Riječ autora     Riječ redatelja     Kratki sadržaj    Foto galerija   Kritike

Svečano otvorenje Zajčevih dana 2006.   Frano Parać J U D I T A opera u dva čina   Prema "Juditi" Marka Marulića libreto napisao Frano Parać uz suradnju Tonka Maroevića

ULOGE:

Judita, udovica                        Nelli Manuilenko 

Oloferne, vojskovođa              Ivica Čikeš

Ozija, branitelj grada              Voljen Grbac

Eliakim, glavni svećenik           Siniša Štork

Akior, bivši Olofernov vezir      Sergej Kiselev

Abra, Juditina sluškinja            Ivanica Lovrić

Ruta, Abrina prijateljica           Anamarija Knego/Ljubov Košmerl

Vagav, Olofernov vezir            Robert Kolar

Prvi svećenik                           Davor Lešić

Drugi svećenik                        Ivan Zorco   3.05.

                                               Igor Vlajnić  2., i 4.05.

Dirigentica                               Nada Matošević

Redatelj                                   Petar Selem

Scenograf                                Matko Trebotić

Kostimografkinje                      Irena Sušac, Ruta Knežević

Koreografija i scen. pokret      Snježana Abramović

Oblikovatelj svjetla                  Zoran Mihanović

Korepetitori                             Ana Anconelli,

                                                Roberto Haller

Zbor uvježbao                         Igor Vlajnić               

Asistent dirigenta                    Igor Vlajnić

Koncertni majstor                    Danijela Maras Mendiković  

Inspicijentice                           Branka Kušen Kajdi,

                                               Vesna Marinac

Šaptačica                                Nina Simčić                             

Orkestar i zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka

Sudjeluju članovi Baleta HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka

Premijera 19. listopada 2006.

Predstava traje oko sat i 15 minuta i izvodi se bez stanke.

Zahvaljujemo se HNK-u Split na scenografiji i kostimografiji, koji su obnovljeni u radionicama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.

PETAR SELEM, redatelj:
"Kod rada na Paraćevoj, Marulićem inspiriranoj "Juditi", situacija je utoliko delikatnija što je bilo potrebno harmonizirati dva spoja. S jedne strane imamo Marulića i njegovo staro djelo, klasika koji spada u relativno daleku prošlost, dok je s druge strane Parać, moderni skladatelj koji čita to staro djelo suvremenim glazbenim jezikom. Ta kombinacija klasičnog i suvremenog stvara posve nov doživljaj i traži dodatnu suptilnost i invenciju, kako se u osnovnom ključu ne bi izgubili i neki podslojevi. Slično je i s odnosom nacionalne i internacionalne komponente u djelima ovih dvaju autora. Ni Marulića ni Paraća nije potrebno prodavati svijetu – oni mu već pripadaju. Naravno, treba ih pročitati u pravom "ključu" koji ne zapostavlja ni jednu od tih komponenti."

FRANO PARAĆ, skladatelj:
"Čitajući Marulićev jazik, koji je star pet i pol stoljeća, otkrijete da je unatoč arhaizmu toga jazika, on stvaran, živ, da sažima jedan mediteranski i hrvatski prostor i vrijeme koji je dio svakoga našeg čovjeka. Marulić sa svojim jazikom živi među nama, kao što žive naša sjećanja, naše djetinjstvo. Njegove drevne riječi postaju suvremene. Moja komunikacija s njima postaje normalna, stvarna. Kroz Marulićevu "Juditu" morao sam izvršiti jednu redukciju u kojoj sam sačuvao logični slijed priče, u tom dijelu rada imao sam veliku pomoć pjesnika Tonka Maroevića. Pritom sam zadržavao one stihove, ako sam mogao, koji su u meni intenzivno budili glazbene asocijacije. Marulićev jazik je glazbeno, naprosto, prekrasan."

Kako navodi "Vjesnik", "svojim glazbeno-dramaturškim osobinama "Judita" je od kritike opravdano stekla laskavo priznanje kao "opera za 21. stoljeće".

Paraćeva već slavom ovjenčana "Judita" u dobrom je duhu, no svakako primjerena vremenu, nastavila trag velike nacionalne opere zahvaljujući dakako i starom Maruliću i našem nadasve darovitom suvremeniku Paraću, skladatelju koji, valja reći, rijetko uspješno vraća suvremenu operu njezinoj melodičnoj i dramskoj kolijevci.
Jagoda Martinčević

To bi djelo i predstava mogli u ovome času postati dragocjeni izvozni artikl hrvatske glazbene i kazališne kulture. Vlak globalizacije je uhvaćen - pripazimo da iz njega ne ispadnemo. 
Nenad Turkalj

"Juditu" je režirao Petar Selem, a način njegova već poslovično statičnog scenskog viđenja ovdje ga je doveo u savršenu korespondenciju s glazbenom komponentom djela. "Judita" je zapravo ostvarenje bliže scenskoj kantati ili scenskom oratoriju, modelu forme koja je u hrvatskoj glazbi imala samo jednog izrazitog predstavnika, Ivana Brkanovića. Selem je, iz svog redateljskog modela u slučaju "Judite" izveo sve prednosti i ostvario jednu koncepcijski konzekventnu, začudno osmišljenu scensku viziju. U njoj sve funkcionira po prinicipu crno-bijelo.
Bosiljka Perić Kemp