Giacomo Puccini
MADAMA BUTTERFLY
opera u tri čina
 
Uloge:           
Madama Butterfly (Cio-Cio-San) Hui He / Mirella Toić
Suzuki, njena sobarica Kristina Kolar / Anđelka Rušin
Kate Pinkerton Ivanica Lovrić
F. B. Pinkerton Davor Lešić / Maurizio Comencini
Sharpless Kiril Manolov / Robert Kolar                          
Goro Stjepan Franetović / Igor Vlajnić
Knez Yamadori Marko Fortunato
Ujak Bonzo Dinko Lupi / Siniša Štork
Dijete Alida Cossetto / Andrej Simčić
Yakuside Saša Matovina
Carski komesar Dario Bercich
Ženidbeni činovnik Darko Matijašević
Majka Cio-Cio-San Milica Marelja
Tetka Angela Nujić
Sestrična Stanislava Šćulac / Marijana Radić
                                              
                       
Dirigent Ivan Repušić
Redateljica Dora Ruždjak Podolski 
 
Scenograf Ivo Knezović
Kostimografkinja Barbara Bourek
Oblikovatelj svjetla Ivo Knezović             
Zborovođa Igor Vlajnić
Korepetitori Ana Anconelli, Igor Vlajnić
          
 
Koncertni majstor Danijela Maras Mendiković
Inspicijentica Branka Kušen Kajdi
Šaptačica Nina Simčić
                       
Orkestar i zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
 
Premijera 22. studenoga 2008.
Predstava sa stankom između 1. i 2. čina traje oko 2 i pol sata.
 
Scena i kostimi iznajmljeni su od Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Bazirana na nekoliko priča, ova iznimna melodrama poslužila je za glazbeno ostvarenje svega onoga što je opera u tom trenu, kao vrhunac medija, mogla biti i bila. Aktualna priča, iznimna zbog spajanja svjetova i kultura, zadiranje u drugu glazbenu kulturu, postavljanje susreta kultura, sve to postvaruje emotivni spektar lica, situacija, prizora koji stvaraju jednu od najcjelovitijih i najljepših opera uopće. Nastala u dvočinskoj verziji, praizvedena u milanskoj Scali 1904. godine, izvedena ponovno u proširenoj i dorađenoj verziji u Brescii, ostvarivši međunarodni uspjeh u Metropolitenu 1907., ova je opera uvijek okupljala velike pjevače, intrigirala i poticala stvaranje drugih motiva i drugih djela. Njezina cjelovitost i emotivnost postala je iznimnim kulturnim simbolom razvidnim i u drugim medijima. Svakako da ovaj naslov pripada onome što je „željezni repertoar“ i što svaka operna kuća mora imati u svom programu kako bi se, na relevantan način, omjerila o sebe, o druge i o svoju publiku.