Riječ redatelja Sadržaj Kritike Foto galerija
Jakov Gotovac
ERO S ONOGA SVIJETA
komična opera u tri čina
Libreto: M. Begović prema narodnoj pripovjetki
Dirigent: Ivo Lipanović
Redatelj: Krešimir Dolenčić
|
Uloge:
Marko, bogati seljak Ivica Čikeš
Siniša Štork
Doma, njegova druga žena Nelli Manuilenko
Anđelka Rušin
Đula, Markova kći iz
prvog braka Valentina Fijačko
Vedrana Šimić
Olga Šober
Mića (Ero) Miljenko Đuran
Damir Fatović
Janez Lotrič
Sima, mlinar Mirko Čagljević
Robert Kolar
Momak Marko Fortunato
Čobanče Marijana Radić
Antonio Haller
Solisti Baleta Leonid Antontsev, Oxana Brandiboura
Andrei Köteles, Irina Köteles
Dmitri Andrejčuk, Anka Popa
Dirigent Ivo Lipanović
Redatelj Krešimir Dolenčić
Scenograf Dalibor Laginja
Prema kostimima
Inge Kostničer obnovila Dženisa Pecotić
Koreografiju prema Margareti Froman i
Sonji Kastl obnovila Ljiljana Gvozdenović
Oblikovatelj svjetla Deni Šesnić
Suradnik redatelja Sergej Kiselev
Korepetitori Ana Anconelli
Igor Vlajnić
Zbor uvježbao Igor Vlajnić
Asistent dirigenta Igor Vlajnić
Asistentica kostimografkinje Sandra Dekanić
Koncertni majstor Danijela Maras Mendiković
Inspicijentice Branka Kušen Kajdi,
Vesna Marinac
Šaptačica Nina Simčić
Zbor i orkestar Opere i ansambl Baleta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
Premijera 3. listopada 2007.
Predstava s dvije stanke traje oko tri sata.
Od praizvedbe u Zagrebu 1935. godine Gotovčeva opera “Ero s onoga svijeta” počela je osvajati europske pozornice. Prije svega ovu operu karakterizira jedan od najboljih libreta ne samo u hrvatskoj opernoj produkciji, nego, kako je od brojnih stručnjaka ocijenjeno, radi se o jednom od najboljih, i to komičnih libreta slavenskoga svijeta.
Komičnosti pridonosi životnost likova Dalmatinske zagore o kojoj Begović piše beskrajno duhovito dok tu istu živost nadopunjuje i prati Gotovčeva glazba. U ovom djelu vidljiv je utjecaj verizma i melodike Mediterana, utjecaj narodnog melosa koji je u službi točne i duhovite karakterizacije likova i radnje te utjecaj i inovacija modernističkih shvaćanja glazbe. Glazbeni kolorit usustavljen u složene ritmičke forme podjednako podsjećaju na specifičan nacionalni prostor, no tretman glazbe, shvaćanje orkestracije te djelomični postupci citatnosti otkrivaju ovu operu kao iznimno djelo vremena u kojemu je nastala.