|
Vi ste ovdje:
Početna
>
Arhiv
>
Sezona 2009/2010
>
TALIJANSKA DRAMA
>
Ružna
>
Riječ redatelja
|
| Note di regia |
|
Socrate: “Oh caro Pan, e voi altre divinità di questo luogo, datemi la bellezza interiore dell'anima, e per quello che riguarda l'esteriore che possa accordarsi con quello che c’è di più profondo in me .” Platone (Fedro) Introduzione Sì, c'è un una cosa peggiore in questo mondo dell'essere brutti ed è essere brutta. Perché per una donna sarà certamente più duro. Ma può sempre trovare un modo di vendicarsi: una commedia musicale per esempio... Chi non hai mai avuto un incubo? Un incubo di quelli orribili, di quelli in cui ti svegli in piena notte tutto sudato con la sensazione di aver corso un grave pericolo, per poi accorgerti che sei a casa e nel proprio letto con il tuo peluche preferito. Non ti è mai successo? La nostra protagonista non può risvegliarsi. Una ragazza con poca grazia fisica che lotta per sopravvivere in un mondo dove Essere belli e famosi è la sola cosa che conta. Ecco allora Brutta, una commedia musicale divertente e crudele dove la nostra eroina decide di farsi giustizia da sola. Tutti ci siamo sentiti soli almeno una volta nella nostra vita.Tutti ci siamo sentiti, prima o dopo, incompresi e rifiutati dagli altri. Tutti ci siamo sentiti fisicamente o spiritualmente brutti e rifiutati. Tutti abbiamo pensato che la natura è stata ingiusta con noi perché non ci ha dato la possibilità di scegliere il nostro corpo, il nostro viso, il carattere. Tutti quanti ci siamo ribellati inutilmente o con fortuna a questo dispotismo della natura. Tutti ci siamo sentiti, con un certo imbarazzo, insultati, quando qualcuno ci ha detto: "il volto è lo specchio dell'anima... " Commedia musicale anti-estetica brutta sporca repulsiva una gobba nauseabonda all'alitosi condannata malformata vomitosa guercia strabica rognosa vacca fetida merdosa son… brutta Il mito di Narciso Conoscete senza dubbio la storia di Narciso. Affascinato dalla sua bellezza si stava contemplando al bordo di un lago. Stregato dalla sua immagine cadde e annegò. La dea della Natura in suo onore come simbolo per la sua sepoltura creò un iris di nome Narciso Il lago non riusciva a consolarsi e piangeva di continuo e l'acqua divenne salata. Delle ninfe assetate domandarono al lago salato : - Perche' piangi ? - Piango per Narciso. - Non c'è niente di strano in questo. Potevi ammirare la sua bellezza da vicino. Narciso era bello ? - Sì. - Chi meglio di te poteva saperlo ? Il lago divenne nero: “Piango per Narciso perché potevo vedere nel fondo dei suoi occhi il riflesso della mia bellezza, il riflesso della mia bellezza.” Brutta È la storia di una ragazza di poca grazia fisica che lotta per cercare d'uscire in un mondo che la rifiuta e la insulta, la manipola e la nega, che la obbliga inesorabilmente alla bassezza e alla crudeltà, irrimediabilmente. È una commedia, perché la storia, benché terribile, ci fa ridere. Ma è una tragedia perché ci sono degli Dei capricciosi e sono loro in realtà che ci manipolano senza pudore, e sono loro che tirano i fili del destino della nostra protagonista. Degli dei che non parlano con magniloquenza come nelle tragedie greche, ma che vivono silenziosi dentro di noi e tracciano inesorabilmente il cammino della nostra vita. Qualificando le cose si ha sempre l'aria di essere un po' presuntuosi, ma mi piace pensare che questa non sia né una commedia né un dramma, ma piuttosto una tragicommedia. Nello stesso tempo Brutta è anche che la storia di un altro personaggio, probabilmente agli opposti del precedente. (Non é più un segreto per nessuno che gli opposti si attraggono e finiscono per incontrarsi). La storia di un giovanotto la cui Natura ha fatto regalo di fascino e bellezza fisica, con una grande attitudine alla seduzione. La sua storia corre parallela a quella della protagonista, e segue la ricerca della perfezione fisica. La ricerca vuota e pericolosa dello stato di divinità. Quando questi si accorgerà di essere arrivato alla fine del percorso della ricerca della perfezione, capirà di essere arrivato sull'orolo dell'abisso dell' inumanità e della solitudine e la sua fine non potrà che essere tragica...(e comica). In Brutta ritroviamo una galleria di personaggi (ventidue per la precisione, interpretati da quattro attori) che cicondano i due personaggi principali e e ci conducono in un viaggio nel loro loro mondo teatrale passando per il mondo reale, quello normale degli esseri umani che vivono la vita come meglio possono, senza compiere gesta eroiche, senza lamentazioni da tragedia greca.....Persone semplici che con le loro virtù e i loro grandi e piccoli difetti, costituiscono una parte di un dramma ridicolo e che, con le loro parole e azioni, fanno scorrere l'azione in modo preciso, lineare. Sokrat: „O, dragi Pane, i vi druga božanstva ovoga mjesta, podajte mi unutarnju ljepotu duše, a što se tiče vanjštine da se mogne uskladiti s onim što je najdublje u meni.“ Platon, Fedar Uvod Ako na ovom svijetu postoji nešto gore od toga da smo ružni, to je biti ružna. Jer, za ženu će to zasigurno biti teže. No može li se pronaći način osvete za to: primjerice, glazbena komedija… Tko to nikad nije doživio mòru? Onu strašnu moru u kojoj se probudiš usred noći sav u znoju s osjećajem da si prošao kroz tešku opasnost dok si spavao, da bi potom shvatio da si u kući u vlastitome krevetu s omiljenim plišanim medvjedićem. Nije vam se to nikad dogodilo? Naša junakinja ne može se probuditi. Djevojka s malo fizičke privlačnosti koja se bori za preživljavanje u svijetu gdje je jedina stvar koja vrijedi biti lijepi i slavni. To je, dakle, Ružna, zabavna i okrutna glazbena komedija u kojoj naša junakinja odluči sama provesti pravdu. Svi smo se oćutjeli samima bar jednom u našem životu. Svi smo, prije ili kasnije, oćutjeli da nas drugi ne razumiju i odbacuju. Svi smo se fizički ili duhovno oćutjeli ružnima i odbačenima. Svi smo nekad pomislili da je priroda s nama bila nepravedna, jer nam nije dala mogućnost da izaberemo naše tijelo, naš izgled, karakter. I svi smo se bezuspješno ili sretno pobunili protiv tog despotizma prirode. Svi smo se osjetili, s nekom nelagodom, poniženima kad nam je netko rekao: „Lice je zrcalo duše“… Glazbena antiestetska komedija ružna prljava odvatna grbavica gnusna osuđena izobličena bljuvotina razroka šugava kravetina smrdljiva govnarska ja sam… ružna Mit o Narcisu Zacijelo poznajete priču o Narcisu. Zadivljen svojom ljepotom promatrao se na obali jezera. Začaran svojom slikom pade i utopi se. Boginja Prirode stvori u njegovu čast kao simbol na njegovu grobu iris po imenu narcis. Jezero je bilo neutješno i neprestano je plakalo i voda je postala slana. Nimfe su pitale slano jezero: - Zašto plačeš? - Plačem za Narcisom. - Nema u tom ničega čudnog. Moglo si se diviti njegovoj ljepoti izbliza. Narcis bijaše lijep? - Da. - Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Jezero pocrni: „Plačem za Narcisom jer sam u dubini njegovih očiju moglo vidjeti odraz svoje ljepote, odraz svoje ljepote.“ Ružna To je priča o djevojci male fizičke privlačnosti koja se bori u pokušaju da izađe u svijet koji ju odbacuje i vrijeđa, manipulira njome i niječe je, nemilosrdno je prisiljava na niskost i divljaštvo, neizlječivo. Jednostavna je to priča, bez drame, jer njena protagonistica ne može učiniti apsolutno ništa da promijeni tijek stvari. To je komedija jer priča, premda je strašna, tjera na smijeh. Ali je i tragedija, jer u njoj ćudljivi bogovi besramno manipuliraju stvarnošću, oni vuku niti sudbine naše protagonistkinje. To su bogovi koji ne govore rječito poput onih iz grčkih tragedija, nego koji žive šutljivo unutar nas i nesmiljeno ucrtavaju put našega života. Odredivši tako stvari uvijek izgleda da smo odveć pretenciozni, no sviđa mi se misliti da ovo nije ni komedija ni drama, već prije tragikomedija. Istodobno je Ružna i priča o jednom drugom protagonistu, suprotstavljenom prethodnom. (Ni za koga nije tajna da se suprotnosti privlače). Priča o mladiću kojeg je Priroda obdarila fascinacijom i fizičkom ljepotom, s golemom moći zavođenja. Njegova priča teče paralelno s onom protagonistkinje, i slijedi potragu za fizičkim savršenstvom. Isprazna i opasna potraga za statusom božanstva, i kad se otkrije da se na kraju težnje za savršenstvom nalazi ponor nečovječnosti, usamljenost njegova kraja morat će biti tragična… (i komična). U Ružnoj se vrti galerija likova (dvadeset dvije uloge koje izvodi četvoro glumaca) koji okružuju dvoje glavnih protagonista i zacrtaju u kratkome prohodu svoj teatarski i naš prirodni, normalni svijet ljudskih bića koja žive bolji život nego što mogu, bez junačkih gesta i bez žaljenja… Jednostavne osobe koje sa svojim vrlinama i velikim i malim manama uspostavljaju dio smiješne drame i svojim riječima i djelovanjem provode radnju od jednog kraja na drugi.
|
print  |
|
|
|
|
|
|
|
 |
|
Brutta
|
|
|
|
|
 |
| |
|
|
|
|