HNK Zajc - Rijeka

Vi ste ovdje: Početna > Arhiv > Sezona 2008/2009 > OPERA > Ero s onoga svijeta > Kritike

IZBOR IZ KRITIKA

Dolenčić je istaknuo »Eru s onoga svijeta« kao komičnu operu u kojoj pulsira svjež scenski život. Redatelj kroz bogati niz komičnih situacija i efektnih zapletaja prikazuje ljude s vrlinama i manama, humorom i nestašlucima, koji kroz satiru hrle idejnoj kulminaciji djela – pothvatu bogatog seljaka Miće, koji želi ispitati dušu i ćud djevojke koju voli.
U toj stvaralačkoj težnji redatelju su pomogli Dalibor Laginja lucidnom scenografijom, Dženisa Pecotić, čiji kostimi uvijek nose pečat originalnosti, osobito u minijaturnim ukrasima, zatim Deni Šesnić, uvijek novim oblicima svjetla, te iskusna Ljiljana Gvozdenović, koja je uz ostalo dosegnula kraj predstave neobuzdanim veseljem velikoga završnog kola.
Miljenko Đuran u ulozi Ere morao je dosegnuti taj dobro znani lik, a nakon toga oblikovati svoju osobnu kreaciju ne zanemarivši glazbenu složenost... Đula može biti zaljubljena, naivna kao lik, ali mora biti isto tako iskusna sopranistica koja nadmoćno dominira u lirskim scenama. Valentina Fijačko je stvorena za Đulu... Nelli Manuilenko u dobroj je mjeri uspjela koncipirati dvojnost lika Dome kao zle maćehe, ali i udove koja žali za umrlim Matijom.
U delikatnoj ulozi Sime mlinara Robert Kolar efektno je glumački i pjevački odigrao taj lik. Osobito valja istaknuti izvrsnu uvježbanost zbora, posebno soprana i alta, koje je uvježbao Igor Vlajnić.
Dirigent Ivo Lipanović lijepo je s orkestrom naglašavao razuzdanost uvodnog bećarca i dramsku napetost radnje...
Ratko Čangalović, „Vjesnik“

Omiljena hrvatska operna produkcija postavljena na pozornici HNK Ivana pl. Zajca u novoj solističkoj podjeli i u režiji Krešimira Dolenčića pružila je izvanredno osvježenje i veliki užitak koji je riječka publika nagradila dugotrajnim aplauzom.
Izvrsno uvježban zbor (zborovođa i asistent dirigenta Igor Vlajnić) usklađenim je pjevanjem uveličao prizore, koji su plijenili pozornost i živopisnom kostimografijom Dženise Pecotić i savršeno pogođenom u osnovnim detaljima scenografijom Dalibora Laginje koji su upotpunjavale pejzažne back-projekcije i sofisticirano oblikovanje svjetlo (Deni Šesnić).
Pod dirigentskom palicom Iva Lipanovića orkestar je isticao jasno definiranu protočnost glazbene fakture u skladu s neusiljenim i spontanim humorom što se izmijenjuju s lirskim i dramskim trenucima Gotovčeve partiture. Kulminaciju je svakako postigao završni prizor u koji se uključio i ansambl u efektno stiliziranoj koreografiji kola (Ljiljana Gvozdenović) sa solistima Oxanom Brandibourom i Leonidom Antontsevim.
Ljerka Žic, „Novi list“

S jednakim oduševljenjem, strašću i zadovoljstvom Dolenčić je i ovaj put oživio “Eru” u riječkom HNK. I ova treća, riječka “verzija” pokazala je da je riječ o dobroj i uspješnoj predstavi čiju pobjedničku ekipu, dakle, i ne treba mijenjati. Tako je, uz neznatne modifikacije, i do Rijeke doputovala scenografija Dalibora Laginje, Dženisa Pecotić obnovila je kostime Igne Kostničer, a Ljiljana Gvozdenović koreografiju Margarete Froman i Sonje Kastl. Sve to skupa sjaji živim bojama i motivima zagoranskog krša i njegovih nošnji, pod užarenim Laginjinim sunčevim diskom, ali i razigranim promjenama svjetla majstora Denija Šesnića.
Pjevačka ekipa također je sastavljena od prokušanih tumača živopisne galerije likova. Bez obzira na poteškoće s pjevačkom tehnikom i mjestimično stisnutim grlom, Miljenko Đuran kao Mića/Ero izvrsno funkcionira, a i njegova ponekad pretjerana mimika uklapa se u ovu treću Dolenčićevu postavu u kojoj su do sada najistaknutiji naglasci na komičnosti. Što je stariji i zreliji, Ivica Čikeš sve je uvjerljiviji mrgudni i osorni gazda Marko, dok je njegovu lakomislenu i lajavu Domu u maniri splitskog pazara kreirala Nelli Manuilenko Mlinar Sima, glavni lik drugog čina, bio je solidni Robert Kolar. A nakon usputnih repriznih okušavanja u ulozi Đule u Osijeku, a potom u Splitu, prvi put premijerno u Rijeci zablistala je i zasluženo najveće ovacije pokupila Valentina Fijačko.
Dolenčić je sjajno, osobito u prizoru derneka, razigrao i Zbor riječke Opere koji je, uvježban od zborovođe Igora Vlajnića, zabilježio još jedan izvrstan nastup, a sve to pod rukom maestra Ive Lipanovića, pažljivog u pronalaženju prave mjere i ravnoteže između svih elemenata i dionica zahtjevne partiture. Orkestar se iskazao i uigranošću i karakternošću izvedbe, uspješno se okušavajući čak i u ponekom glazbenom gegu.
Branimir Pofuk, „Jutarnji list“

Najnovija, preksinoćnja premijera u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci ponovo je s punim pravom ispraćena očekivanim ovacijama.
Živahnosti stare, a uvijek ponovo nove riječke produkcije "Ere" pod vodstvom Ive Lipanovića koji će, kao i svi stari-novi gledatelji, nanovo otkrivati slojeve djela koje se u protivnom površno može svesti na konglomerat poznatog, a istovremeno će "dobrovoljno" predati inicijativu protagonistima počiva na razrađenom orkestru, sve boljem zboru (Igor Vlajnić), baletnom ansamblu u završnom kolu i solistima.
Oni dakako već iskušani dolaze sa svih strana: nadasve uvjerljive kreacije čangrizavih "staraca" Nelli Manuilenko i Ivice Čikeša (Doma i Marko), božanstvena dirljivost Đule Valentine Fijačko, sposoban, ali ponegdje sklon karikaturi naslovni Ero Miljenka Đurana kao i glasovno svijetli i uvjerljivi Mlinar Sima Roberta Kolara uz šarmatno pokretljivog malog Antonija Hallera u ulozi Čobančeta.
Maja Stanetti, „Večernji list“