HNK Zajc - Rijeka

Vi ste ovdje: Početna > Arhiv > Sezona 2008/2009 > OPERA > La Gioconda > Sadržaj

Gioconda- sadržaj

1. čin
LAVLJA USTA

Cijela Venecija je u znaku slavlja: vrijeme je karnevala, a danas je osim toga dan velike regate. Mnoštvo naroda i maskiranih osoba slavi veliki događaj. Svi pjevaju u slavu Venecije, njenog vodstva i njezine ljepote. Regata je u tijeku. Barnaba, ulični pjevač, uz svirku svoje gitare, naslonjen na dva stupa Duždeve palače, promatra ljude. Gitara i pjesme su odavno prestale biti njegovo pravo zanimanje, on je zapravo jedan od važnijih špijuna Vijeća desetorice - venecijanskih moćnika i za račun države uhodi i denuncira ljude. U dvorište ulazi Gioconda sa svojom slijepom majkom. Gioconda je putujuća pjevačica, koja sa svojom scenskom družinom pjeva po trgovima, mjestima, brinući se za svoju majku. Zaljubljena je u "dalmatinskog" mornara Enza i nakon što na trenutak ostavi majku pred stepenicama crkve sv. Marka da bi pronašla Enza, nabasa na Barnabu koji je pak zaljubljen u nju i koji joj zaklanja put. Gioconda mu pobjegne, a narod se vraća i slavi pobjednika regate. Zuane stoji po strani tužan jer nije pobijedio. Barnaba mu prilazi, on je već skovao jedan od svojih paklenih planova kako bi se domogao Gioconde po svaku cijenu. Priopćava Zuaneu da je zasigurno izgubio regatu jer mu je čamac začaran. On je sam vidio, kaže, kako jedna vještica baca magične čini na njegov čun i pokazuje mu na Ciecu koja još uvijek moli na stepenicama kod crkve. Zuane i masa koju je Barnaba animirao hvataju Ciecu i žele joj suditi. U tom trenutku vraća se Gioconda s Enzom koji pokušava spasiti Ciecu. Videći da ne može rasuđivati s razjarenom gomilom, Enzo otrči po svoje mornare, a na trg tad stupe Alvise Badoero i njegova žena Laura koja nosi krinku na licu. Alvise je plemić, velikodosto-janstvenik Venecije, član moćnog Vijeća desetorice i jedan od glavara državne inkvizicije: ukratko vrlo moćan čovjek. Njegove riječi odmah uspostave mir. Gioconda pokušava spasiti majku i obraća se Alviseu, narod kliče "smrt vještici" i samo je Laura uvjerena u nevinost žrtve. Enzo se vraća s mornarima, ali Gioconda sprječava daljnji metež i polaže nadu u Alviseovu odluku, o njegovim riječima ovisi život ili smrt. Laura spazi čislo (krunicu) u rukama Ciece i zauzima se za nju tako da Alvise u trenutku donosi oslobađajuću presudu. Cieca u znak zahvale daruje čislo Lauri (arija "Voće di donna") koje će joj donijeti sreću i polaže blagoslov na njenu glavu. Nakon sretnog završetka zgode svi odlaze na misu u crkvu osim Enza. Otkako se vratio na trg na spasi Ciecu, Enzo nema mira. Prepoznao je Laurin glas, a ona je prepoznala njegovo lice... To nije izmaklo budnom oku Barnabe koji prilazi Enzu (duet "Enzo Grimaldo...") i otkriva da mu je poznat njegov pravi identitet. Enzo je đenoveški princ i državni neprijatelj čija je glava u Veneciji ucijenjena! Vratio se sa svojom posadom jer ljubi Lauru i ne može je zaboraviti iako se ona u međuvremenu morala udati za Alvisea. Uzalud Enzo pokušava poreći, Barnaba zna čak i više od toga, kaže, izgled mornara i hinjena vjernost Giocondi samo su pokriće: Giocondu Enzo voli kao sestru, ali Lauru kao ljubavnicu. Barnaba nudi pomoć Enzu: dovest će Lauru večeras na njegov brod, Alvise je noćas zauzet poslom u Vijeću i neće primijetiti. Enzo je ushićen, ali i znatiželjan. Barnaba mu se otkriva: on je veliki špijun Vijeća desetorice; mogao ga je izdati i odvesti na stratište, ali to nije učinio jer se želi osvetiti Giocondi koja ga mrzi, a koju on želi vezati uz sebe. Stoga će ga prikazati kao izdajnika i slomiti joj srce. Enzo je zgrožen, žao mu je Gioconde, ali prihvaća pomoć od Barnabe. Na rastanku Enzo proklinje Barnabu i udaljuje se s mjesta događaja. Barnaba odmah potom prizove svog pomagača Isepa, uličnog pisara, i diktirajući u njegovo pero denuncira Enza i Lauru i njihov bijeg. Ali prije nego će poslati tajnu poruku Barnaba obuzet strašnim mislima sagledava moć i vodstvo Venecije, ali i svoju ulogu u toj mašineriji (arija "0 monumento!"). U međuvremenu Gioconda je izišla iz crkve s majkom i načula je nešto: Enzo će pobjeći s drugom... Sva shrvana Gioconda se oslanja na majku i daje oduška svom bolu (finale sa zborom "Tradita, ahime...").

2. čin
ČISLO

Drugi čin zbiva se na brigantinu usidrenom kod nenastanjenog otočića Fusino u laguni. Enzo je na palubi, gleda u noć i inspiriran događajima i trenutkom meditira o moru, nebu i ljubavi... (arija "Cielo e mar").
Stiže Laura u pratnji Barnabe koji ih ostavlja same i odlazi nakon što im je ironičnim glasom poželio sretan put. Ljubavnici na mjesečini evociraju trenutak susreta i maštaju zaneseno o zajedničkoj budućnosti dok mjesec polako zalazi u more... ("Laggiù nelle nebbie remote"). Enzo potom odlazi izdati zadnje naloge za bijeg. Ostavši sama Laura moli Bogorodicu da joj pruži zaštitu, oprost i blagoslov. Gioconda se već prije bila tajno uspela na brod i čekala pod daskama pogodan trenutak: videći Lauru samu, Gioconda s krinkom na licu izlazi na vidjelo. Izvan sebe od bijesa i boli otkriva svoju ljubav prema Enzu. Ona ga voli, kaže, kao što lav voli krv! Gioconda svlada Lauru i prijeti bodežom, no u zadnji tren se predomisli i namijeni joj goru sudbinu. Pokazuje joj, u mraku, kako na moru u tišini nadolaze galije i kaže joj: "Tvoj suprug je tamo, a ovdje te više nikakva madona ne može spasiti". U trenu kad Laura podiže čislo prema Bogorodici Gioconda shvati tko stoji pred njom i u trenu mijenja plan. Otkriva Lauri svoje lice, daje joj svoju masku i ogrtač i spravlja je u barku koja čeka podno broda. Enzo se vraća na palubu, ali nalazi Giocondu umjesto Laure. Dolazi do svađe u kojoj Gioconda kazuje kako je njena ljubav prema njemu jača i pokazuje mu Lauru kako bježi. Enzo ne mari za to, ponovno će Lauru, kaže, otrgnuti njenom suprugu. U tom trenutku galije napadnu njegov brigantin, a u općem srazu, shvaćajući da je izdan, bez izlaza i okružen nadmoćnim neprijateljem, Enzo pali brod koji tone.

Napomena: u ovoj izvedbi "La Gioconde" prvi i drugi čin u skraćenoj verziji čine jednu cjelinu

3.Čin
CA' D'0R0

Večer nakon sinoćnjih događaja. Radnja se zbiva u jednoj od najljepših venecijanskih kuća "Ca' d'Oro". Alvise u svom salonu, obuzet bijesom nakon sinoćnjih događaja donosi odluku: Laura mora umrijeti, ne zaslužuje oprost onaj tko izdaje jednog Badoera (arija "Si, morir ella dé"). Uskoro počinje gala primanje i u veselju, buci i općem metežu u kući (još uvijek traje karneval) nitko neće obratiti pažnju na jauke umiruće žene! Ulazi Laura koja ne zna da ju je suprug jučer uočio i njih dvoje započnu razgovor kao uobičajenu "kurtoaziju" sve dok se ironija s Alviseovih riječi ne pretvori u igru otvorenih karata. Smrt je okrutna: Laura mora popiti ponuđeni otrov i umrijeti prije nego pjesma koja se čuje u podnožju kuće dođe do kraja. Alvise je kratko napušta, a u taj tren brzo iz mraka izlazi Gioconda koja se pod krinkom prikrala u kuću i predvidjela Alviseovo ponašanje.
U općoj tegobnoj atmosferi (finale sa zborom "D'un vampiro fatal...") u kojoj Gioconda plaće, Cieca ju tješi, ali i proziva Barnabu kao ruku ubojice, Enzo u sebi već umire za Laurom, Barnaba nagovara Giocondu da popusti njegovim željama i pokazuje joj moć svojih ruku, zbiva se jedan ključni trenutak u operi: Gioconda nudi sebe Barnabi pod uvjetom da spasi Enza! Vrhunac događaja je trenutak u kojem Alvise objavljuje da je sam presudio Lauri! Enzo se baca na njega, ali ga stražari hvataju i odvode u zatvor. Oduzima Lauri otrov iz ruke i daje joj moćno sredstvo za spavanje koje će zavarati Alvisea. Sve je već dogovoreno za spas: Giocondini prijatelji čekaju dolje, a u kućnoj kapelici Cieca moli za Laurin spas. Laura ispija narkotik i tone u dubok san netom prije Alviseovog povratka. U međuvremenu u kuću pristižu brojni uzvanici, među njima je zakrinkani Enzo. Alvise najavljuje "Ples satova". Zadivljeno mnoštvo slavi u vedrom raspoloženju, a na vrhuncu slavlja pojavljuje se Barnaba vukući Ciecu sa sobom i optužujući je za čaranje u kući. Gioconda je prestrašena, ali Cieca mirno izjavljuje da je u kapelici molila za onoga tko umire. Uto se čuje samrtno zvono. Shvativši tko umire, Enzo skida krinku i u općem zaprepaštenju otkriva svoj identitet Alviseu izazvavši ga: on ne želi živjeti bez Laure, Alvise mu je jednom oteo domovinu i ljubav, pa sad može slobodno dovršiti svoje zlodjelo!

4. Čin
KANAL ORFANO

Radnja se nastavlja u Giocondinom skrovištu u kanalu Orfano. Gioconda je utonula u misli. Njeni prijatelji joj po dogovoru donose Laurino tijelo. Ona ih moli da joj pomognu tražiti majku koja je još prošle noći nestala bez traga. Ostavši sama predaje se najcrnjim mislima o samoubojstvu (arija "Suicidio"), no na tren se prisjeti Laure kojoj mora pomoći... U Giocondi se munjevito smjenjuju crne misli, od samoubojstva, nade da je Laura kojim slučajem ipak mrtva do mogućnosti ubojstva i osvete, no ipak nađe snage da okrijepi svijetlu stranu svoje duše i ne podlegne niskim strastima. U njoj je stalno prisutna patnja i ljubav koju Enzo ne uzvraća, a ona čini žrtvu i za njega spašava Lauru zbog osjećaja dužnosti spram majke. Enzo dolazi, hladan i odsutan duhom, doveli su ga Giocondi. On želi umrijeti, ništa ga ne zanima osim da padne na Laurinom grobu. Enzu Gioconda međutim ne otkriva istinu, nego ga pušta u uvjerenju daje Laura umrla, a ktome dodaje daje Laurin grob prazan i da je ona sama odnijela tijelo, ne želeći mu otkriti ništa više! U očaju Enzo diže nož na Giocondu (koja u trenutku poželi umrijeti od njegove ruke, to je jedan od razloga zašto mu ne kaže cijelu istinu), a taj tren se začuje Laurin glas iz dubine sobe. Ona se probudila i tako promijenila tijek događanja. Sve se namah dozna i razjasni, Giocondi preostaje još samo to da im dade upute za bijeg, čamac dolazi u dogovoreno vrijeme i nakon rastanka prepunog tuge od strane Gioconde, te zahvalnosti, ganuća i divljenja od strane Enza i Laure zbiva se zadnja epizoda. Gioconda koja je sve izgubila želi završiti sa svojim životom. Ali ipak još će je nešto nagnati da pođe ponovno potražiti svoju majku iako duboko u sebi zna da je više neće naći... A i Barnaba samo što nije došao, prisjetila se pakta sklopljenog s njim. Ima li što gore za Giocondu? Ona moli Bogorodicu da udalji demona, ali demon je već stigao i motri ju kroz odškrinuta vrata...
Kad Gioconda odluči pobjeći, on joj se prijeteći pokaže. Videći da više nema izlaza, odluči se na krajnji potez (zadnja scena "Si, il patto mantego"). Ona u trenutku posljednjom snagom tijela i duha zavara Barnabu i odglumi popustljivost, započne glumljeno zavođenje kojim mu daje do znanja da pričeka dok se ona za njega ne bude uredila i uljepšala kao žena koja mu od sada pripada. Dok pjeva i pleše za njega (a njemu se čini da je dostigao svoju dugo sanjanu sreću) traži među scenskim rekvizitima nešto čime bi se mogla ubiti. Dirljiva je ta mehanika kojom pjeva svoju izmišljenu vedru priču, a koja istovremeno naglašava u krajnjoj pustoši duše njen duh - jasan i svjestan da ona više ničega nema, da je sama i da ima samo smrt! Na vrhuncu Barnabinog ushićenja, ona probada svoje srce uz riječi: "Htio si moje tijelo prokleti demone? Pa evo ti ga!". Barnaba ostaje bez svoje družice, bez svog sna i premda ga Gioconda više ne čuje, priznaje nad mrtvim tijelom da joj je jučer ubio majku i u animalno-bijesnom kriku pobjegne u noć...

Ana Anconelli