|
Vi ste ovdje:
Početna
>
Biografije
|
| DANIELE ZANETTOVICH |
|
 Rođen 1950. godine u Trstu, u istom gradu je završio glazbene studije. Učenik Daria de Rose i Giulia Viozzia, diplomirao je glasovir (1968.), zbornu glazbu (1969.) i skladanje (1970.) Nakon što je svoju karijeru započeo kao pijanist (među ostalim je dobio, 1963. godine, četvrtu nagradu na Nacionalnoj smotri učenika glasovira u La Speziji), kasnije se posvetio skladanju postigavši prve afirmacije s tri pristupne diplome završnom čitanju na Međunarodnom natječaju komponiranja «G. B. Viotti» u Vercelliju (1967., 1968. i 1969.) i osvojivši, istih godina (1969. i 1970.), nagradu publike na prva dva izdanja Nacionalnog natjecanja «R. Zandonai » u Roverettu.
Tijekom zadnje godine studija skladao je jednočinku Cèline koja je izvedena u Kazalištu Donizetti u Bergamu u listopadu 1971. godine. O ovom djelu kritika bilježi između ostaloga: „…Celine nas se dojmila sigurnošću kojom autor vlada, ne samo orkestrom, već i glazbenim govorom. Već je snažan kazališni čovjek…( Giornale di Bergamo); „…iako kod svojeg prvog kazališnog iskustva, (Daniele Zanettovich) dokazao je najizrazitiji talent, vrlo prepoznatljiv osjećaj za kazalište, izuzetnu sposobnost instrumentacije, pronicljivost za proprorcije…„ ( Il Giornale, Brescia)
Sasvim je različite glazbene matrice i estetike E & F Koncert za flautu iz 1972. godine, kojim je Daniele Zanettovich pobjedio na Međunarodnom natječaju Prince Pierre de Monaco. George Auric, predsjednik žirija izjavljuje : „Jednoglasnost je odmah postignuta, što je rijetkost... (Koncert za flautu i orkestar) otkrio nam je sjajnu tehniku koja daleko nadmašuje ostale natjecatelje. Ovakva zrelost začuđuje kod ovako mladih kompozitora. “ Skladbu je izveo 1973. godine u Montecarlu Jean-Pierre Rampal, s Orchestre National de l'Opèra, a prenosila ga je izravno ORTF-France-Musique.
Tih godina pojavljuju se prva skladateljska iskustva vezana za narodne motive: u Koncertu za Materadu prema odlomku istoimenog romana Fulvia Tomizze uglavljuju se neke melodije iz istarske liturgije, dok su napjevi mira u cijelosti građeni na češke narodne teme: „…odlomak koji je prožet raznobojnim etnološkim utjecajima, u instrumentalnom kontekstu dragocjenih zvučnosti […] i po svojoj čeznutljivoj snazi.“ (Stampa Sera). Godine 1975. Daniele Zanettovich piše Corègraphies pour orchestre i tom skladbom osvaja prvu nagradu na XII. međunarodnom natječaju simfonijskog skladanja Nagradu Grada Trsta. Corègraphies se izvodi u Teatru Verdi u Trstu: radi se o skladbi u kojoj se pojavljuje (iako nužno stilizirana) gestualna komponenta, neka glazbala u orkestru postaju pravi i stvarni likovi (otuda naslov djela).
Na sličnom je tragu invencija na trotonskoj skladbi za glasovir i orkestar (1975.) kojom Daniele Zanettovich osvaja prvu nagradu na XVI. Nacionalnom natječaju kompozicije za glasovir (Nagrada «G. F. Malipiero») u Trevisu. Godine 1977., svojom Passio prophana za orkestar, dobiva drugu nagradu (prva nije dodijeljena) na Međunarodnoj smotri «Gino Marinuzzi». Godine 1978. Daniele Zanettovich dobiva po drugi put Prix Prince Pierre de Monaco s Monumentum za Luigija Dallapiccola za bariton i orkestar, rad koji je samostalno iskustvo u kojemu konstrukcija slijedi serijsku logiku: Odlomci teksta na latinskom i španjolskom, veze sa zvjezdanim „oblicima“, jedva osjetljivi koloristični detalji prizivaju elemente koji su dragi kompozitoru. Monumentum je 1984. u Ženevi izveo orkestar Suisse Romande pod ravnanjem Roberta Benzia, s baritonom Mariom Basiolom.
Nastanivši se definitivno godine 1977. u Akvileji Daniele Zanettovich osjeća se sve bližim upotrebi tematskih komponenti koje proizlaze iz srednjovjekovne akvilejske liturgije, tematike koja očito traži drugu estetsku i tehničku koncepciju partiture. Cantus firmus, rađen po kanonima flamanske tradicije i „obrađen“ kontrastnim sekvencama, postaje element gradnje dviju prvih Symphoniaesuper tenor Aquilensis i Sinfonia iznad akvilejskog diskanta. Godine 1981. Geneza za mješoviti komorni zbor predstavljena je u Hilversumu (Nizozemska) tijekom glazbenog tjedna «Gaudeamus». Iste godine Daniele Zanettovich pobjeđuje na Međunarodnom natječaju Operà et Ballet u Ženevi s La Donna Verde „ predstavom za ples i pokret u glazbenim, pjevanim i recitiranim partiturama“ za dva obvezna glasa, flautu, klarinet i šest udaraljki. Iako se radi o tipičnoj strukturi zatvorenog oblika ( odnosno slijedu epizoda od kojih je svaki samostalni odlomak, koji se može izvoditi i izvan kompletne predstave) svaka se komponenta čvrsto pokorava jedinstvenoj logici gradnje, prema kojoj se odnose i najsitniji detalji kao i velike smjernice djela.
Piše Leonardo Pinzauti, prilikom „premijere“ koja je održana u Fiesole ljeti 1990: „ Zanettovich je u biti lirik, i najbolji dijelovi iz njegove vrlo njegovane partiture su one rođene kao plod vlastitog pogleda u sebe, pomnim odmjeravanjem između boja glasova pjevača i intervencija solo glazbala.“ Od 1982. nastavlja sa serijom Symphoniae u kojima se stvaralačka tehnika, koja je već bila pozitivno iskušana na orkestralnim partiturama, primjenjuje na komornim sastavima: Symphonia quarta (flauta i kontrabas, Amsterdam, 1984.), Simphonia sexta (Hamburg, 1985.), Symphonia septima (Milano, Natječaj «Carme» 1986.), Symphonia nona (Trst, Festival «Chromas» 1987.).
Njegovi su radovi izdani u najvažnijim izdavačkim kućama: Leduc iz Pariza, Casa musicale Sonzogno u Milano, i drugim važnim kućama kao Ricordi, Pizzicato, Curci, Zanibon, Suvini-Zerboni, itd.
Pored svega spomenutog, Daniele Zanettovich je posvetio značajnu pažnju pedagoškom i didaktičkom radu, predlažući brojne kompozicije koje su namijenjene glazbenicima početnicima, kao i za udžbenik harmonije.
Bio je i ravnateljem orkestara:Državnog orkestra Opere u Monte Carlu, Orkestra Teatra Verdi u Trstu, Orkestra A.I.D.E.M. u Firenzi, Filharmonijskog orkestra u Sanremu, Orkestra Ente Arena u Veroni, Filharmonijskog orkestra u Udinama, te raznim sastavima i komornim orkestrima.
Bio je nastavnik harmonije, kontrapunkta, fuge i kompozicije na Konzervatoriju «Jacopo Tomadini» iz Udina. |
print  |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
 |
|
Sponzori Kazališta
|
 |
| SPONZOR
KAZALIŠNOG PROGRAMA 2015.
GENERALNI SPONZOR
GALA KONCERTA DIANE HALLER
 | |
GENERALNI SPONZOR
OPERE
DON GIOVANNI
 |
POKROVITELJ SVEČANE OBNOVE
OPERE LA TRAVIATA
 | | SLUŽBENA ŠMINKA
SEZONE
 |  | |
 |
 | |  |  | |  |  | |  |  | | MEDIJSKI PARTNER SEZONE | MEDIJSKI POKROVITELJ
SEZONE | |
 |   | |  |  | |
 |
|
 |
|
|
|