Sezona Header
HOMESEZONARepertoar HeaderULAZNICEO kazalištu INFORMACIJEPRESSRLJN
Vi ste ovdje: Početna > Sezona > Arhiv > Sezona 2008/2009 > DRAMMA ITALIANO > Aggiungi un posto a tavola > Riječ dramaturginje
Dodaj jedno mjesto za stolom - riječ dramaturginje


UN SERISSIMO GIOCO PER UNA FAVOLA IN MUSICA

A ci chiede: “Perché avete scelto di mettere in scena proprio questo testo teatrale?” - Solitamente rispondiamo “Perché ci piace, perché ci diverte, perché ci siamo voluti fare un regalo, perché è importante poter offrire al pubblico un lavoro che sia portatore di significato ma anche di emozioni.”. E' proprio per fare un regalo a noi stessi, ma soprattutto a tutto il nostro pubblico, che il Dramma Italiano insieme al regista e coreografo Žak Valenta, e con il supporto del Teatro Ivan de Zajc, ha deciso di mettere in scena una delle più celebri commedie musicali italiane: Aggiungi un posto a tavola.
Questa è stata una delle prime commedie musicali che mi è capitato di vedere in vita mia ed era una registrazione dello spettacolo trasmessa dalla televisione italiana. Tutto di quella straordinaria edizione del Teatro Sistina di Roma con protagonisti Johnny Dorelli, Jenny Tambury, Paolo Panelli e Bice Valori, pur se filtrato dal mezzo televisivo, mi aveva sorpreso ed entusiasmato.
In tutti questi anni ho sempre portato nel cuore uno dei più bei ricordi della mia infanzia: il ricordo delle strepitose musiche scritte da Armando Trovaioli, delle sagaci battute nate dalla penna dallo storico duo Garinei&Giovannini e Iaia Fiastri, dell'atmosfera festosa ed elettrica che informava di sé tutto lo spettacolo.
A ci chiede: “Perché avete scelto di mettere in scena proprio questo testo teatrale?” - Solitamente rispondiamo “Perché ci piace, perché ci diverte, perché ci siamo voluti fare un regalo, perché è importante poter offrire al pubblico un lavoro che sia portatore di significato ma anche di emozioni.”. E' proprio per fare un regalo a noi stessi, ma soprattutto a tutto il nostro pubblico, che il Dramma Italiano insieme al regista e coreografo Žak Valenta, e con il supporto del Teatro Ivan de Zajc, ha deciso di mettere in scena una delle più celebri commedie musicali italiane: Aggiungi un posto a tavola.
Questa è stata una delle prime commedie musicali che mi è capitato di vedere in vita mia ed era una registrazione dello spettacolo trasmessa dalla televisione italiana. Tutto di quella straordinaria edizione del Teatro Sistina di Roma con protagonisti Johnny Dorelli, Jenny Tambury, Paolo Panelli e Bice Valori, pur se filtrato dal mezzo televisivo, mi aveva sorpreso ed entusiasmato.
In tutti questi anni ho sempre portato nel cuore uno dei più bei ricordi della mia infanzia: il ricordo delle strepitose musiche scritte da Armando Trovaioli, delle sagaci battute nate dalla penna dallo storico duo Garinei&Giovannini e Iaia Fiastri, dell'atmosfera festosa ed elettrica che informava di sé tutto lo spettacolo.
Come tutti i giochi, anche questo nostro nasconde sotto l'apparente leggerezza, una grande serietà di fondo e una pluralità di significati. Quella che si racconta in quasi due ore di spettacolo è sostanzialmente una favola, ma non per questo gli argomenti trattati appaiono meno seri anzi, direi che si tratta di temi degni di essere affrontati da filosofi, sociologi, politologi.
Quel Dio che “atterra e suscita, che affanna e che consola”, come viene definito nei versi di manzoniana memoria citati da un agitatissimo Don Silvestro che ha appena ricevuto una telefonata dallo stesso Creatore, decide di materializzarsi sotto forma di Voce e di scendere fra i mortali quale Leone e allo stesso tempo quale  Agnello.
E' il Dio vendicatore dell'Antico Testamento che punisce gli uomini disobbedienti con implacabile ferocia e prende delle decisioni delle quali non è tenuto a rendere conto e se gli chiediamo perché risponderà „e perché no!“, ma è anche il Dio cristiano pronto a perdonare quei suoi figli spesso testoni e disobbedienti a cui ha forse sbagliato a concedere il libero arbitrio. Il nostro è comunque e soprattutto un Dio da commedia musicale e più che un creatore è quasi un regista burbero a cui ogni tanto vengono delle idee radicali che gli uomini, - attori del grande palcoscenico della vita, possono accettare passivamente, ma possono anche voler mettere in discussione.
Ad esser messa in discussione, è anche un certo tipo di morale cattolica che ha forse poco a che fare con la religione è molto di più con il potere della Chiesa e con il rapporto che questa,  ha con le cose secolari, la società ela politica. Il testo scritto ben trentacinque anni fa conserva  a mio avviso tutta la sua freschezza e attualità. Sempre attuale è rimasta anche ai nostri giorni la questione mai risolta del celibato dei preti cattolici. Le bassezze umane e l'ipocrisia continuano ad essere una delle caratteristiche principali della nostra realtà sociale. L'opportunismo e la sete di potere che animano ancora lo spirito di certi  uomini come il nostro pur simpatico sindaco Crispino che sceglie comunque, e contro ogni evidenza, anche contro un segno divino, di stare dalla parte dei
potenti.
Così è e così sarà, almeno fino a quando il mondo continuerà a girare, fino a quando Dio vorrà e magari deciderà che è venuto il momento di affogarci tutti e salvare solo pochi eletti a cui sarà affidato il compito di riformare una nuova società basata su altri valori.
Su tutto però predomina l'immortale messaggio cristiano che invita ad amare il prossimo come sé stesso e ad accoglierlo al proprio desco senza fargli troppe domande e a riconoscere nello straniero che bussa alla nostra porta - e che magari non parla la nostra lingua, ha abitudini differenti, pratica una religione diversa, ha un diverso colore di pelle, o ha alle spalle una vita segnata da errori, l'immagine e il volto di Cristo.

La direttrice del Dramma Italiano
e drammaturga dello spettacolo
Laura Marchig


 
OZBILJNA IGRA ZA GLAZBENU PRIČU

Onome koji pita: „Zašto ste za scensko uprizorenje izabrali baš ovaj kazališni tekst?“, obično odgovaramo: „Zato jer nam se sviđa, jer nas zabavlja, jer smo željeli pokloniti si dar, jer je važno ponuditi publici djelo koje nosi značenje ali i osjećaje“. To nije poklon samo za nas nego iznad svega za publiku. Zajedno s redateljem i koreografom Žakom Valentom i s podrškom HNK Ivana pl. Zajca odlučili smo uprizoriti jednu od najslavnijih talijanskih glazbenih komedija: Dodaj jedno mjesto za stolom.
Bila je to jedna od prvih glazbenih komedija koju sam gledala u životu, i to kao snimku predstave emitirane na talijanskoj televiziji. Sve u tom izvanrednom izdanju Teatra Sistina u Rimu s protagonistima koji su bili Johnny Dorelli, Jenny Tambury, Paolo Panelli i Bice Valori, premda preneseno televizijski, iznenadilo me i oduševilo.
U sljedećim  godinama nosila sam u srcu jedno od najljepših sjećanja iz ranoga djetinjstva: sjećanje na uzbudljivu glazbu Armanda Trovaiolija, domišljate dosjetke nastale iz pera povijesnoga dua Garinei & Giovannini i Iaie Fiastri, svečano naelektrizirano ozračje koje je prožimalo cijeli spektakl. 
Zajedno sa Žakom Valentom i našom dramskom družinom, podržanom u ovom slučaju pjevačima i glumcima velika talenta i bendom sastavljenim od odličnih instrumentalista riječke glazbene scene, upustili smo se u ovaj pothvat svjesni da ulazimo u sukob s jednim mitom. U svakom slučaju bilo je važno izabrati svoj vlastiti put da se izbjegnu nemoguće poredbe. Uprizoriti glazbenu komediju nije jednostavno zato što su u igri mnogi čimbenici i mnoga umijeća, žanr je to koji u sebi sažima elemente glume, pjevanja, plesa te glazbe uživo. I sve mora savršeno funkcionirati, i sve mora djelovati jednostavno da bi izgledalo prirodno.
Duže vremena smo u Talijanskoj drami razmišljali o mogućnosti da postavimo na scenu neku glazbenu komediju. Sve dosad kočila nas je svijest da je ostvarenje takva projekta krajnje složen posao.
Za razliku od megaspektakla koji se od 1974. nastavlja na pozornici Teatra Sistina i koji koristi impozantnu vrlo skupu scenografiju, golemi orkestar, brojne plesače i pjevače, dogovorili smo o verziji gdje sve, čak i prizori koji predstavljaju krajolike i naselja, sliči maketi. Poštovali smo koncept koji je osnovan na ideji provizornosti i teatra prožeta igrom te predstavlja ludičnost realnosti. Kao i sve igre, tako i ova naša ispod vanjske lakoće skriva veliku ozbiljnost i mnoštvo značenja.
Tijekom dva sata trajanja predstave pripovijeda se u biti jedna priča, ali njen sadržaj nije zato manje ozbiljan, naprotiv: rekla bih da se radi o temi doličnoj rasprava filozofa, sociologa, politologa...
Taj Bog koji „silazi na zemlju, izaziva, uznemiruje i tješi“, kako biva definiran u stihovima manconijevskoga prisjećaja koje navodi vrlo uzbuđeni Don Silvestro nakon što ga je upravo nazvao sam Stvoritelj, odluči se materijalizirati u obliku Glasa i sići među smrtnike kao Lav i u isto vrijeme Janje.
To je Bog osvetnik iz Staroga zavjeta koji kažnjava neposlušne ljude  nesmiljenom okrutnošću i donosi odluke za koje smatra da nikome ne mora polagati račun, te ako ga pitamo „Zašto?“ odgovorit će „A zašto ne!“, ali je također i kršćanski Bog spreman oprostiti svojoj često tvrdoglavoj i neposlušnoj djeci, kojima je možda pogrješno dao slobodnu volju. Naš je Bog iznad svega Bog iz glazbene komedije; više od Stvoritelja, on je skoro osoran redatelj često obuzet radikalnim idejama koje ljudi – glumci velike životne pozornice – mogu pasivno prihvatiti, ali ih mogu staviti i na raspravu.
Stavlja se na raspravu i neka vrsta katoličkoga morala koji nema puno veze s religijom, nego kudikamo više s moći Crkve i njenim odnosom  sa svjetovnim stvarima, društvom i politikom.
Mislim da tekst napisan prije tridesetpet godina sadrži i danas svježinu i aktualnost. Do naših je dana ostalo nikad neriješeno pitanje celibata katoličkih svećenika.
Ljudske podlosti  i licemjerstvo nastavljaju živjeti u našoj društvenoj stvarnosti kao neke od njenih bitnih značajki. Oportunizam i pohlepa za vlašću i dalje nadahnjuju duh nekih ljudi, kao što i naš, inače simpatičan, načelnik Crispino, koji unatoč svakoj očevidnosti i božanskomu znaku, izabire ostati na strani moćnika.
Tako jest i bit će, bar dok bude svijeta, dok Bog bude htio i makar odlučio da sve potopi i spasi samo malen broj izabranih kojima će biti povjerena zadaća da začnu novo društvo, utemeljeno na drugim vrijednostima.
Nad svime, međutim, vlada besmrtna kršćanska poruka koja poziva da se bližnjega ljubi kao samoga sebe i da ga se primi za vlastiti stol bez puno pitanja, da se u strancu koji kuca na naša vrata – makar ne govori naš jezik, ima različite običaje, ispovijeda različitu vjeru, druge je boje kože ili na plećima nosi život pun pogrješaka – prepozna lik i lice Kristovo.
 
Laura Marchig,
ravnateljica Talijanske drame i
dramaturginja predstave

print Print

 
Pretplata 2014/2015
Hrvatska drama
Dramma italiano
Talijanska drama
Opera
Balet
Koncerti
Noć kazališta
Diplomirani gledatelj
Arhiv
> Sezona 2013-2014
> Sezona 2012/2013
> Sezona 2011/2012
> Sezona 2010/2011
> Sezona 2009/2010
> Sezona 2008/2009
> HRVATSKA DRAMA
> DRAMMA ITALIANO
> Questa sera si recita a soggetto
> Aggiungi un posto a tavola
> Riječ dramaturginje
> Critiche
> Amy's view (Differenti opinioni)
> TALIJANSKA DRAMA
> OPERA
> BALET
> KONCERTI
> ZA DJECU I MLADE
> Novosti
> Mjesečni program
> Nagrade
> Sezona 2007/2008
> Sezona 2006/2007
> Sezona 2005/2006
> Sezona 2004/2005
Aggiungi...foto galerija
Pregled umanjenih slika
 
Copyright (c) 2008. HNK Ivan pl. Zajc :: Kontakt