„Vješta i zabavna pohvala ženskoj poslušnosti“

Riječka „Ukroćena goropadnica“ je zanimljivo povezana s današnjicom, vješto postavljena i odigrana- s osobito šarmantnom Tanjom Smoje kao neukrotivom Katarinom. Duhovito, pametno i zabavno.“

Iva Gruić, „Jutarnji list“

„Predstava glumačkog majstorstva“

Tauferova »Ukroćena goropadnica« uglavnom je ostala vjerna Shakespeareovu predlošku, što u ovom slučaju nipošto nije mana, a njeni su glavni aduti sjajne glumačke kreacije u čemu dio zasluge zasigurno ima i sâm redatelj. ...

Premda »Ukroćena goropadnica« predstavlja najkontroverzniju Shakespeareovu komediju o seksualnoj politici braka, a zbog načina tretmana žene nailazi na oštre zamjerke feministkinja, Vito Taufer i dramaturginja Magdalena Lupi kao da vraćaju Shakespearea njegovu izvoru. Naime, »Ukroćena goropadnica« zamišljena je kao farsična komedija za elizabetansku publiku, a pretpostavlja se da je Shakespeare inspiraciju pronašao upravo u načinu vladanja Elizabete I. Sâm kraj predstave, u kojemu Krsta Lisac ustvrđuje da je sve izgleda bio samo njegov san, dodatno proširuje prostor fikcije i navodi na zaključak da u Tauferovoj predstavi i nije potrebno tražiti neka dublja – ideološka, politička ili rodna značenja. Njegovu »Ukroćenu goropadnicu« uputnije je gledati kao zanimljivo i duhovito ispričanu priču, a prije svega kao predstavu glumačkog majstorstva i namjerno izražene teatralnosti....

Dok su u nekim ranijim inscenacijama »Ukroćene goropadnice« za ulogu Katarine nerijetko odabirane glumice izražene senzualnosti, Tanja Smoje pronašla je svoj vlastiti put interpretacije koji se temelji na pojačanoj gesti i temperamentnom načinu igre. Ulogom divlje Katarine ova mlada riječka glumica u usponu pokazala je da raste iz uloge u ulogu i da je spremna na različite vrste glumačkih izazova. Izvrsnog partnera Smoje je imala u Alenu Liveriću, koji je sa smislom za groteskno uobličio robusna Katarinina prosca – osiromašena veronskog plemića Petruccia koji se namjerava bogato oženiti, a zatim postaje nemilosrdan »krotitelj« goropadnice.

Kim Cuculić, „Novi list“