Švicarski plesač, koreograf i pedagog, Etienne Frey prvo završava studije klasičnog baleta u Stuttgartu i Antwerpenu nakon čega pohađa School of American Ballet pod vodstvom Georgesa Balanchinea u New Yorku. Po završetku školovanja, pleše s Kraljevskim baletom Flandrije, Baletom 20. stoljeća (Ballet du XXème Siècle) u Bruxellesu, kojeg je osnovao i vodio Maurice Béjart, i kasnije, kao solist s Toscanskim baletom (Balleto di Toscana). Godine 1984., osniva Sinopia Ensemble de Danse, trupu suvremenog plesa u Švicarskoj, za koju je kreirao više od 40 baleta, izvođenih diljem svijeta tijekom više od 18 godina.

Bio je pobjednikom brojnih poznatih plesnih i koreografskih natjecanja, među kojima su: prva nagrada na Natjecanju koreografa u Nyonu (Švicarska), Nagrada žirija i Nagrada publike na Rencontres de Vaison-la-Romain 1986., Zlatna medalja i Nagrada grada Havane na Alicia Alonso International Competition 1997., Nagrada Lotus za koreografiju 1998., Nagrada Nijinski 2001. godine.
Između ostalog, radio je “Bajaderu” za Geneva Ballet, zatim balet “Zorba” u Kongresshausu u Zurichu, “Face to Face” za United Nations Population Fund (UNFPA) u New Yorku, “Hasta la ternura siempre!” za Teatro del Espacio u Mexicu, a novu verziju Shakespeareova “Sna Ivanjske noći” za Slovačko nacionalno kazalište u  siječnju 2006. i “Semeurs d'Etoiles” za fondaciju Pour l'Amour de la Danse u Lausanni u lipnju 2007. Za Dance Areu u Genevi, koreografirao je  “Čarobnjaka iz Oza”  2008., potom predstavu “Sirena i mornar ” 2010. te kasnije, za Amalthea Company, “Aria da corpo” na Bach Goldbergove Varijacije i plesove iz opere “Didon and Enea” za JOC.  Radi i za film i televiziju.

Etienne Frey podučava klasični i suvremeni ples u Švicarskoj, Italiji, Francuskoj i Japanu. Često surađuje s privatnim organizacijama i neprofitnim fondacijama kako bi s potrebitom djecom dijelio dobrobit plesa, prije svega u Brazilu i Južnoj Americi.