VERONE)

1977. Pjer Lenžven (B. Brecht: DANI KOMUNE)

1977. Dobričina (A. Popović: UVEK ZELENO)

1977. Simeun Đak (M. Jančić BUNDŽIJA)

1977. Recitator (M. Miloradović NAŠ TITO)

1978. Lutalic, Putnik (K. Čapek: IZ ŽIVOTA KUKACA)

1978. Antipa Zikov (M. Gorki: ZIKOVI)

1978. Leo Jogiches (Fađi - Skvarcina: ROZA LUKSEMBURG)

1978. Sava Savić (Nušić: PROTEKCIJA)

1978. Runjo (F. Hadžić ČOVJEK NA POEOŽAJU)

1979. Lale i Krsta (I. Andrić - G. Mirković ANIKINA VREMENA)

1979. Jalmar Ekdal (H. Ibsen: DIVLJA PATKA)

1979. Salkica Mehić (H. Kikić - R. Marušić: KOKINI)

1980. Kristobal (A. Hing: SLAVOEUK)

1980. Onucije (S. Mrožek: KROJAČ)

1980. Agaton (B. Nušić OŽALOŠĆENA PORODICA)

1981. Kajo Anicije, Van der Blutten (M. Krleža: AFETEJ)

1981. Kunovalov (I. Horozović AKIF ŠEREMET)

1981. On (D. Mažar: RAZVOD - USLOV ZA BRAK)

1981. Prvodadžija (J. Sterija Popović: ŽENIDBA I UDADBA)

1982. Kučivrat (M. Držić SKUP)

1982. On (E. lonesco: LUDILO UDVOJE)

Otvorena Scena Belveder

1989. Papa (M. Krleža: MICHEEANGELO BUONAROTTI),

1990. Kralj Ubu (A. Jarry: KRALJ UBU)

1984. Monokomedijant (Razni jugosl. autori: AUTOCENZURA)

1984. Ivan Frano Jukić (I. Lovrenović: A MOJA JE BOSNA NEŠTO TREĆE)

REŽIJA PREDSTAVA

Ravmond Queneau, Stilske vježbe

Grupa autora Cabaret

Evgenij Schwartz, Zmaj

M.Krleža, Michelangelo Buonarrotti

Monokomedija, Likota, Dom kulture Senj

Biblija, (Dom sindikata "Franjo Belulović")

R. Gržinić, Prodati se za hamburger

M. Cihlar-Nehajev, Vavikon živi ki zgine pošteno

Grupa autora, Radio Rijeka kakvu ne vidite

Sve što niste znali o HNK "Ivan pl. Zajc" (autor i redatelj B. Ličanin)

E. Jurković, D. Ogurlić, Paralelni slalom II

Plivajuća scena Montv python

Munchen - Rijeka, autor i redatelj B. Ličanin

F. Milković, Oprosti mi pape

Inovator - Cabaret

F. Hadžić Glumac to čudno stvorenje - tečaj glume

Pričuva, crta i mi (autor i redatelj B. Ličanin)

S. Cuculić, Crvenkapica

Otvaranje riječkog ljeta - Ljudi smo, nismo glumci (autor i redatelj B. Ličanin) - tečaj glume

R. Jurišić-Vrgada, Palačinka

M. Ogrizović Hasanaginica

B. Ličanin: Svi imamo pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost (tečaj)

Richard Bach, Galeb

M. Krleža, Krležini dnevnici - tečaj

E. Stojćić, Diže li se vama gospodo? (novoosnovano kazalište: Otvorena scena Crikvenica, Selce, Dramalj, Jadranovo - redatelj B. Ličanin)

B. Ličanin, Ime žene (predstava uz potporu ministarstva kulture Republike Hrvatske) B. Ličanin, Cabaret by Likota (u novom prostoru Krešimirova 28b)

NAGRADE

Na Festivalu profesionalnih kazališta Bosne i Hercegovine u Jajcu dobitnik Nagrade najboljem glumcu sedam puta: 1973, 1974, 1976, 1977, 1978, 1979, 1980.

1978. Nagrada Veselin Masleša za životno djelo, Banja Luka.

PREOKUPACIJE

Osnovao scenu Akademskog pozorišta u Beogradu 1968.

Osnovao Studentsko kazalište Ivica Mažar u Banja Luci 1977.

Osnovao Otvorenu scenu Belveder u Rijeci 1985.

HOBI

Nastavnik padobranstva

KONTAKT

051 431 169

Denis Brižić

Rođen 24. 5. 1961. u Rijeci.
VISINA: 178 cm
PJEVAČKI GLAS: tenor
ZNANJE JEZIKA: engleski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti Zagreb, dislocirani studij Rijeka, 1990.

PROFESIONALNI ANGAŽMAN
Stalni član Hrvatske drame od 1990.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
N. V. Gogolj, Revizor, režija V. Taufer, uloga: Miška;
M. Matišić, Legenda o svetom Muhli, režija M. Carić, uloga: Mutimir Krvopija;
F. Dürrenmmatt, Posjet stare dame, režija Lj. Georgievski, uloga: Roby;
W. Shakespeare, Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Mahu;
I. Kušan, Vaudeville, režija V. Vukmirović, uloga: Ljudevit;
N. Fabrio - D.Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloge: Miroslav Krleža, Carlo Waluschnigg, Ugo Ossoinack;
A. P. Čehov, Višnjik, režija N. Mangano, uloga: Prolaznik;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Smetlar;
V. Havel, Iskušenje, režija Lj. Georgievski, uloga: Tajnik;
M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Štijef;
M. C. Nehajev - D. Gašparović, Vuci, režija Ž. Mesarić, uloga: Vig, Fratar, Pop Ivan;
T. S. Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga: Treći svećenik katedrale;
M. Grgić, Mali trg, režija I. Kunčević, uloga: Jura;
M. Grgić, Božo, Božena, režija R. Marčić, uloga: Marko;
D. Gašparović, Milutun Barač -Život za rafineriju, režija V. Vukmirović, uloga: Wagenmann;
F. Arabal, Piknik na bojišnici, režija Ž. Mesarić, uloga: Zapo;
F. Vodarić, Muka – Passio, režija R. Marčić, uloga: Šimun Gubavi, Speciar;
W. Shakespeare, Na tri kralja, režija V. Gerić, uloga: Fabijan;
C. Goldoni, Lukava udovica, režija L. Zappia, uloga: Monsieur le Bleau;
N. Fabrio - I. Boban, Smrt Vronskog, režija I. Boban, uloge: Koznišev, Otac, Gardist, Čovjek u podrumu, Hendikepirani;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Havlitschek;
T. Stoppard, Arkadija, režija L. Zappia, uloga: Valentine Coverly;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Špiro Dimitrović Kotaranin;
D. Lukić, Plastične kamelije, režija N. Delmestre, uloga: Marko;
D. Gervais, Duhi, režija M. Carić, uloga: Susjeda;
L. Pirandello, Čovijek, zvijer i krepost, režija I. Kunčević, uloga: Apotekar Toto;
R. Marinković, Glorija, režija Lj. Georgievski, uloga: Don Florijo;
E. Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S. Banović, uloga: Bobin;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Victor / Poche;
C. Goldoni, Oštarica, režija M. Carić, uloga: Manjak;
Čitajte Kamova, režija Katja Šimunić, uloga: Čitatelj / Brat;
N. V. Gogolj, Ženidba, režija J. Lorenci, uloga: Palenta;
J. Ford, Šteta što je kurva, režija N. Kleflin, uloga: Berggetto;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Ivan;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Sike;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac C) 1. stražar, Ministar propagande, Pepek Hop, Vodička
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Andrija Belinić
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloge: Guiledenstern, Osric
A. P. Čehov, Galeb, redatelj J. Marković, uloga: Semjon Semjonovič Medvedenko
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Doktor
J. Cartwright, Uspon i pad Malog Glasa, redateljica M. Koležnik, uloga: Gospodin Boo
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Doktor
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Skomrak
Anonimus iz 17. st., Lukrecija o'bimo rekli Požeruh, redatelj J. Marković, uloga: Antonio
W. Shakespeare, Othello, redatelj D. De Brea, uloga: Lodovico
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Gremio

u Talijanskoj drami:
G. Carbone, Regine, redatelj N. Mangano, uloga: Gustavo
Ruzante, La Vaccaria, redatelj G. de Bosio, uloga: Mercante

u Operi:
I. pl Zajc, Momci na brod, režija S. Jamnicky, uloga: Meštar Fabijan;
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Lari, američki sobar

u Baletu:
L. Minkus, Don Quijote, redatelj V. Miklin, uloga: Lorenzo;

OSTALI ANGAŽMANI

HKD teatar - Rijeka:
U očekivanju Godota
R.Marinković, Glorija, Redatelj L. Zappia, uloga: Toma
I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, redatelj L. Zappia, uloga: Mačak
T. Williams, Mačka na vrućem limenom krovu, redatelj L. Zappia, uloga: Gooper

Scena Kazališne akademije ARKA
P. Shafer, Javno oko, režija V. Vrhovnik, uloga: Detektiv;

GRADSKO KAZALIŠTE LUTAKA – Rijeka:
Mačak u čizmama,
Pinocchio

LA COLLINA - Trieste:

ACCADEMIA DELLA FOLIA - Rimini:

HRVATSKA KAZALIŠNA KUĆA - Zadar (Zadarsko kulturno ljeto):
C. Goldoni, Caffeterija, režija Z. Mužić

JAK - Lošinj:
F.Vodarić, Muka, režija R. Marčić, uloga: Š.Gubavi/ Speciar;

FILM:
Dejan Aćimović, Je l’ jasno, prijatelju, uloga Zatvorenika.

NAGRADE
1994. Dobitnik je nagrade na Festivalu glumaca u Vinkovcima za glumačku kreaciju u predstavi Pinocchio C. Collodija – M. Lupi
1996. Nagrada Veljko Maričić za najbolju epizodnu ulogu (Lucky u Beckettovu U očekivanju Godota) na Hrvatskom festivalu malih scena u Rijeci.

PREOKUPACIJE I HOBI
Vrtlarstvo

KONTAKT
GSM: 091 5694150

ROBERT NAGY

Rođen u Rumunjskoj. Studirao na Muzičkoj akademiji u Cluju, a privatne satove pohađao kod Ludovica Spiessa. Godine 1995. pobijedio na međunarodnom pjevačkom natjecanju u rumunjskom Lugoju, nakon čega je postao prvakom Rumunjske nacionalne opere u Bukureštu. Istodobno je gostovao u opernim kućama u Cluju i Temišvaru.
Potom je ostvario iznimno uspješnu karijeru izvan svoje domovine. Kao Edgardo u operi "Lucia di Lamermmor" nastupio je u Njemačkoj operi u Düsseldorfu, a ulogu Grofa Almavive u "Seviljskom brijaču" pjevao je u opernim kućama u Sofiji, Segioviji, Beču, Den Haagu i Roterdamu. Kao Don Ramiro u "Pepeljugi" nastupio je u Novoj izraelskoj operi u Tel Avivu, a Belmontea u "Otmici iz seraja" pjevao je u Bregenzu i Antwerpenu. Naslovnu ulogu u "Faustu" tumačio je u Bavarskoj državnoj operi i u Operi u Strasbourgu. Publici Bečke državne opere predstavio se 1999. godine kao Pjevač u "Kavaliru s ružom", a istu je ulogu pjevao i u Dresdenu i Limogesu.

MATJAŽ LATIN

MATJAŽ LATIN

Matjaž Latin studirao je kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režijom se počeo baviti još u Dramskome studiju u Mariboru 1989. godine. Nakon suradnji u Mariboru, Ptuju i zagrebačkom ITD-u izdvajaju se režije: u Drami SNG Maribor - prema D. Harmsu "Logika beskonačnoga života", E. Albee "Zoološka priča", M. Ravenhill "Shopping & Fucking", A. T. Linhart "Ta veseli dan ali Matiček se ženi"; MGL Ljubljana - N. Koljada "Murlin Murlo", D. Fo "Smiješni misterij"; Mestnome gledališču Ptuj - T. Dorst "Zavoj", M. Jesih "Triko", A. Shaffer "Njuškalo", S. Berkoff "Cmizdriti"; PG Kranj - rokgre "Blok"; KGB u Mariboru - rokgre "Kleščar"; SNG Drami Ljubljana - B. Srbljenović "Porodične priče", H. Kureishi "Prigrad"; PDG Nova Gorica - Z. Hočevar "m te ubu", N. Koljada "Kokoš"; SLG Celje L. Bärfuss "Seksualne neuroze naših roditelja" i HNK Split N. V. Gogolj "Revizor".
Nakon monodrame "Kleščar", snimio je film istoga naslova, dok je u popularnome "Porno filmu" u režiji D. Kozoleta nastupio u ulozi redatelja Čarlija.

DENI ŠESNIĆ

Rođen u Rijeci 1963. godine. Završio je Moving Academy for Performing Arts – design svjetla i projekcije u Amsterdamu. Za istu Akademiju predavao je četiri godine, te je kao tehnički direktor vodio sve aktivnosti Akademije među kojima valja izdvojiti: Praški „Quadriennale PQ 99“ te praški plesni festival „Četiri+četiri dana u pokretu“.
Oblikovao je svjetlo za više od 180 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. Posebno velike projekte ostvario je oblikovanjem svjetla za najveću svjetsku produkciju Verdijeve “Aide” u Pekingu, te pripremu dočeka Svetog Oca Ivana Pavla II. u Rijeci.
Bavi se i rasvjetom u arhitekturi, od čega treba izvojiti Teslin muzej u Smiljanu i Zorin dom u Karlovcu.
Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada među kojima Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, nekoliko Marulićevih nagrada u Splitu, Nagrade ASSITEJ-a i drugih.
Član je ULUPUH-a. Docent je na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

DAVID DE VILLIERS

DAVID DE VILLIERS

Rođen je 1944. u Cape Townu, Južnoafrička Republika, gdje je i započeo svoje glazbeno obrazovanje. Studije je potom nastavio u Njemačkoj.
Početke svog rada ostvario je u Operi u Frankfurtu, gdje je od 1977. do 1982. bio stalni dirigent.
Od 1983. do 1986. bio je umjetnički voditelj komornog orkestra Ad Artem de Metz (Francuska), a od 1984. do 1991. prvi Kapellmeister i zamjenik ravnatelja operne kuće u Bielefeldu (Njemačka) koja je, u to vrijeme, za svoj program temeljen na ponovnom "otkrivanju" i izvođenju nepoznatih opera dobila i međunarodna priznanja. Neka od tih djela izvedena su pod njegovom dirigentskom palicom: Zèmire und Azor (Grétry), Transantlantik (Antheil), Neues vom Tage (Hindemith), Die Ersten Menschen (Rudi Stephan), Ausgerechnet und Verspielt, Die Zwingburg (Krenek), Fenimore and Gerda (Delius), das Wunder der Heliane (Korngold), La Bohéme (Leoncavallo), La Juive (Halévi) and Nixon in China (Adams).
David de Villiers dirigirao je simfonijskim orkestrima u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Sloveniji, Južnoafričkoj Republici, Italiji i Koreji. Vodio je koncertnu turneju Cape Town Symphony Orchestra u Tajvanu, kao i turneju Philharmonique de Lorraine u Njemačkoj. Snimio je nosač zvuka suvremene glazbe Victora Fenigsteina sa Symphony Orchestra of Radio Luxemburg kao i nekoliko CD-a s Orkestrom Zapadnonjemačkog radija i solistima kao što su Marilyn Crispell, Jusuf Lateef, John Taylor, Django Bates, John Surman i drugi. Njegove posljednje produkcije uključuju i svjetske praizvedbe djela Manfreda Niehausa Petera Michaea Hamela, Joachima Kühna and Gerryja Hemingwaya.
S opernim ansamblima Metza, Festivala de Carpentars, Pretorije i Cape Towna, ravnao je novim izvedbama Čarobne frule, Les pèllerins de Mecque, Madame Butterfly, Tosce, Rigoletta, Fausta, Carmen, Seviljskog brijača i Rigoletta.
Od 1991. do 1997. bio je ravnatelj (Generalmusikdirektor) Simfonijskog orkestra i Opere (Stadtteater) u njemačkom Giessenu.
Njegov repertoar uključuje 60 opera, deset opereta, dva musicala, osam baleta i više od 450 koncerata, od barokne do suvremene glazbe.
Od 1995. vodio je klasu dirigiranja na Folkwang-Hochschule u Essenu. Godine 1998. postavljen je za profesora na klasi orkestralnog dirigiranja i simfonijskog orkestra ove ustanove. Od 2001. do 2003. predavao je i na Hochschule für Musik und Theater u Hamburgu, gdje je vodio i simfonijski orkestar.
Ove je godine, u rujnu, postao šef-dirigent Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. U Ljubljani će dirigirati većinom koncerata u pretplati, snimati za radio i televiziju te voditi orkestar na turneje. Njegov prvi tamošnji koncert s programom simfonijskog rocka i bandom “Siddharta” održan je pred 32 tisuće slušatelja.

VJEKOSLAV ŠUTEJ

VJEKOSLAV ŠUTEJ

Šef-dirigent Zagrebačke filharmonije Vjekoslav Šutej rođen je u Rijeci, u glazbeničkoj obitelji.

Dirigiranje je studirao kod Igora Gjadrova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se je kod Franca Ferrare u Rimu. Od godine 1979. do 1989. bio je prvim dirigentom HNK-a u Splitu. Od 1986. do 1990. bio je umjetničkim ravnateljem Hollybush Festivala u New Jerseyu, a od 1990. do 1993., s porastom svoje međunarodne karijere, bio je glazbenim ravnateljem Gran Teatro Fenice u Veneciji, gdje se je istaknuo u novim postavama Jevgenija Onjegina i Rigoletta. Godine 1990. utemeljio je Real Orquestra Simfonica de Sevilla, kojemu je ostao ravnateljem i šef-dirigentom do 1996. Godine 1992. postao je i glazbenim ravnateljem Houston Grand Opera gdje je (do 1997.) ravnao izvedbama 19 opera s ukupno 133 izvedbe od kojih su naročito uspjele La Bohème, André Chénier, Arijadna na Naxosu, Lucia di Lammermoor, Hoffmannove priče, Attila, Aida, La Traviata, Faust, Boris Godunov, Florenzia en el Amazonas itd.

Godine 1994. debitirao je u Bečkoj državnoj operi gdje se je istaknuo u dosad 100 izvedbi opera kao što su Pikova dama, La Bohème, Don Carlos, Cavalleria rusticana, I Pagliacci, Aida, Židovka, Tosca i Carmen. Godine 2001. otvorio je sezonu iste operne kuće s Don Carlosom u kojemu su naslovne uloge pjevali Neil Shicoff, Ferruccio Furlaneto i Maria Mescheriakova. Izvedba je bila uživo prenošena na glavnim trgovima u Beču i Grazu. Ravnao je novim postavama Carmen u San Franciscu, Trubadur na Verdijevu festivalu u Parmi, Čedo Zapada i Trubadur u Teatro Reggio di Torino, Carmen, Rigoletto i Aida u Veronskoj areni, Triptih i I Pagliacci (koji je zabilježen i na DVD-u u veronskome Teatro Filarmonico), Triptih, Carmen i Tosca u Teatro Bellini u Cataniji, Faust, Manon Lescaut, Madama Butterfly u Tokiju, Cavalleria rusticana u napuljskome San Carlu, Manon u madridskome Teatro Real, Florenzia en el Amazonas i Madama Butterfly u Seattleu, a u berlinskoj Njemačkoj operi ravnao je svečanom izvedbom Tosce i izvedbama Madama Butterfly. U travnju godine 2002. imenovan je ravnateljem glazbenoga programa Dubrovačkih ljetnih igara, u kojemu su, među ostalima, nastupili i tako slavni umjetnici kao što su Ramón Vargas, Denyce Graves, Leo Nucci, Cristina Gallardo Domâs.

Osim značajnih klasičnih koncerata dirigirao je i popularne koncerte s opernim zvijezdama današnjice (Novogodišnji koncert s Carrerasom u Frankfurtu 1991., koncert na Crvenome trgu u Moskvi 1992., koncerti s Carrerasom u Beču, Berlinu i u Veronskoj areni, koncert s Montserrat Caballé u Rimu, koncert s Carrerasom i Montserrat Caballé u Orangeu i Epidaurusu, gala koncert s Dianom Ross, Plácidom Domingom i Joséom Carrerasom, Ramónom Vargasom i Andreom Rost u Monte Carlu, s Ramónom Vargasom u Mexico Cityju i Münchenu te s Marijom Guleghinom u Tokiju i Nagoyi). Također je ravnao s prva četiri koncerta Božić u Beču s Plácidom Domingom i Joséom Carrerasom; dosad je prodano više od milijun primjeraka kompaktnih ploča sa snimkama s tih koncerata.

U razdoblju od godine 2004. do 2005. realizirao je još niz nastupa u Bečkoj državnoj operi (La Bohème, Tosca, Don Carlos, Nabucco, La Favorite, André Chénier, Židovka, Carmen i Rigoletto), Madama Butterfly, Čedo Zapada, Cavalleria rusticana i I Pagliacci u berlinskoj Njemačkoj operi, te Madama Butterfly, Florenzia en el Amazonas, La Bohème i La Traviata u Operi u Seattleu, Rigoletto u Veronskoj areni te niz simfonijskih koncerata u Cataniji, Mexico Cityju, Valenciji i drugdje.

Dobitnikom je mnogobrojnih priznanja (Orden grada Beča, Nagrada grada Zagreba itd.), počasnim članom Real Academia de Belles Artes i počasnim građaninom Sevilje. Bavi se i pedagoškim radom: redovni je profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

U njegovu bogatom diskografskom opusu ističu se kompaktne snimke opere I Pagliacci (gdje su u naslovnim ulogama Roberto Alagna i Svetla Vassileva), Mercadanteove opere La Vestale (Bongiovanni) te CD-ovi i DVD-ovi pod naslovom A Tenor Christmas, Carreras Golden Years, The Domingo Collection, Greatst Hits of Christmas, José Carreras Memories, Christmas with Stars Christmas in Vienna za tvrtke Philips i Sony.

Dino Mustafić

Rođen 1969. u Sarajevu. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, odsjek Režija i Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek Opća književnost i bibliotekarstvo.
U kazalištu je režirao predstave po tekstovima Sartrea, Ionesca, Mrožeka, Molièrea, Serreau, Koltesa, Shakespearea, Wildera, Schwaba, Dorfmana, Gardnera, Dee Loher, Nicka Wooda, Glowackog, Villquista, Bojčeva, Martina McDonagha. Premijerno mu je izvedena opera “Cavalleria rusticana“, kao i opereta “Europa” Nigela Osborna.
Predstave su mu izvođene u svim bosanskohercegovačkim kazališnim centrima, na ex-jugoslavenskim prostorima i festivalima, u Njemačkoj, Egiptu i Italiji.
Predstave “Pukovnik Ptica” i “Četvrta sestra” nagrađene su prestižnom nagradom “Ključ tmača” kao najbolje bosanskohercegovačke predstave, kao i predstava “Helverova noć” koja je višestruko nagrađena i na festivalima u Kairu, Rijeci, Prištini i na MESS-u. Najnagrađivanija je predstava u povijesti Kamernog teatra 55.
Snimio je i prvi igrani film “Remake” po scenariju Zlatka Topčića. Svjetska premijera održana je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu 2003., i izabran je među najboljih pet. Nakon toga, prikazan je na preko trideset filmskih festivala u svijetu, od kojih se posebno izdavajaju Montreal, Karlovy Vary, Istanbul, Pariz, Rim, München (nagrađen special mention One Future Award), San Francisco (nagrade za najbolji debitantski film i najbolje glumačko ostvarenje).
Dino Mustafić je direktor Međunarodnog kazališnog festivala MESS u Sarajevu.

DAMIR ORLIĆ

DAMIR ORLIĆ Rođen 15. 10. 1976.
VISINA: 188 cm
PJEVAČKI GLAS: bariton
ZNANJE JEZIKA: engleski, pasivno ruski i francuski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu
Član ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl Zajca od 2002.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
C. de Marivaux, Raspra, režija J. Kica, uloga: Mesrin;
R. Ivšić, Akvarij, režija M. Kovač, uloga: Novinar;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, redatelj Z. Sviben, uloga: Hierlingerov Ferdinand;
J. Ford, Šteta što je kurva, režija N. Kleflin, uloga: Giovanni;
A.B. Ruzzante, Muškardin, režija D. Mojaš, uloga: Tonin;
B. Vujčić, Asfòdel, režija J. Novljaković, uloga: Studeni;
N. Nuić, Komšiluk naglavačke, redatelj S. Anočić, uloga: Dado;
F. M. Dostojevski, Zločin i kazna, redatelj T. Janežič, uloga:Zamjotov, Aleksandar Grigorievič, tajnik;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac D) 2. stražar, Razvodnik straže, Biegler;
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Ljudevit Adamić
E. De Filippo, Filumena Marturano, redatelj J. Marković, uloga: Michele
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloga: Laert
F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Miljenko
G. Manfridi, Bludi (Zozos), redatelj M. Latin, uloga: Tit
B. M. Koltès, Marš, redatelj I. Buljan
J. Cartwright, Uspon i pad Malog Glasa, redateljica M. Koležnik, uloga: Billy
G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloga: Svebor Petešić
P. Shaffer, Amadeus, redatelj T. Janežič, uloga: Josip II.
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Pete
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Ivan
O. von Horvath, Kazimir i Karolina, redatelj P. Magelli, uloga: Speer
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Silberbrandt
Anonimus iz 17. st., Lukrecija o'bimo rekli Požeruh, redatelj J. Marković, uloga: Berto
W. Shakespeare, Othello, redatelj D. De Brea, uloga: Cassio
I. Prtenjača, Nedjeljni ručak, redatelj: T. Pavković, uloga: Dario
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Lucenzio
O. Frljić, Turbofolk, redatelj O. Frljić, uloga: više uloga
J. Tondini, Ljepotica i zvijer, redatelj V. Taufer, uloga: Brat
T. Gromača, Crnac, redatelj T. Janežič, uloge: Krava, Pas, Sladoledar, Drkica II, Radnik II, Svećenik I , Liječnik, Babin brat, Učitelj povijesti, Susjed čovjeka s televizorima, Čovjek u kavezu II,   Policajac II, Zli ljudi, Čovjek u ratu I, Prijatelj s roza kazetofonom, Mladić koji je volio rat, Mladić koji nije volio rat, Doktor, Policajac I, Starac, Drugi mladić, Prijatelj iz grada, Visoki mladić, Susjed V, Rođak izbjeglica, Muškarac u autobusu, Slika državnika, Neprijateljsko dijete, Profesor glazbenog

U Operi:
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Stenli

OSTALI ANGAŽMANI
Otmica, režija R. Raponja, glavna muška uloga;
Moreška/Sfida, režija M. Sesardić, plesna uloga;
T. Štivičić, Nemreš pobjeć od nedjelje, režija T. Gjergjizi, glavna muška uloga: On;
W. Shakespeare, Kralj Lear, režija I. Kunčević, uloga: Liječnik;
W. Goethe, Faust, režija I. Kunčević, uloga: Harlekin;
Pipi Duga Čarapa, režija Z. Festini, uloga: Tomi; - lutkarska predstava;
J. Glowacki, Četvrta sestra, režija I. Boban

HKD teatar Rijeka:
J. P. Sartre, Iza zatvorenih vrata, redatelj: R. Maurin, uloga: Garcin
Ionesco, Ćelava pjevačica, redatelj L. Zappia, uloga: Vatrogasac
R. Marinković, Glorija, redatelj L. Zappia, uloga: don Jere
I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, redatelj L. Zappia, uloga: Joco Škokić Škoko
T. Williams, Mačka na vrućem limenom krovu, redatelj L. Zappia, uloga: Brick
Čehov: Ujak Vanja, redatelj L. Zappia
I. B. Singer, Tajbele i njen demon, redatelj I. Savin
A. Tomić-J. Kovačić(inspirirano T. Williamsom), Menažerija, redateljica A. Tomić

TV:
TV drama "Griša", redatelj L. Kiiru, uloga: Griša
TV drama "Cvjetna nedjelja", redatelj L. Kiiru

TV serija "Balkan Inc."

NAGRADE
2001. SLUK, Osijek, Nagrada za animaciju za ulogu Tomija u predstavi Pipi Duga Čarapa
2002. Festival pučkog teatra, Grobnik-Omišalj, Nagrada za naboljeg mladog glumca za ulogu Tonina u predstavi Muškardin

PREOKUPACIJE I HOBI
Sport (sve vrste)
Skupljanje društvenih igara
Višegodišnji obožavatelj J.R.R. Talkina

KONTAKT
091 515 4775, 01 6686 303

Ozren Prohić

Rođen je 1968. u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju, diplomirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti te kroatistiku na Filozofskom fakultetu na kojem je i magistrirao.
Režirao je u gotovo svim kazalištima u Hrvatskoj, te u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Posebno mjesto zauzimaju njegove autorske adaptacije i dramatizacije te režije djela: Na rubu pameti M. Krleže, Proces F. Kafke, Kako je izdan Isus I. A. Nenadića, Predsjednice W. Schwaba, Posljednji ljetni cvijet L. Paljetka, Braća Karamazovi F. M. Dostojevskog, Dum Marinovi sni M. Držića, Nathan Mudri G. E. Lessinga i Ptičice F. Šovagovića.
Od glazbeno-scenskih djela valja izdvojiti njegove režije: Turčin u Italiji G. Rossinija, Rigoletto i Attila G. Verdija, Orfej u podzemlju G. Offenbacha (sve u produkciji HNK Split), Figarov pir W. A. Mozarta te Cavalleria rusticana P. Mascagnija i Gianni Schicchi G. Puccinija u produkciji riječkog HNK-a za koje je dobio i Nagradu hrvatskog glumišta.
Stalno je zaposlen na Odjelu za kazališnu režiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

VINKO BREŠAN

VINKO BREŠAN

Vinko Brešan (1964) studirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu i filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Njegov debitantski, niskobudžetni igrani film Kako je počeo rat na mom otoku je, nakon Titanica, najgledaniji igrani film u hrvatskim kinima 1990. godine. Režira i u kazalištu.
Nagrade: film Kako je počeo rat na mom otoku - Velika Zlatna arena za režiju, Zlatna arena za kostimografiju, za sporednu ulogu, Zlatna vrata Pule, Oktavijan (Pula, 1996); Grand prix (Cottbus, 1997); Nagrada za režiju, Nagrada publike (Anonny, 1997). Film Maršal u 2000. godini također je nagrađen brojnim nagradama: Wolfgang Staudte Award (Berlin); Best Director Award (Karlovy Vary); Nagrada publike (Bitola), Prix Méditerranée (Montpellier); Palmera de bronze, Pierr Kast za najbolji scenarij (Valenzia); Special mention (Bratislava); Velika Zlatna arena za najbolji film, Zlatna arena za glavnu mušku ulogu, Zlatna arena za scenarij, Zlatna arena za glazbu, Zlatna arena za masku i Zlatna vrata Pule (Pula), te nagradama Vision Award (Santa Barbara, 2001) i Silver Melies (Rim). Nagrade za film Svjedoci: Zlatna arena za režiju, za scenarij, za glavnu žensku ulogu, za kameru, za glazbu (Pula, 2003); Od A do A za najbolji film Regionalnog programa festivala (Motovun, 2003); Peace Film Award i Special mention of Ecumenical Jury (Berlin, 2004).

PREDRAG SIKIMIĆ

PREDRAG SIKIMIĆ

Rođen 4. 9. 1960.
VISINA: 179 cm
PJEVAČKI GLAS: bariton
ZNANJE JEZIKA: engleski, talijanski

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Ekonomski fakultet - I. stupanj, Trenerska škola.
Glumu je studirao na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, Područni odjel Rijeka.
Još za vrijeme studija nastupa u predstavama HNK Ivana pl. Zajca, gdje do danas ostaje članom glumačkog ansambla Hrvatske drame.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
L. Pirandello, Liolà, režija J. Juvančić, uloga: Liolà;
N. V. Gogolj Revizor, režija V. Taufer, uloga: Osip;
M. Matišić Legenda o svetom Muhli, režija M. Carić, uloga: Viktor;
F. Dürrenmatt Posjet stare dame, režija Lj. Georgievski, uloga: Toby;
W. Shakespeare Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Vojvoda Cornwall;
N.Fabrio-D.Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga: Jovanin Despot;
M. Gavran, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, režija Lj. Georgievski, uloga: Čehov;
A. P. Čehov, Višnjik, režija N. Mangano, uloga: Trofimov;
V. Havel, Iskušenje, režija Lj. Georgievski, uloga: Dr. Foustka;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Etienne;
M. Krleža, Kraljevo, režija V. Taufer, uloga: Građanin;
H. Gardner, Nisam ja Rappaport, režija R. Bašić, uloga: Cowboy;
T. Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga: Pratnja;
D. Gašparović, Milutin Barač - Život za rafineriju, režija V. Vukmirović, uloga: Czervenka;
J. Nestroy, San o sreći, režija L. Katunarić, uloga: Toaleta/ Konobar Gajo;
W. Shakespeare, Na tri kralja, režija V. Gerić, uloga: Vitez Andrew Grozomor;
N. Fabrio-I. Boban, Smrt Vronskog, režija I. Boban, uloga: Crnoglav;
P. Budak, Klupko, režija Ž. Orešković, uloga: Rade Škorić;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Ljudevit Vukotinović;
D. Gervais, Duhi, režija M. Carić, uloga: Frane;
L. Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost, režija I. Kunčević, uloga: Doktor Nino;
L. Kaštelan, Posljednja karika, režija N. Delmestre, uloga: Majčin ljubavnik;
E. Labiche, Slamnati talijanski šešir, režija S: Banović, uloga: Emile Tavernier;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Romain Tournel;
I.Vidić, Velika Tilda, režija N. Delmestre, uloga: Rudolf;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumac K) Zatvorenik ubojica, 3. luđak, General, Marek;
F. Šovagović, Jazz, redatelj I. Buljan, uloga: Trener
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Čovjek koji plače
A. P. Čehov, Galeb, redatelj J. Marković, uloga: Evgenij Sergejevič Dorn
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Felix Glembay
W. Shakespeare, Othello, redatelj D. De Brea, uloga: Roderigo
W. Shakespeare, Ukroćena goropadnica, redatelj V. Taufer, uloga: Grumio
T. Williams, Tramvaj zvan žudnja, redatelj D. Mustafić, uloga: Steve Hubbell

U Operi
J. Strauss, Šišmiš, režija I. Krajač, uloga: Princ Orlofsky;
C. Porter, Kiss me Kate, režija L. Katunarić, uloga: Prvi mafijaš;
B. Brecht - K.Weill, Sedam smrtnih grijeha, redatelj M. Šaremblek, uloga Klaun;

U Talijanskoj drami
F. Randazzo, Per il bene di tutto, režija F. Randazzo, uloga: Schwei;
A. Damiani, Album di famiglia, režija N. Mangano, uloga: Franz;
G. T. Di Lampedusa, Gattopardo, režija A. Savelli, uloga: Conte Cavriaghi;
P. de Filippo, Farse (Don Raffaele il trombone, Il ramoscello d' olivo), redatelj N. Mangano, uloge: Attilio, Giovanni De Luca;
G. Carbone, Regine, redatelj N. Mangano, uloga: Virginia;

U HKD teatru
G. BÜCHNER, Woyczek, režija L. Zappia, uloga: Woyczek;
E. Albee, Tko se boji Virginije Woolf, režija L. Zappia, uloga: Nick;

Teatar Ulysses
W. Shakespeare, Kralj Lear, režija L.Udovički, uloga Oswald;

KONTAKT
098 464 786

Nada Matošević

Rođena je u Rijeci 1971.godine.
Nakon Srednje muzičke škole u Rijeci (klavir, flauta teoretski odjel), 1989. upisuje studij dirigiranja na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi prof. Antona Nanuta kod kojeg 1993. diplomira, a 1996. završava i postdiplomski studij.
Već kao studentica, i kasnije kao diplomirana dirigentica, nastupa sa Simfonijskim orkestrom Akademije za glasbo, sa Simfoničarima RTV Slovenije, s orkestrom Slovenske filharmonije, s komornim orkestrom Camerata Iabacensis, s Orkestrom mladih Alpe -Adria, sa Simfonijskim orkestrom države Meksiko (Orquesta Sinfonica del Estado de Mexico), s komornim orkestrom iz Catanie, orkestrom riječke Opere, orkestrom ljubljanske Opere , komornim orkestrom Padove i Veneta (Orchestra da Camera di Padova e del Veneto), s Udinskom filharmonijom ( Orch. filarmonica di Udine), Orkestrom gradskog teatra iz Giessena, orkestrom Sinfonica Siciliana iz Palerma, orkestrom državnog Univerziteta Meksika (Orquesta filarmonica de la UNAM), Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Milano Classica, Makedonska filharmonija, Simfoničari HRT-a, itd.
Za interpretaciju IV simfonije P. I. Čajkovskog sa Simfoničarima RTV Slovenije 1992. godine nagrađena je Univerzitetskom Prešernovom nagradom.
Godine 1991. osniva Komorni orkestar PRO ARTE gdje djeluje kao umjetnička voditeljica i dirigentica i s kojim nastupa po Sloveniji, Austriji i Italiji (Milano, Torino, Trst, Imperia, Grado itd.).
Nastupa na mnogim međunarodnim festivalima: Mittelfest, Ljubljanski festival, Kogojevi dani, Slovenski dani, Vivat Gallus, Zajčevi dani, Riječke ljetne noći.
Od 1995. do 1997. djeluje kao asistent prof. Antona Nanuta na Akademiji za glasbo u Ljubljani.
Godine 1997. ulazi u angažman riječke Opere kao dirigent i zborovođa, a 1998. prvi put postaje v.d. ravnateljice riječke Opere.
Od 1997. godine honorarno predaje na Područnom odjelu zagrebačke Muzičke akademije u Rijeci predmete Glazbeni oblici, Studij opernih uloga i Orkestar.
Od 1998. djeluje kao stalni gost dirigent orkestra Filarmonica di Udine, a od 1999. godine djeluje kao dirigent HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
6. svibnja 2001. postaje suosnivač i umjetnička ravnateljica Riječke filharmonije.
Izuzetno važno gostovanje ostvarila je 2002. i 2004.godine kada je u Teatro filarmonico u Veroni dirigirala premijerom i još četirima izvedbama Gala baleta s vrhunskim svjetskim solistima.
Dobitnica je godišnje Nagrade grada Rijeke za 2001. godinu.
Godine 2003. po drugi put postaje v.d. ravnateljice Opere HNK Ivana pl. Zajca, a 2005.godine postaje i umjetnički voditelj „Zajčevih dana“ u sklopu HNK Ivana pl Zajca.
U proteklim godinama profesionalnog rada ostvarila je dvadesetak opernih i baletnih produkcija, te više od 120 simfonijskih i komornih koncerata u Hrvatskoj i svijetu.
Od 31. ožujka 2007. intendantica je HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka.

Dalibor Laginja

Rođen 4. 4. 1954. u Rijeci. Djetinjstvo provodi u Kastavštini (Halubje).
Od 1981. do 1986. studira na Accademia di belle arti u Veneciji. Diplomirao slikarstvo u klasi jednog od najvećih talijanskih suvremenih slikara Emilia Vedove. U tom razdoblju svira gitaru u venecijanskoj alter-rock grupi "Death in Venice", s kojima snima dva vinila: "Death in Venice" i "Paroxismos".
Godine 1986. vraća se u Rijeku gdje aktivno slika i izlaže na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Kraće razdoblje pridružuje se prijatelju, kiparu Mirku Zrinšćaku u njegovu projektu Rex Solia. Zajedno izlažu u Rijeci i Ljubljani.
Godine 1988. počinje se profesionalno baviti kazališnom scenografijom, surađuje sa slovenskim redateljem Vitom Tauferom s kojim realizira desetak projekata u slovenskim i hrvatskim kazalištima. Autor je oko 150 kazališnih scenografija na području bivše Jugoslavije. Surađuje s mnogim redateljima (Taufer, Magelli, Dolenčić, Prohić, Delmestre, Kunčević, Zappia, Jelčić, Frljić, Sviben, Brešan.....), kostimografima ( Dedijer, Škomrlj, Sušac, Stupica, Dekanić, Zigman...), koreografima (Zurovac, Kovač, Farič, Šimunić, Abramović...).
Prisutan je na mnogim nacionalnim i internacionalnim festivalima na kojima dobiva niz prestižmih nagrada za svoj rad. Autor je većeg broja scenografija nevezanih za kazalište (glazbeni festivali , muzejski postavi...).
Od 1995. započinje suradnju s dizajnerom rasvjete Denijem Šesnićem s kojim potpisuje niz projekata. Zajedno osnivaju glazbenu grupu "Molto Cortese" i snimaju istoimeni nosač zvuka.
U suradnji s povjesničarkom umjetnosti Natašom Šegota Lah realizira monografiju (izdavačka kuća Adamić Rijeka).
Godine 2112. započinje suradnju s umjetničkom radionicom Petikat (Habjan, Žeželj, Đukež) s kojima osniva galeriju "Skale do sunca" u malom mjestu Stara Novalja na otoku Pagu.
Zaposlen je kao scenograf u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Član je ULUPUH-a i HDLU-a u Rijeci.

IVICA BULJAN

IVICA BULJAN (1965.)

Bavio se kazališnom kritikom i esejistikom. Radio dramaturgije za više od dvadeset predstava. Režira od 1995. kad je u Ljubljani postavio Ime na vrhu jezika Pascala Quignarda. Njegov interes obuhvaća poetsko-kazališne komade i istraživanje pjesnika poput Marine Cvetajeve, Heinera Mullera, Seneke, Roberta Walsera. Najviše je zaokupljen dramama Bernard-Marie Koltesa koje prevodi i režira (Povratak u pustinju, Noć zaustavljena pred šumama, Borba crnca i pasa). Predstave su mu gostovale na prestižnim festivalima od Španjolske, Portugala, Francuske, Švicarske, Rusije, Belgije, Grčke, Velike Britanije, Irana, Venezuele…

Bio je direktor Drame HNK Split od 1998. do 2002.

Od 2003. suutemeljivač je i umjetnički direktor Festivala svjetskog kazališta. Dobitnik je nagrada «Dubravko Dujšin», «Petar Brečić», «Peristil» i Borštnikove nagrade.

DUŠKO RAPOTEC UTE

DUŠKO RAPOTEC UTE

Olivera Baljak

Rođena u Rijeci 18. 1.1956.
VISINA: 165 cm
PJEVAČKI GLAS: alt mezzo
ZNANJE JEZIKA: služi se talijanskim i engleskim

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJA
Nakon srednjoškolskog obrazovanja za fizioterapeuta, završava tri godine na riječkom Pravnom fakultetu, jednu godinu na dislociranom studiju zagrebačke Akademije za dramske umjetnosti i dvije godine školuje glas za solo pjevanje na lovranskoj Glazbenoj akademiji Ino Mirković.

PROFESIONALNI ANGAŽMAN
Stalna članica Hrvatske drame od 1980.

ULOGE
u Hrvatskoj drami:
Ž. Čingo, Paskvelija, režija Lj. Georgievski, uloga: Arna Stojanoska;
M. Držić, Skup, režija V. Vukmirović, uloga: Adrijana;
B. Dimitrijević, Poseta morske tetke tj. tragedija genija, režija Z. Sviben, uloga: Marija;
W. Shakespeare, Hamlet, režija F. Macedonio, uloga: Glumica;
M. Ogrizović, Hasanaginica, režija G. Mirković, uloga: Robinjica;
Ö. von Horváth, Don Juan se vraća iz rata, režija V. Vukmirović, uloga: Mlađa kćer;
B. Nušić, Dr., režija R. Z. Dorić, uloga: Marica;
M. Ilić, San zimske noći, režija G. Mirković, uloga: Ruža;
G. Stefanovski, HI-FI, režija V. Vukmirović, uloga: Mira;
I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, režija Z. Sviben, uloga: Cica;
J. B. P. Moliére, Tartuffe, režija D. Munitić, uloga: Marianne;
J. Genet, Sluškinje, režija V. Perković, uloga: Claire;
G. Feydeau, Buba u uhu, režija V. Gerić, uloga: Eugenie;
M. Ilić, Valcer poručnika Nidrigena, režija Lj. Georgievski, uloga: Adela Bonen
T. Partljič, Moj tata, socijalistički kulak, režija V. Vukmirović, uloga: Olga;
S. Kokovkin, Balerina, režija M. Kurić, uloga: Galka;
J. Anouilh, Colombe, režija V. Vukmirović, uloga: Colombe
F. Hadžić, Orhideja, režija V. Perković, uloga: Nada;
R. Šeligo, Slovenska sauna, režija J. Pipan, uloga: Brina Templin;
S. Šnajder, Dumanske tišine, Z. Sviben, uloga: Vila / Angelica;
D. Gervais, Duhi, režija B. Brezovec, uloga: Afrika / Dama od sveta;
L. Pirandello, Liolà, J. Juvančić, uloga: Tuzza;
M. Krleža, Adam i Eva, režija V. Vukmirović, uloga: Saloma;
D. Jovanović, Viktor ili dan mladosti, režija M. Međimorec, uloga: Ester;
G. Büchner, Leonce i Lena, režija R. Vojvodić, uloga: Rosetta;
N. V. Gogolj, Revizor, režija V. Taufer, uloga: Marija Antonovna;
F. Dürrenmatt, Posjet stare dame, režija Lj. Georgievski, uloga: Novinarka;
R. de Obaldia, Zabulon, V. Vukmirović, uloga: Gospođa Caillon;
W. Shakespeare, Kralj Lear, režija V. Taufer, uloga: Regan;
N. Fabrio - D. Gašparović, Vježbanje života, režija G. Paro, uloga: Mama Flora / Neznanka;
A. P. Čehov, Višnjik, režija N. Mangano, uloga: Varja;
G. Feydeau, Dama iz Maxima, režija R. Marčić, uloga: Cica Grancigula;
V. Havel, Iskušenje, Lj. Georgievski, uloga: Vilma;
M. C. Nehajev - D.Gašparović, Vuci, režija Ž. Mesarić, uloga: Apolonija;
M. Grgić, Mali trg, režija I. Kunčević, uloga: Jelena;
D. Gašparović, Milutun Barač - Život za rafineriju, režija V. Vukmirović, uloga: Sofija;
T. S. Eliot, Umorstvo u katedrali, režija Z. Sviben, uloga u zboru Canteburyskih žena;
M. C. Nehajev - D.Gašparović, Spes mea in deo est, režija Ž. Mesarić, uloga: Apolonija;
P. Budak, Klupko, redatelj Ž. Orešković, uloga: Roža;
Ö. von Horváth, Priče iz Bečke šume, režija Z. Sviben, uloga: Valerija
T. Stoppard, Arkadija, režija L. Zappia, uloga: Hannah Jarvis;
D. Lukić, Plastične kamelije, režija N. Delmestre, uloga: Klara;
T. Maštrović, Pjesnikova kob, režija M. Juran, uloga: Pavica de Ponte;
M. Krleža, Leda, redatelj Z. Sviben, uloga: Klara / [i Melita];
G. Feydeau, Buba u uhu, režija I. Kunčević, uloga: Lucienne;
I. Vidić, Velika Tilda, režija N. Delmestre, uloga: Betika;
C. Goldoni, Oštarica, režija M. Carić, uloga: Mira;
P. Calderón, Život je san, režija Z. Sviben, uloga: Stela;
H. Ibsen, Kad se mi mrtvi probudimo, režija N. Delmestre, uloga: Irena;
P. C. de Marivaux, Raspra, režija J. Kica, uloga: Hermiane;
J. Hašek, Doživljaji dobrog vojaka Švejka, redatelj S. Moša, uloge: (glumica D) 3. gospođica, Gospođa Kákonyi, 3. glumica, 3. anđeo;
Zappia hommage a Gervais, Karolina Riječka, redatelj L. Zappia, uloga: Antonija
W. Shakespeare, Hamlet, redatelj K. Dolenčić, uloga: Gertruda
F. G. Lorca, Krvavi svatovi, redatelj D. Zlatar Frey, uloga: Tašta
A. P. Čehov, Galeb, redatelj J. Marković, uloga: Polina Andrejevna
S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, redatelj V. Brešan, uloga: Erminija
J. Cartwright, Uspon i pad Malog glasa, redateljica M. Koležnik, uloga: Mari Hoff
G. Feydeau, Magarac, redatelj L. Keseg, uloga: Borka Pulastrić
N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak ili samo fragmenti, redatelj D. Harjaček, uloga: Mama
M. Matišić, Ničiji sin, redatelj V. Brešan, uloga: Ana
M. Krleža, Glembajevi, redatelj B. Brezovec, uloga: Angelika
Anonimus iz 17. st., Lukrecija o'bimo rekli Požeruh, redatelj J. Marković, uloga: Tubolda
I. Prtenjača, Nedjeljni ručak, redatelj: T. Pavković, uloga: Olga
D. Goggin, Nunsense, redateljica i koreografkinja M. Horvat, uloga: Sestra Mary Regina
O. Frljić, Turbofolk, redatelj O. Frljić, uloga: više uloga
T. Gromača, Crnac, redatelj T. Janežič, uloge: Baba, Čovjek u kavezu V, Drugi ljudi iz grada, Zli ljudi, Susjeda ozarena lica, Studentica II, Pijanica, Bogata gospođa, Vojnik I, Ubijeni ljudi, Susjed VI, Žena II, Rođakinja izbjeglica I, Carinik, Časna sestra

u Operi:
M. Grgić-A. Kabiljo, Jalta Jalta, redatelj B. Bogdanov, uloga: Marfa

OSTALI ANGAŽMANI
HKD teatar - Rijeka:
Petero lezbijske braće, Sekretarice, režija L. Zappia, uloga: Don Midnight;
Euripid, Ifigenija u Aulidi, režija L. Zappia, uloga: Ifigenija;
J. P. Sartre, Iza zatvorenih vrata, redatelj: R. Maurin, uloga: Ines Serrano

Shakespeare the sadist u režiji B.Brezovca, uloga: Senta;
Za vrijeme rata osmislila Glazbeno poetsku večer za djecu izbjeglice. Često sudjeluje u poetskim večerima ili promocijama knjiga. Nakon školovanja glasa za solo pjevanje, imala je tri koncertne večeri glazbe starih majstora i crkvenih solo arija. Ima iskustva i u pjevanju Brecht - Weilovih Sedam smrtnih grijeha.

NAGRADE
1989. Nagrada Zlatni smijeh na DANIMA SATIRE u Zagrebu za ulogu Marie Antonovne u Gogoljevu Revizoru
1989. Nagrada Kazališne zajednice za umjetničke kreacije u predstavama Hrvatske drame za proteklih pet godina
1996. Nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Valerije u Priče iz Bečke šume Ödona von Horvátha.
2005. Nagrada "Zlata Nikolić" za najbolje ostvarenje ženske uloge, za ulogu Poline Andrejevne u predstavi "Galeb" A. P. Čehova te ulogu Erminije u predstavi "Mirisi, zlato i tamjan" S. Novaka
2006. Nagrada Grada Rijeke za vrhunska glumačka ostvarenja u predstavama "Jalta Jalta" M. Grgića i A. Kabilja, "Galeb" A.P. Čehova i "Mirisi, zlato i tamjan" S. Novaka
2007. Nagrada "Zlata Nikolić" HNK Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu dramsku žensku ulogu u sezoni 2006./2007. za ulogu Ane u predstavi „Ničiji sin“ M. Matišića u režiji V. Brešana

PREOKUPACIJE I HOBI
Poezija i glazba.

KONTAKT
051 330976; GSM: 098 649921

STAŠA ZUROVAC

Plesač i koreograf Staša Zurovac diplomirao je na Školi za klasični balet u Zagrebu, u klasi prof. Tatjane Lucić-Šarić, a usavršavao se u Sankt Peterburgu i diplomirao kod V. K. Onoška.

Od sezone 2003./2004. ravnatelj je baleta u HNK Ivana pl. Zajca.

Dobitnik je brojnih nagrada: „Oskar Harmoš“ za najbolje muške uloge u baletima „Dragocjen život“ M. Müllera, „Nepoznata pustolovina“ T. Brandsena, „Usporedni putnici“ G. Ismailiana te „Cantatta 66“ V. Wellenkampa u sezoni 1995./1996, nagrada hrvatskog glumišta 2000. godine za najbolje umjetničko ostvarenje mladog umjetnika za plesnu predstavu „Molim te, probudi me!“ nastale u suradnji s trupom „Compania Portuguesa de bailado contemporaneo“ Vasca Wellenkampa, „Oskar Harmoš“ za ulogu Mandarina u Bartókovom „Čudesnom mandarinu“ u sezoni 2000./2001., prva nagrada i nagrada publike 2001. na beogradskom 5. festivalu koreografskih minijatura za „San zaručnice“, drugo mjesto na 17. međunarodnom natjecanju za koreografiju u Hanoveru, nagrada međunarodnog žirija za najbolje baletno djelo na „Svetovni glazbeni dnevi“ za „Purgatorio“ i „Kiklos“, nagrada „Peristil“ za najbolje glazbeno-scensko ostvarenje na 49. Splitskom ljetu za „Bogovi nisu ljuti“ i „Daj Daj“, te za „Daïssa - Istočno od raja“ na 51. Splitskom ljetu, Nagrada grada Beograda 2004. za balet „Ko to tamo peva“, Nagrada hrvatskog glumišta 2006. za najbolje koreografsko ostvarenje za koreografiju u plesnoj predstavi “Cirkus primitif balet” u izvedbi ansambla baleta HNK Ivana pl. Zajca.

Paolo Magelli

PAOLO MAGELLI per qualcuno è un personaggio controverso, per altri un intellettuale, per altri ancora un cosmopolita. Tutti comunque concordano nell'affermare che si tratta di uno dei più interessanti registi europei.
Magelli è nato a Prato ed è estremamente orgoglioso delle proprie origini toscane. Ha studiato regia a Firenze, e per sbaglio si è trovato a studiare anche slavistica. Ed è così che s'è fatto prendere dal mondo slavo e dagli slavi. Alla fine degli anni Sessanta fonda presso il Teatro Metastasio di Prato, il Teatro Studio del quale entrarono a far parte attori come Roberto Benigni, Pamela Villoresi, Marcello Bartoli, Saverio Marconi, e molti altri attori di prima grandezza.
Nel corso di questi ultimi tre decenni ha avuto modo di allestire numerosi spettacoli che ormai sono entrati nella leggenda del teatro croato (La morte di Danton, Le Fenicie, La nazione, Elettra, La grande magia, Fede, speranza e carità, I giorni folli, Il giardino dei ciliegi, Le tre sorelle, Zio Vanja, Un mese in campagna). Verrà chiamato a lavorare presso tutti i maggiori teatri dell'ex Jugoslavia, ma, come da lui stesso rilevato, questo tipo d'ingaggi potevano dargli soddisfazione dal punto di vista artistico, ma non certamente economico. È per questo che ad un certo momento decide di intensificare le sue collaborazioni fuori dall'area balcanica e di accettare ingaggi in Paesi come la Germania, Svizzera, Francia e Slovenia, Belgio, Ungheria, Israele, Palestina, Messico, Venezuela, ecc.
Una delle sue prime regie al Teatro di prosa di Belgrado (Beogradsko dramsko pozorište) è stata proprio quella di Questa sera si recita a soggetto di Luigi Pirandello. Lo spettacolo ottenne uno straordinario successo di critica e di pubblico e vinse, fra l'altro, il premio come miglior spettacolo al Festival del teatro MESS di Sarajevo.

PAOLO MAGELLI, po jednima kontroverzna osoba, po drugima intelektualac, po trećima kozmopolit, ali svi se slažu da je jedan od najintrigantnijih redatelja danas u Evropi.
Rođen je u Pratu i vrlo ponosan na svoje toskansko podrijetlo. Prije trideset godina studirao je režiju u Firenzi. Zabunom studirao još i slavistiku. I eto mu Slavena. Krajem šezdesetih, u kazalištu Metastasio u Pratu osniva Teatro Studio. Članovi Teatra Studio bili su među ostalima Roberto Benigni, Pamela Villoresi, Marcello Bartoli, Saverio Marconi i mnogi danas poznati glumci. Godinama je u Beogradu i Zagrebu postavljao sjajne kazališne komade, ali od toga nije mogao živjeti. Materijalnu egzistenciju osigurava režirajući u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Sloveniji, Belgiji, Mađarskoj, u Izraelu, Palestini, u Meksiku, Venezueli itd.. Njegove režije predstava Dantonova smrt, Feničanke, Nacija, Elektra, Velika magija, Vjera, Ufanje i ljubav, Ludi dani, Višnjik, Tri sestre, Ujak Vanja, Mjesec dana na selu, smatraju se antologijskim.
Na početku svoje karijere u Beogradskom dramskom pozorištu, postavio je na scenu Večeras improviziramo Luigia Pirandella. Predstava je doživjela ogroman uspjeh te je proglašena najboljom predstavom sarajevskog MESS-a.

ZORAN MIHANOVIĆ

ZORAN MIHANOVIĆ

Redovni je profesor Scenskog pokreta na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Rođen je u Sarajevu gdje je na Univerzitetu završio glumu i komparativnu književnost. Potom je kao stipendist francuske vlade završio i glasovitu školu Jacquesa Lecoqa u Parizu.
Tijekom karijere glumio je u kazalištima Sarajeva, Beograda i Splita, radio kao suradnik za scenski pokret u gotovo dvjesto predstava u kazalištima bivše Jugoslavije, režirao te kao pedagog gost predavao u Sarajevu, Novom Sadu, Prištini i na Cetinju.
Dobitnik je prve Sterijine nagrade za scenski pokret i drugih kazališnih nagrada.
Kao suradnik za scenski pokret radio je više opernih predstava u Operi SNP u Novom Sadu, gdje je režirao Pergolesijevu Služavku gospodaricu.
U Hrvatskoj drami riječkog HNK Ivana pl. Zajca surađivao na predstavama Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1987.), Leonce i Lena (1987.) te Adam i Eva (1988.).

Oliver Frljić

Rođen je 1976. u Travniku. U Zagrebu 2002. Akademija dramske umjetnosti/Banana
diplomira filozofiju i religijsku kulturu, te Luigi Pirandello:“ Večera s Guerilla, Zagreb (redatelj)
kazališnu režiju i radiofoniju. improviziramo”, Hrvatsko narodno “My Face Is A Shopping Display", Centar
Već tijekom studija režira u Istarskom kazalište Zagreb (asistent redatelja) za dramsku umjetnost, Zagreb (izvođač)
narodnom kazalištu i Teatru &td, te Brian Friel: “Očevi i sinovi”, Hrvatsko 2006.
kazališnoj skupini KUFER. Uz narodno kazalište Zagreb (asistent Oliver Frljić: "The importance of having a
institucionalni angažman surađuje s redatelja) concept", prod. Centar za dramsku
gotovo svim grupama na zagrebačkoj 2003. umjetnost (redatelj, izvođač)
nezavisnoj sceni. F. M. Dostojevski: “Zločin i kazna”, Eshil: "Sedmorica protiv Tebe", Teatar
Njegove produkcije bile su Istarsko narodno kazalište Pula ITD (redatelj)
predstavljene na sljedećim festivalima: (asistent redatelja) "Victoria Beckham ima migrenu", prod.
Diskurs festival Giessen, Gavelline Tatjana Šuput: “Ne grizi nokte, Lidija”, Hrvatski institut za pokret i ples / večeri, Tjedan suvremenog plesa, Istarsko narodno kazalište Pula Sodaberg (dramatug)
Karantena Dubrovnik, FIAT Podgorica, (redatelj) “Gospođice Rice, puno prije geopolitike
APAF Salzburg, Freischwimmer Ivana Sajko: “Rebro kao zeleni zidovi”, bila je glazba", Teatar ITD (redatelj,
Festival (Beč, Berlin, Hamburg, BADCo Zagreb (izvođač, koautor) autor koncepta)
Dusseldorf, Zurich), Zlatni Lav Umag, Fernando Pessoa: “Mornar”, KUFER 2007.
Zadar snova. Zagreb (redatelj) "Stvarajući Eve", OOUR (koncept,
Za predstavu “Blizanke” Dječjeg Ödön von Horváth: “Kazimir i Karolina”, koreograf, dramaturg)
kazališta Dubrava dobio je tri nagrade Hrvatsko narodno kazalište Zagreb "T-formance", Montažstroj (koautor
za najbolju režiju (Hrvatski centar (asistent redatelja) koncepta i koredatelj)
ASSITEJ, Naj, naj, naj festival, Dječji 2004. Erich Kastner: "Blizanke", Dječje
pozorišni festival Pozorište Zvezdarište Sarah Kane: “Fedrina ljubav”, kazalište Dubrava (redatelj i
Beograd). Akademija dramske umjetnosti Zagreb dramatizacija)
Član je Centra za dramsku umjetnost (redatelj) "Gospođice Rice, puno prije geopolitike
Zagreb, uređivačkog odbora časopisa Maksim Gorki: “Vassa Železnova”, bila je muzika", FIAT, Podgorica
“Frakcija”, te voditelj edukacijskog Hrvatsko narodno kazalište Zagreb (redatelj, autor koncepta)
programa “Autoceste znanja”. (asistent redatelja) “Endless Love” Sodaberg (dramaturg)
1995. 2005. “Salon” OOUR (koautor, dramaturg)
osniva Teatar Le cheval s kojim realizira k.o: Roland Barthes:"Ljubavnikov 2008.
oko 40 projekata (performansi, diskurs", k.o Zagreb (koautor, izvođač) Thomas Mann / Henry Purcell: “Smrt u
predstave, društvene akcije...), te Georges Feydeau: "Gospođina je majka Veneciji / Didona i Eneja” Teatar ITD
sudjeluje na nizu festivala (Faki, TEST!, preminula", Akademija dramske (dramatizacija i režija)
Zadar snova, Uštek, Festival umjetnosti, Zagreb (redatelj) “Europa - Schön, dass Sie hier sind”,
alternativnog kazališta, Refract...) Georg Buchner: "Dantonova smrt", God's Entertainment, Beč (dramaturg i
izvođač)

27.5. Don Giovanni
29.5. Don Giovanni
30.5. Životinjska farma
02.6. Turbo folk
03.6. Turbo folk
06.6. Giorgio Surian i gosti
12.6. Te Deum
13.6. Zoran e il cane di porcellana
16.6. "Pogled s vrha prstiju" 2015.
17.6. "Pogled s vrha prstiju" 2015.

STUDI / Školovanje i USAVRŠAVANJE

RUOLI / ULOGE

G. Feydeau La purga di bebè , regia/režija P. Picchetti, uloga: Giulia

ALTRI IMPEGNI E RAPPORTI DI LAVORO/ OSTALI ANGAŽMANI

PREMI / NAGRADE

HOBBY/HOBI

CONTATTO / KONTAKT

STUDI / Školovanje I USAVRŠAVANJE

RUOLI/ULOGE

ALTRI IMPEGNI E RAPPORTI DI LAVORO/ OSTALI ANGAŽMANI

La zia di Charly

FILM

Riva i druzi

PREMI / NAGRADE

HOBBY/PREOKUPACIJE I HOBI

CONTATTO/KONTAKT

Tražilica

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.