| Adriana Lecouvreur - sadržaj |
|
PRVI ČIN
Prvi čin opere događa se u Comédie-Française. Glumačko društvo sprema se za predstavu. Očekuje se Adriana Lecouvreur. Ona i njezina glumačka suparnica madame Duclos zajedno nastupaju u Racineovoj tragediji Bajazet, i to je senzacija za publiku. Usput, upravo je ta drama s dva ravnopravna ženska lika prauzor libreta Verdijeve Aide. U salon ulaze knez de Bouillon, kojemu je madame Duclos ljubavnica, i opat de Chazeuil i zbijaju šale s glumcima i glumicama. Pojavljuje se Adriana odjevena kao Roksana i ponavlja stihove uloge. Pjeva ariju – Io sono l' umile ancella del Genio creator (Ja sam smjerna službenica Genija stvaratelja) - najljepši primjer Cilèine glazbe srebrnkastih niti, tankoćutno tkane, mekih preljeva, u kojoj kao da se ogleda stradanje čovjeka, kako čitamo u jednom prikazu o tom plašljivom, skromnom i nesigurnom učitelju glazbe.
Glumci se razilaze. Adriana i ravnatelj pozornice Michonnet ostaju sami. Michonnet joj priča kako je stekao iznenadno nasljedstvo. Želio bi je zaprositi nakon dugih godina vjerne ljubavi, ali ona mu daje do znanja da je zaljubljena u časnika u službi saskoga grofa koji će te večeri doći u kazalište. No čovjek koji ulazi sam je Maurizio, saski grof, koji joj izjavljuje ljubav. Slijedi ljubavni duet. Adriana daje Mauriziju kiticu ljubičica, dogovara se s njim da se nađu poslije predstave i odlazi na scenu. U međuvremenu opat je došao u posjed pisma upućenog Mauriziju, u kojemu ga, kako on misli, La Duclos poziva u ljubavno gnijezdo blizu Seine koje je za nju uredio knez de Bouillon. Knez želi zateći griješni par i poziva goste na večeru u istoj kući u isto vrijeme. Kad primi pismo, Mauriziju postaje jasno da ga je pisala kneginja de Bouillon s kojom je svojedobno bio vrlo blizak a ne La Duclos. Zbog političkih razloga odluči otići na sastanak, i služeći se stihovima iz drame daje Adriani do znanja da se neće te večeri s njom vidjeti. Knez Adrianu poziva na večeru na kojoj će biti i saski grof. Adriana će otići kako bi iskoristila prigodu da pomogne Mauriziju u njegovim političkim planovima.
DRUGI ČIN
Drugi čin se događa u vili glumice Duclos u Grange-Batelière. Kneginja de Bouillon preplavljena ljubavnim zanosom očekuje Maurizija. Sumnjičavo ga ispituje odakle mu ljubičice. Maurizio spremno kaže da su namijenjene njoj. Kneginja ga najprije upozorava na opasnosti njegova plana a onda očekuje da joj pruži ljubav ali on je odbija. Postaje joj jasno da je u njegov život ušla druga žena. Ali koja? On ne želi otkriti. Izvana se začuje šum kočije koja se zaustavlja. To je knez. Kneginja se sakrije u obližnju sobu. Knez vjeruje da je zatekao Maurizija i madame Duclos i nimalo ne tuguje nad izgubljenom ljubavnicom. Dapače, zadovoljan je da je se riješio. Dolazi Adriana, predstavljaju joj Maurizija, ona se zaprepasti jer u njemu prepoznaje čovjeka s kojim se trebala sastati nakon predstave. Ostaju sami Adriana i Maurizio. Opat se vraća i sprema se otkriti madame Duclos. Adriana je u nevjerici ali joj Maurizio dobaci da nije riječ o glumici nego o drugoj ženi s kojom se sastao radi politike. Treba joj omogućiti da pobjegne. Adriana mu obećaje da će mu u tome pomoći.
No znatiželja da ipak sazna tko je ta žena s kojom je Maurizio imao sastanak prevelika je, i Adriana odluči s njom razgovarati. Ispostavlja se da su obje žene zaljubljene u istog čovjeka ali ne znaju jedna identitet druge. Adriana ispunja obećanje dano Mauriziju, pušta neznanku da pobjegne tajnim prolazom. Michonnet joj kaže da je otišla s Mauriziom koji ju je čekao u vrtu i pritom izgubila narukvicu. Adriana je očajna.
TREĆI ČIN
Treći se čin događa na zabavi u palači Bouillon. Kneginja ne može zaboraviti glas nepoznate žene bliske Mauriziju. Čini joj se vrlo poznat. Adriana dolazi u bogatoj odjeći ali bez dragulja koje joj je poklonila kraljica a ona ih založila ne bi li pomogla Mauriziju u ostvarenju njegovih političkih ciljeva. Kad progovori, kneginja prepoznaje glas slavne glumice. Na spomen imena Maurizio Adriana se strese, a kad kneginja kaže da je ranjen, onesvijesti se. Njezin ledeni pogled i povjerljiv razgovor s Mauriziom koji je upravo stigao u Adriani budi sumnju. Knez poziva Maurizija da priča o svom ratnom podvigu u Kurlandu. Svi mu čestitaju. Slijedi baletni divertissement s nazivom „Parisov sud“. A onda se stvari počinju raspletati. Kneginja spominje kiticu ljubičica koja je darovana junaku. Adriana uzvraća da je u posjedu izgubljene narukvice. Narukvica prelazi iz ruke u ruku.
Knez prepoznaje u njoj svoj dar kneginji što izaziva iznenađenje nazočnih. Objema ženama je sada posve jasno da su suparnice. Očekuje se da Adriana nešto recitira. Kneginja predlaže odlomak iz Napuštene Arijadne. Knez predlaže prizor iz Fedre. Adriana prihvaća i počinje recitirati Fedrin monolog. Završne riječi o drskim nevjernim pokvarenim stvorenjima kojima se ledeno čelo nikada ne zacrveni jasno su upućene kneginji.
ČETVRTI ČIN
Četvrti se čin događa u Adrianinoj sobi. Ona je uzbuđena, uzrujana, razočarana. Povukla se sa scene. Uvjerena je da joj je kneginja otela ljubav a bez nje život joj nema smisla. Vjerni Michonnet je tješi riječima da je i on nesretno zaljubljen u nju samu. Dolaze joj prijatelji glumci želeći je razveseliti i nagovoriti da se vrati na scenu. Michonnet joj daje ogrlicu koju joj je kraljica darovala a ona založila kako bi tim novcem osigurala Maurizijevu slobodu. Potrošio je svoje skromno nasljedstvo i otkupio ju je za nju. Adriana bi željela ostati sama i moli Michonneta da isprati glumce. Sobarica joj donosi kutijicu s pisamcem na kojemu piše „Od Maurizija“. Adriana otvara kutijicu, zapahne je neki poseban, kobni dašak. U njoj je uvela kitica ljubičica, onih istih ljubičica koje je dala Mauriziju kao znak ljubavi. Dakle, njihovoj je ljubavi došao kraj. No Michonnet je uvjerava da nije, jer će joj se Maurizio vratiti. U međuvremenu je shvatio istinu o Adrianinoj žrtvi. I doista Maurizio se vraća, nudi joj svoju ruku i svoje slavno ime. Njoj je potrebna samo njegova ljubav. Oboje se predaju silini osjećaja. Ali prekasno je. Otrov djeluje, Adriana počinje bulazniti i umire. Kneginja je osvećena. Otrovane ljubičice bile su njezin dar. |
print  |
|