Čudo u Rijeci: opera koju gledate otvorenih usta
"Premda stilski vrlo raznolika, Skenderova glazba doima se jednostavnom, a vrlo je učinkovita u portretiranju likova: u siktavim Snahinim "arijama", u Majčinim tužaljkama, u prostodušnoj jednostavnosti uloge blesavog joj Sina, do sjajnih zborova i naročito efektnog Malika Tintilinića u kojeg se s osobitim veseljem potpuno uživio i svojim ga ruskim naglaskom simpatičnim učinio riječki tenorski prvak Sergej Kiselev."
 
Velike pohvale zaslužuje i Ozren Prohić za odličnu libretističku dramatizaciju teksta i režiju, scenograf Dalibor Laginja za maksimalno iskorištavanje rotirajuće bine s uspravnim valjkom u sredini iz kojeg izlaze i oko kojega kruže sva moguća čudesa, te Nada Matošević za ukupnu glazbenu izvedbu."
 
"Najveći čudotvorac ove bajkovite predstave je kostimograf Juraj Žigman."
 
"Bajkovita predstava, koja će biti hit za velike i male baš kao i riječka "Pčelica Maja" Brune Bjelinskog, nešto je najljepše što je u godini polustoljetnog jubileja mogao iznjedriti Muzički biennale."
Branimir Pofuk "Jutarnji list"
 
 
 
"Riječka uspjelost"
"Šuma Striborova ostvarena je u ravnoteži svih kazališnih elemenata. Glazba je suvremenoga zvukovnog izričaja s lijepim mrmorom šume na početku i jednostavnim pjevačkim dionicama. Režija je maštovita i razigrana, scenografija Dalibora Laginje moderna i bajkovita, kostimi modnog dizajnera Jurja Žigmana čarobni i za velike, a kamoli za male."
Davor Schopf  "Vijenac"
                                                                        
 
 
Čarolije Skenderove operne bajke
Posebne užitke priređuje glazba Ivana Josipa Skendera-u zboru žena koje dolaze na slavlje te napose u nastupima Domaćih skladatelj nalazi rješenja čije nadahnuće osvježava i oduševljava, a posebno su poglavlje orkestralna intermezza s glazbom bogata kolorita."
 
"Solističkim nastupima, zrelim interpretacijama Mirelle Toić u ulozi Majke, bogato obojenu mezzosopranu Kristine Kolar u ulozi zle Snahe, sonornu basu Siniše Štorka u ulozi Stribora, raspjevanu tenoru Sergeja Kiseleva u ulozi razdraganoga Malika Tintilinića, zvonku tenoru Voljena Grbca u ulozi Sina i poetskomu sopranu Marijane Radić u ulozi Djevojčeta, valja uputiti pohvale za skladno odvijanje predstave. U ulozi Pripovjedača pozornost je odličnim nastupom privlačio i bariton Robert Kolar."
 
"Cijeli je tijek radnje vizualiziran maštovitom scenom scenografa Dalibora Laginje i nadasve čarobnim kostimima kostimografa Jurja Žigmana."
 
"Ostvarena riječkim snagama jednako onima na pozornici, uz soliste i profesionalno dorađene nastupe orkestra i zbora Opere te članove Baleta HNK Ivana pl. Zajca, kao i onima zaslužnima za sve pripremne radove, praizvedba Skenderove "Šume Striborove" novo je poglavlje u povjesnici Opere u Rijeci čiji će se dometi nedvojbeno iskazivati trajnim ostankom na repertoaru. Hrvatska je operna produkcija tako dobila naslov koji će biti vrijedno postaviti i u drugim nacionalnim kazalištima."
Zdenka Weber "Vjesnik"

 
"Opera modernog glazbenog izričaja"
"Režijske zamisli Ozrena Prohića odlično su realizirane pa je na sceni uspostavljena ravnoteža pokreta i sadržaja radnje. Scenografija Dalibora Laginje funkcionalno je i dobro ukomponirana u događanja, a sukladno karakteru djela, prizori na sceni izmjenjivali su se dinamično, gotovo u filmskoj maniri."
 
"Maštovitost i majstorstvo u kostimografiji pokazao je Juraj Žigman, čiji su kostimi dali poseban pečat događanjima na sceni."
 
U glavnim ulogama nastupaju solisti riječke Opere-Stribora dojmljivo tumači Siniša Štork, a Malika Tinitlinića s mnogo scenske i glasovne prpošnosti maestralno igra Sergej Kiselev. Primadona riječke Opere Mirella Toić u ulozi Majke, glasovno se prilagodivši karakteru lika, bila je sugestivna, a Voljen Grbac kao njezin Sin, siguran u nastupu.
U spontanosti, uvjerljivosti i glasovnoj autentičnosti impresionirala je Kristina Kolar kao Snaha-guja, kojoj su glazba i kostim kao skrojeni za njen glasovni i glumački potencijal u kreaciji ovog složenog i zanimljivog lika."
 
"Dirigentica Nada Matošević ostvarivala je skladateljeve glazbene ideje. Čitav je ansambl vodila motivirano, razigrano i pedantno, što se odrazilo na postignutu potrebnu dinamiku i tempo predstave."
Ramiro Palmić "Novi list"

 
 
"Muzikalan anakronizam"
"Prohićev libreto dramaturški dosljedno slijedi predložak, stavljajući veći naglasak na narativnost i ugođajnost, a manje na, recimo to tako "opernost". Stoga i ne čudi da solističke uloge, zapravo nisu velike –opsežnije solističke uloge imaju, u završnici djela, samo Majka, u potresnoj interpretaciji Mirelle Toić, a prije nje i Stribor, kojega je autoritativno protumačio Siniša Štork."
 
"Riječka je Šuma Striborova temeljito pripremljena na svim razinama. Ozren Prohić, koji je predstavu i režirao, stvorio je efektno, ali nipošto ne i površno događanje, u čemu su mu također pomogli pomno pobrani suradnici. Uz one ranije već prokušane i uvijek pouzdane, poput scenografa Dalibora Laginje, oblikovatelja svjetla Denija Šesnića i koreografkinje Maje Marjančić, najzapaženiji je doprinos dao novi Prohićev suradnik, kostimograf Juraj Žigman, čiji maštoviti kostimi ostavljaju bez daha podjednako, ponovimo sintagmu iz podnaslova, i velike i male."
 
"Dirigentica Nada Matošević sugestivno je vodila čitav ansambl u izvedbi Skenderove partiture, čija se bogata zvukovnost upravo kupa u raskoši orkestralnih boja. Skenderovi su uzori prilično očiti-pokojim citatom ili parafrazom naznačeni su Orff i Puccini, a cjelokupna zvukovna slika kao da odaje počast Mauriceu Ravelu, skladatelju  koji u svom opusu također bilježi i jednu "operu za velike i male-Dijete i čarolije.
Takav zvuk je, doduše, začudan na početku drugog desetljeća dvadesetiprvog stoljeća, no, ako i jest pomalo anakron, Skenderu se ne mogu odreći ni zanat, ni muzikalnost, a pogotovo ne osjećaj za glazbenu scenu."
Trpimir Matasović "Zarez"

 
 
"Za velike i male"
"Dokazani operni znalac, Ozren Prohić koji je kao autor scenarija i libreta sročio govorni dio opere, a kao redatelj vlastitu zamisao proveo u koncizno glazbeno-scensko djelo kratka trajanja i nezaustavljiva tijeka i razvoja radnje. Dovoljno je bilo gledati najmlađe posjetitelje u kinu Tuškanac kako je netremice prate! Naravno da su ih prvenstveno zaokupili čarobna scena Dalibora Laginje i maštoviti, raskošni kostimi Jurja Zigmana, koji su u boji i kroju potpuno odgovarali karakterima likova, još bajkovitiji uz odličnu rasvjetu Denija Šesnića i obogaćeni koreografskim rješenjima Maje Marjančić. Doista, teško je bilo ne upijati okom Snahu-zmiju, Majku, Stribora, Domaće, koku, sve te velike i male soliste, zboriste i plesače, koji su s toliko radosti i predanja sudjelovali u tečnom pričanju operne priče. Jednostavno a djelotvorno, bez puno mudrovanja a poučno, šaroliko, razigrano – to je upravo ono što očekujemo od suvremenog glazbeno-scenskog djela.
 
Skladatelj Ivan Josip Skender profinjenom je uporabom orkestra, poglavito drvenih puhača, dočarao ugođaj bajke, koji je kod Ivane Brlić Mažuranić prilično taman. Bilo je u tome i određene tajanstvenosti, ali i neopterećene vedrine (nastup Djevojčeta – Marijane Radić). Prelijep zvonki glas Kristine Kolar i njezin isto tako sugestivan kostim žene-zmije ispunjao je scenu privlačnošću zla kojoj je teško odoljeti, dok je izvrsna Majka u interpretaciji Mirelle Toić, odjevena u ukusno karikiran kostim, predstavljala jednostavnost i dobro. Obje dame, nadasve muzikalne i scenski sugestivne, bile su sjajna komponenta dobro odabranog solističkog ansambla, u kojemu su i njihovi muški partneri primjerno donijeli svoje uloge: miran i usrdan Robert Kolar kao Pripovjedač, sve bolji tumač karakternih uloga Sergej Kiselev kao Malik Tintilinić, opušteni Voljen Grbac kao uvjerljiv Sin i impresivan Siniša Štork u ulozi Stribora.
 
Svi oni nisu samo pjevali nego su bili živi i uvjerljivi scenski likovi, a to je jedan od preduvjeta uspješnosti suvremenog opernog djela. Sigurnu potporu scenskom zbivanju davao je već poslovično vrstan riječki operni orkestar kojemu se priključio i dobar zbor (zborovođa Igor Vlajnić). Izvedbu je vodila, držeći pouzdano sve konce u rukama, Nada Matošević.
 
Šuma Striborova jamačno će zasjesti u repertoar. Bilo bi dobro da ne ostane u Rijeci nego da je može gledati publika svih hrvatskih kazališta, točnije svih manjih i većih gradova u kojima postoji kazalište. Koliko bi djece razveselila! A vjerujem da ni odrasli ne bi odoljeli čaru."
Marija Barbieri, "Kulisa.eu"

                    
  
"Začarana šuma, proklete duše i zlo, veselje šumskih stanovnika i mirna dobrota majke i djevojčeta u valovima velikih emocija, sve je to ispričala koloristička glazba atmosfere i snage Ivana Josipa Skendera obučena u prštave i maštovite kostime talentiranog i zaigranog dječaka, kostimografa Juraja Žigmana s kojima se čarobno stopila slikarsko-kiparska scenografija Dalibora Laginje i efektno i meko dizajnirano svjetlo Denija Šesnića. Koliko je neizmjerne mašte u zadivljujućem kostimu snahe-zmije koju je u velikom pjevačkom i dramskom intenzitetu donijela prekrasna Kristina Kolar i koliko plamteće vatre u kostimima razigranih, rasplesanih i raspjevanih Domaćih u izvedbi sjajnog muškog zbora razigranog komikom vedrog Malika Tinitilinića Sergeja Kiseleva. Koliko smirenosti u zagasitim bojama kostima Majke koju je neiscrpnom glumačkom snagom, uvjerljivom pantomimom i zrelom pjevačkom izvedbom donijela Mirella Toić. Vedrina mlade zelene trave i plamtećih grančica u kostimu djevojčeta utjelovljenog u lijepim i čistim vokalizama Marijane Radić i izvrsno dramski dočarana nedozrelost Sina kojega je odigrao Voljen Grbac, a sve podcrtano čistim i snažnim basom plamteće crvenog Stribora, Siniše Štorka.
Razigranost prizora kroz do u detalje razrađenu režiju Ozrena Prohića i scenski pokret Maje Marjančić, sve to u dinamičnih sat i petnaest, kazuje da je ovo predstava koja dugo treba živjeti na riječkoj , ali i na mnogim drugim kazališnim pozornicama. Jer je nova i posve drugačija od svega do sada viđenog, jer je poticajna za sve generacije i vrhunski napravljena."
Gloria Fabijanić-Jelović, "HRT-Radio Rijeka"