NOVI SVIJET KOJI POZIVA NA ISTRAŽIVANJE I SUDJELOVANJE

„Zeko i potočić“ jedna je od rijetkih pjesama iz djetinjstva za koju se sjećam da i nije imala baš radostan ton, a ni završetak. No takva pjesmica budi u meni kao djetetu, ali i kao odrasloj osobi neku dozu nadanja, iščekivanja da će sve dobro završiti. Znam da će doći proljeće i da će sve biti u redu, no nije o tome riječ. Radi se o tome da treba preživjeti zimu, da vrijeme mijenja uvjete. Ako je u pjesmi zeko zatečen dolaskom leda i zime, u ovom dramskom tekstu radikalno pomaknimo vrijeme nekih stotinu godina unaprijed kada, barem tako očekujemo, mehanizacija ljudskog života zauzima sve veći udio u poimanju ljudskih vrijednosti.  Umjesto iščekivanja hoće li zeko pronaći potok, sada se postavlja novo pitanje: Hoće li djeca suosjećati s patnjom bića prema kojem, prirodno, u početku osjećaju strah od nepoznatog? Na takav se princip ova predstava i oslanja. Svi su strahovi naknadno usađeni u ljude, dakle bilo bi logično zaključiti da će netko mlađe dobi lakše prebroditi takav strah. Tekst napisan u rimovanom stihu u ovom slučaju daje velike prednosti u dočaravanju svijeta predstave „Zeko traži potočić“. Diskurz likova je poletan, odiše dozom euforije i snage kakva i priliči mladim ekolozima koji su sigurni u svoja uvjerenja. S druge strane, istim principom antagonisti pomoću takvog jezika dočaravaju vladajuću industrijalizaciju te nepotrebnost ljudske kreativnosti. Svijet „Zeko traži potočić“ ima pomaknuto gledište prema onima za koje je ta predstava i namijenjena. Tako su zabrane i prepreke glavnim likovima izvor avanture i znatiželje, svađe između likova lako su rješive, a sustav vrijednosti akteri sami uspostavljaju (sladoled). Prepreke unutar radnje predstavljene su kao modificirani vremenski uvjeti, pojave iz popularne znanstvene fantastike te ustaljena hijerarhija stariji - mlađi. Razlog zašto takvi pojmovi ne traže dodatno objašnjenje kod mladog gledatelja jest današnja educiranost djece još od najranije dobi. S porastom dostupnosti umjetnosti i masovnih medija u današnjem društvu, najmlađi brže poimaju pravila alternativnih svjetova, imaju veću mogućnost vizualizacije fiktivnih pojmova te na taj način još brže grade svoj stav prema onom što im je prikazano kao novo. Tako „Zeko traži potočić“ nije još jedna bajka koju je baka pričala, nego novi svijet koji svojom raznolikošću poziva na istraživanje i aktivno sudjelovanje do samoga kraja.
Ivan Penović