HNK Zajc - Rijeka

Vi ste ovdje: Početna > Arhiv > Sezona 2010/2011 > Balet > Proces > Kritike

Proces kritike

„Znalačka groteska o vladavini bezakonja“

„Sve teme, likovi, motivi i odnosi iz Kafkina teksta na pozornici zadobivaju status jakih, baš kao i jasno prepoznatljivih političkih arhetipova, čija se filozofija ne iscrpljuje na dijagnosticipravnog ili birokratskog nasilja. Publika se snažno identificirala s pitanjima koja postavljaju Šipuš i Zurovac, isprativši autore i izvođače „Procesa“ dugačkim aplauzom.“

„Glazba Berislava Šipuša bira ogromne dinamičke kontraste, mnoštvo zvukova socijalnog neodobravanja ili ironičnog odobravanja (smijanja, ruganja, aplauza, ogovaranja itsl.) te prijeteću atmosferu struganja, šuškanja i dubokih tonova, ponešto predoslovno prizivajući akustički okoliš Kafkina djela. Ipak, u kombinaciji sa strastvenim i posvećenim baletnim ansamblom riječkog Ivana pl. Zajca, glazba i pokret stvaraju autonomnu, snažnu scensku interakciju, čija je umjetnička domišljenost nepobitna. „

„Marin Lukanović, autor videomaterijala predstave, pobrinuo se za izvrstan završetak: snimku kamenoloma u čijim se usjeklinima odigrava mučno ubojstvo čovjeka koji nije kriv ni za što drugo, osim za golo postojanje.“

„Za pamćenje je i svjetlo Denija Šesnića, koji bi de facto trebao biti potpisan kao dramaturg uprizorenja jer je intrigantnim vizualnim rješenjima i promjenama svjetla ritmički i simbolički povezao dvanaest izvedbenih prizora.
Navedimo i da se publika ove nimalo »lake« predstave zaista kretala u rasponu od puberteta do zrele dobi, što je svojevrsna pobjeda Muzičkog bijenala: nakon mnogo godina, konačno smo u terminu eksperimentalne glazbene umjetnosti vidjeli nova, zainteresirana lica.“
Nataša Govedić („Novi list“, 28. travnja 2009.)

„Kafka fascinantan i u baletnim papučama“

„Ako je tko i posumnjao u to da se taj “notorni” Kafkin “Proces” – o kojem navodno svi sve znamo još iz dana školske lektire ili pak iz mračna Wellesova filma – može uopće pretvoriti u plesnu predstavu, komprimirana i intenzivna produkcija, koja se u samo dvanaest slika oslanja na ključne momente, rečenice, ulomke romana, razuvjerit će ga i donijeti novi pogled.“

„Taj mračni svijet zatočenosti u nemile birokratizirane okolnosti autori predstave donose i s pomalo ironičnog motrišta hladnokrvnih promatrača okončavši predstavu Jozefova stradanja u filmskim ulomcima (Marin Lukanović) u kamenim gudurama kao u kakvom vesternu.
S glazbom počinje ozbiljno na način Richarda Straussa da bi se pretvaralo u music-hall, pa i diskretno citiralo “Lijepu našu”. Čini se da se skladatelj i koreograf Zurovac – koji je stvorio niz crnohumornih plesnih slika s dobrim ansamblom i nizom odličnih solista na crnoj sceni Žorža Draušnika s efektnim svjetlom Denija Šesnića i kontrapunktirajućim kostimima Katarine Radošević Galić – odlično razumiju. Respektabilna predstava zaslužila je ispraćaj ovacijama u zagrebačkom HNK u kojem se tražila karta više.“
Maja Stanetti („Večernji list“, 28. travnja 2009.)

„Izvrstan balet po Kafki za scenu HNK“

„Zurovčev i Šipušev balet „Proces“ na najbolji mogući način zatvorio Biennale.“

„Andrei Koteles predano je uprizorio ulogu nesretnoga pisara, koji izgubljeno kroči kroz iskušenja i tragi(komi)čne okolnosti života. Osobito je upečatljiv bio njegov duet s “muzom” Leni, u ovom slučaju seksi sobaricom, koju je s otplesala Camila Izabel Moreira. Asambl riječkoga Baleta i inače izvrsno funkcionira u izvedbi ekspresivnih koreografskih zamisli svoga šefa, a usto su ovom prilikom još morali govoriti i urlati.“

„Skladatelj Šipuš posudio je svoj glas Josefu K., a bariton Siniša Štrok otpjevao je pjesmu Svećenika kao pratnju uzvišenoj hipokriziji bijele halje, koju je u nadahnutom solu uprizorio Robert Pereira Barbosa Junior.“

„Vrsnom izvedbom Orkestra HNK Ivana pl. Zajca ravnao je bugarski dirigent Dian Čobanov. U 70-ak minuta uzbudljive, dinamične predstave nekoliko je pamtljivih scena, kao ona kod advokata, ili pak ona u katedrali.“
Zrinka Radić („Jutarnji list“, 28. travnja 2009.)

„Snažna zvukovna drama“

„Skladatelj Berislav Šipuš, koji inače ima prilično iskustva u radu s baletnim ansamblima kao korepetitor i dirigent, napisao je partituru snažne zvukovne dramatike s raznolikim efektima, od snimljenih glasova do šuštanja papira.
Ta glazba sadrži dovoljno plesnosti, koja je koreografu Staši Zurovcu dala prostor za dinamičnu scensku igru baletnog ansambla na čelu s izvrsnim Andrejom Kötelesom u glavnoj ulozi Josefa K. Veliki prostor pozornice maksimalno je iskorišten stalnim kretanjem plesača.
Scenograf Žorž Draušnik i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić odlično su naglasili prostor i atmosferu nedostupnosti zakona, a kostimografkinja Katarina Radošević Galić naglasila je ogoljenost i nemoć čovjeka pred takvim bezizlaznim problemom.“

„Odličan orkestar Riječke opere predvodio je mladi bugarski dirigent Dian Čobanov.“
Mladen Mordej Vušković („Vjesnik“, 28. travnja 2009.)