PITANJA KAO ODGOVOR

Jako je teško pisati o tome zašto upravo neki kazališni komad postavljamo na scenu, zašto smo odabrali upravo tog autora i zašto upravo to njegovo djelo. Kad bih mogao odgovoriti na ovo  pitanje u nekoliko riječi ili rečenica, mislim da bih se prestao baviti poslom redatelja.

Živimo u toliko čudnom svijetu, toliko toga ima oko nas i toliko je puno pitanja na koja nemamo odgovore:

 1.  Gdje počinje poimanje umjetnosti a gdje ono prestaje?
 2.  Gdje živi ljudska mašta i živi li ona uopće?
 3.  Zašto toliko često bježimo od stvarnosti i zašto živimo u svijetu kojeg smo sami izmislili?
 4.  Možda je upravo taj svijet kojeg smo izmislili istinit? Ili je laž ono što mi nazivamo istinom?
 5.  Možda pravo kazalište i počinje ondje gdje izmišljeni svijet  postaje realnijim od stvarnog  života?
 6.  Možda sva ova moja pitanja nemaju smisla no ja želim da se ljudi to zapitaju pa makar i na sekundu.

Ono što bih osobno želio jest da se u ljudima koji će pogledati ovu predstavu javi vjera u bolju budućnost, nada da će sutra sve biti bolje.

P.S. No, da bi sutra bilo bolje (nego danas), treba vjerovati u čudo!!

David Doiashvili

(s ruskog prevela Nataša Matošević)