|
|
1. čin
Pastirice i pastiri pozdravljaju ljepotu djevojke Sunčanice, iščekujući njezinoga prosca. Sunčanica je neodlučna, i pored nagovaranja slijepog oca Ljubdraga, ne želi ga, tako strog i nemoćnog, ostaviti samog. Izdaleka se začuje vjerenik Ratko, koji pozdravlja veselu družinu i želi Sunčanici dati prsten, podržan i od njezina oca. No iznenadni hitac najavljuje opasnost i ustrašeni pastir javlja dolazak Turaka. To je Kizlar-aga sa četom janjičara, koji skuplja djevojke plemenita roda za harem mladog sultana. Isprva umišljeno ironičan, aga navede Ljubdraga da u svojoj tužbalici o povijesnom jadu spomene kako potječe „od kraljeva stabla“, kako su mu Turci oteli malenoga sina i sada je s njime samo još kći Sunčanica. Kizlar-aga odmah spozna da mu je djevojka dragocjeni plijen i ugrabi je, usprkos njezinu bijesnom opiranju i njegovu sukobu s Ratkom. Svi su se drugi razbježali; na poprištu ostaje u dubokoj tuzi slijepi Ljubdrag s ranjenim Ratkom.
2. čin
Orijentalni ugođaj glazbe uvodi u prizor gdje su pod stražom janjičara okupljene djevojke koje Kizlar-aga vodi sultanu u Carigrad. Robinjice bugare svoju tužnu sudbinu.
Nailazi vezir sa svojom četom i Kizlar-aga mu polazi u susret. Dotle Sunčanica pjeva svoju elegiju: „Kud sam mlada i zelena ovud pala...“ Pregledavajući robinjice mladi vezir zapazi Sunčanicu, čiji divlji otpor razljuti Kizlar-agu i on na nju potegne sablju, no zaustavi ga vezir i obraća se djevojci pomirljivim riječima. Na vezirov poziv sprema se ples i on sam zaželi zaplesati sa Sunčanicom, no ona ga blago moli neka je vrati slijepome ocu. Vezir traži od Kizlar-age da mu preda Sunčanicu - uzet će je za ženu! Aga ironično pristaje i odvodi ostale djevojke. U razgovoru s vezirom Sunčanica mu priznaje da je nešto njemu privlači, ali da to nije ljubavna sklonost! Dolazi Ratko, prerušen u vezira, i s njim Ljubdrag, koga Ratko predstavlja kao slijepog guslara. Vezir traži Ljubdraga da mu pjeva, no i pored nastojanja da se prikriju, starac i Ratko se u dramatičnom sukobu s vezirom odaju. U sukobu Ratko nadvlada vezira, no nadošli janjičari hvataju svu trojicu. Prepoznavši pridošlice Kizlar-aga odaje veziru tko su Ratko i Ljubdrag, i vezir bijesno presuđuje: „Na vješala!“
3. čin
Pripravljena su vješala. Nadošli seljaci, pozdravljajući jutranji pjev ptica proklinju kobna vješala. Janjičari dovode vezanoga Ratka kome se ruga Kizlar-aga, no Ratko moli Boga za spas Sunčanice. Vezir dovodi Ljubdraga i Sunčanicu i kada se njih dvoje opraštaju od Ratka, vezir prema nekim izjavama i prema svojim pitanjima spoznaje istinu. Štiteći svoju sestru i oca vezir se sukobljuje s Kizlar-agom koji ga ranjava, ali i sam pada od vezirova metka. Vezir pomiluje sve troje i šalje ih kući uz kratko slavlje naroda. Gledajući za njima, vezir umire od zadobivene rane, zazivljući oca i sestru Sunčanicu. |
print  |
|